ČETVRTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 03.12.2007.

6. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ČETVRTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

6. dan rada

03.12.2007

Sednicu je otvorio: Miloljub Albijanić

Sednica je trajala od 10:05 do 21:10

OBRAĆANJA

Božidar Koprivica

"Narodni poslanik ima pravo da traži objašnjenja i obaveštenja od predsednika Narodne skupštine, predsednika odbora Narodne skupštine, ministara i funkcionera u drugim republičkim organima i organizacijama, o pitanjima iz okvira prava i dužnosti ovih funkcionera, iz nadležnosti organa na čijem se čelu nalaze, a koja su mu potrebna za ostvarivanje funkcije narodnog poslanika".
Poštovani narodni poslanici, vojno skladište municije kod Paraćina opsluživalo je 19 ljudi, što stražara, što skladištara. Eksploziju municije, navodno, izazvala je loša instalacija u skladištima. Eksplozija se desila, gospodine ministre, danju, bila je strahovita i uzbudila je ceo grad. Granate su zasule prostor od više kilometara. Pitam, da li je tačna tvrdnja da su instalacije uzrok eksplozije, kod činjenice da od 19 ljudi, koji su morali biti u tim skladištima, nijedan nije ni ogreban. Hvala.

Radojko Obradović

| Predsedava
Hvala. Da li predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa žele reč? (Da.)
Reč ima narodni poslanik Balint Pastor, kao šef poslaničke grupe Manjina. Obaveštavam vas da je za poslaničku grupu LDP ovlašćeni predstavnik za ovu tačku dnevnog reda narodni poslanik Nebojša Ranđelović. Izvolite.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Balint Pastor

Gospodine potpredsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je Predlog zakona o odbrani i Predlog zakona o Vojsci Srbije.

Odmah na prvi pogled možemo prosuditi da su ovi propisi pisani na brzaka, da jedino što je bilo važno jeste da se što pre ispune formalni uslovi iz Ustavnog zakona za raspisivanje predsedničkih izbora. Bilo je bitno da ovi predlozi zakona što pre dođu pred narodne poslanike, da se što pre usvoje u Narodnoj skupštini i da se što pre raspišu predsednički izbori, mada opozicija još uvek nema pravo da sazna datum raspisivanja i datum održavanja predsedničkih izbora.

Sa ovog mesta sam i pre nedelju dana pitao gospodina predsednika Narodne skupštine Olivera Dulića kada će opozicija steći pravo da sazna kada će u ovoj zemlji biti raspisani predsednički izbori i kada će opozicija u Narodnoj skupštini steći pravo da sazna kada će ti predsednički izbori biti održani.

Moram da kažem i to da je kod ovih zakona, kod zakona o Vojsci Srbije i kod zakona o odbrani, barem bila organizovana javna rasprava, za razliku od, recimo, Predloga zakona o osnovama i uređenju službi bezbednosti, kod kog predloga zakona se najbolje vidi da je jedini cilj ovih predloga zakona usvajanje zakona zarad raspisivanja predsedničkih izbora, znači, postizanje preduslova koji su predviđeni Ustavom i Ustavnim zakonom za sprovođenje Ustava.

Kada kažem da su ovi predlozi zakona pisani na brzaka, na šta temeljim ovu moju tvrdnju? Recimo, kada govorimo o Predlogu zakona o Vojsci Srbije, u ovom predlogu zakona nema uopšte odredaba o vojnoj obavezi. Znači, možemo steći utisak da u Republici Srbiji postoji profesionalna vojska. Kada malo bolje pogledamo ovaj predlog zakona, onda možemo videti i to da u ovom predlogu zakona fale odredbe o zdravstvenom osiguranju, o penzijsko-invalidskom osiguranju pripadnika Vojske Srbije. Znači, ne možemo reći da se radi o profesionalnoj vojsci.

Znači, dva vrlo značajna segmenta u ovom predlogu zakona nema. Mogu da razumem da je namera da se donese poseban zakon o vojnoj obavezi, ali mi nije jasno zašto onda taj predlog zakona nije pred narodnim poslanicima, da u paketu Narodna skupština usvoji Predlog zakona o odbrani, Predlog zakona o Vojsci Srbije i predlog zakona o vojnoj obavezi. Znači, moramo reći da se radi o praznim zakona, o ispražnjenim predlozima zakona, u kojim vrlo značajnih pitanja nema, odnosno ta pitanja nisu regulisana. Naravno, ne bih želeo analizirati pojedine odredbe ovih predloga zakona. Zna se šta je cilj.

Cilj je da Narodna skupština, kao glasačka mašinerija, usvoji što pre, po mogućnosti do kraja nedelje, ove zakone, kao i zakon o spoljnim poslovima i zakon o osnovama uređenja službi bezbednosti, i da predsednik Narodne skupštine raspiše tokom sledeće nedelje predsedničke izbore, mada je to samo pretpostavka, i to naravno oboriva pretpostavka, jer, kao što sam malopre rekao, opozicija u ovom visokom domu nema prava da sazna kada će ti predsednički izbori biti održani.

