DRUGA SEDNICA DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 04.11.2009.

6. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA SEDNICA DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

6. dan rada

04.11.2009

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 18:30

OBRAĆANJA

Radiša Ilić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, pre nego što nešto budem rekao o zakonu o predstojećem popisu 2011. godine i o ostalim zakonima koji su na dnevnom redu, želeo bih da se svi dobro zamislimo nad jednom činjenicom, veoma izvesnom, koja će nam se dogoditi u budućnosti.
Poznato je da Srbija svake godine izgubi grad veličine 30 do 35 hiljada ljudi i, progresijom, taj će broj, za popis 2051. godine, narasti na dva i po miliona građana Srbije manje nego što je danas. Ako se ovakav trend nastavi u Republici Srbiji, na kraju 21. veka živeće nas jedva nekih dva miliona građana. Očigledno je da će taj popis u Srbiji sprovoditi neki drugi narod, a da će Srbi predstavljati manjinu u matičnoj državi.
Ako se tome još doda i progresivno uništavanje nacionalne svesti kod naših naroda, olakim uvođenjem zakona po direktivama EU, pogotovo u oblasti prosvete, kulture, uređenja državne uprave, zakona koji su naišli na oštru osudu javnosti, Srpske pravoslavne crkve i ostalih tradicionalnih verskih zajednica, jer su očigledna pretnja porodici kao osnovnoj ćeliji svakog društva, našem narodu preti izumiranje i nestajanje.
Ovo, pre svega, treba da imaju na umu oni koji vladaju ovom državom i koji su odgovorni da ta država jača i da opstaje, umesto što stagnira. Naprotiv, niko iz vlasti se ne bavi ozbiljno problemom negativnog prirodnog priraštaja u Srbiji. Jedino što su uradili, jeste par bilborda, jedna nedeljna emisija i brošure koje su, uglavnom, deljene onima koji su duboko zašli u pozne godine.
Druge zemlje preduzimaju ozbiljne mere da bi izbegle nestajanje, izumiranje svoje nacije, dok smo mi u Srbiji rešili da to stanje samo evidentiramo, od popisa do popisa.
Poslednji popis stanovništva urađen je 2002. godine, nekako u vreme kada je krenula ofanziva na srpska preduzeća, banke, vojsku, na srpsku teritoriju, na Srpsku pravoslavnu crkvu, na srpski jezik, na srpske časne oficire i rodoljube. Tu ofanzivu su predvodili oni koji bi trebalo da polože račune kada se sumiraju rezultati 2011. godine, mada tada već može biti kasno za Srbiju.
Ubeđen sam da će sve linije ići silaznom putanjom, osim onih koje grafički prikazuju porast siromaštva, kriminala, tuberkuloze, samoubistava, umiranje od karcinoma, steriliteta itd., da ne nabrajam.
Da bismo počeli popis, prvo treba da vidimo gde su državne granice Srbije, šta će biti posle eventualnog usvajanja statuta Vojvodine, kakav je uslov Euleks postavio srpskim vlastima. To su prva pitanja koja moramo da razjasnimo, da bi se popis mogao valjano sprovesti na teritoriji Republike Srbije.
Pitam predstavnike Vlade – kako ćete izvršiti popis na KiM-u kada ste svojevoljno KiM, u nekih šest tačaka, predali na poverenje Euleksu, a oni vam, u znak zahvalnosti, kao pravi Latini, spustili rampu? Nijedan zvaničnik Srpske vlade ne može više na KiM, uključujući samog ministra za KiM, Gorana Bogdanovića, ali to vam nije smetalo da napišete član 16, na osnovu koga će baš to, maločas spomenuto, ministarstvo, odnosno ministar sprovoditi predstojeći popis na KiM-u. Čovek koji je bio ministar u Rugovinoj vladi, dok su Srbima palili i minirali kuće šiptarski teroristi i koji sam, iako sa KiM-a, ne može da preskoči rampu Euleksa, sada treba da sprovodi popis stanovništva na teritoriji KiM-a?!
