DRUGA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 07.11.2007.

3. dan rada

OBRAĆANJA

Oliver Dulić

| Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad Druge sednice Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2007. godini.
Na osnovu službene evidencije o prisutnosti narodnih poslanika, konstatujem da sednici prisustvuje 126 narodnih poslanika.
Radi utvrđivanja kvoruma za rad Narodne skupštine, molim narodne poslanike da ubace svoje identifikacione kartice u poslaničke jedinice elektronskog sistema za glasanje.
Konstatujem da je, primenom elektronskog sistema za glasanje, utvrđeno da su u sali prisutna 102 narodna poslanika, odnosno da je prisutno više od jedne trećine narodnih poslanika i da postoje uslovi za rad Narodne skupštine.
Obaveštavam vas da niko od narodnih poslanika nije prijavio sprečenost da prisustvuje sednici.
Prelazimo na 1-3. tačke dnevnog reda: – PREDLOZI ZAKONA O POTVRĐIVANjU SPORAZUMA SRBIJE I EZ O OLAKŠANOJ PROCEDURI ZA IZDAVANjE VIZA, READMISIJI I SCG I FRANCUSKE O VRAĆANjU I PRIHVATANjU LICA U NEREGULARNOJ SITUACIJI (zajednički jedinstveni pretres-nastavak)
Reč ima narodni poslanik Dejan Stojiljković, a neka se pripremi Jovan Damjanović.

Dejan Stojiljković

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine predsedniče, već smo u dosadašnjoj raspravi mogli čuti da će poslanici DSS podržati predložena tri zakona ili tri sporazuma i mogli smo čuti veoma jasne i jake razloge zašto ćemo to učiniti. Proces približavanja Srbije EU je na intenzitetu dobio za vreme mandata prve Vlade gospodina Vojislava Koštunice, to građani dobro znaju, a evo svedoci smo da se zahvaljujući dobroj politici te Vlade i sprovedenim reformama taj proces nastavlja. Za to nema boljeg dokaza od potpisivanja Sporazuma o olakšanoj proceduri za dobijanje vize, a i od današnjeg parafiranja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.
Potpisivanje sporazuma je jasan dokaz da EU podržava Srbiju u sprovođenju reformi i ovog puta će tu podršku jasno osetiti građani Srbije, zato što će na jednostavniji način moći da putuju u zemlje EU. Od mojih uvaženih kolega smo juče mogli čuti koje su sve kategorije građana obuhvaćene ovim sporazumom, a ja ću se posebno osvrnuti na jednu kategoriju koja je sasvim sigurno stub napretka naše zemlje. Naravno, radi se o učenicima, studentima, postdiplomcima i nastavnicima koji ih prate kada oni idu na dodatno školovanje i studiranje u zemlje EU. Za njih će obrada zahteva biti besplatna, zahtev će biti obrađen u roku od najduže 10 dana, a biće im potreban samo jedan papir, a to je pozivno pismo ili potvrda o upisu, koji izdaje škola, koledž, univerzitet ili potvrda o kursevima koji će biti pohađani.
To će sasvim sigurno omogućiti proširenje, poboljšanje saradnje između obrazovnih institucija i zemalja EU i Srbije, kao i lakše uključivanje naših studenata i učenika u razne obrazovne programe, programe razmene itd. To ulaganje u pamet, u mobilnost naših najkvalitetnijih i najperspektivnijih kadrova i stvaranje uslova za evropsku perspektivu Srbije, što mi između ostalog radimo i ovim sporazumom za olakšanu proceduru za dobijanje viza i sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, jesu u stvari pomak napred za našu zemlju.
Iskustva nekih drugih zemalja, kao što je Irska ili Finska, govore da su studenti koji su studirali u zemljama EU na najboljim univerzitetima nakon povratka u svoju zemlju postali u stvari nosioci novih ideja, bolje komunikacije, uspešnijeg poslovanja, bilo da je u pitanju oblast privrede, obrazovne institucije ili državna uprava. Mislim da je jasno svim građanima da su nama potrebni kadrovi koji pored svojih profesionalnih veština, stručnih veština, poseduju i sposobnost za rad i za komunikaciju sa drugima van naše zemlje.
Svi znamo da naša zemlja ima velikih problema sa siromaštvom. Borba protiv siromaštva traži angažovanost ne samo Vlade Srbije već svih državnih institucija. i kada se analiziraju uzroci siromaštva, kada se analiziraju najugroženije grupe, lako se može uočiti da je obrazovanje jedno od ključnih razloga za postojanje siromaštva. Zato borba protiv siromaštva predstavlja borbu za bolje i kvalitetnije obrazovanje. To kvalitetnije obrazovanje, koje je orijentisano ka budućnosti, između ostalog može se ostvariti stvaranjem uslova za pojačanu međunarodnu saradnju u ovoj oblasti.
Moram da kažem da sam nešto više od pet godina radio kao profesor u jednoj srednjoj školi i da dobro znam koliko pametne i talentovane dece mi imamo, a koja su ne svojom krivicom imala malo teže uslove da mogu da uče, da sarađuju i da se viđaju sa svojim vršnjacima iz drugih zemalja.
Sada, zahvaljujući politici Vlade Vojislava Koštunice, i u onom prošlom mandatu i u ovom, mi za njih stvaramo bolje uslove za rad, za školovanje, za učenje stranih jezika, a samim tim stvaramo i bolje uslove za sve nas i našu zemlju. Zato je, mislim, svima jasno zašto treba podržati i ovaj i preostala dva sporazuma.

