PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 02.10.2007.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

2. dan rada

02.10.2007

Sednicu je otvorio: Oliver Dulić

Sednica je trajala od 10:05 do 18:00

OBRAĆANJA

...
Bošnjačka demokratska stranka Sandžaka

Esad Džudžo

| Predsedava
Zahvaljujem.

Reč ima narodni poslanik Radoslav Jevremović, a neka se pripremi narodni poslanik Slaviša Topalović.

Radoslav Jevremović

Dame i gospodo narodni poslanici, pred nama se nalazi Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju ili, bolje reći, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o privatizaciji ''DDOR''-a i ''Dunav osiguranja'', jer su ove izmene i dopune Zakona, u stvari, priprema za privatizaciju ova dva osiguravajuća društva.
Dame i gospodo narodni poslanici, Zakon o osiguranju je donet krajem maja 2004. godine, a ove izmene dolaze na dnevni red posle više od tri godine, kako vi kažete, iz potrebe podizanja kvaliteta obavljanja delatnosti osiguranja. I sve bi to bilo u redu da se iza ovoga ne krije nešto drugo, odnosno prvo - provizija.
Da, ipak, krenemo redom. U članu 1. Predloga zakona, odnosno u članu 3. osnovnog zakona, stav 1. glasi: "Delatnost osiguranja obavlja društvo za osiguranje koje je dobilo dozvolu nadležnog organa za obavljanje te delatnosti", i dodajete: "kao i ogranak stranog društva za osiguranje koje je dobilo dozvolu nadležnog organa za obavljanje te delatnosti."
Postavlja se pitanje, šta se dobija ovom dopunom Zakona? Ne mogu da kažem da se ne dobija ništa, jer da je ništa, bili bismo na nuli, a ovako dobijamo, ali samo negativne posledice, koje će se videti kroz određeno vreme.
Ista situacija je bila i pre par godina, kada su na naše tržište ušle inostrane banke, ali su pre toga morale da budu uništene naše banke, a to je učinjeno na dobro poznati način. Od tih banaka smo dobili veliki broj kredita, ali pod neverovatnim uslovima, koji ne važe nigde u Evropi, nego samo u Srbiji, a ti uslovi se ogledaju kroz najveće kamatne stope u Evropi.
U članu 2. Predloga zakona, odnosno članu 15. osnovnog zakona, predlaže se brisanje, u stavu 4, reči: "kod društva za reosiguranje" i stav 5 se briše.
Stav 4. glasi: "Društvo za osiguranje je dužno da deo rizika iznad samopridržaja reosigura", pa brišete – ''kod društva za reosiguranje'', a stav 5. glasi: "Društvo za reosiguranje dužno je da deo rizika koji ne može pokriti svojim sredstvima ili reosiguranjem u zemlji reosigura u inostranstvu".
Postavlja se pitanje, šta se dobija ovom izmenom Zakona? Opet dobijamo negativne posledice, jer je dosadašnjim zakonom društvo za osiguranje bilo upućeno da reosiguranje vrši u zemlji, a tek onda u inostranstvu.
Mi ovom izmenom ukidamo neku vrstu zaštite i dopuštamo da društva za reosiguranje iz inostranstva mogu da rade šta hoće u tržišnoj utakmici. Poznavajući stanje u našem društvu, mi ćemo biti gubitnici. Ovaj član zakona je, svakako, preuranjen, jer Srbija još uvek nije članica STO i ta ograničenja koja predviđa STO treba postavljati onda kada Srbija postane članica.
U članu 3. Predloga zakona, odnosno u članu 26. osnovnog zakona, stav 2. glasi: "Strana pravna i fizička lica mogu", pa se briše - "pod uslovima uzajamnosti'', ''osnovati akcionarsko društvo za osiguranje ili ulagati sredstva u akcionarsko društvo za osiguranje".
Ovim brisanjem uslova o uzajamnosti, nijedno naše osiguravajuće društvo neće osnovati društvo za osiguranje u inostranstvu, jer je opštepoznato da pojedine zemlje iz bližeg okruženja, samo kada se posumnja da postoji kapital iz Srbije, na raznorazne načine pokušavaju, a i uspevaju, da izvrše diskriminaciju i ne dozvole pristup na njihovo tržište. Takođe je poznato da princip uzajamnosti primenjuju sve ozbiljne države.
U članu 15. Predloga zakona dodaje se novi član 180a, čiji stav 1. glasi: "Narodna banka Srbija i zaposleni u Narodnoj banci Srbije, kao i lice koje po nalogu Narodne banke Srbije vrši dužnost utvrđenu ovim zakonom, ne odgovaraju za štetu koja nastane vršenjem te dužnosti, osim ako se dokaže da je šteta prouzrokovana namerno ili krajnjom nepažnjom."
Ovaj stav 1, a i kompletan član, nepotrebni su, jer svako treba da odgovara za svoj rad i da se zna stepen odgovornosti. Takođe se postavlja pitanje - kako će se dokazati da li je šteta prouzrokovana namerno i šta znači - krajnjom nepažnjom.
Da li to znači da će ovaj član služiti za selektivno terorisanje radnika, pa će nekima biti utvrđena krajnja nepažnja, a nekima ne?
U čl. 17. i 18. Predloga zakona, odnosno u čl. 234. i 235. osnovnog zakona, produžavate rok za promenu statusa i poslovanja do 31.12.2009. godine i to je izuzetno dug rok. Kao što znamo, Zakon je donet maja 2004. godine i bilo je dosta vremena da se učine pomaci na tom polju. Poslanici SRS-a će kroz amandman zatražiti skraćivanje tog roka do 30. juna 2008. godine.
U članu 20. Predloga zakona menja se celokupan kapital iznosom od 70% društvenog kapitala. Znači, 70% društvenog kapitala je preveliki iznos koji se prodaje i sigurno je da taj iznos ne bi trebalo da pređe 49%, da bi država mogla da zadrži uticaj u ovako bitnoj oblasti, odnosno u svim strateškim delatnostima.
Posebno je zanimljiv član 21. Predloga zakona, odnosno član 243v, gde se pojavljuje i reč - provizija. Ono što je sigurno, to je da će neko uzeti proviziju prilikom prodaje ovih osiguravajućih društava, ako je već i nije uzeo.
...
Bošnjačka demokratska stranka Sandžaka