Srbima na KiM-u se polako steže uže oko vrata, tuku ih, sude, guše suzavcem, a Vlada se oglasi tek ponekim saopštenjem da protestuje. Do 2011. godine, kako je počelo, Euleks neće Srbima dozvoliti da dišu, a kamoli da se popisuju.
Takođe, imamo još jedan problem koji može da omete potpuno popisivanje stanovništva na osnovu ovog zakona. Vi iz vladajuće koalicije, kako najavljujete, uskoro treba da usvojite statut Vojvodine. Baš na osnovu odredaba tog statuta, može već sutradan da vam neko iz Izvršnog veća odgovori, možda i sam Pajtić, da će se u Vojvodini sprovoditi neki drugačiji popis, s drugačijim upitnikom, a možda čak i da se ne sprovede dok to, eventualno, ne odluči Vojvođanska skupština. Šta ćete onda vi da preduzmete?
Vodite računa šta radite i kakva sve ovlašćenja dajete ovim statutom Vojvodini, jer može i te kako to da vam se obije o glavu.
Reforme o kojima nam pričate deset godina, pogotovo ove reforme u privredi, pokazaće se u pravom svetlu upravo posle popisa 2011. godine. Tamo gde stoji rubrika – zaposlen, u mnogo slučajeva će biti stavljena crta, a kada popisujete, popisujte sve, i ko im je u privatizaciji opljačkao firmu, i koliko su puta štrajkovali glađu, i koliko su dužni za struju, hranu, za lekove, za školarine, jesu li nožem isekli još neki prst da bi se neko sažalio na njihovu sudbinu.
Privrede nema. Rasprodali su je eksperti, poznati iz "buldožer revolucije" a radnici u Srbiji se zbog vaše politike, nažalost, samopovređuju. Drugi vam logoruju ispred predsedničkog zdanja, treći štrajkuju glađu, četvrti spavaju na železničkim šinama i, verovatno, vi to zovete reformom.
Što se tiče Predloga zakona o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova 2011. godine, tek nam ostaje da vidimo kakva će Srbija biti za dve godine. Videli smo kroz statistiku da država više ne obrađuje podatke sa KiM-a, što je apsolutno neprihvatljivo i protivustavno. Predstojeći popis će nas verovatno suočiti s istinom gde se danas nalazi Srbija i u kom pravcu ide.
To će, verovatno, biti ovako: smanjenje broja stanovništva, smanjenje broja naseljenih mesta, povećanje broja ugašenih škola u Srbiji, smanjenje stočnog fonda, povećanje površina poljoprivrednog zemljišta koje se ne obrađuje, kao i broj napuštenih višegodišnjih zasada voća, povećanje broja mladih koji napuštaju Srbiju, kao i broja staračkih domaćinstava, a u određenim regionima u Srbiji još više će se smanjiti gustina naseljenosti.
Ono što je posebno interesantno, pogotovo sada kada svakog dana slušamo priče Vladinih zvaničnika o zajmovima od milijardu evra, milijardu i po, sve do tri milijarde, jeste činjenica da ste za predstojeći popis 2011. godine, po članu 21. ovog zakona, već obezbedili, što je prosto neverovatno, u budžetu Srbije, i to od 2010. do 2013. godine, čitavih 2,7 milijarde dinara, odnosno skoro trideset miliona evra. Dakle, Srbija, onako megalomanski, kao da je Kina, sprovodi popis stanovništva. Što je još zanimljivije, 82 miliona dinara, odnosno skoro milion evra je predviđeno da se potroši 2012. i 2013. godine za sređivanje podataka. Dakle, dve godine posle sprovedenog popisa.