Kada sam malopre rekao da se radi o ispražnjenim zakonima, onda sam ovu tvrdnju bazirao na tome da vrlo značajni segmenti nisu regulisani ovim predlozima zakona. Gospodin ministar nije rekao da 137 odredbi iz Zakona o Vojsci Jugoslavije ostaju na snazi. Znači, dame i gospodo narodni poslanici, mi skoro posle pet godina od prestanka i poslednje Jugoslavije, Srbije i Crne Gore, imamo Zakon o Vojsci Jugoslavije, koji će delom ostati na snazi. Znači, Zakon o Vojsci Jugoslavije će regulisati tako značajna pitanja kakvo je pitanje, na primer, vojna obaveza. Toliko o predlozima ovih zakona.

Iskoristio bih priliku što je tu gospodin ministar odbrane u Vladi Republike Srbije Dragan Šutanovac i postavio bih dva pitanja. Molim uvaženog ministra da na ta pitanja odgovori.

Prvo pitanje je, pretpostavljam, jednostavno i kratko pitanje, a u vezi je sa NATO-om. Na osnovu Ustava, Vlada vodi politiku, ali narodni poslanici ne mogu prosuditi šta je politika Vlade Republike Srbije u odnosu na NATO, u odnosu na taj vojni savez.

Gospodin ministar je izjavio da Republika Srbija trenutno nije spremna da uđe u NATO. To je, naravno, tačno, to je tako. Jednostavno, ne možemo prosuditi da li Republika Srbija uopšte teži ka tom vojnom savezu. Ne zna se šta je politika Vlade. Da li je, po tom pitanju, politika Vlade ono što zastupa predsednik Koštunica ili jedna trećina Vlade Republike Srbije, tj. DSS ili je politika Vlade Republike Srbije, u odnosu na to pitanje, ona politika koju zastupa DS i, pretpostavljam, Dragan Šutanovac, koji je član DS? Što se tiče G17, mi ne znamo šta je konkretno stav G17 u vezi ovog pitanja.

SVM se od osnivanja zalaže za evroatlantske integracije i za ulazak Republike Srbije u EU i u NATO. Za razliku od nekih stranaka, SVM nije promenio svoj program što se tiče pitanja pristupanja Republike Srbije NATO-u, pa bih iskoristio priliku da pitam gospodina ministra šta je tu politika Vlade? Jasno je da odluku treba da donesu građani na referendumu, ali bih ga pitao šta je stav Vlade u ovom trenutku povodom pristupanja Republike Srbije NATO-u?

Drugo pitanje je malo komplikovanije možda. Isto tako, molim gospodina ministra da mi odgovori. Ovo pitanje nisam želeo da postavim u formi poslaničkog pitanja pismeno, nisam želeo da postavim ovo pitanje ni kada su na dnevnom redu bila poslanička pitanja, jer sam želeo da odgovor dobijem od resornog ministra, ministra odbrane.

To pitanje se odnosi na dostavljanje vojnih poziva u zapadnoj Bačkoj, naravno, ne samo u zapadnoj Bačkoj, ali je zadnjih nedelja 5.400 poziva u vojnom okrugu Novi Sad dostavljeno. Znam za opštine Sombor, Apatin, Odžaci i Kula. Zvanično se radi o pozivanju vojnih obveznika radi saopštavanja ratnog rasporeda.

Moram da kažem gospodinu ministru da u mađarskom življu u Vojvodini postoji ogromna zabrinutost. Prvo smo imali popisivanje praznih kuća, a sada imamo saopštavanje ratnog rasporeda. Kao da točak vremena ide unazad, kao da smo opet u devedesetim godinama. Jednostavno, postoji strah vojvođanskih Mađara, ali, pretpostavljam, ne samo i isključivo vojvođanskih Mađara, od mobilizacije.

Nažalost, izjave ministra ne doprinose smirivanju strasti. Pored toga su tu i akcioni planovi ministarstava za slučaj jednostranog proglašenja nezavisnosti. Smatramo da ta zabrinutost nije neopravdana.

Gospodine ministre, cilj postavljanja ovog pitanja jeste da se ovo raščisti, nije cilj širenje panike, već je cilj da se umire građani. Zbog toga postavljam ovo pitanje. Moram da naglasim da su vojvođanski Mađari lojalni građani Republike Srbije, ali ne žele više učestvovati ni u jednom ratu.

Devedesetih smo već jednom učestvovali u ratu, u kojem zvanično ni Republika Srbija nije učestvovala. Isti ovi ljudi, koji su sada dobili poziv zarad saopštavanja ratnog rasporeda, ti isti ljudi su se jednog dana probudili na frontu i zbog toga postoji ta zabrinutost.

Postoji saopštenje Ministarstva odbrane na sajtu, gde stoji da je ova aktivnost planska, da su u toku organizacijsko-formacijske promene u Vojsci Srbije i da je u toku podmlađivanje rezervnog kadra. Mi jednostavno smatramo da ovo saopštenje nije baš uverljivo, ne doprinosi u dovoljnoj meri smirivanju strasti i smanjenju zabrinutosti, pa baš zbog toga molim gospodina ministra da odgovori na ova pitanja.