Esad Džudžo

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Slaviša Topalović, a neka se pripremi narodni poslanik Božidar Koprivica.

Slaviša Topalović

Dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju. Kada biste bili odgovorna vlast, suština ovog zakona trebalo bi da bude u sledećem: uređenje tržišnih uslova u ovoj oblasti i jačanje ekonomskog položaja osiguravajućih društava, kako bi mogli što bolje da odgovore zahtevima privrede i građana.
Međutim, vi niste odgovorna vlast, vi niste vlast koja brine o građanima i o privredi ove zemlje. Vi ste samo izvršioci tuđih mentora i loši prepisivači.
Suština izmena koje ste predložili je samo u jednoj stvari, a to je uvođenje monopola u ovoj oblasti i uklanjanje konkurencije, gospodine ministre. Vi vrlo dobro znate kako to treba da uradite, jer ste vo već radili u mnogim granama srpske privrede. Za to ste, naravno, uvek uzimali velike provizije.
Gospodine ministre, ako meni ne verujete, vidim da vas to posebno ne interesuje, pitajte gospodina Vlahovića šta on ima da kaže i da li on nešto zna o tome. Gospodine ministre, vi ste bili saradnik gospodina Vlahovića, i to najbliži saradnik u prethodnom periodu, o kome sam već govorio, šta vi znate o tome, o provizijama?
Kako ćete vi to monopolizovati ovu oblast? Vrlo lako, gospodine ministre, omogućićete stranim osiguranjima da vrlo lako uđu na naše tržište.
Naravno, to košta, gospodine ministre. Obezbedićete lakšu prodaju domaćih osiguravajućih društava, verovatno, Slovencima i Hrvatima, uz dobru proviziju. Uništićete mala i nezavisna osiguravajuća društva, da ne smetaju vašim osiguravajućim društvima. Izvaraćete zaposlene radnike u ovim osiguravajućim društvima, tako što ćete im, umesto novca, podeliti 15 posto akcija i, naravno, posle toga svima njima sledi otkaz. Potpuno je jasno da ova zakonska rešenja neće omogućiti nikakav ravnopravan položaj domaćih i stranih osiguranja.
Gospodine ministre, molio bih vas da mi odgovorite na sledeće pitanje. Znamo da dva najveća srpska osiguravajuća društva (''Dunav'' i ''DDOR'') drže više od 60 posto našeg tržišta. Da li je to tačno, gospodine ministre?
Opšte je poznato da je to tako. Da li je tačno sledeće, gospodine ministre, da se slovenačko osiguranje ''Triglav'' služi brokerskim manipulacijama da dođe do većinskog paketa akcija novosadskog ''DDOR''-a, i to bez privatizacije? Zapamtite, ministre, bez privatizacije oni to pokušavaju da urade.
Treba samo javno i iskreno da odgovorite na ovo pitanje. Ako to uradite javno i iskreno, onda ćete videti da ćete ovim predlogom zakona demantovati samog sebe i vašu vladu, gospodine ministre. Vaša stranačka disciplina DS-a je takva da morate nešto tvrditi, iako znate da to nije tako, da niste u pravu, da je to loš zakon i da će se odraziti na privatizaciju osiguravajućih kuća.
Mi iz SRS-a nećemo glasati za ovaj predlog izmene Zakona o osiguranju, jer ne želimo propast srpske privrede i u oblasti osiguranja. Zato prihvatite amandmane SRS-a, kako bi ovaj zakon, koliko-toliko, dobio zakonske i u praksi primenljive norme.
...
Bošnjačka demokratska stranka Sandžaka

