ČETVRTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 30.11.2007.

5. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ČETVRTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

5. dan rada

30.11.2007

Sednicu je otvorio: Milutin Mrkonjić

Sednica je trajala od 10:05 do 22:20

OBRAĆANJA

Oliver Dulić

| Predsedava
Na član 2. amandman je podneo narodni poslanik Aleksandar Martinović.
Vlada nije prihvatila amandman, Odbor za pravosuđe i upravu predlaže da se amandman odbije, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Martinović.
...
Srpska radikalna stranka

Aleksandar Martinović

| Ministar državne uprave i lokalne samouprave
Dame i gospodo narodni poslanici, formulacija koja je sadržana u članu 2. Predloga zakona o izborima za predsednika Republike nije u skladu sa Ustavom Republike Srbije i predložio sam amandman kojim se član 2. usklađuje sa važećim Ustavom.
Naime, u članu 2. Predloga zakona stoji podnaslov - Pasivno i aktivno biračko pravo, i između ostalog se kaže: ''Pravo da bira predsednika Republike i da bude biran za predsednika Republike ima svaki punoletan i poslovno sposoban državljanin Republike Srbije koji ima prebivalište u Republici Srbiji (u daljem tekstu: birač).''
Član 52. Ustava Republike Srbije je potpuno jasan. Zaista mi nije jasno da se predlagač zakona nije potrudio samo da prepiše ono što piše u Ustavu, pošto je to inače činio kada je reč o ova dva zakona, nego je u ustavnu formulaciju stavio nešto što u Ustavu ne stoji.
Naime, u stavu 1. člana 52. Ustava Republike Srbije kaže se sledeće - svaki punoletan, poslovno sposoban državljanin Republike Srbije ima pravo da bira i da bude biran, i tu je tačka.
Onda predlagač zakona, umesto da ostane pri ustavnoj formulaciji, dodaje još jedan uslov koga Ustav ne poznaje, a to je da birač, odnosno i kandidat za predsednika Republike, mora da ima prebivalište u Republici Srbiji.
Mi smo maločas govorili da je to jedna odredba koja je diskriminatornog karaktera, da je suprotna Ustavu Republike Srbije i suprotna nekim elementarnim demokratskim principima. Svaki državljanin Republike Srbije, ma gde živeo u svetu, mora da ima aktivno i pasivno biračko pravo, kako na izborima za narodne poslanike, tako i na izborima za predsednika Republike.
I ne može Vlada svojim predlogom zakona da menja Ustav. Ne može se građanima Republike Srbije, dakle državljanima Srbije, stavljati neki novi uslovi koji ne pišu u Ustavu. Svaki državljanin Republike Srbije, ma gde u svetu živeo, od SAD-a, preko Velike Britanije, Francuske, Nemačke, Ruske Federacije do Australije, mora da ima pravo da bira i da bude biran na izborima za predsednika Republike Srbije.
Mi smo vam u ovom prvom amandmanu, koji je podneo narodni poslanik Nemanja Šarović, dali i metodologiju, odnosno tehnologiju kako to pravo da iskoriste građani Republike Srbije koji žive u inostranstvu, a to je da glasaju putem pisma. Takav način glasanja je ekonomičan, racionalan i apsolutno omogućava da svaki građanin Srbije koji živi u inostranstvu iskoristi svoje biračko pravo.
Dakle, mi ne tražimo od vas da vi obrazujete biračke odbore u inostranstvu. Ne tražimo od vas da država Srbija iz budžeta izdvaja značajna sredstva kako bi se organizovali izbori u inostranstvu.
Dovoljno je da naši ljudi koji žive u inostranstvu glasaju putem pisma, da to pismo upute u odgovarajući birački odbor koji im je dao taj koverat, odnosno glasački listić i tu se čitav postupak izbora završava.
Zaista ne znam, gospodine ministre, odakle vam pravo, hrabrost da vi predlogom zakona menjate Ustav. Pogotovo mi nije jasno zašto se ne ugledate na vaše velike prijatelje iz Zagreba, kojima se izvinjavate, kojima pišete hvalospeve i vaši politički prijatelji od tog istog Zagreba dobijaju čak i visoka odlikovanja. Ustaškog poglavnika Stjepana Mesića birali su svi državljani Hrvatske koji žive ma gde u svetu.
Notorna je činjenica, to znaju svi, od 1990. godine kompletna ustaška emigracija dobila je državljanstvo Hrvatske i glasa na svim izborima koji se održavaju u Hrvatskoj, kako na izborima za Sabor, kako na izborima za predsednika Republike, tako i na lokalnim izborima. Niko od toga u svetu ne pravi bilo kakvo pitanje. Najgori ustaški emigranti, potomci onih koji su ubijali Srbe u Drugom svetskom ratu, danas su ugledni građani Republike Hrvatske i imaju pravo da biraju predsednika Republike Hrvatske.
Uzgred, to je onaj isti predsednik kome se ovaj aktuelni predsednik Srbije, na svu sreću neće još dugo biti, izvinjava zbog zločina koje su navodno Srbi počinili nad Hrvatima. Zašto se onda niste ugledali malo na te svoje prijatelje? Zašto malo od njih ne naučite kako se brane interesi države i naroda? Zašto malo ne poprimite tog patriotizma od tih vaših prijatelja?
Ne tražimo mi od vas da vi dajete biračko pravo ustašama. Mi tražimo od vas da omogućite građanima Republike Srbije koji imaju prebivalište u inostranstvu da glasaju, ne za ustaše, gospodine Ristiću, da glasaju za predsednika Republike Srbije. Među našim ljudima, gospodine Ristiću, u inostranstvu ima mnogo čestitog sveta, ima mnogo čestitih starina koji su samo iz političkih razloga '45. godine morali da napuste zemlju, ima mnogo njihovih potomaka.
Njima je Srbija i danas na srcu i duši i oni bi vrlo rado glasali za predsednika Republike Srbije, samo kada bi im to zakon omogućavao. Ustav im to već omogućava. Zakon treba samo da predvidi postupak kako da se to pravo, koje je sadržano u Ustavu, ostvari.
A ne, Ustav kaže - svaki državljanin Srbije može da glasa, da bira i da bude biran; i onda vi predložite zakon u kome kažete - da, ali mora da ima prebivalište u Republici Srbiji. Šta ćemo sa onim stotinama hiljada Srba, odnosno državljana Srbije koji žive u inostranstvu, koji su državljani Srbije ili imaju nameru da to postanu i koji hoće da glasaju?
Istovremeno, od te iste emigracije, odnosno dijaspore, tražimo da se uključi u investicije u Srbiji, da pomogne. Pa zar nije bolje da u Srbiju dođe srpski kapital nego američki, francuski, nemački ili bilo koji strani?
Zar nije bolje da i na ovaj način Srbija pokaže jedan akt dobre volje prema našem rasejanom narodu u svetu i da im kažemo - ljudi, izvolite, glasajte za predsednika Republike Srbije, glasajte za narodne poslanike u Narodnoj skupštini, koristite se svim svojim političkim pravima koje inače imaju državljani Republike Srbije?
Ovako, mi sve naše ljude koji žive u inostranstvu, a ima ih mnogo, čak ih možda ima i više nego što ih živi ovde u Srbiji, odbijamo od Srbije, onemogućavamo im da budu ravnopravni sa ostalim državljanima, postavljamo im neke dodatne prepreke.
Zaista ne znam, gospodine ministre, odakle vam pravo da menjate Ustav? Tražite da se Ustav poštuje. Tražimo da se Ustav poštuje kada je reč o Kosovu i Metohiji od strane zapadnih sila. Naša jedina veza sa Kosovom i Metohijom, pravna veza, jeste Rezolucija 1244 i ovaj Ustav, i onda vi sami gazite Ustav.
Ustav lepo kaže - svi državljani imaju pravo da glasaju, a vi kažete - da, ali moraju da imaju i prebivalište u Republici Srbiji. Amandman koji sam podneo je, gospodine ministre, apsolutno prihvatljiv, u skladu je sa Ustavom i, jedino ako nemate jednu preteranu dozu političkog inata, vi ćete taj amandman morati da prihvatite. U protivnom, odbićete od Republike Srbije stotine hiljada našeg naroda koji živi u rasejanju, a to, svakako, nije u interesu ove države.