Nameću se sledeća pitanja: na osnovu kog propisa se vrši ova akcija kada se tek trenutno donosi, u ovim trenucima, u Narodnoj skupštini, novi zakon o odbrani i novi zakon o Vojsci Srbije? Zašto to saopštenje nije dato blagovremeno i zašto nije dato uverljivo objašnjenje? Da li je ovo samo prvi korak? Znači, da li gospodin Šutanovac, kao ministar odbrane u Republici Srbiji, može garantovati da Srbija neće ratovati i da ovi građani jednostavno nemaju razloga za zabrinutost i nemaju razloga za strepnju?

Na kraju, želim da kažem da je Savez vojvođanskih Mađara u saopštenju prošle nedelje pozvao sve obveznike da se odazovu pozivu, ali još jednom bih želeo da naglasim da ovo saopštenje Ministarstva odbrane nije ni blagovremeno saopštenje, nije ni uverljivo saopštenje, pa bih molio, stvarno sa najboljim namerama, gospodina Šutanovca da odgovori na ova pitanja, i da se ovo pitanje raščisti, znači, da od resornog ministra u Vladi Republike Srbije čujemo objašnjenje i odgovor da Srbija neće ratovati i da ovi ljudi nemaju razloga za zabrinutost zbog poziva od Ministarstva odbrane.

Radojko Obradović

| Predsedava
Nebojša Ranđelović, narodni poslanik LDP-a.
...
Liberalno demokratska partija

Nebojša Ranđelović

Poštovani predsedavajući, gospodine ministre, koleginice i kolege narodni poslanici, očigledno je da su i zakon o odbrani i zakon o Vojsci, kao sistemski zakoni, neophodni, važni i da je trebalo mnogo ranije razmišljati o tome i mnogo ranije ih doneti. Sadržina njihova kazuje da su izrađeni prilično hitro, odnosno na brzinu, jer je očigledno neko bio u žurbi, sa željom da zakone sa ovakvom sadržinom proturi jer je to ustavna obaveza. Puni su nedoslednosti, najpre jezičkih, a potom i suštinskih.
Dakle, iz svega ovoga što nam kazuje sadržina ovih zakona, vidi se da su ti zakoni nekakva kombinacija raznorodnih rešenja. Naime, iz sadržine se vidi da ima mnogo rešenja koja su preuzeta iz zakonodavstva zemalja pripadnica NATO pakta. Na drugoj strani, ima mnogo rešenja iz starog zakona, među kojima su neka i neprimenjiva.
Takođe, i suštinsko pitanje je zbog čega je izvršeno spajanje ove dve tačke dnevnog reda, jer i zakon o odbrani i zakon o Vojsci Srbije, kao važni sistemski zakoni, zaslužuju da imaju odvojenu raspravu.
Što se tiče zakona o odbrani, poslanička grupa LDP-a ima dosta suštinskih zamerki. Neke od njih smo pokušali da plasiramo kroz predložene amandmane, a o nekima ćemo govoriti kroz diskusiju.
Pre nego što počnem da govorim o meritumu, odnosno o samoj sadržini zakona, postavio bih par načelnih primedbi i par pitanja za gospodina ministra i za Vladu Srbije.
Najpre, postavio bih pitanje odnosa Vlade Srbije prema pristupanju naše zemlje NATO paktu. Intencije su očigledne, o tome nam kazuje najviše sadržina ovih zakona, a na drugoj strani premijer i mnogi ministri u Vladi govore o vojničkoj odnosno vojnoj neutralnosti naše države i govore da smo mi daleko od NATO pakta.
Uz to ide i jedno suštinsko pitanje. Jedan od uslova za pristupanje Evropskoj uniji jeste i bliska saradnja sa NATO paktom i pristupanje NATO paktu, o tome je govorio i predsednik Tadić, međutim, iz Vlade dobijamo kontradiktorne tonove, tako da bi nam bilo veoma važno da nam gospodin ministar te nedoumice razjasni.
Takođe, načelna primedba i načelno pitanje, a tiče se i same sadržine ovog zakona. Postavlja se pitanje: kako to da oficir nema pravo da bude pripadnik političke partije, a da vrhovni komandant, shodno onome što je izglasano danas u parlamentu, odnosno shodno zakonu o predsedniku Republike, može da bude član političke partije? Ova antinomičnost može da bude i materijal za raspravu pred Ustavnim sudom. Voleo bih da dobijemo objašnjenje i povodom tog pitanja.
Što se tiče zakona o Vojsci, očigledno je da su prilikom izrade ovog nacrta korišćene odredbe važećeg Zakona o policiji i Zakona o državnim službenicima, koje su u nekim delovima neprimenjive na Vojsku kao specifičan socio-tehnički sistem.
Pored ovoga, načelna primedba se sastoji u tome da je Predlog zakona o Vojsci Srbije nepotpun. Njime nisu regulisana sva pitanja koja bi inače trebalo da budu regulisana ovim zakonom. U prelaznim i završnim odredbama, u članu 198, ostavljena je na pravnoj snazi gotovo polovina do sada primenjivanog Zakona o Vojsci Jugoslavije. Interesuje me zbog čega je to tako urađeno?
Dakle, iz ovoga može da se izvuče i zaključak o neophodnosti da treba doneti celovit zakon u kome bi po potrebi bile prepisane odredbe Zakona o Vojsci Jugoslavije, ukoliko se proceni da u potpunosti regulišu ovu oblast. Potrebno je i definisati i odredbe o finansiranju Vojske Srbije, u skladu sa glavom 9. Predloga zakona o odbrani.
Dalje, nadležnosti predsednika Republike, ministra odbrane i načelnika Generalštaba, koje su inače loše definisane u samom Predlogu zakona. Ustanovljavaju se određene nadležnosti za određene funkcije, a zatim se prenose na druga lica, što je odlika pojedinih članova Predloga zakona o Vojsci. Tako predložene nadležnosti treba smanjiti na najmanju moguću meru pravim definisanjem nadležnosti za određene državne funkcije.
U svim članovima u kojima se ovi pojmovi definišu, odnosno u kojima se svi pojmovi definišu korišćenjem muškog roda, tu plediramo da se i u ovom zakonu prepozna rodna ravnopravnost. Dakle, po inerciji na prethodna zakonska rešenja, ova rešenja je neophodno leksički prilagoditi činjenici o ravnopravnosti polova u Vojsci, što je naglašeno u članu 13. ovog predloga zakona.
Što se tiče zakona o odbrani, malopre sam govorio o nekim nedoslednostima u njegovoj sadržini. Najpre, u glavi dva, koja govori o nadležnosti državnih organa u oblasti odbrane, smatramo da je nedosledno obrađena nadležnost Narodne skupštine, odnosno da nema odredbi o direktnoj ili kontroli preko svojih tela koju bi Skupština trebalo da ostvari nad sistemom odbrane i Vojskom Srbije.
Takođe, što se tiče odredbi o nadležnostima predsednika Republike, postavlja se pitanje, a to se dovodi i u vezu sa ustavnim odredbama koje se tiču nadležnosti predsednika Republike u pogledu komandovanja vojskom. Naime, član 112. kaže: ''Predsednik Republike, u skladu sa zakonom, komanduje Vojskom i postavlja, unapređuje i razrešava oficire Vojske Srbije.'' U Predlogu zakona o odbrani stoji da je nadležnost i naređivanje sprovođenja plana odbrane Republike Srbije. Ova nadležnost se nigde ne prepoznaje u tekstu Ustava. Voleli bismo takođe da nam i to bude objašnjeno.
Naravno, postoje i delovi ovog zakona koje treba snažno podržati i naravno, pošto kritizerstvo nije osnovna karakteristika LDP i naše poslaničke grupe, ukazaću i na te članove.
Na primer, član 9. st. 4. i 5. koji definišu postojanje glavnog podoficira i njegovog mesta u podršci sistema komandovanja, nama je drago da su ovde prepisana rešenja koja već prepoznaju zemlje NATO pakta i koja prepoznaju zemlje u okruženju, konkretno Hrvatska, i smatramo da ovo rešenje treba snažno podržati.
Takođe bih ustanovio još jedno suštinsko pitanje, vreme mi dozvoljava. Tiče se verske službe. To pitanje se pojavljuje i u zakonu o odbrani. Interesuje nas kakve su ingerencije Ministarstva odbrane po ovom pitanju. U čl. 25. i 26. zakon samo napominje, ali ne definiše realizaciju ovog pitanja u konkretnim slučajevima.
To bi trebalo da budu načelne i osnovne suštinske primedbe na ove predloge zakona. Gospodine predsedavajući, zadržao bih pravo da u završnoj reči poslanička grupa LDP iskoristi drugih deset minuta. Hvala vam.