Izgleda da se aktuelna vlast, u eri kompjuterske tehnologije i kompjuterskog ažuriranja, opredelila za računaljke, za sabiranje brojki iz popisa uz pomoć zrna pasulja i kukuruza, pošto vidimo da im treba dve godine da srede podatke.
Sledeći tu vašu logiku, kada bi Kinezi sprovodili popis stanovništva, ako budu koristili vašu metodu, trebaće im 320 godina da srede podatke, ako je normalno da se podaci za osam miliona stanovnika sređuju dve godine.
Ako dodamo još milijardu i po dinara koje ste namenili za troškove popisa poljoprivrede, a koje će sprovesti, kako piše u tački 2), isti oni organi koji sprovode i popis stanovništva, samo šest meseci kasnije, ukupan iznos će dostići cifru od četiri milijarde i dvesta miliona dinara, odnosno 45.160.000 evra, s tim da će 296 miliona dinara biti potrošeno 2012. i 2013. godine, dakle, dve godine posle sprovedenog popisa, za ažuriranje podataka.
O zakonu o popisu poljoprivrede nešto više će reći poslanik SRS-a u načelnoj raspravi. Samo bih dodao da je država mogla da ova dva popisa sprovede istovremeno i da uštedi 1,5 milijardi dinara. Ako se zna kolika će se ušteda ostvariti posle otpuštanja više hiljada zaposlenih u državnoj administraciji, a ona je oko 750 miliona dinara, onda je besmisleno građanima objašnjavati kako se uludo troši narodni novac.
Predstojećim popisom, Srbija treba jednom za svagda da Hrvatskoj izbije glavni adut koji ona koristi u sopstvenom predstavljanju u svetu i EU, da je multikulturalna i multietnička država, jer se u Hrvatsku vratilo, navodno, 270.000 Srba da tamo žive. To je laž i Srbija mora ovim popisom to i da dokaže.
Na primer, uzmimo poslednje lokalne izbore u Hrvatskoj, održane 17. maja ove godine. Za srpske stranke glasalo je ukupno 27.000 Srba. Sada se postavlja pitanje – gde je tih 270.000 Srba koji su se, navodno, vratili u Hrvatsku? Ako još dodamo činjenicu da je država Srbija organizovala odlazak na hiljade Srba iz Srbije u Hrvatsku, onda je situacija još gora. Broj kojim Hrvatska maše pred raznim evropskim i svetskim emisarima nastao je veštački, odnosno zbog zahteva Srba za izdavanjem dokumenata, kako bi mogli da primaju penzije i da reše neke svoje osnovne ljudske potrebe za dobijanje određenog statusa.
U poslednje vreme možemo često da čujemo izjave pojedinih zvaničnika Vlade o broju Albanaca, odnosno Šiptara koji su uzeli srpski pasoš. Da se ne bismo zavaravali, nisu oni to uradili zato što vole i što obožavaju Srbiju, u velikom broju slučajeva taj pasoš im je potreban da bi se bavili delatnostima koje su često s one strane zakona. Tako, kada ih uhapsi, recimo, nemačka, francuska ili neka druga policija u Evropi ili u svetu, u njihovim medijima odmah krenu horor naslovi u udarnim terminima – državljani Srbije, ili, čak, Srbi, uhvaćeni u trgovini ljudima, švercu droge, oružja itd., što nanosi štetu samo Srbiji. Ti Šiptari, ako žele srpski pasoš, neka se i popišu kao državljani Srbije i neka plaćaju porez državi Srbiji, kao što svi mi to radimo. Ovako, Srbija ima samo štetu, nikakvu korist.
Još jedan problem će se javiti – prilikom popisa poljoprivrede i imovine koja je Zakonom o restituciji vraćena, 2006. godine, verskim zajednicama, a to još nije sprovedeno u potpunosti.
Srpskoj pravoslavnoj crkvi su posle 1945. godine oduzete velike površine poljoprivrednog zemljišta i šuma. Ta procedura negde nije sprovedena u potpunosti, negde zbog neažurnosti, negde zbog kočenja državne administracije, ali sada je prilika da se to raščisti.