Oliver Dulić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Jovan Damjanović, a neka se pripremi Vladimir Petković.

Jovan Damjanović

Dame i gospodo narodni poslanici, sve što se dešava pozitivno u najlepšoj državi to se reflektuje na narod ove Srbije. Liberalizacija i olakšica viznog režima to je dobro, ali ona ne sme da se prenosi na štetu manjinskog naroda. Da li je za liberalizaciju i olakšice za vizni režim uslov da se potvrdi Sporazum o readmisiji, što znači povraćaj velikog broja i Roma i neroma i drugih nacionalnih manjina. Ako jeste, to je strašno za narod koji se vraća. Zašto to govorim?
Znam da i srpski narod i drugi narodi jako teško žive, jer smo imali pomeranje stanovništva; imali smo ratno stanje na Kosovu i znamo da je teško svima, ne samo Romima, ali Romi su na najnižoj lestvici, na margini života. U Beogradu i Srbiji imamo dosta raseljenih lica, koja su prepuštena sami sebi.
Mi znamo da već od 1999. godine žive Romi u nehigijenskim naseljima, samo u Beogradu ima oko 167 naselja; nema struje, nema vode, nema najadekvatnijih namirnica za život tog naroda. Mi nismo obezbedili ni ova raseljena lica, izbegla lica sa trusnih područja, a primamo druga lica, primamo veliki korpus, velike divizije raseljenih lica iz readmisije. Stvarno ne znam, ako bi hteli da se vrate naši građani, oni imaju pravo, a država ima obavezu da taj narod smesti. Kako će, nije nijedna platforma urađena, nijedan program nije urađen za povratak tih ljudi. Gde će ti ljudi da se smeste, to ćemo videti.
Slušao sam ovde i pre nekoliko dana sam govorio da je u Senti donesena odluka da ne mogu Romi da se naseljavaju u Senti gde je većinsko mađarsko stanovništvo.
Sigurno, SRS ima veliko poštovanje prema svim nacionalnim manjinama, i prema Mađarima. Mi ovde imamo i narodnog poslanika, koji je Mađar, i sve druge nacionalne manjine imamo u stranci. Pitam prijatelje Mađare, da li oni znaju šta se desilo u našoj državi – da su bila borbena dejstva, ratna dejstva, da je bila humanitarna kataklizma, da je bilo genocida, da je bilo istrebljivanja naroda, da su se ljudi povukli, da se stanovništvo povuklo posle tehničkog vojnog sporazuma 1999. godine. Molim vas, morate da mislite o tom narodu. Pre svega, Senta i drugi delovi, gde je većinski deo mađarske nacionalne manjine, to je Srbija.
Zar mi nemamo pravo kao građani da se krećemo u našoj državi? U našoj državi nema aparthejda, u našoj državi nema kastinskog sistema, ovo je slobodna i demokratska država.
Molim vas lepo, ako je narod doživeo takvu katastrofu ko može da mu zabrani da se negde udomi? Mi smo miroljubiv narod, mi poštujemo našu državu, imamo naše obaveze u našoj državi, ali molim vas, mi tražimo i naša prava. Država mora da udostoji prava svim narodima i narodnostima u ovoj državi, jer to zaslužuju i zato su građani ove države.
Mi imamo Ustav i zakon ove države. Član 39. omogućava svim građanima da se kreću i da se nastane gde žele. Danas, molim vas lepo, u Evropi se ljudi doseljavaju i kupuju, stanuju i žive, a kamoli u Srbiji. Srbija je multinacionalna, multikonfesionalna država, koja poštuje sve nacionalne manjine i ne vidim razlog da se to ne uvažava.
Što se tiče romske zajednice, pošto pripadam romskoj zajednici, napomenuo bih da država čini neke poteze koji nisu u interesu širenja demokratije u našoj državi, a ni poštovanja ljudskih prava nacionalnih manjina. Samo znam da romski narod nije retardirana nacija, da smo mi najveća nacija posle srpskog naroda. Ako ništa drugo, molim braću Srbe i rukovodstvo ove države, dajte da malo pogledamo istorijski deo, gde su bili Romi, a gde su bili Srbi. Gde god su bili Srbi tu je bio i romski narod. Braneći našu državu, zajedno sa srpskim narodom i drugim narodima, mi smo mnogo žrtava dali za ovu državu i za ovu zemlju, i ne daj bože nikada više da se desi. Mi smo građani ove Srbije i ove države.