Esad Džudžo

| Predsedava
Za reč se javio gospodin Rajko Baralić, ovlašćeni predstavnik Poslaničke grupe SPS-a.

Rajko Baralić

Gospodine Džudževiću, gospodine Cvetkoviću, uvažene koleginice, poštovane kolege, pitanje privatizacije u Srbiji je pitanje koncepta. Postoje stranke koje su se izjašnjavale o jednom, drugom ili trećem konceptu privatizacije.
Želim da kažem da SPS, u kontinuitetu, u ovom parlamentu ima konzistentan stav u vezi s tim. Dakle, mi smo mislili da je onaj zakon o privatizaciji štetan po privredu i građane Srbije, a iznošenje argumentacije da se izmenama i dopunama Zakona o osiguranju obezbeđuje analogija sa Zakonom o privatizaciji, kada je u pitanju privatizacija osiguravajućih društava, prosto je lamentiranje nad političkim stavom koji je nekada izrečen u formi glasanja za postojeći zakon o privatizaciji.
Dakle, želim da kažem - kada se za jedan zakonski projekat glasa, onda iza toga nastupa realna politička posledica, koja, uglavnom, ne može da se promeni.
Zakon o privatizaciji u Srbiji obezbedio je da se, praktično, pod uslovima za koje mi iz SPS-a mislimo da nisu dobri, rasproda ono što su generacije stvorile. Osiguravajuća društva su samo na vrhu te piramide.
Moram da kažem da to jeste ''masna koka'', izvinjavam se zbog kolokvijalnog jezika, zato što je finansijski potencijal na finansijskom tržištu osiguravajućih društava oko pola milijarde evra i zato što 70 posto prodaje društvenog kapitala iz ovih sistema obezbeđuje u budžetu Republike Srbije nekoliko stotina miliona evra, koji će, kao što znate, kao što su otišla i druga sredstva iz privatizacije, otići u potrošnju, dakle, direktno u budžet.
Na taj način, ova vlada ima kontinuitet s uludim utroškom nacionalne supstance u potrošnju Republike Srbije, što, inače, ne bi učinio nijedan odgovoran domaćin, vlasnik imanja, vlasnik kuće, vlasnik zanatske radnje. Već sam ranije ukazivao na takve primere. Ne znam nijednog dobrog domaćina koji bi, recimo, prodao svoju njivu ili zanatsku radnju, a kupio unuku patike.
Može se prodati zanatska radnja da se kupi druga, ili da se kupi, kako moji vole da kažu, parče zemlje, ili da se započne neki novi posao, ali nikako da se novac od prodate imovine potroši na poklone, na povećanje ličnog standarda, na sve ono što ničim ne doprinosi da se obezbedi dalja perspektiva te porodice ili te države, pošto sada ovde izvlačim analogiju između jednog domaćina u Srbiji i Vlade Republike Srbije, koja u ime svih nas treba da bude domaćin naše privrede i naše ekonomije. Jer, Vladi i jeste povereno da merama ekonomske politike doprinosi da se domaćinski gazduje svim i svačim u Srbiji, pa i sredstvima od privatizacije osiguravajućih društava.
Moram da kažem da je za to, nažalost, sada kasno, jer su stvari odmakle daleko; banke su na volšeban način promenile vlasnika ili su, što je još gore, ugašene u Srbiji.
Nakon toga, stvorena je idealna pozicija za nelojalnu konkurenciju tzv. stranih banaka, koje i danas u Srbiji funkcionišu kao domaće banke sa stranim imenom, koje ničim ne garantuju da su inostrane banke u Srbiji.
Ako ne verujete, probajte da otvorite račun u bilo kojoj banci u Srbiji koja ima strano ime i da sa tog deviznog računa kod iste te banke, sa istim imenom, u inostranstvu probate da izvršite neko plaćanje. Reći će vam da vi niste klijent te banke.
Dakle, važno je da sve stvari nazovemo pravim imenom i da znamo o čemu se ovde radi. Mi ne sporimo nikom pravo da drugačije vidi sve ove stvari, ali, takođe, molim da nama niko ne spori pravo da ono što mislimo da jeste pogrešno kritikujemo i da ovde iznosimo takvu argumentaciju.
Nekoliko je segmenata u izmenama i dopunama Zakona o privatizaciji. Jedan se odnosi na prosto prejudiciranje ovih pitanja koja se odnose na članstvo Srbije u STO; ovde je o rokovima rečeno do kada će važiti određene odredbe. To mogu da razumem, ali je moglo da se učini i onda kada se to dogodi.