Pred nama su zakoni uz pomoć kojih će se dati pečat protekloj deceniji, odnosno periodu kada su vlast u Srbiji preuzeli oni kojima su zvezde vodilje bile reči: "pošteno'', ''socijalna jednakost'', ''transparentnost'', ''demokratija'', ''EU'', ''Kosovo u sastavu Srbije" itd. Kada budemo analizirali statističke podatke i podatke posle sprovedenog popisa, sasvim jasno će se videti gde se nalazi Srbija i koliko smo daleko od onoga što je narodu obećavano 2000. godine.
Državna statistika je ta koja ima ulogu da verno predstavi pravno stanje u društvu. Zato državna statistika i trpi pritiske da se neki procenti i brojke stave u drugi plan, jer nije prijatno za bilo koju vlast, a pogotovo za ovu, da narod shvati koliki je broj nezaposlenih, koliko ima preduzeća u stečaju, koliko je gladnih, koliko je nepismenih, alkoholičara, registrovanih narkomana, koliki je procenat korupcije, što građani misle o Vladi, koliko je Srbija zadužena itd.
Kada kažem da državna statistika može da trpi pritiske izvršne vlasti, mislim na član 15. koji se odnosi na sastav Saveta za statistiku.
Kada se kaže da, od 17 članova, Vlada bukvalno postavlja 12 iz redova zaposlenih u ministarstvima, onda je jasno ko će kontrolisati rad državne zvanične statistike. Zaposleni u državnoj statistici rade pošteno i odgovorno svoj posao, ali to zaključujem analizirajući podatke koje je obradila zvanična statistika, a oni su poražavajući. Kasnije ću neke i navesti, da građani čuju i vide kakva nam je perspektiva, gde se uopšte nalazimo i sa čim ova vlada želi da Srbiju uvede u EU.
Pitanje je sada kako se publikuju i javno objavljuju pojedini rezultati zvanične statistike? Mnogi od tih obrađenih podataka čamiće na sajtu, dok će se oni nebitni naći u udarnim terminima informativnih emisija Javnog servisa i ostalih medijskih kuća. Onog trenutka kada državni mediji budu počeli da otvoreno građanima prezentuju podatke zvanične statistike i kada građani budu mogli da saznaju koliko danas u Srbiji ima gladnih ljudi, koliko dece živi u siromaštvu, jer su im roditelji, usled svetle tranzicije, ostali na ulici, koliko svakog dana ostane ljudi bez posla, onda možemo govoriti o nezavisnosti Zavoda.
U članu 5. pominje se načelo nepristrasnosti. Imali smo prilike da vidimo tu nepristrasnost često, pogotovo kada se namirišu neki izbori, ili su u toku, i to na Javnom servisu. Podaci su obično probrani, oni koji se mogu upotrebiti, ostali ostaju u moru drugih istraživanja javnog mnjenja, pa ako ih neko pronađe, pronađe, i tako godinama.
Ovde postavljam pitanje predstavnicima Vlade – zašto se u prezentovanju podataka zvanične statistike ne poštuje član 182. Ustava Srbije, koji jasno kaže da Srbija u svom sastavu ima dve autonomne pokrajine : Vojvodinu i KiM? Na sajtu Zavoda vidi se da se obrađuju samo Republika Srbija, centralna Srbija i Vojvodina. Sada vas javno pitam – gde je ovde KiM? Neka su podaci i minimalni, neka pokazuju bilo šta, neka se vrši i sondaža, makar, u nekom kosovsko-metohijskom selu, ali ti podaci moraju da se nađu u posebnoj rubrici – AP KiM.