Prema tome, u našoj državi kao što sam rekao imamo obaveze, ali moramo da imamo i prava. Ta prava nam se sistematski uskraćuju. Pa se pitam, kada je vrlo teška situacija u našoj državi, imamo nevladine organizacije 8484 kojima je dodeljeno pravo da rade strategiju za Rome, ko su oni da znaju bolje situaciju u romskom narodu, nego mi, sami Romi ove države? Zašto država to daje uvek drugome, a ne daje romskom narodu da radi platformu, da radi strategiju za poboljšanje života i budućnosti nas Roma u našoj državi. To je strašno.
Sinoć sam dobio vizitkartu, pa ću vam sada pročitati i to je strašno. Imamo građansku inicijativu, Udruženje građana za demokratiju i civilno obrazovanje. Ne znam koliko je demokratija u građanskoj inicijativi, jer imamo Radojku Pavlović koja nije Romkinja, a menadžer je Romskog razvojnog fonda. Sada vidite kako imamo tutore, drže monopol nad romskim narodom. Ne znam zašto. Uvek smo dali svoj doprinos našoj srpskoj braći, našoj državi, ali nemamo pravo da osnivamo ovakve fondove i radimo strategiju za svoj sopstveni narod.
Prema tome, ne sme se postaviti monopol nad jednim narodom, Ne mogu druge organizacije koje nisu romske, jer imamo danas veliki broj naših intelektualaca, inženjera, pravnika i drugih.
Ne znam zašto se to ovako čini. Verovatno u državi ima mreža koja treba da radi i readmisiju, i strategiju, da uzima taj novac za sebe, da ga pere i radi onako kao što se i radi. Molim vas, to nije dozvoljeno.
Samo znam da u Nacionalnom savetu Roma grada Beograda, nemam ništa protiv Radmile Hrustanović, moje poštovanje prema njoj, ali ona ima veće zasluge da bude predsednik Saveta Roma grada Beograda nego mi Romi. Bio sam narodni odbornik Skupštine grada Beograda i nisam čak mogao da uđem ni u Savet grada Beograda za Rome. Eto, tako se to dešava.
Država nije pripremljena za dolazak velikog naroda, u ovolikom broju putem readmisije. Molim vas i molim vrh ove države, želimo da sarađujemo sa našom državom, drugu državu nemamo, niti želimo da imamo. Ali, ova država permanentno krši prava romskog naroda da radi ono što treba za njenu budućnost, za njen progres. Ne znam dokle će i koliko će to trajati.
Moji prethodnici su rekli da se grubo krše ljudska prava manjinskog naroda Roma, i drugih nacionalnih manjina povratkom putem readmisije. To neću da kažem, to ostavljam državi da o tome razmišlja, ali smatram da se ipak ne poštuju ljudska prava koja treba. Ono što su rekli naši narodni poslanici Mađari, to je rasna diskriminacija da vi zabranite nekome da uđe u svoju državu. Pa, neće tamo ući 100 ili 200 hiljada. Gde da idemo sa njima?
Vi ste, gospodine Pastor, rekli da se oni vrate u svoje mesto boravka gde su ranije bili. Zamolio bih vas da budete predstavnik romske zajednice i da idete na Kosovo, na trusna područja, i da procenite da li mogu ljudi, Romi i neromi, da se vrate i ako vi ocenite, onda se vratite sa njima zajedno. Morate da znate da se na Kosovu i dan-danas ne poštuju ljudska i manjinska prava. Morate da znate da ljudi idu transporterima da pazare za svoju kuću najneophodnije namirnice. To je strašno. Ne sme se tako.
Na kraju bih rekao, dame i gospodo narodni poslanici, ono pravo koje imamo to pravo nam se ne omogućava u našoj državi. Ne znam zašto. Da li zbog toga šta sam po mojoj nacionalnoj vokaciji ili možda što sam član SRS. Ako je po mojoj nacionalnosti – to je diskriminacija. Ako je po političkoj stranci – to je politička osveta. To ne sme da se dešava u našem Parlamentu i u našoj državi.
Gospodine, ako imate nešto da kažete dođite ovde, nemojte da se smejete. Ovo nije za smejanje. Ovo su ozbiljne stvari koje vam prezentiram ovde, a vi koji se smejete, vi ste ti diskriminatori, oni koji vršite diskriminaciju. Dođite ovde pa pričajte šta hoćete.