Oliver Dulić

| Predsedava
Da li se još neko javlja po ovom amandmanu?
(Ne.)
Na član 4. amandman je podneo poslanik Nebojša Ranđelović.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu prihvatili su amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 4. amandman je podneo poslanik Zoran Krasić.
Vlada nije prihvatila amandman, Odbor za pravosuđe i upravu predlaže da se amandman odbije, Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? Reč ima poslanik Vjerica Radeta.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Dame i gospodo narodni poslanici, amandman kolege Nebojše Ranđelovića je Vlada prihvatila, ako sam dobro razumela, a on je gotovo identičan amandmanu Zorana Krasića. Sad, šta je motiv zašto se neki amandman prihvata, a zašto ne prihvata, prosudite sami.
Gospodin Nebojša Ranđelović je predložio da se u članu 4. stav 2. reč "održe" briše i umesto nje dodaje reč "okončaju". Misli se na održavanje, odnosno na okončanje izbora. Zoran Krasić, kolega iz SRS, predložio je i to, ali i još neke izmene u članu 4.
Naime, član 4. inače govori o roku u kome se raspisuju i održavaju izbori, i ovaj član, gospodine ministre, vam je neusklađen sa Ustavom Republike Srbije. U stavu 1. ovog člana kaže se da izbore za predsednika Republike raspisuje predsednik Narodne skupštine odlukom koja se objavljuje u "Službenom glasniku Republike Srbije". Tu, naravno, nemamo primedbi, to je u skladu sa Ustavom.
Ali, stav 2. kaže - izbori za predsednika Republike raspisuju se 90 dana pre isteka mandata predsednika Republike, tako da se, vi kažete, održe u narednih 60 dana od dana raspisivanja izbora, a mi amandmanom kažemo, da se okončaju u narednih 60 dana od dana raspisivanja izbora, jer održavanje izbora i okončavanje izbora nije isto i vi ste to priznali činjenicom da ste usvojili amandman gospodina Ranđelovića na član 4. stav 2. ovog zakona, gde vam je on predložio da reč "održe" promenite rečju "okončaju".
Dakle, priznali ste to i prihvatili u ovom amandmanu, a posle ću da vam pročitam zašto to niste radili kada je u pitanju amandman gospodina Zorana Krasića.
U stavu 3. istog ovog člana kaže se: ''Ako se mandat predsednika Republike produži zbog ratnog ili vanrednog stanja, izbori za predsednika Republike raspisuju se tako da se održe najkasnije tri meseca od dana kada prestane ratno ili vanredno stanje.'' I ovde smo intervenisali da se ne kaže da se održe, nego da se okončaju u tom roku.
Stav 4: ''Ako predsedniku Republike prestane mandat pre vremena na koje je izabran, izbori za predsednika Republike raspisuju se tako da se održe najkasnije tri meseca od dana kada predsedniku Republike prestane mandat.'' Ovde smo imali primedbu da ako predsedniku Republike prestane mandat pre vremena na koje je izabran, izbori za predsednika Republike raspisuju se, mi smo dodali, istog dana kada nastupe razlozi utvrđeni u članovima 117. i 118. Ustava Republike Srbije. Pročitaću, naravno, i šta se kaže u ova dva člana Ustava Republike Srbije.
Naravno, opet smo tražili da se posle reči ''održe'', dodaju reči ''i okončaju'' izbori.
U stavu 5, koji glasi: ''Od dana raspisivanja izbora do dana glasanja ne može proteći manje od 30 ni više od 60 dana''. Mi smo dodali reči ''s tim što moraju da se okončaju u roku iz stava 4. ovog člana''. Dakle, mi smo ovim amandmanom imali nameru da pomognemo Vladi Republike Srbije i skupštinskoj većini da član 4. Predloga zakona uskladite sa Ustavom Republike Srbije.
Član 117. Ustava Republike Srbije glasi da kad predsednik Republike podnese ostavku, on o tome obaveštava javnost i predsednika Narodne skupštine. Danom podnošenja ostavke predsedniku Republike prestaje mandat.
Član 118, na koji smo se takođe pozvali, kod ovog amandmana glasi - predsednik Republike razrešava se zbog povrede Ustava odlukom Narodne skupštine, glasovima najmanje dve trećine narodnih poslanika. Postupak za razrešenje može da pokrene Narodna skupština na predlog najmanje jedne trećine narodnih poslanika. Ustavni sud je dužan da po pokrenutom postupku za razrešenje, najkasnije u roku od 45 dana, odluči o postojanju povrede Ustava.
Možda se čini da sam previše citirala i Ustav i ovaj naš amandman, ali jednostavno namera mi je da narodni poslanici, a pre svega javnost Srbije, shvate o čemu se ovde radi.
Vlada nije prihvatila amandman Zorana Krasića, a obrazloženje je sledeće: ''Amandman se ne prihvata...'' To je ona čuvena početna rečenica za svaki amandman, kao da ne znamo da u ovom drugom odeljku stoji: Vlada predlaže Narodnoj skupštini da ne prihvati amandmane. Dakle, potpuno je suvišno da nam još jedanput kažete, da potvrdite da ne prihvatate.
Evo zbog čega Vlada ne prihvata amandman. Kažete: ''Ustav pravi razliku između pojmova ''okončati'' i ''održati'' izbore''. O tome se i radi. Zašto to niste uskladili sa Ustavom? O tome se i radi, da Ustav pravi razliku i, uopšte, postoji razlika između održanih i okončanih izbora.