Takođe, sećamo se Zakona o regionalnom razvoju koji je samouvereno branio Mlađan Dinkić, pričajući nam da to nije regionalizacija Srbije u pravom smislu, već će to biti samo statističke jedinice. Nažalost, taj zakon je usvojen i bojim se da je to samo još jedna karika u planu za razbijanje i uništavanje srpske države.
Sada će statističke jedinice postati grad Beograd, zapadna, istočna, centralna, južna Srbija, pored Vojvodine i KiM-a, da bi to jednog dana počelo da se zove regionima u pravom smislu reči, sa svojim statutima, skupštinama, zastavama, pa će se neko setiti da proglašava i himne, da organizuje jednoobrazno uniformisanje radnika u javnim službama u celom regionu itd.
Od prvobitne zamisli, rekao bih, priče, zamajavanja javnosti, da je jedini cilj te regionalizacije ravnomerni razvoj, neće biti ništa, jer niti Vlada ozbiljno želi da se pozabavi tim pitanjem, niti može, pošto para nema, jer Vlada ovih dana, nažalost, prosi širom Evrope i sveta.
Sada ćemo se malo baviti statističkim podacima i nekim konkretnim primerima ćemo pokazati građanima Srbije šta im je donelo paljenje Skupštine, lupanje u šerpe i hrabro šutiranje kartonskih kutija 5. oktobra 2000. godine.
Uzmimo, na primer, šta kaže zvanična statistika o postojanju i poslovanju stranih firmi u Srbiji, tj. bivših republika SFRJ, tačnije, Slovenije i Hrvatske. Podaci su s kraja 2007. godine, a situacija je sada još gora. Dakle, u Srbiji je tada poslovalo 600 kompanija iz Hrvatske i Slovenije, a u tim zemljama su tada poslovala samo tri srpska preduzeća. Verovatno je i za ta tri preduzeća zaslužno čuveno Tadićevo izvinjavanje do crne zemlje i Mesiću i Sanaderu i kome sve ne što su proterali preko 300.000 Srba iz svojih domova, a onda su doveli hrvatske tajkune koji su pokupovali pola Vojvodine za bagatelu i koji su rešili da unište ono malo što je ostalo od prehrambene industrije u Srbiji.
Pogledajmo šta kaže statistika za industrijsku proizvodnju, ne znamo koju, u periodu mart 2008/2009. godine. Dakle, samo za godinu dana, industrijska proizvodnja beleži pad od blizu 14,2%, odnosno za jednu sedminu. To je još jedan primer uspešnosti „buldožerove revolucije“ iz 2000. godine.
Stopa nezaposlenosti u Srbiji, u oktobru 2008. godine, iznosi minus 14%.
Na osnovu ovog statističkog podatka, možemo zaključiti da radnici nisu poslušali predsednika Republike da motkama čuvaju svoja radna mesta, pošto ga ozbiljno niko nije shvatio. Pitanje je, gde se sad izgubiše onih obećanih 200.000 radnih mesta? Izgubila su se u pravcu kojim su otišle i besplatne akcije.
Sada bih se vratio na jednu veoma bitnu stavku, koju je na veoma slikovit i jasan način Republički zavod za statistiku prikazao i time samo potvrdio ono što SRS već odavno govori građanima Srbije. Dakle, Zavod nam kaže, na osnovu relevantnih podataka, da je ukupna spoljnotrgovinska robna razmena Republike Srbije za period januar-mart 2009. godine u padu za, čak, 34,6%, u odnosu na isti period prethodne godine.
Ovo je najbolji dokaz kakvu privredu imamo i kako ministri rade svoj posao. U ciframa, to izgleda ovako: izvezeno je robe u vrednosti od milijardu 276 miliona evra, a uvezeno robe u vrednosti od dve milijarde 682.
Statistika, takođe, kaže, a to je, ponavljam, slika i prilika vlasti i svih onih ministara i ministarstava kojima su puna usta uspešnosti naše privrede, poljoprivrede itd., sa koliko smo zemalja u svetu ostvarili suficit u međudržavnoj trgovini.