Ova država i pojedinci u državi, oduzeli su nam medije. Šta smetaju ovoj državi mediji, kada tražimo da se naša država integriše u Evropu, u Evropsku zajednicu. Hoćemo da budemo demokratska država, a ne poštujemo manjinski narod. Ukoliko se ne poštuju manjinski narodi to nije demokratija i ne može ova država da priča o demokratiji ako ne poštuje svoj sopstveni manjinski narod. Već sam rekao da je Srbija multinacionalna, multikonfesionalna i demokratska država. Mi smo imali medije, a sada nemamo medije. Pročitaću vam šta kaže zakon. Ne govorim o tome da ja nešto tražim.
Imamo Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, pa kaže: "Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo da osnivaju i održavaju medije na svom jeziku.'' Takođe, ''Država će u programima radija i televizije javnog servisa obezbediti informativne, kulturne i obrazovne sadržaje na jeziku nacionalne manjine". Na nacionalnoj televiziji nemamo program, a naše televizije ste ugasili. Ako smatrate da je to demokratija, neka vam je na čast.
Hoću da kažem, bila je jedna grupa ljudi koji su hteli da idu za Strazbur da se žale, ja nisam hteo. Rekao sam – ne možete ni vi da idete, nema razloga, država je rekla šta je rekla, mi moramo sa državom da imamo dogovore, da imamo kontakte, da vidimo šta nam sleduje, a šta nam ne sleduje.
Ako imamo pravo država nam mora odobriti i nadam se da će biti tu pomaka, vidim da je i predsednica Odbora za međunacionalne odnose poslala neko pismo, i da će se tu nešto desiti. Ali, bilo je bespotrebno da se ovako nešto dešava kako se dešavalo. Vidite kako su dupli standardi prema Romima, ne znam zašto.
U Vojvodini, mađarskoj nacionalnoj manjini nisu isključeni mediji, oni još uvek traju, treba da se privatizuju. A naše, romske, u Beogradu su po kratkom postupku isključili. Imam ovu državu, drugu državu nemam.
Apelujem da država sprovodi demokratiju i prema romskom narodu, jer mi imamo naše obaveze koje treba da ispunjavamo – da glasamo, da idemo u školu, da radimo, da idemo u vojsku, da služimo vojsku Srbije, ako treba da idemo u rat da branimo državu, a kada treba da ostvarimo naša prava nema nas nigde. U privatizaciji nigde Roma nema.
Samo ću vam pročitati, iz ugovora readmisije, pošto ima 70 stranica, kaže, da pravilno sačinjen implementiran ugovor o readmisiji po oceni UNHCR čini proces povratka bolje uređenim, a trebalo bi da pruži neku sigurnost ljudima koji se vraćaju, da je negativan rezultat lansiranje azilanata u orbitu. To je ono što sam rekao, nemamo ni temelje pa ne možemo ni da gradimo kuću. Gde će azilanti, ne znam.
Organizacija ''Amnesti internešenel'' procenjuje značenje ugovora o readmisiji kao trgovinu ljudskim bićima i zamenu za finansijsku pomoć. Sumnjam da je Sporazumom o olakšanoj proceduri za izdavanje viza napravljena neka transakcija da bi se potpisao Sporazum o readmisiji.
Nadam se da će se ubuduće ispraviti greška koja je učinjena prema romskom narodu i da će Romi da dobiju svoja mesta tamo gde se o njima odlučuje.
Mogu vam reći, razmišljao sam čak da odem iz zemlje. Rušili su mi kuću, pet godina mi ne daju da budem aktivan u kulturnom pogledu, međutim, zahvaljujući SRS, čiji sam član, i njihovom projektu koji nam omogućava da se integrišemo u politici i da nam bude bolje u svim porama društva, to me je zadržalo. Želim da se zahvalim vrhu SRS, jer su oni sa mnom razgovarali i rekli da ovo nije dugotrajno, da je ovo prolazno.
I nadam se da će ovo biti prolazno. Mi, Romi u Srbiji, jedino imamo poverenja u SRS, zato što nam je SRS, ne samo što nas integriše u politici, omogućila u većini gradova Srbije izgradnju infrastrukture, školovanje, asfaltiranje, gradnju kuća, mi smo dobili 50 placeva u Zemunu od Šešelja za raseljene Rome sa Kosova, da vam ne pričam po Vojvodini, po celoj Srbiji, i to nas zadržava u SRS, i zbog toga će 90% Roma glasati za SRS. Hvala vam lepo.