Znate da postoji, videćemo kasnije kroz ovaj zakon, izbori se održe, pa postoji pravo na prigovor, pa postoji pravo na žalbu Vrhovnom sudu, pa postaju izborni rezultati konačni, i onda se okončavaju. Postoji i mogućnost ponavljanja izbora na nekim biračkim mestima, gde se utvrdi da je postojao neki nedostatak u skladu sa ovim zakonom koji ćemo, nadam se, usvojiti, ili svejedno, i na osnovu zakona koji je sada na snazi, to se nije menjalo i ne menja se.
''Potom'', kažete, ''amandman (u stavu 3. amandmana) poziva se na čl. 118. i 119. Ustava, a treba i dovoljno je da se pozove samo na član 120. stav 2. Ustava''.
Zaista nisam razumela, ministre, zašto, ako vi jeste, a ne znam ni da li ste vi ovo pročitali, vi i danas imate isti problem kao juče, zato ste malopre kada ste davali neku završnu reč, ne znam samo šta ste završavali kad ni reč niste progovorili o ovim amandmanima na ovaj prethodni zakon, mi smo vam dobacivali i tražili od vas da kažete da je zakon koji nudite Narodnoj skupštini na usvajanje dobar zakon. Vi ste izbegli da to kažete.
Kada branite zakone, iza kojih vi kao ministar stojite, onda nam uredno preporučite zakon kao dobar, kao celishodan itd. Za ovaj prethodni niste imali ni jedan jedini argument, a vidim da nećete imati ni za ovaj i da vam je sad, verovatno, komplikovano da se uključujete. Naravno, ne potcenjujem ni vaše pravničko znanje ni inteligenciju, naprotiv, ali mislim da nemate nešto ni interesa da se vi sad uključujete u ove amandmane, pogotovo u neki ovako komplikovan kao ovaj što je predložio kolega Zoran Krasić.
Evo, pročitaću kako glasi stav 2. član 120. Ustava Republike Srbije, na koji nas Vlada upućuje da je to jedini član odnosno jedina odredba na koju smo mogli da se pozovemo. Taj stav 2. glasi - predsednik Narodne skupštine može da zamenjuje predsednika Republike najduže tri meseca. E sad, ko mi odgonetne kakve veze ima ovo sa ovim članom i sa ovim amandmanom o kojem govorim, onda ću zaista priznati da pojma nemam šta ovde piše.
''Rok iz stava 5. člana 4'', kaže Vlada, ''Predloga zakona odnosi se na sve izbore za predsednika Republike, a ne samo za izbore koji se održavaju kad predsedniku Republike prestane mandat pre vremena na koje je izabran''. E sad, gospodine ministre, šta je ovde istina, šta ste vi stvarno mislili ovim amandmanom, ili ovo što stoji u obrazloženju u 2. stavu ili ovo što stoji u obrazloženju u 1. stavu? Jer jedno i drugo nekako se ne slažu, u koliziji su, pogledajte.
Vaš član 4. je jasan, da se odnosi na rok u kome se raspisuju i održavaju izbori i tu nema spora vezano za član 120, 118. ili 119. Ustava u tom smislu, ali ima u smislu što vi niste zakonom predvideli upravo ono što predviđaju ova tri člana Ustava. Gde vi sad vidite ovo što ste rekli u obrazloženju, a što se odnosi na član 5, da se član 5. Predloga zakona odnosi na sve izbore za predsednika Republike, a ne samo za izbore koji se održavaju kad predsedniku Republike prestane mandat pre vremena na koje je izabran?
Ovaj stav kaže: ''Od dana raspisivanja izbora do dana glasanja ne može proteći manje od 30 ni više od 60 dana''. Mi tu dodajemo: ''s tim što moraju da se okončaju u roku iz stava 4. ovog člana''.
Da li je nekom sada jasno zašto je Vlada rekla da ovaj amandman ne može da se prihvati? Meni zaista nije. Možda nisam dovoljno pametna, možda dovoljno ne razumem ovo, ali zaista ne razumem šta je Vlada htela da kaže.
Stvarno bi trebalo da naučite, gospodo, vi iz Vlade, da budete jasni, glasni i otvoreni, da kažete: ovaj amandman se ne prihvata zato što mi to nećemo. Onda je to potpuno legitimno, to je vaše pravo, kažete: mi hoćemo ovako, ne prihvatamo da iko utiče na naše mišljenje, ne prihvatamo da nas iko ubeđuje u nešto drugačije. Onda ćemo mi da pričamo na drugi način, ne o amandmanu nego o Vladi.
Ali, ako vi jedan amandman, koji apsolutno usklađuje član 4. sa Ustavom Republike Srbije, kažete da ne prihvatate, pa onda date neko nebulozno obrazloženje, onda je to nekorektno, onda je to potcenjivanje inteligencije narodnih poslanika. A morate da vodite računa svaki put kada pokušate da potcenite inteligenciju narodnih poslanika zapravo potcenjujete i vređate inteligenciju građana Srbije.
Zaista bi bilo dobro da vam to bude prisutno u svesti i da kažete gospodinu Balinovcu i ostalima koji pišu obrazloženja zašto ne prihvataju naše amandmane, da im objasnite da to urade pismeno, da to urade, ako mogu, u skladu sa Ustavom, a ne mogu, jer su naši amandmani upravo to što upućuje na Ustav, ali, evo, iskreno vam preporučujem, najbolje vam je da za svaki amandman kažete: Vlada Republike Srbije ne prihvata ovaj amandman zato što to Vlada ne želi, može nam se. Mi ćemo da kažemo: svaka čast, možete šta hoćete, ali ne možete dokle hoćete, gospodine Markoviću.