Zatim, ono što mene ovde, takođe, zanima jesu ovi članovi koji se odnose na izmenu postojećih rešenja u Zakonu o osiguranju, gde se zaposleni radnici u osiguravajućim društvima, pre svega, u "Dunavu", na drugačiji način tretiraju nego što ih je tretirao osnovni zakon.
Moram da kažem da nemam ništa protiv toga da radnici bolje prođu u svakoj privatizaciji, to je generalni stav SPS-a, ali ovo ovde jeste, u izvesnom smislu, politički ''apaurin'', ili ''bensedin'', kako god, za zaposlene ljude u ovom sistemu, zato što će lakše da prihvate privatizaciju, koja će da se dogodi, očigledno, u narednom periodu, da ne kažem kada će to tačno biti, zato što je bilo važno da oni iz ove priče izađu zadovoljniji nego što bi izašli da su važile odredbe osnovnog zakona o privatizaciji.
Zaposleni u osiguravajućim društvima su, inače, imali bolji položaj nego zaposleni u čeličanama, trgovini, u medicinskim ustanovama itd. Ja ovde postavljam pitanje, da li je možda bilo korektno prema zaposlenima u državnoj upravi, u oblasti medicine, školstva, dakle, prema svima onima koji do sada nisu ostvarili pravo ni na jednu akciju, rešavati status ovih radnika, kao i svih drugih zaposlenih u Skupštini Srbije, u Vladi, gde god?
Želim da kažem da postoji ogroman broj ljudi koji čekaju da se završi privatizacija i da se onda, na određen način, reši ovo pitanje, da svi dobiju akcije, govorim o onim ljudima koji ih nemaju.
Ovde je, očigledno, bilo važno da se ne talasa u samom sistemu osiguravajućeg društva, a zaposleni ljudi će iz ovih izmena i dopuna izvući bolju ličnu poziciju.
Nemam ništa protiv toga, samo sam, takođe, dužan da kažem da neki drugi nisu imali tu šansu i da je privatizacija u Srbiji bila prema najvećem broju ljudi potpuno maćehinska, da jedan broj ljudi ne samo da nije dobio nijednu akciju, nego su im firme otišle u stečaj, pa onda onaj ko je kupio te firme nije imao obaveze koje proističu iz socijalnog programa, niti je do njega došlo.
Dakle, potpuno je raznoliko ovo postavljeno, ali, evo, ako je ovo prilika da zaposleni u osiguravajućim društvima, koji su, inače, imali izvanredne plate, odličan lični i društveni standard, koji su pod jako povoljnim uslovima, sve ove godine, sa svojim porodicama odlazili u vlastita odmarališta, na petnaestodnevna i dvadesetodnevna letovanja i zimovanja, da završim ovu priču, iskoriste i ovu povoljnost koja proističe iz ovog zakona, u redu, pri čemu želim da kažem da je, nažalost, ovo poslednje dobro što će im se dogoditi.
Znači, sve nakon ovoga jeste privatizacija, jeste rigidan koncept, kada je u pitanju broj zaposlenih. Najveći broj njih neće dočekati ni godinu dana na platnom spisku kod novog gazde, i to moraju da znaju danas.
Dakle, ako su u zabludi da će ovo da se reši tako da će oni iz ove privatizacije dobiti ovo što se nudi i da će, s velikom platom, ostati nameštenici u ovom osiguravajućem društvu, onda od te priče nema ništa. Bitno će se smanjiti broj zaposlenih i u ovom sektoru, kao i u svim drugim oblastima.
Nisu iskustva svih država, pa čak i nekih koje su ušle u Evropsku uniju, ovakva.
Želim da kažem da se u Sloveniji te stvari nisu tako dešavale i da, praktično, Slovenija nije privatizovala gotovo ništa više od 40 posto onoga što je bilo važno, pri čemu, neke firme apsolutno nemaju nikakve veze sa državom, nego su, prosto, firme koje se bave nekim sasvim običnim stvarima, kao što je proizvodnja sportske opreme ili neke druge.
Dakle, mi smo se opredelili za koncept privatizacije koji je, na najbrži mogući način, najveći broj građana Srbije, praktično, ostavio bez ikakve perspektive i nade da je moguće da iz svojih kolektiva, od svog rada, prehranjuju svoje porodice. Ali, evo, vreme će da pokaže šta se ovde, zapravo, tačno želi.