Radojko Obradović

| Predsedava
Da li se još neko javlja za reč? Reč ima narodni poslanik gospodin Tomislav Nikolić, šef poslaničke grupe SRS. Izvolite.
...
Srpska radikalna stranka

Tomislav Nikolić

Dame i gospodo narodni poslanici, u javnosti smo često iznosili primedbe na to kako DS i njeni partneri iz DOS-a shvataju vojsku i odbranu, na dvosmislenost u njihovim izjavama, posebno izjavama ljudi koji sebi ovim predlozima zakona zaista predaju u ruke sve vitalne funkcije u vezi sa odbranom zemlje i komandovanjem vojskom. Tako da je naš negativan stav prema ova dva zakona apsolutno jasan i opravdan.
Nije za pohvalu to što na ove predloge zakona nije stiglo mnogo amandmana. Treba da znate da su zakoni uvršćeni u proceduru istog dana, dakle 9. novembra, kada ste ih i poslali ovde, da je u to vreme trajala ozbiljna rasprava o ozbiljnim predlozima zakona, da je sednica koja je zakazana povodom ovih zakona zakazana samo dan pred isticanje roka za amandmane. Tako da onaj ko je hteo ozbiljnu raspravu o ovim predlozima zakona trebalo je da Narodnoj skupštini ostavi dovoljno vremena od momenta kada su predlozi zakona ušli u skupštinsku proceduru do momenta kada je sednica zakazana.
Propadanje vojske Jugoslavije i Srbije i Crne Gore i Vojske Srbije počelo je još od onog nesrećnog Krapovića, nastavljeno je ministrovanjem Borisa Tadića i prenelo se i na ministrovanje aktuelnog ministra Šutanovca, pošto je u pitanju jedan isti princip i jedan isti odnos prema vojsci i prema oficirima.
Priznajem, većina oficira je zaslužila ovo šutiranje nogom u tur, zato što nijednog dana i nijednog časa i nijedne sekunde nisu se pobunili protiv onoga što DOS čini vojsci Srbije, sve računajući da oni neće biti zakačeni. Zato sada komandovanje vojske Srbije prepušteno je oficirima pripadnicima DS.
Ova priča o tome da oficiri ne mogu da budu članovi političkih stranaka i da ne mogu da idu na skupove je i naći ćemo to negde, pribeležio sam sebi da na to reagujem, to je priča za malu decu. Ovde se traže politički podobni oficiri koji ni sami ne znaju čemu treba da budu podobni. Toliko je dvosmisleno i toliko je licemerno i dvosmerno komandovanje vojskom i komandovanje odbranom.
Ovde kažete vojska je pod civilnom i demokratskom kontrolom, ali je sada vojska pod civilnom komandom. Sada je ministar odbrane bog za vojsku Srbije. Ne onaj ko im pomaže, ne onaj koji brine da imaju što veći budžet, da budu što bolje opremljeni, obučeni, obučeni, nahranjeni. Ne, to je onaj koji komanduje, to je onaj koji predlaže da zakon bude Generalštab i da bude jedno odeljenje Ministarstva odbrane. Gospoda oficiri ćute. Ima nas koji smo slušali kako metak zuji oko ušiju i ni jedan od nas se ne bi usudio da komanduje Generalštabom. A vidite kod vas u DS nalaze se ljudi koji to mogu, drage volje, jako lako.
Penzionisali ste generale koji imaju 48 godina starosti, a pričate nam o generalima. Dakle, Boris Tadić je penzionisao generala Božidara Delića kada je napunio 48 godina života. Hoćete spisak generala od 50 godina života? To sve imam, naravno, i čekam za dan kada ću konačno da ustrojim vojsku kako treba. Tada će vojskom komandovati stručni, sposobni i patriote, pre svega, a ne NATO oficiri.
Osnov penzionisanja nije bila nesposobnost, nisu bili disciplinski prekršaji, nije bilo stanje neizlečenosti od opijata, ne, bilo je učešće u ratu. Sve ste ratnike najurili. Možda je ostao još jedan general koji je učestvovao u ratnim operacijama protiv NATO ili u borbi da se sačuva država, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, to je bio zadatak vojske, po tadašnjem Ustavu.
Svi su sada zaboravljeni vojni penzioneri, kojima aktuelni načelnik Generalštaba koji je komandovao manjom jedinicom nego vi, gospodine Šutanovac, u celoj svojoj karijeri, kaže: nije znanje u klubu penzionisanih generala, nego je znanje u Briselu. Izvinite, dok takvi ljudi pišu zakone o vojsci i odbrani, SRS mora da bude protiv.
Šta je osnov za zakon o odbrani? Strategija odbrane. Kome prepuštate tu strategiju odbrane? Šta iz čega proističe? Neće valjda iz zakona o vojsci i zakona o odbrani da proistekne strategija odbrane, plan razvoja oružanih snaga. Strategija odbrane je osnovni dokument. Mi hoćemo ovde od vas da čujemo i od vrhovnog komandanta, predsednika Republike, na čemu se zasniva odbrana Srbije?