Dakle, od približno 200 država u svetu, Srbija je, zahvaljujući ekspertima i ostalim demokratskim stručnjacima, koji su elokventni i transparentni, evropski potkovani, postigla rezultat iznad svih mogućih očekivanja i ostvarila suficit, verovali ili ne, čak sa tri zemlje na čitavoj zemaljskoj kugli, i to sa Crnom Gorom, Makedonijom i BiH. Ne znam kakav je njihov bilans, ali izgleda da su njihovi ministri prevazišli naše po nesposobnosti.
Vi, gospodo koja vladate, s ovakvim pokazateljima i brojkama hoćete u Evropu.
(Predsednik: Molim vas, privedite rečenicu kraju.)
Ovo je jedan zaista smešan, ali bi bolje zvučalo – tužan podatak o našoj stvarnosti.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Gospodin Vlatko Ratković ima reč.

Vlatko Ratković

Za evropsku Srbiju
Zahvaljujem, gospođo predsednice. Uvaženo predsedništvo, poštovana gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, želim da kažem da je statistika, u najširem smislu, po difoltu, delatnost koja obuhvata prikupljanje, obradu i distribuciju podataka od opšteg interesa.
Ovo je, uostalom, opredeljeno i definisano i u članu 97. Ustava Republike Srbije, koji ujedno predstavlja i pravni osnov za donošenjem ovog zakona.
U realnom životu, kada želimo da planiramo i da radimo, uvek moramo da pođemo od određenih parametara, određenih relevantnih podataka, bilo da se radi o nekim mikrozajednicama, bilo da se radi o lokalnim samoupravama, privrednim društvima, zemljoradničkim zadrugama, nevladinom sektoru. Dakle, uvek u određenim aktivnostima moramo da baratamo određenim podacima koji predstavljaju osnov za delovanje svih subjekata društva. U tome jeste značaj statistike, koja na jedan stručan, profesionalan, nepristrasan način prikuplja, obrađuje i distribuira podatke od opšteg interesa.
Predlog zakona o zvaničnoj statistici, podsetiću, oslanja se na master plan koji je usvojen 2002. godine. Jedno od opredeljenja master plana, o kome je govorila i gospođa ministar, jeste da je potrebno usvojiti jedan sistemski, krovni zakon, a to je upravo ovaj zakon o zvaničnoj statistici. Drugi segment koji se tiče ovog parlamenta, jeste usvajanje određenih statističkih programskih akcija, i mi ćemo to uraditi kroz usvajanje ova druga dva zakona, zakon o popisu poljoprivrede i zakon o popisu stanovništva.
Moram da kažem da su rešenja sadržana u predlogu ovih dokumenata kompatibilna sa standardima EU. Ona su u velikoj meri harmonizovana s rešenjima koja postoje u državama EU, kako u pogledu metodologije, tako i u pogledu prikupljanja subjekata koji učestvuju u statistici organa koji su nadležni za utvrđivanje, obradu i distribuciju statističkih podataka.
Važno je istaći da statistika predstavlja glavni izvor informacija koje su neophodne za sagledavanje stanja i donošenje adekvatnih odluka o raznim oblastima društvenog života. Reći ću samo nekoliko oblasti koje su bitne. Recimo, ekonomija, urbanizam, zaštita radne i životne sredine, praćenje demografskih kretanja, kao i mnoge druge oblasti, oblast kulture, takođe.
Mi smo usvojili čitav niz zakona u prethodnom periodu u ovom sazivu. Recimo, čitav set zakona iz oblasti poljoprivrede, čitav set zakona iz oblasti ekologije, i da bi se ovi zakoni implementirali, da bi se sproveli u praksi, potrebno je da imamo relevantne statističke podatke, koji će poslužiti u implementaciji ovih zakona.