Govorio je kolega malopre da Srbi forsiraju određene vrste osiguranja. To jeste tačno. Dakle, osiguranje lica je ono što donosi najveći profit onima koji se time bave.
Ovde se kaže da više neće biti moguće ovo postupanje prema klijentima u multilevel sistemu, kako piše u obrazloženju. Moglo je to da se napiše i na srpskom jeziku. To jeste dobro, ali moram da vam kažem, nažalost, za to je kasno.
Veliki broj osiguravajućih društava u Srbiji već funkcioniše tako, a pošto ste vi, gospodine Cvetkoviću, ministar finansija, želim da kažem da se veliki promet u Srbiji u oblasti trgovine obavlja po ovom sistemu, da država Srbija od toga nema ništa, da na tome enormno zarađuju posrednici, menadžeri u koncentričnim krugovima, da danas u Srbiji, u mom Čačku, u Beogradu, gde god hoćete, postoje firme koje prodaju predmete koji vrede više hiljada evra, gde se telefonom najavljujete da li ćete doći ili ćete iz kataloga odabrati predmet ili kolekciju, da će vam je dostaviti na kućnu adresu, da ćete to platiti u kešu, a da od toga država neće imati nijedan jedini dinar poreza.
Ako se zna da je efikasnost ubiranja PDV-a u Srbiji sišla na dramatičnih 50 procenata, ili je tu negde, ako sistem ovog osiguranja treba da obezbedi da onaj ko ima imovinu vrednu milion evra, a koji je u toku jedne godine zaradio 150 hiljada dinara i vi mu naplatite porez, kad znamo da u Srbiji na prste jedne ruke možemo nabrojati koliko se ovakvih postupaka vodi i da se ništa s tim u vezi nije učinilo, onda, ako ćemo ovim, oprostite još jednom, da kažem žargonom, ''da se izvadimo'', nemam ništa protiv, ali, apelujem na sve vas.
Ne sporim vašu dobru nameru, ali je veoma teško mesto koje pokrivate, veoma su vešti oni koji su u stanju da izigraju svaki propis koji postoji. Želim da kažem da porez u Srbiji curi nepovratno, da to dobro znate i da je to nešto što je urgentno danas u Srbiji, važnije od svih drugih pitanja.
U Srbiji se, poštovane koleginice i uvažene kolege, praktično, krade pola budžeta u toku jedne godine. To je veoma važno da razumemo i da svi učinimo sve što je moguće da to sprečimo, zato što se iz toga finansiraju školstvo, zdravstvo, socijalne potrebe, penzije, sport, kultura, itd. Dakle, poslednji je čas, usvajaćemo uskoro budžet za 2008. godinu, da se ovim pitanjima pozabavimo, zato što vidimo da se pojedinci i dalje enormno bogate, a da društvo rapidno slabi u finansijskom, a onda i u svakom drugom smislu.
Što se tiče izmena i dopuna Zakona o osiguranju, mi se ne možemo izjasniti o ovom rešenju, zato što se nismo izjasnili ni za koncept koji obezbeđuje takvu privatizaciju da se proda 70 posto društvenog kapitala. Naročito to ne bismo mogli kada je u pitanju osiguravajuće društvo i pridružujem se kolegama koji su ovde govorili da su, nažalost, neka od tih osiguravajućih društava izvor finansiranja političkih kampanja već više godina u Srbiji, na različitim nivoima.
Imate braću Petrović, koji su stubovi u dva takva sistema, jedan u Pošti, drugi u, dakle, jedna potpuno nepotistička varijanta.
Verujem da je moguće da se ove stvari na drugačiji način urede, zato što pričati o finansiranju političkih stranaka i o formiranju Saveta Državne revizorske institucije, koji treba da kontroliše kako političke stranke troše budžetska sredstva, a imate u Srbiji političke stranke iza kojih stoje ovakvi giganti i finansijski sistemi, nema nikakvog smisla. Odrasli smo ljudi i razumemo o čemu se ovde radi.
Ne može se nikakvim amandmanom ovo ispraviti. Za nas bi bio važan amandman kojim se kaže da se ne može prodati više od 49 posto. Pošto znam da to nije moguće, da za tako nešto nećete glasati, poslanici SPS-a, u danu za glasanje, neće podržati izmene i dopune Zakona o osiguranju.
...
Bošnjačka demokratska stranka Sandžaka