Da li je to vojnička neutralnost, kako govori predsednik Vlade, i čak svoju partiju angažuje i sve medije u Srbiji angažuje da promovišu tzv. vojničku neutralnost? Da li je put u NATO što promoviše vaš predsednik partije i predsednik Srbije.
Kako ćete vi, dame i gospodo, koji predstavljate većinu u Vladi, glasati jedinstveno za ovaj zakon? Hoćete li biti zadovoljni vi koji ne želite da Srbija uđe u NATO ili ćete biti zadovoljni vi koji želite da Srbija uđe u NATO? Ili je sve to tako sakriveno da možete da predstavite da ste zadovoljni i jedni i drugi, a da građani Srbije time nikada ne budu zadovoljni.
Po Ustavu, predsednik Republike komanduje vojskom i naravno, to neće biti sporno kada predsednik Republike, kao u dosadašnjem mandatu, i ministar odbrane budu iz iste političke stranke. Postavlja se oštro pitanje sukoba između Ministarstva odbrane i predsednika Republike u slučaju koji će uslediti posle sledećih predsedničkih izbora. Dok se ne promeni ova Vlada, vi ćete, gospodine Šutanovac, verovatno biti ministar odbrane, Tadić neće biti predsednik Srbije.
Onda ćemo doći u situaciju da vi mene nekada treba da konsultujete, a nekada i ne morate. Šta će onda raditi Generalštab, koji bi trebalo operativno da komanduje Vojskom Srbije, predložili smo vam to jednim amandmanom, a vi ste ga tamo negde strpali, kad pročitate nadležnosti Generalštaba dođe vam da plačete. Zamislite sad, đenerala u to vreme Mišića, kad je trebalo da se povuče za noć 40 km i da izvojuje najveću pobedu u Prvom svetskom ratu, koga bi to trebalo da pozove u Beogradu? Šutanovca.
Da mu on odobri jedan takav manevar, koji se sada izučava na Vest Pointu. Može da se izučava u Insbruku, možda ste i tamo nešto načuli o tome, ali zamislite generala koji bi morao da pita mene, vas, nije važno koga. Ko je to od nas dostigao takav nivo da može da kaže: stavio sam pod svoju komandu Generalštab Vojske Srbije?
Ili, u priloženim završnim odredbama kažete ono što nismo regulisali i dalje je regulisano merama zaštite Srbije i Crne Gore. Pa bar da kažete u delu koji se odnosi na Srbiju. Ne, ni to niste, toliko želite da nas ponizite kao ljude koji uopšte o ovome nema šta da odlučuju, jer to je predložila DS. Imamo predsednika Republike, imamo ministra odbrane, šta se vi drugi tu pitate?
Uvodite i služenje verskih obreda u vojsku, čak i za verske zajednice. Uopšte niste definisali šta su verske zajednice, šta su sekte. Hoće li sad vojska da odlučuje ko može da vrši verske obrede ili ne, ili će svi moći da vrše? Kako će to da izgleda kad počnu dani posta, koji traju mesec dana? Hoće li vojska moći da posti? Hoće li vojska moći da klanja? Hoće li vojska da se sukobljava na osnovu različite pripadnosti različitoj religiji?
Vama je bilo najvažnije da napišete jedan zakon i lako vam je bilo da napišete, vi probleme vojske uopšte ne znate.
Probleme odbrane uopšte ne znate ili nisam dobro čitao izjave Ministarstva odbrane, u kojima kaže da Srbija neće vojnički braniti svoju teritoriju. Zašto to onda ovde piše u zakonu, čak dvosmisleno, prvo samo za napade spolja, a onda i po drugoj potrebi će biti upotrebljena Vojska Srbije. Jer neko je rekao, stani, ako kažemo samo spolja, znači mi sada kažemo da nećemo braniti Kosovo i Metohiju, jer je to iznutra, jer je to iz Srbije, sa jednog dela teritorije Srbije.
Najlakše je prepisivati odredbe o tome ko je podoficir, ko je oficir, koliko mu staža treba, kako možete da ga premestite, kako može da izgubi službu profesionalac u vojsci - veoma lako, ako vam nije po volji. Tako široko postavljen dijapazon da niko ko se odluči da bude profesionalni vojnik u Vojsci Srbije nije siguran da kroz mesec dana neće da mu prestane radni odnos ako ga tamo pozovu pa kažu, za koga si ti?
Za koga mora da bude? Za koga moraju da budu lekari, medicinske sestre, čistačice? Za koga moraju da budu vozači vozova? Sve ste podelili. Sve se zna šta ko mora da bi imao parče hleba u Srbiji, pa će tako i vojnici morati da budu uz vas da bi imali to parče hleba, jer oni ne znaju kada će da se promeni vlast, jer više nije kriterijum stručnost.