Oliver Dulić

| Predsedava
Zahvaljujem. Po Poslovniku, narodni poslanik Balint Pastor, odnosno replika. Izvolite.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Balint Pastor

Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, gospodin Damjanović je malopre rekao da je ono što sam juče izgovorio za skupštinskom govornicom rasna diskriminacija. Ne znam zašto misli gospodin Damjanović da je to rasna diskriminacija. Juče uopšte nisam spominjao Rome, nijednu reč nisam rekao protiv Roma. Rekao sam da će Savez vojvođanskih Mađara glasati protiv Sporazuma o readmisiji, kako će glasati i SRS, kako sam to juče čuo od mnogih narodnih poslanika iz SRS.

Razlog zbog čega mi glasamo protiv Sporazuma o readmisiji jeste taj što će, po nama, neracionalno širok krug lica Republika Srbija morati da primi i to ne samo državljane Republike Srbije. Drugi razlog je taj što Vlada Republike Srbije još uvek nema strategiju i akcioni plan u vezi readmisije. Treći razlog je što u obrazloženju ovog predloga piše da nisu potrebna dodatna sredstva za sprovođenje ovog sporazuma o readmisiji. Četvrti razlog je taj što mislimo da nema garancija da će se poštovati član 78. Ustava Republike Srbije, prema kojem je zabranjeno preduzimanje mera koje bi prouzrokovale veštačko menjanje nacionalnog sastava stanovništva na područjima gde nacionalne zajednice žive tradicionalno i u većem broju.

Poslednjih meseci smo svedoci toga da su neki probali da posvađaju mađarski i romski narod, da su neki probali da posvađaju stranke Roma i vojvođanskih Mađara. Moram da ponovim još jedanput, da Savez vojvođanskih Mađara i Vojvođanski Mađari nisu protiv Roma, mi smo protiv toga da se menja nacionalna struktura u opštinama Vojvodine.

Što se tiče odluke Skupštine opštine Senta, koju je pominjao gospodin Damjanović, da je to jedna rasistička i protivromska odluka, ja ću da citiram tu odluku Skupštine opštine Senta, i molim gospodina Damjanovića da mi kaže koja rečenica je diskriminatorska, rasistička i protivromska.