Esad Džudžo

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Božidar Koprivica, a neka se pripremi Zdravko Topalović.

Božidar Koprivica

Poštovani narodni poslanici, ako se pažljivo pročita tekst Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju koji je na dnevnom redu, videćete da predlagač predlaže dopune odredaba o privatizaciji društvenog kapitala društva za osiguranje i propisuje sprovođenje procesa privatizacije, što mu je bio jedini cilj, uz, naravno, prepuštanje domaćih osiguravajućih društava stranim društvima osiguranja, i to u bescenje.
Da biste imali punu kontrolu nad sprovođenjem privatizacije, stavljate to u nadležnost Ministarstva finansija i Agencije za osiguranje depozita, po sistemu - da na vreme uzmete, rekao bih, ''drpite'', ono malo što je ostalo i što niste do sada ''pomažnjavali'', tj. privatizovali.
S obzirom na specifičnosti delatnosti osiguranja, niste smeli da sprovođenje privatizacije osiguravajućih društava prepustite Ministarstvu finansija i Agenciji za osiguranje depozita.
S obzirom na pravni položaj osiguravajućih društava, kao i položaj zaposlenih u društvima, pogrešno je napuštanje koncepta isplate novčanih nadoknada zaposlenima u društvima za osiguranje i njihovo izjednačavanje sa zaposlenima u drugim privrednim društvima čiji je kapital privatizovan.
Praktično, vi ovim izmenama ukidate novčanu nadoknadu zaposlenima u društvu za osiguranje, pa će se na postupak privatizacije društva primenjivati opšte odredbe Zakona o privatizaciji, što znači prodaju društvenog kapitala, podelu akcija, uz njihovu evidenciju u Privatizacionom registru, a zaposleni u društvima, kao što sam rekao, ostaju bez novčane naknade, koja je do sada bila 200 evra za napunjenu godinu staža osiguranja.
Poštovani narodni poslanici, kakva bi ova vlada bila, odnosno, u ovom slučaju, predlagač, da članom 21. Predloga zakona nije detaljno precizirana prodaja privatizacionog kapitala, pa, ističem, kupoprodajna cena iz ugovora o prodaji kapitala uplaćuje se na račun Agencije.
Posebno apostrofiram i citiram stav 2, koji kaže: "Iz sredstava iz stava 1. ovog člana izmiruju se troškovi prodaje u postupku privatizacije i posebna naknada zaključenjem ugovora o prodaji kapitala, odnosno imovine (provizija)". Dalje kažete, gospodine ministre: "Visinu provizije iz stava 2. ovog člana propisuje ministar nadležan za poslove finansija", dakle vi.
Gospodine ministre, vi u ovoj zemlji Srbiji ozakonjujete kriminal. Pošto ste troškove prodaje kapitala precizno odredili stavom 3, posebno obratite pažnju - "nadoknadu ostvarenu zaključenjem ugovora o prodaji kapitala (proviziju) određuje ministar".
Poštovani građani Srbije, sada vidite da proviziju, na koju SRS ukazuje, određuje ministar, da kriminal dobija zaštitu, i to od države.
Dakle, kada se sve sagleda, logično sledi da nije cilj ovog zakona ono što ste vi rekli, gospodine ministre, nego je cilj privatizacija osiguravajućih društava i njihova prodaja u bescenje, kao prvo.
Drugo je provizija koju ćete dobiti i staviti je u svoje lopovske džepove, i, treće, prepuštanje domaćih osiguravajućih društava stranim društvima osiguranja, i to u bescenje. Na nesreću građana Srbije, od Srbije će ostati samo ledina, što je rekao naš genijalni predsednik prof. dr Vojislav Šešelj, povodom vaše lopovske privatizacije, a vi ćete puniti provizijama i procentima vaše lopovske džepove.
...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Zdravko Topalović. Nije tu. Reč ima narodni poslanik Sreto Perić.
...
Srpska radikalna stranka