Oliver Dulić

| Predsedava
Zahvaljujem, gospođo Radeta. Da li još neko želi reč? (Ne.) Hvala.
Na član 5. amandman je podneo poslanik Zlatan Jovanović.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu su prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Konstatujem da je amandman kolege Zlatana Jovanovića postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 7. amandman je podnela poslanik Vjerica Radeta.
Vlada nije prihvatila amandman, Odbor za pravosuđe i upravu predlaže da se amandman odbije, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Ne.) Hvala.
Vraćamo se nazad. Vaš amandman je bio, a niste se javili. Izvolite.
Molim ministra da ne zapričava narodnog poslanika Vjericu Radetu. Izvinite.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Gospodine Konstantinoviću, usput mi kažete – to su radna tela i to nisu organi za sprovođenje izbora, i to se ne reguliše zakonom. Ovo je uvod u amandman o kojem ću da govorim. Suština je u tome da mi hoćemo da se reguliše zakonom. U tome i jeste suština.
Zaista mi je žao što ministar izađe, a izvinjavam se vama, gospodine Duliću, što nisam čula kada ste pročitali da je na redu amandman na član 7. Predloga zakona.
Dakle, član 7. Predloga zakona govori o organima koji sprovode izbore. Vlada je ovde napisala samo jednu rečenicu: ''Izbore za predsednika Republike sprovode organi koji sprovode izbore za narodne poslanike''. Mi smo predložili konkretno koji su to organi koji sprovode izbore za predsednika Republike.
Podsećam vas da uvek kada se primenjuje zakon o izborima predsednika Republike sve ono što nije sadržano u tom zakonu primenjuje se supsidijarno Zakonu o izboru narodnih poslanika i naravno to nije sporno. Ali, ako donosimo sada zakon o izboru predsednika, onda nema potrebe da bilo šta ostavljamo toj supsidijarnoj primeni, nego smo u prilici da sve što treba da bude sadržano u ovom zakonu o izboru predsednika sada uradimo, što kroz ovo što je Vlada predložila, što kroz amandmane koje su narodni poslanici podneli na ovaj zakon.
Moram da vam kažem da je amandman na član 7. nastao iz iskustva, kao i svi naši amandmani, znate, svi smo mi u izborima, više ne znam koliko izbornih krugova je bilo, što predsedničkih, što parlamentarnih, lično sam bila član Republičke izborne komisije, a i mimo toga naravno vrlo aktivno pratila izbore i tačno znamo šta su problemi, šta treba strogo i striktno regulisati zakonom, da bi organi za sprovođenje izbora imali što manje problema, da bi bilo što manje mogućnosti za razmišljanje o ovom ili onom, za procenu da li može ovako ili ne može onako.
Pročitaću šta smo mi predvideli članom 7. ovog zakona, odnosno koje organe za sprovođenje izbora smo predvideli i onda ću naravno obrazložiti zašto svaki od ovih organa pojedinačno.
Predložili smo da se član 7. menja i glasi ovako: ''Organi za sprovođenje izbora predsednika Republike su: Republička izborna komisija, radna tela i birački odbori.
Radno telo u stalnom sastavu čine predsednik i najmanje četiri člana, a u proširenom sastavu i po jedan predstavnik podnosilaca izborne liste.
Predsednik i članovi radnog tela imaju zamenike.
Predsednike i članove radnih tela imenuje Republička izborna komisija za svake izbore, po osnovu proporcionalne zastupljenosti poslaničkih grupa u Narodnoj skupštini Republike Srbije.
Radno telo:
1. organizuje tehničke pripreme za sprovođenje izbora;
2. predlaže stalni sastav biračkog odbora po osnovu proporcionalne zastupljenosti poslaničkih grupa u Narodnoj skupštini Republike Srbije;
3. preuzima izborni materijal od Republičke izborne komisije i zajedno sa overenim izvodom iz biračkog spiska zapisnički ga predaje biračkim odborima;
4. preuzima izborni materijal od biračkih odbora i zajedno sa overenim izvodom iz biračkog spiska zapisnički ga predaje Republičkoj izbornoj komisiji.
Prostorne, stručne i tehničke uslove za rad radnog tela obezbeđuje opština za čije područje je obrazovano radno telo.
Bliža uputstva o radu radnog tela propisuje Republička izborna komisija.''
Mislim da niko ko je ikada učestvovao u izborima na republičkom nivou ne može imati primedbi na ovaj član. Mi smo u obrazloženju rekli da radna tela, kao organ Republičke izborne komisije, de fakto učestvuju u sprovođenju izbora za narodne poslanike. Zbog toga smatram da radno telo treba da bude organ u postupku sprovođenja izbora predsednika Republike, sa definisanim načinom formiranja i nadležnostima koje ima u postupku sprovođenja izbora. Stav po stav ću da vam objasnim i da vam približim.
Nesporno je da je Republička izborna komisija organ za sprovođenje izbora. Nesporno je i da su to birački odbori. Do sada nije bilo regulisano da je organ za sprovođenje izbora i radno telo. To radno telo je faktički postojalo i radilo na terenu.
Kako je radilo i šta se dešavalo? Na nekim izborima, na izborima za narodne poslanike, ovaj posao obavljaju opštinske izborne komisije, što takođe kada bude taj zakon na redu treba promeniti u skladu sa ovom odredbom, a kada je u pitanju bio izbor predsednika, tu se nije supsidijarno primenjivao član koji govori koji su organi za sprovođenje izbora za narodne poslanike i Republička izborna komisija je donela odluku da između Republičke izborne komisije i biračkog odbora postoji radno telo.
To radno telo, s obzirom da nije bilo definisano zakonom, biralo se u lokalnim jedinicama lokalne samouprave. Biralo se proporcionalno u odnosu na stranački sastav lokalnih samouprava.