Možda ova materija koja se tiče statistike, popisa itd., nije toliko atraktivna medijski, nije atraktivna u nekom političkom smislu, ali je ova materija izuzetno važna za državu, za svaku državu, pa i za državu Srbiju. Važna je iz više razloga. Nabrojaću samo neke. Važna je za investitore, bilo domaće ili strane, važna je za lokalne samouprave, važna je za privredna društva. Dakle, svi subjekte u privrednom i kulturnom životu, ekonomskom životu uopšte, moraju da raspolažu relevantnim podacima kada planiraju određene aktivnosti u našoj državi.
Ono što čini kvalitet ovog zakona jeste da on pravi distinkciju između zvanične statistike i ostalih vrsta statistike. Istraživanja javnog mnjenja, neko od uvaženih kolega je govorio o tome, koja vrše određene medijske kuće itd., ne predstavljaju zvaničnu statistiku, to je nešto što je u domenu žurnalistike, novinarstva itd.
Nezvaničnu statistiku mogu da predstavljaju istraživanja određenih društvenih organizacija, strukovnih udruženja, primera radi, Lekarskog društva Srbije ili Privredne komore itd. Zvanična statistika, za razliku od nezvanične statistike, jeste ona koja se reguliše ovim zakonom i ovaj zakon jasno normira i organe koji sprovode statistiku, i metodologiju, i međusobni odnos ovih organa i subjekata statistike, dakle, i u proizvodnji, diseminaciji i obradi svih podataka.
Hoću još da kažem da je ovaj zakon neophodan našem pravnom poretku, neophodan je građanima, neophodan je svim subjektima koji učestvuju u ekonomskom životu, na prvom mestu, a neophodan je i našim lokalnim samoupravama, opštinama i gradovima.
U tom kontekstu, jedan od programskih zakona jeste i popis stanovništva koji će biti obavljen u toku aprila 2011. godine.
Mada su kolege već o tome govorile, napraviću malu istorijsku digresiju i podsetiti da imamo relativno bogatu tradiciju kada se radi o popisu stanovništva i domaćinstava. U Kneževini Srbiji je 1834. godine izvršen tzv. popis ljudstva. Između dva svetska rata, dakle, u vreme Kraljevine Jugoslavije, imali smo popis stanovništva 1921, 1931. godine. Nakon Drugog svetskog rata, imali smo popis stanovništva 1948. godine i na svakih 10 godina, od 1961. godine, imali smo popis stanovništva. Godine 2001, iz poznatih razloga, odnosno zbog nedostatka budžetskih sredstava, nije izvršen popis stanovništva, ali je izvršen 2002. godine.
Dakle, u ovoj deceniji, od 2002. do 2011, potrebno je da imamo jasan i precizan pregled svih relevantnih podataka koji se tiču, na prvom mestu, demografske strukture naše države i našeg društva.
Podsetiću vas, mislim da je to važno, da je u zemljama Severne Amerike, Evrope, kao i u Izraelu, takođe, predviđen popis stanovništva 2011. godine, tako da su i metodologija i način prikupljanja podataka koji su sadržani u predlozima ovih dokumenta kompatibilni sa standardima i ovih zemalja.
Na kraju, dame i gospodo, želim da kažem da statistika i podaci koji se prikupljaju statistikom nisu sami sebi cilj. Oni su u funkciji određenih društvenih subjekata, kao što sam rekao, privrednih društava, ekonomskih subjekata, u funkciji organa uprave državnih organa i zbog toga je potrebno da rešenja koja su sadržana u zakonu o zvaničnoj statistici, kao i u zakonima o popisu stanovništva i poljoprivrede, podržimo.
Radi se, kolokvijalno rečeno, o tehničkim zakonima, ali su oni izuzetno važni za naš pravni sistem. Zahvaljujem.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.