Sreto Perić

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, mi sada imamo na dnevnom redu zakon o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju, ili čitajte - zakon o izmenama i dopunama zakona o prodaji osiguravajućih društava.
Gospodine ministre, mi iz SRS-a smo sada u prilici da uočimo vaš kompletan demokratski kapacitet vezan za prodaju preduzeća. Nedavno, kada ste bili ovlašćeni predstavnik Vlade za izmene i dopune Zakona o duvanu, govorili ste tri minuta, istina nevešto. I vas je bilo, verovatno, sramota da govorite o nekoj oblasti koja vam nije dovoljno poznata, pa se pokazalo da u Vladi Vojislava Koštunice tim stvarima bolje barata ministar za poljoprivredu i on je bio kasnije, umesto vas, kada su bili amandmani na dnevnom redu.
Kad je reč o prodaji duvanske industrije, vi ste bili u toku i znate kako to ide. Tako ste i sada došli, kada je zakon o prodaji osiguravajućih društava na dnevnom redu, i govorili ste negde oko 13 minuta.
Znači, taj posao prodaje ide mnogo bolje nego odbrana nečega što bi trebalo da ostane u ovoj državi.
Sistem osiguranja je važan sektor u finansijama. Vi možete da se lepo ispričate i u Ministarstvu finansija, a ovde biste mogli da slušate narodne poslanike, koji aktivno učestvuju u onome što jeste na dnevnom redu.
Sa vama se, gospodine ministre, mogu složiti u jednom, a to je da je osiguranje veoma važan finansijski sektor.
Vi ste naveli tri razloga zbog kojih treba doneti ovaj zakon, a većina građana koje zanima ova problematika, dakle, stručna javnost, kao i narodni poslanici, sećaju se dobro, kada je donet ovaj zakon 2004. godine, da je gospodin Igor Mirović, kao ovlašćeni predstavnik SRS-a o ovom pitanju, govorio šta će uslediti posle tog osnovnog zakona, i to je upravo sve ono o čemu ste vi u obrazloženju ovog zakona govorili.
Znači, pre tri godine, mi smo jasno uočili ono što je cilj ove vlade. Ko treba da ima koristi prilikom privatizacije privrednih subjekata u Srbiji?
Pre svega, trebalo bi da ima država Srbija i građani Srbije. Da li je to tako?
Svi dobro znaju da nije, nego najveću korist od toga imaju oni koji su na vlasti u Srbiji od 2000. godine, koji su napravili dobre pripremne radnje za stvaranje tajkuna, koji sad mogu da pokupuju sve ono što vredi u Srbiji.
Ne treba biti mnogo uman pa zaključiti - ako ima potrebe da se privatizuju neka industrijska preduzeća, a SRS je saglasna sa tim, zbog novih tehnologija, zbog novog menadžmenta, zar građani Srbije koji rade u osiguravajućim društvima ne mogu uspešno da vode ta društva, zar nemamo dovoljno sposobne menadžere koji mogu uspešno da vode preduzeća koja se bave osiguranjem, nego i to moramo da prodamo?
Ali, prodati moramo, zato što će od toga imati velike koristi oni koji sada vrše vlast, koji sačinjavaju Vladu Republike Srbije.
Zatim je postavio pitanje kolega Milorad Buha, narodni poslanik SRS-a, zbog čega zaposleni u osiguravajućim društvima sada ćute i ne bune se mnogo protiv toga, a vi ste, prilikom obrazlaganja ovog zakona, rekli da se ono što je bio njihov zahtev, umesto 200 evra po godini radnog staža, umesto efektivnih novčanih sredstava, sad to pretvara u akcije, pa je to bio jedan od razloga zbog čega su oni, možda, sada promenili svoj odnos prema takvoj privatizaciji.
Razdvajanje životnog od neživotnog osiguranja, jedan je od problema koji ovaj zakon ima nameru da reši, pa ste rekli da ste malo pratili u okruženju kako to stoji, pa, u celom svetu, pa ste videli, na uzorku od 60 država, da 30 država imaju to razdvojeno, 30 nerazdvojeno, životno i neživotno osiguranje radi jedno osiguravajuće društvo, pa ste ostavili rok od dve godine da mi to uradimo na drugačiji način, kao što rade visoko razvijene zemlje.