To ne može tako, to nije dobro, zato što se ovde radi o izboru predsednika Republike, ne radi se o izboru predsednika opštine, ne radi se o izboru opštinskih odbornika, već se radi o izboru predsednika Republike, gde je Srbija jedna izborna jedinica, a ova radna tela su ti pomoćni organi koji sprovode izbore jednostavno zato što Republička izborna komisija ne može da se nađe u sedištu svake opštine istovremeno, što ne može da čuva taj materijal, što je nemoguće da neko iz nekog sela, kod Leskovca, kod Valjeva, Knića, nebitno gde, ne može da dođe u Republičku izbornu komisiju da preuzme materijal.
Republička izborna komisija izborni materijal mora da dostavi i dostavlja u sedište svake opštine, jer se svuda održavaju izbori, naravno. Uz taj materijal uvek ide jedan ili dvoje ljudi predstavnika Republičke izborne komisije.
To je praksa koja se kroz Pravilnik o radu Republičke izborne komisije već formirala, da Republička izborna komisija utvrdi koordinatore za svaki okrug i onda se izborni materijal nosi u sedište okruga, a u sedište okruga dolaze predstavnici opština.
I šta se dešava­? Tu se predaje materijal i dešava se da u nekim opštinama, gde recimo SRS ne učestvuje u vlasti, to je sigurno tako i kada su u pitanju druge stranke, ali govorim iz prakse SRS, dakle, tamo gde SRS ne učestvuje u vlasti mi nemamo pojma šta se dešava sa materijalom od momenta kada ga to radno telo, koje je neformalno, koje formira sekretar, odnosno načelnik opštinske uprave, koga stavlja u to telo nemamo pojma, i to radno telo preuzme materijal od RIK-a i dalje RIK ne zna šta se sa tim dešava do momenta otvaranja izbora, da li je taj materijal u autentičnom stanju predat biračkim odborima.
Najpre da li je stigao do svake opštine u okrugu, pa onda da li je predat biračkom odboru, pa onda da li su svi članovi biračkog odbora, a kada kažem svi, mislim i na prošireni sastav, jer birački odbori u stalnom i proširenom sastavu, pretpostavljam da to nikome od vas nije više nejasno, imaju apsolutno ista prava, mada vi na nekim biračkim mestima pokušavate, prava i obaveze, to drugačije da predstavite, tako da je predlaganje da radno telo bude zvanični organ za sprovođenje izbora, sa ovim nadležnostima koje sam navela i koje ću još jednom ponoviti da bi ih objasnila, smatramo da će samo dovesti do toga da će se izbrisati svaka sumnja šta se dešava sa izbornim materijalom, šta se dešava sa glasačkim listićima.
Znate, mnogo toga se dešavalo u ovih poslednjih 20-ak godina kada su u pitanju izbori. Sećate se vi koji ste lupali u šerpe, lonce, duvali u pištaljke itd., bilo je mnogo sumnji i u izborne krađe, bilo je i lex specialisa, bilo je i toga kada smo i mi iz SRS na Kosovo i Metohiju slali svoje predstavnike da tamo pokušaju da sačuvaju izborni rezultat, i tada su pohapšeni narodni poslanici, bilo je svega.
Ali, ne govorim to sada zlurado, nego samo da vam kažem da smo se sve ovo vreme svi borili da dođemo zaista do jednog demokratskog izbornog principa, gde niko više neće imati osnova da sumnja u nekoga da li mu je nešto ukrao, da li mu nije ukrao, da li mi sada razmišljamo što su ovi ''žuti'' sada Slobodana Gavrilovića stavili za direktora Službenog glasnika, kada je gotovo izvesno da će Službeni glasnik štampati glasačke listiće. To nama, recimo, možda stvara sumnju.
Ali, ako imamo ovako regulisan član 7, pa onda imamo koordinator za određeni okrug RIK-a bude u Službenom glasniku, ako je Službeni glasnik taj koji će štampati listiće, ceo materijal prati taj koordinator, odnosno dva koordinatora su uvek u pitanju, idu do sedišta okruga.
U okrugu radno telo koje ima odgovornost, jer ako je to organ za sprovođenje izbora, onda on ima krivičnu odgovornost ako zloupotrebi svoju funkciju.
Kada je on neko koordinaciono telo koje izabere tamo neki sekretar opštine ili načelnik uprave, on nikom ni za šta ne odgovara, a ako ga ovde regulišemo da je zvaničan organ za sprovođenje izbora, onda je on odgovoran i onda se i na njega odnosi ono krivično delo gde se propisuje kazna zatvora do tri godine zbog bilo kakve zloupotrebe izbora.
Zato mislimo da je to neophodno i opet praktično da vam objasnim, kada se dođe u sedište okruga, ako prihvatite ovaj naš amandman, imamo radno telo koje je sastava kao ovaj parlament. U svakom momentu tako. Kakav je odnos stranaka u parlamentu, takav je odnos stranaka u radnom telu.
Lokalne samouprave, odnosno načelnici opštinskih uprava, u obavezi su da obezbede prostor za čuvanje materijala, u obavezi su da obezbede prostorije za održavanje izbora, da se čuvaju te prostorije i za sve to lokalne samouprave dobijaju određenu naknadu.
Znači, ništa se ne menja u nadležnosti lokalnih samouprava, samo imamo jedan potpuno zdrav sistem i organe za sprovođenje izbora koji mogu i krivično da budu odgovorni. Nadam se da ste me pažljivo pratili i vidim da je čak malo 15 minuta da sve ovo obrazložim. Vama što je to smešno - žao mi je.
Konkretno, pošto ste vi, kolega, sa Kosova i Metohije, reći ću vam da za prošle izbore, zahvaljujući činjenici da nismo imali ovo propisano u zakonu, SRS na Kosovu i Metohiji nije imala nijednog predstavnika u radnom telu. Vama je to smešno, ali nama nije smešno, zato što mi želimo da svaki izbori budu provedeni u skladu sa zakonom i da ne donosimo zakone koji će ikada više omogućiti krađu izborne volje građana, jer krađa izborne volje građana predstavlja jedno od najtežih krivičnih dela.
Najlepše vas molim da ozbiljno razmislite o ovom amandmanu. Žao mi je što nema šefova poslaničkih klubova stranaka iz vladajuće koalicije i što nema ministra ovde prisutnog. Zaista verujem da bi prihvatili da glasaju za ovaj amandman. Nadam se da bar slušaju ovo i da sam ih ubedila, spremna sam naravno i dalje da obrazlažem i možda kroz neki drugi amandman ili nekome pojedinačno, jer smatram da je ovo izuzetno bitan amandman za regularno sprovođenje izbora.