Prva tačka kaže – ''Skupština opština Senta je stava da lica koja borave nelegalno u zemljama Evropske unije, a koja će biti vraćena u zemlju porekla u skladu sa Sporazumom o readmisiji, treba da budu vraćena na teritorije opština porekla.''

Druga tačka je sledeća –''Shodno stavu prvom Skupština opština izjavljuje spremnost za prihvatanje lica koja su poreklom sa teritorije opštine Senta, bez obzira na nacionalnu pripadnost.''

Molim gospodina Damjanovića da mi odgovori koja je odredba ove odluke Skupštine opštine Senta diskriminatorska, rasistička i protivromska. Hvala lepo.

Oliver Dulić

| Predsedava
Zahvaljujem gospodine Pastor. Izvolite, gospodin narodni poslanik Jovan Damjanović.

Jovan Damjanović

Gospodine Pastor, vi verovatno niste razumeli. Rekao sam da se u našoj državi desila humanitarna kataklizma i ne možete vi kada je ratno stanje, kada su ljudi u zbegovima, da donosite bilo kakve odluke, ne samo za Rome, nego za bilo koji narod. To je razlog. Ne možete, sada kada se dešava nešto u zemlji, nije niko želeo to, ni mi ni vi, niko, ali desilo se ratno stanje.
Vi znate da je tamo bio egzodus, čistka, najteža ubistva i da je dovedena humanitarna katastrofa.
Šta, mi sad treba da pitamo nekog gde ćemo da idemo? Ne samo Romi, nego uopšte, narod u zbegovima koji je sa Kosova, koji je u takvoj situaciji. Ne samo Senta, nego nijedna opština u državi ne sme da donese takve odluke. Hvala vam.

Oliver Dulić

| Predsedava
Zahvaljujem. Po Poslovniku, narodni poslanik Laslo Varga, a potom Nikola Vukelić. Imate tri minuta.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Laslo Varga

Poslanički klub nacionalnih manjina
Poštovani gospodine predsedniče, reklamiram povredu člana 104. Poslovnika o radu Narodne skupštine, prema kojem su narodni poslanici dužni da se  jedni drugima obraćaju sa uvažavanjem. Sigurno, u slučaju gospodina Damjanovića ova odredba Poslovnika nije ispoštovana.
Što se tiče našeg stava u vezi Sporazuma o readmisiji, tu postoji nekoliko činjenica. S jedne strane, ako se ne varam, siguran sam da sam u pravu, Srbija se u ovom trenutku ne nalazi u ratnom stanju, nije suspendovan Ustav ove zemlje, a Deklaracija koju je donela SO Senta, pre nekoliko dana, u tom periodu nije bio suspendovan ni Ustav i nije postojalo ratno stanje. S druge strane, nedeljama se za ovom govornicom spominje primer Sente koja je donela jednu deklaraciju, kojom se samo traži da državni organi poštuju odredbe iz člana 78. Ustava Republike Srbije, ništa drugo SO Senta nije uradila. Ne spominju se druge opštine koje imaju slične stavove u vezi ovog problema.
Želim da vam citiram izjavu predsednika opštine Bečej, koji je inače pripadnik DSS. On je rekao: "Ni opština Bečej nema mogućnosti da primi osobe koje bi eventualno bile upućene u ovaj grad putem readmisije, zato što ne postoje uslovi za to u Bečeju, ni što se tiče materijalnih sredstava, ne postoje ni razlozi da oni budu vraćeni u Sentu". Taj njegov stav, stav predsednika opštine je, praktično, usvojilo i Opštinsko veće opštine Senta, tako da je i to jedan zvaničan dokument, samo se to ne spominje u ovom domu, verovatno ne bez razloga.
Želim još jednom da kažem, na čelu grada Sente se nalazi gospodin Dušan Jovanović, predstavnik DSS, sigurno nije predstavnik naše zajednice, tako da, ako optužujete predstavnike mađarske zajednice za bilo kakvu rasnu i drugu diskriminaciju, onda treba te iste argumente i te iste optužbe da iznosite na račun drugih. Svi su čuli argumente i ubeđeni smo da smo i mi i gospodin Jovanović, predsednik opštine Bečej, u pravu kada tražimo i kada on traži poštovanje Ustava Republike Srbije. Hvala.