Imali ste dilemu oko toga kako ćete se ponašati prema stranim filijalama, kojih je oko 15 u državi Srbiji, pa ste rekli - moramo ostaviti pet godina takvo stanje, pa ćemo iza toga videti kakva će situacija biti. Za pet godina, potpuno ćete uništiti ono za šta su se generacije i generacije u Srbiji borile i stvarale, ali nadam se da to neće dugo trajati, da nećete uspeti sve do kraja da uništite, jer građani Srbije ne žele da se to desi, SRS, takođe, daje sve od sebe da ne dođemo u takvu situaciju.
Onda se logično mogu postaviti neka pitanja - ko ima prioritet ulaganja u osiguravajuća društva? Najlogičnije bi bilo da ga imaju građani Srbije koji na drugi način nisu mogli da izvrše privatizaciju. Detaljno i vrlo stručno, o tome je govorila gospođa Jorgovanka Tabaković. Šta vas motiviše da idete u privatizaciju osiguravajućih društava? Da još jednom podsetim, većina građana Srbije zna da je to provizija.
Gospodine ministre, ne mislim da ste isključivo vi taj čovek koji lepo barata tom provizijom, ali, uglavnom, to je suština. Stupanje u Svetsku trgovinsku organizaciju, odnosno povezivanje sa njima, neće posebno uticati na ovaj deo, tako da mislim da Srbija može uspešno da razvije, da poveća potencijal svojih osiguravajućih društava. Imam za vas i nekoliko konkretnih pitanja. Koliko ima stranih filijala koje se bave životnim osiguranjem u Srbiji? Za njih je, uglavnom, to karakteristično. Koliko imaju zaposlenih radnika?
Koliki je broj osiguranika kod njih? Da li je Narodna banka, verovatno Ministarstvo finansija ne može uspešno odgovoriti na ovo pitanje, ali to upućujem NBS, da li je NBS vršila kontrolu u 2006, 2007. godini kod tih osiguravajućih društava, verovatno, inostranih filijala, i kakvi su nalazi?
Kada su u najavi građani Srbije videli da će na dnevnom redu u našem parlamentu biti zakon o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju, znate šta su oni očekivali da će ova vlada da predloži?
Poznato vam je da već nekoliko godina uzastopno, a sa sigurnošću mogu da govorim za okrug iz kog ja dolazim, a to je Mačvanski okrug, tu je blizu i Kolubarski, znači, već dve-tri godine uzastopno, najveći broj poljoprivrednih proizvoda, usled elementarnih nepogoda, kao što su kiša, grad i dr., bude uništen.
Najveći broj poljoprivrednih proizvođača u Malom Zvorniku, Krupnju, Ljuboviji, koja je najkatastrofalnije bila pogođena, jesu poljoprivredni proizvođači koji imaju manja gazdinstva i poseduju manje poljoprivrednog zemljišta, pa nisu u situaciji da sprovode sve agrotehničke mere i da imaju savremenu opremu i mašine za obradu tih poljoprivrednih proizvoda.
Oni ne mogu da se bave intenzivno poljoprivrednom proizvodnjom i da osiguraju svoje poljoprivredne proizvode, pa su očekivali da će ova vlada, ministar finansija, posebno ministar poljoprivrede, da predlože da ovaj zakon o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju sadrži i odgovarajuće odredbe.
Međutim, ova vlada ne mari za poljoprivredne proizvođače, ne mari za građane Srbije, nego su joj interesna grupa oni sami i oni koji ih podržavaju, kao i oni koji im omogućavaju velike i lepe zarade. Ustaće narod protiv toga na izborima i sigurno neće dozvoliti da dalje pljačkate ovu Srbiju.
Hvala puno.

Whoops, looks like something went wrong.