Da je to kriterijum, gde bi bio Zdravko Ponoš danas? Načelnik generalštaba? To je sramota za Vojsku Srbije. To vam sada kažem sa govornice, sramota je. Da sam znao da je moglo nekako da se reši, da je bio spreman predsednik DSS da pri formiranju nove Vlade samo da smeni Zdravka Ponoša, pomogli bismo mu da sam formira Vladu. Toliko je zemlja u opasnosti kad je Zdravko Ponoš načelnik Generalštaba i kad se još udruži sa vama, gospodine Šutanovac, eto odbrane kakvu će poželeti Albanci.
Sve vaše izjave u javnosti govore o tome kako nemamo vojsku. Toliko ste uticali na javno mnjenje da će vam svaki građanin Srbije reći: mi nemamo vojsku. Ko širi te priče? Vi iz Ministarstva odbrane i vi iz Vojske. Možda mi i nemamo vojsku, to se nikome ne govori. Čemu služi vojska? Da odvrati, kao jedna jaka kuća.
Kuća koja je pod kamerama, alarmima, koju nadzire policija, sigurno nije meta za pljačku. Država koju brani dobro opremljena vojska, pa makar koliko da je mala država i slaba vojska, nije meta napada. Neće niko da rizikuje život svojih vojnika.
Država u kojoj svi visoki zvaničnici države kažu da nemamo vojsku je meta napada. Država u kojoj i ministar, i načelnik Generalštaba i predsednik Republike kažu: mi sa Albancima nećemo ratovati oko Kosova i Metohije, jeste država koja će izgubiti Kosovo i Metohiji. Izvinite, molim vas, čuvate svoju šumu i kažete - čuvam šumu, ali neću nikoga da pipne ko mi seče šumu, neću da ga prijavim, neću da ga napadnem, neću ništa. Pa ko vam ne bi posekao šumu?
Ne verujem vam da želite da razmišljate o odbrani. Vi ovde ne razmišljate o odbrani. Pišete zakon da bismo imali izbore za predsednika Republike, a ne da bismo imali odbranu zemlje. Vama odbrana zemlje nije cilj.
Slažem se, teško je govoriti o ratu. Ko voleo rat, dabogda mu se ratovalo u kući. Ali, to stoji, postoji činjenice da će negde nekada neko u svetu morati da ratuje. Voleo bih da to ne ratujemo mi nikada. Kako možemo da ne ratujemo? Prvo, recite nam konačno ko nam je saveznik? Recite nam s kim sarađujemo? Recite nam ko će da nas opremi? Da li je to NATO ili Rusija?
Na raskrsnici smo i vi to jako dobro znate. NATO nas napada, NATO bi da nas brani. Od koga? Kaže, ući ćemo u NATO, čujem i danas neko govori. Zbog čega? Izvinite, koji je razlog da Srbija uđe u NATO? Ugrožena je? Od koga kada je okružena NATO-om? Od koga smo ugroženi kad smo skroz okruženi NATO-om? Evo, primiće sad i Makedoniju, primiće Albaniju, primiće Hrvatsku, svuda oko nas NATO, pa ko će nas da napadne?
Hoće li Rusija da nas gađa preko NATO pakta? Neće. Njima treba još jedan sluga. A što bismo mi bili sluge onima koji nam otimaju Kosovo i Metohiju. Što mi ne kažemo: nećemo u NATO, jer vi ste bombardovali tu, tu, tu, ubili ste decu tu, srušili te gradove, te države?
Koja je vaša odbrambena doktrina protiv terorizma? Pobiti svu decu u jednoj državi? I mi smo to imali na svojim leđima. Zlikovac je ko kaže da Srbija treba da uđe u NATO, zlikovac prema Srbiji i prema nebrojenom broju država koje bi mogao u sastavu NATO da napadne.
Nemojte mi reći, lečićemo tamo ljude u sastavu međunarodnih snaga. Pa vi ste okupator, pa da li ste lekar ili pop, vi ste okupator, šta ćete tamo? Ko vas je zvao? Je l' to članica Ujedinjenih nacija? Je l' ima svoj poredak, je l' ima svoj suverenitet? Uvek kad o tome razmišljate, mislite na Srbiju 99. godine. Ako razmišljate o Srbiji, nikada nećete imati problema da shvatite ni ko vam je prijatelj, ni ko vam ne misli dobro.
Šta, Rusija će da nam oprosti što idemo u NATO? Braniće nas i štiti zato što mi hoćemo u NATO? Sada kada je rekla da skrštenih ruku neće da čeka to proširenje NATO na ivice Ruske Federacije .
I u Ministarstvu odbrane nekom svira himna ruska kad mu zvoni telefon? Ove ste rasterali što im svirala ruska himna. Sviraće ruska himna i u Ministarstvu odbrane.
Imaćemo više poseta iz Rusije u Ministarstvu odbrane nego što vi to možete da zamislite uopšte. Dolaziće svaki dan da nas nauče i da nam pomognu, kao što je noćas Beograd svirao, i svi ostali gradovi Srbije svirali rusku himnu. Dakle, tu vašu podeljenost kao ličnosti ne mogu da razumem.