Oliver Dulić

| Predsedava
Da li se još neko javlja za reč o ovom amandmanu? (Ne.)
Na član 8. amandman je podneo narodni poslanik Bojan Milovanović.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu prihvatili su amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 9. amandman je podneo narodni poslanik Sreto Perić.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu prihvatili su amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 10. amandman je podneo narodni poslanik Aleksandar Martinović.
Vlada nije prihvatila amandman, Odbor za pravosuđe i upravu predlaže da se amandman odbije, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Martinović.
...
Srpska radikalna stranka

Aleksandar Martinović

| Ministar državne uprave i lokalne samouprave
Dame i gospodo narodni poslanici, institucija predsednika Republike je jedna od najvažnijih državnih institucija. Ustav Republike Srbije daje predsedniku Republike značajna ovlašćenja, pre svega u oblasti spoljne politike, u oblasti odbrane, Vojske Srbije, pomilovanja i u čitavom nizu drugih pitanja koja su izuzetno važna po interese države i nacije.
Mi u SRS smatramo da u izborima za predsednika Republike treba da učestvuju samo oni kandidati koji imaju realnu političku snagu, samo ozbiljni politički kandidati, samo oni kandidati koji sutra, ako eventualno pobede na izborima, mogu da vrše ovu odgovornu funkciju u interesu države Srbije i njenih građana.
Amandmanom sam predložio da se u članu 10. stav 1. broj ''10.000'' zameni brojem ''50.000'', odnosno da predlog kandidata za predsednika Republike svojim potpisima treba da podrži ne 10.000 birača, nego 50.000 birača. Smatramo da je 50.000 birača jedna brojka koja govori o tome da je kandidat ozbiljan, da ima stvarno uporište u biračkom telu i da će sutra, ukoliko pobedi na izborima, moći ovu funkciju da obavlja na pravno valjan način, na način koji neće ugrožavati interese države i nacije.
Mi smo u načelnoj raspravi o Predlogu zakona o izborima za predsednika Republike čuli jedan komentar, odnosno jedno mišljenje predstavnika SVM, da je ovaj amandman u stvari usmeren protiv interesa nacionalnih manjina. Moram ovom prilikom da ponovim da to nije tačno.
Mi u SRS smatramo da nacionalne manjine treba apsolutno integrisati u društvo Srbije, da oni treba da budu građani Srbije kao i svi ostali, sa istim pravima i istim obavezama i da nijedna politička partija, uključujući tu i partije koje se predstavljaju kao zaštitnici prava nacionalnih manjina, ne smeju da imaju isključivi politički monopol na njihove glasove.
Praksa je pokazala da posebno u Vojvodini, gde živi veliki broj pripadnika nacionalnih manjina, Mađara, Slovaka, Rumuna, Roma i svih ostalih, upravo brojni pripadnici nacionalnih manjina glasaju za SRS. Mogu čak i da vam navedem primere pojedinih mesta u Vojvodini koja su pretežno naseljena, recimo, mađarskim stanovništvom, a gde ubedljivo najveći broj glasova dobija SRS.
Mogu da vam navedem primere pojedinih sela u Sremu i u Vojvodini, gde žive pretežno pripadnici mađarske nacionalne manjine, koji nisu hteli da dozvole da, recimo, svojevremeno Jožef Kasa tu održi predizborni miting, jer su smatrali da ih on deli sa njihovim komšijama Srbima i da on u tom mestu nema šta da traži.
Mislimo da je pogrešna pretpostavka da Mađari koji žive u Srbiji, pre svega u Vojvodini, moraju da glasaju za SVM, da pripadnici neke druge nacionalne manjine po definiciji moraju da glasaju samo za političku partiju koja okuplja pripadnike te nacionalne manjine. Mi smatramo da svim građanima Srbije, bez obzira na nacionalnu ili versku pripadnost, treba omogućiti ista politička prava, odnosno istu slobodu prilikom opredeljivanja na izborima.
Poslanici SVM u ovom parlamentu su tvrdili kako mi ovim amandmanom, u stvari, diskriminišemo pripadnike nacionalnih manjina, odnosno taj limit u broju potpisa podižemo do jednog nivoa koji oni ne mogu da dostignu. To nije tačno, odnosno tačno je ako SVM hoće da osvoji glasove isključivo pripadnika mađarske nacionalne manjine. Mi im i ovim putem poručujemo da se obrate za podršku svom kandidatu i kod onih koji nisu Mađari, neka zakucaju i na srpska vrata, neka zakucaju i na slovačka, i na romska vrata, neka se pokažu kao partija koja zastupa interese svih građana koji žive u Srbiji.
Potpuno razumem potrebu pojedinih političkih partija da štite, pre svega, interese određene nacionalne manjine, ali ne mogu da razumem da se jedna politička partija opredeljuje isključivo za jedan deo biračkog tela i da ih svi ostali birači ne zanimaju.
Dakle, apsolutno smatramo da se ovim amandmanom ne krše i ne dovode u pitanje prava bilo koje nacionalne manjine. Naprotiv, mi smatramo da se njihova politička prava afirmišu. Mi u SRS ne želimo da dozvolimo, na kraju krajeva, bilo kojoj političkoj partiji, koja se predstavlja kao ekskluzivni zastupnik interesa određene nacionalne manjine, da ima monopol na tzv. manjinske glasove.