Sve oči ste uprli u Rusiju. Rusija je sad spas, čestitate predsedniku Putinu dvotrećinsku pobedu njegove stranke na izborima, a pričate mi o NATO-u.
Da li zaista mislite da može i jedno i drugo, da Amerika voli što vi sarađujete sa Rusijom, a da Rusija obožava što ćete u NATO? Vi ste ozbiljni ljudi, vi ste narodni poslanici, niste deca i to treba da objasnite sutra na ulici.
Ministrima je lako da objasne. Šta njih briga šta je istina, ali vi morate, srećete se s normalnim ljudima, ministri se druže među sobom, ali vi na ulici srećete pametne, normalne, poštene ljude, zabrinute, uplašene i pitaju vas - šta dalje? A vi kažete - idemo u NATO. Je l' nam NATO uzima Kosovo i Metohiju? Gde ćete? Hoćete da nas ubedite da je svejedno kolika će biti Srbija, ako svi njeni delovi uđu u NATO i svi njeni delovi uđu u EU? Kada je tako, otkud onda između Francuske i Nemačke postoji granica? Oni su u EU, oni su u NATO, ali tačno znaju gde im je granica i ljubomorno čuvaju sve što imaju svoje.
Ako ste naumili da ulazimo u saveze da bismo izgubili sve svoje što imamo, nećemo vam dati da uđete u te saveze. Da je to tako lako, već biste došli ovde na ratifikacije nekih sporazuma. Ono što vi jedete zmije, imate pravo, ali i to bi mi ovde morali da vam odobrimo. I taj sporazum sa Nacionalnom gardom Ohaja. Čini mi se da DSS duguje objašnjenje - da li bih glasala da se ukine ratifikacija Sporazuma sa NATO-om o brzom prolasku NATO trupa kroz Srbiju u slučaju da to zatreba trupama NATO?
Ovaj zakon je morao da odgovori na nekoliko dilema u pogledu nove funkcije Ministarstva odbrane, u pogledu nove funkcije predsednika Republike i u pogledu ojačanja funkcije Generalštaba, posebno načelnika Generalštaba. Zaista ste potpuno potcenili čoveka koji je načelnik Generalštaba, ko je da je.
Možda sadašnji načelnik Generalštaba voli tako da ga šutiraju i maltretiraju, tako mu rade i sa vojskom. Ali niko ozbiljan, niko ko se razume u komandovanje vojskom, koje prošao trupu neće dozvoliti da ga šutira ministar odbrane. Koja je zasluga ministra odbrane da on šutira celu Vojsku Srbije, da on odlučuje kako će da živi Vojska Srbije?
Ovde kaže - obustavlja, naređuje. U raspravi u pojedinostima osvrnuću se na sve što zameram Predlogu zakona. Pa i ta inspekcija iz Ministarstva odbrane. Mogu li one da nalože obustavljanje neke mere, ili mogu da predlože obustavljanje neke mere? Nisu zadovoljne nekim stanjem u trupi.
To je Ministarstvo odbrane. To nije operativni deo Vojske Srbije, pa mu se ne sviđa kako se obavlja straža u nekoj kasarni.
Može li on to da naloži ili će da razgovara s nekim, da vidi zašto, da li to treba drugačije, koja pravila primenjuje, koliko još podzakonskih dokumenata, koliko zakona?
Sami ste ovde naveli, naravno, uz potcenjivanje Skupštine, šta Skupština treba da uradi.
Šta vas briga u zakonu o vojsci i odbrani šta Skupština treba da uradi? Skupštini naloge izdaje Ustav Srbije i zakoni, postupak za donošenje zakona. A ne zakon o vojsci da kaže - Skupština mora da se sastane. Ne mora Skupština ništa. Vojska mora, a Skupština ne mora. Skupština može, hoće, spremna je, ali ne mora.
Kad tako shvatite Narodnu skupštinu, znaćete šta je civilna, šta je demokratska kontrola. Izbegli ste ovde i Vojno-bezbednosnu agenciju. Vojna policija postoji u zakonu, a ne postoji Vojno-bezbednosna agencija. Imaćemo i tu tačku dnevnog reda - osnovi službe bezbednosti.
Kakve osnove službe bezbednosti, valjda treba zakon o službi bezbednosti, a ne osnove. Kome mi to osnovama uređujemo službe bezbednosti, kojoj državi, kojoj republici članici? Bežite svesno od toga da se upoznamo sa tim šta je to VBA.
(Predsedavajući: Vreme.)
Ovde je loše definisana upotreba vojne policije. Pre mesec ili dva imali smo priliku da vidimo, kad je birana vlada, kako koristite vojnu policiju za hapšenje po ulici. Svaki objekat možete predstaviti ili da oglasite kao objekat pod posebnom zaštitom.
Izvinjavam se za malo prekoračenje. Glasaćemo protiv zakona o vojsci i odbrani, ali ćemo zato ustrojiti i vojsku i odbranu zemlje onako kako to Srbiji ovog časa odgovara.