Gde piše da Mađari koji žive u Vojvodini moraju da glasaju samo za SVM, da Slovaci koji žive u Vojvodini moraju da glasaju samo za neku političku partiju koja zastupa pripadnike slovačke nacionalne manjine ili da Romi koji žive u Srbiji moraju samo da glasaju za neku od romskih partija, kada je činjenica da upravo brojni pripadnici nacionalne manjine, konkretno romske, glasaju upravo za SRS.
Poznata je stvar da upravo u Zemunu gotovo svi Romi glasaju za kandidata SRS, odnosno za izbornu listu SRS.
Dakle, brojka od 50.000 sudski overenih potpisa, kojima se podržava predlog za kandidata za predsednika Republike, apsolutno je politički utemeljena. Smatram da sve poslaničke grupe u ovoj skupštini ovaj amandman moraju da prihvate.
Šta će se desiti ako ostane ono što piše u Predlogu zakona, a to je 10.000? Pojaviće se izuzetno veliki broj neozbiljnih kandidata. Mi smo imali do sada slučajeve da su se pojedinci kandidovali na izborima za predsednika Republike, pa posle dobiju manji broj glasova nego što imaju potpisa koji podržavaju njihovu kandidaturu.
Dakle, izbori za predsednika Republike Srbije ne smeju da budu politički cirkus, ne smeju da budu politička farsa. To mora da bude jedna ozbiljna politička utakmica u kojoj će nekoliko najjačih kandidata da odmere svoje snage. U protivnom, doći će do rasipanja glasova. Na kraju krajeva, nemojte zaboraviti ni to da suviše veliki broj kandidata na izborima za predsednika Republike finansijski u velikoj meri opterećuje budžet Republike Srbije. Dovoljno je da postoji nekoliko ozbiljnih kandidata. Neka ukrste svoja koplja i neka pobedi najbolji.
Što se tiče pripadnika nacionalnih manjina, mi u SRS nudimo jedno sveobuhvatno političko partnerstvo. Oni su sami za ovom govornicom tvrdili da su ih izigrali i Boris Tadić i Vojislav Koštunica. To su baš tvrdili poslanici SVM. Evo, mi im sada nudimo ruku saradnje i kažemo – spremni smo da u razgovoru sa vama pokušamo da rešimo eventualno sve probleme sa kojima se susrećete u vašem svakodnevnom životu.
Nije tačno da je SRS protivnik bilo koje nacionalne manjine. Doduše, i danas postoje neke političke partije i pojedine nevladine organizacije koje pripadnike nacionalnih manjina plaše SRS i zahvaljujući tom strahu koji su izazvali kod jednog broja pripadnika nacionalnih manjina, između ostalog, pobedio je Boris Tadić 2004. godine. Jer su rekli Mađarima na severu Bačke: bude li pobedio Tomislav Nikolić, vi možete odmah da se selite u Mađarsku. Rekli su i pripadnicima neke druge nacionalne manjine: vi možete da se selite iz Srbije.
Nije Tomislav Nikolić, kao kandidat SRS, niti je SRS opasnost za bilo koga. Doduše, jesmo opasnost za kriminalce, za one koji rade protiv interesa države Srbije, odnosno opasnost smo za sve one koji rade na urušavanju teritorijalnog integriteta Srbije. Ali, nijedan Mađar, nijedan Slovak, nijedan Rumun, nijedan Bugarin, nijedan Rom, nijedan Albanac koji živi na prostorima Srbije ne mora da se plaši SRS.
Ovaj amandman nije uperen ni protiv jedne nacionalne manjine koja živi u Srbiji, nego samo hoće da izborna utakmica za predsednika Republike bude ozbiljna i da liči na izborne utakmice kakve postoje u razvijenim zemljama sveta.
Meni je žao što gospodin ministar nije ovde. Ne znam da li državni sekretar ima pravo da govori. Nemate pravo da govorite? Žao mi je što vas ministar nije ovlastio da izađete za govornicu i da u njegovom odsustvu pokušate da obrazložite šta je to što sprečava Vladu Srbije da prihvati ovaj amandman. Inače, obrazloženje odbijanja ovog amandmana je rutinsko, sterilno, bezbojno, pomalo i konfuzno.
Predložio sam amandman koji je izuzetno ozbiljan, mislim da sam dao jedno solidno obrazloženje ovog amandmana, a Vlada je dala obrazloženje u svega dve rečenice. Jedna rečenica je ona klasična, ona će ući u antologiju pisanja predloga zakona, a to je da se amandman ne prihvata, iako je prethodno Vlada za čitavu listu amandmana rekla da ih ne prihvata, ali verovatno u nedostatku argumenata ne znaju ljudi šta da kažu, pa onda ponavljaju ono što su rekli na početku, a to je da se amandman ne prihvata.
Sledeća rečenica: „Predlagač amandmana nije pružio dovoljno argumenata u prilog tvrdnje da broj birača koji pružaju podršku kandidatu za predsednika Republike treba da bude povećan sa 10.000 na 50.000.“ Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je argumentacija do te mere jasna da je ne treba posebno ni obrazlagati. Hoćemo da imamo ozbiljnu utakmicu za predsednika Republike, hoćemo da pobedi najbolji kandidat, hoćemo da pobedi kandidat koji će na najbolji mogući način da brani i štiti interese države Srbije i interese njenih građana.
Mi u SRS smatramo da je broj od 50.000 birača jedna solidna brojka koja garantuje ozbiljnost kandidata, a, s druge strane, uvereni smo da će na sledećim izborima za predsednika Republike pobediti kandidat SRS-a Tomislav Nikolić i videćete, a posebno pripadnici nacionalnih manjina, ne da im se neće desiti ništa ružno, njihov svakodnevni život može da bude samo još bolji.

Oliver Dulić

| Predsedava
Hvala, gospodine Martinoviću. Izvolite.
...
Srpska radikalna stranka

Oto Kišmarton

Pošto je više puta pomenuo, a isto podržavam predlog izmene, odnosno ovaj amandman, jer se govorilo o Mađarima, SVM, koji su bili protiv ovog predloga, a sada nažalost nisu u sali. Ukoliko smatraju da predstavljaju sve Mađare u Vojvodini, da su svi Mađari u Vojvodini glasači SVM, u tom slučaju neće biti nikakav problem da skupe i pet-šest puta više od tih 50.000 glasova.
Međutim, kao što smo do sada čuli od mog prethodnika, Mađara ima u svim drugim strankama. Nisu svi Mađari u jednoj stranci, u SVM. Veliki broj Mađara je u SRS.
To što je govorio o nekim delovima Srbije, to je verovatno mislio na Kikindu, gde od ukupno članova SRS 10% je Mađara. To je otprilike više nego što Mađara u Kikindi ima u SVM.
Tako da, hoću da kažem, ne može ni SVM da sebe predstavlja kao zastupnika interesa svih Mađara. To je jednonacionalna stranka, sastavljena je od građana jedne nacionalnosti, dok je SRS stranka koja ima u svojim redovima građane svih nacionalnosti.
Interes Mađara i ostalih nacionalnih manjina koje su to shvatile najbolje može da se sprovede ukoliko daju podršku najjačoj stranci. Zato smo mi i pozvali Mađare, govorim o Kikindi, u lokalnoj samoupravi da učestvuju sa nama u vlasti i na taj način će lakše moći ostvariti svoje interese.
Neću reći ona prava koja nemaju, jer svi imaju jednaka prava, ali interese, i da im više pomognemo u kulturi, obrazovanju, odnosno sve ono što je potrebno i Mađarima i drugim nacionalnim manjinama, i da ne pravimo razliku od njih. Lakše će ostvariti sve nacionalne manjine ako su uz veće i jače stranke. Hvala.