Oliver Dulić

| Predsedava
Zahvaljujem. Reč ima Ivica Dačić, ispred poslaničkog kluba SPS. Čedomir Jovanović, po Poslovniku. Izvolite.
...
Liberalno demokratska partija

Čedomir Jovanović

Gospodine predsedniče, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, gospodine Nikoliću, reklamiram povredu člana 104. stav 1. Poslovnika Skupštine Srbije, u kome se konstatuje da su narodni poslanici dužni da poštuju dostojanstvo Narodne skupštine.
Gospodine Nikoliću, imate pravo da se divite nekoj drugoj zemlji. Imate pravo da više verujete u drugu zemlju nego u svoju, ali ne postoji parlament na svetu u kojem je moguće bez komentara najaviti da će vojnici služiti interesima neke druge zemlje, a ne svoje.
U kojoj to skupštini sveta je moguće pretiti ministru vojske, koji predstavlja vojsku u parlamentu tokom rasprave o sistemskim zakonima, porukom da će se vrlo brzo u Ministarstvu odbrane slušati himna neke druge zemlje?
Prestanite da ponižavate ovu zemlju u očima onih u čije ime to radite. Nikada to od nas nije tražila Rusija. To nije tražila Moskva, to nije tražio Vašington. Imamo pravo na političke razlike.
Možemo da verujemo da je bezbednosna budućnost ove zemlje u integracijama, koje će nas uklopiti u region i u onaj deo Evrope kome prirodno pripadamo.
Možemo da raspravljamo i o alternativi, kad nam se ta alternativa ponudi, ali ne možemo toliko ponižavati ovu zemlju. Milioni su nestali u temeljima Srbije, a ona danas nije država. Ti milioni su žrtvovani najčešće u ime politika, koji nisu imali nikakve veze sa interesima ove zemlje. Najozbiljnije, od vas očekujemo da ovu raspravu shvatite kao raspravu u kojoj najmanje pravo imamo da govorimo kao poslanici jedne ili druge stranke koja želi da gospodari vojskom. Kada navučemo uniformu onda se ne vidi više naša plava, crvena, žuta ili bilo koja druga boja.
Tražim da se parlament izjasni u danu za glasanje o uvredi kojoj smo mi, kao predstavnici građana, izloženi. Ne želim da slušam rusku himnu i da pred njom stojim mirno, niti himnu bilo koje druge zemlje osim ove u kojoj živim i u čije ime radim posao kojim se bavim.

Oliver Dulić

| Predsedava
Zahvaljujem se, gospodine Jovanoviću. Za repliku se javio narodni poslanik Tomislav Nikolić. Izvolite.