Obaveštavam da su, saglasno članu 93. član 4. Poslovnika Narodne skupštine, do otvaranja zajedničkog načelnog pretresa, prijave za reč u pisanom obliku, s redoslednom narodnih poslanika, podnele Poslanička grupa manjina, poslaničke grupe Nove Srbije, SPS – JS-a, DSS-a, G 17 plus, SNS-a, ZES-a i SRS-a.
Reč ima narodni poslanik gospodin Riza Halimi. Izvolite.

Riza Halimi

Grupa manjina
Hvala, gospođo predsednice.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana ministarka i predstavnici Zavoda, samo ću da potvrdim ono što smo preko amandmana, kao Poslanička grupa manjina, podneli kada je u pitanju Predlog zakona o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova 2011. godine.
Naravno da je osnova da se traži taj sistem otvorenog tipa kod izjašnjavanja po nacionalnoj pripadnosti i maternjem jeziku.
Ovom prilikom ću da se zadržim na problematici koju smo izneli i prilikom rasprave o zakonu o maksimumu zaposlenih u lokalnim administracijama. Taj maksimum broja zaposlenih se oslanja upravo na rezultate popisa, i to popisa 2002. godine. To je poslednji popis koji smo imali, a koji je jedini uveo tu novinu rezidentnih građana, a pod tom vrstom rezidentnih građana nije uvršten priličan broj naših građana koji duže od godinu dana borave u inostranstvu.
Sada vidim, i ovim rešenjima koja imamo u ovom setu zakona, da će se opet popisati svi, i oni koji su u zemlji, i oni koji su vani, čak i građani drugih država koji borave više od godinu dana u našoj državi, ali opet ostaje problematika obrađivača. Šta će Zavod na kraju, kada se završi popis?
Sećam se, 2002. godine, u opštini Preševo, to sam već rekao, popisna komisija je imala podatak o 48.000 stanovnika opštine Preševo, a na kraju godine, kada su prvi rezultati dati za javnost, ispalo je da opština Preševo ima 35.000 stanovnika.
Isto je kod Bujanovca bilo, jedno 11.000 manje službeno objavljenih stanovnika te opštine, pa računam, videli ste da je ta situacija i u niz drugih opština, a da je to karakteristika nerazvijenih opština, odakle se u određenim periodima masovnije odlazilo u inostranstvo, na privremeni rad.
Kao što ste čuli iz diskusije o prethodnom setu zakona, radi se, čak, i trećini stanovništva. Znači, njih kao da nema. Zapravo, popisivači popisuju, oni se evidentiraju, oni se prijavljuju, ali zvanično ne postoje. To se, kao što znamo, najviše odražava kod finansiranja; to je onaj transfer redovnih sredstava, koji ima kao glavni kriterijum upravo rezultat poslednjeg zvaničnog popisa.
Isto je sada kod određivanja maksimuma broja zaposlenih u lokalnim samoupravama. Opet mora da se za osnov uzima to, broj prijavljenih stanovnika u određenoj opštini, a vi imate i problem da je 2002. godine došlo do drastičnog smanjenja i broja pripadnika manjina u Srbiji; verovatno je jedan od indikatora kod pojedinih manjina upravo ovaj odlazak u inostranstvo, na taj privremeni rad.
Ne vidim to u ovim rešenjima koja su tu data, ili se to prepušta slobodi obrađivača, u ovom slučaju, Zavodu za statistiku, da procenjuje, na osnovu određenih parametara ili, uopšte, normativa, da li međunarodnih ili domaćih. Mislim da se mora konačno objasniti ova situacija, jer ima direktnih konsekvenci na određene sredine, koje ovako kako je ne stoje, neopravdane su i nemaju nijedan argument opravdanja.
Zašto bi neko zbog ovih zvanično prokazanih podataka trebalo da trpi u finansiranju, kao što vidimo sada, i kod dozvoljenog broja administrativaca u lokalnim samoupravama, a verovatno ima niz drugih faktora po drugim osnovama gde te sredine imaju značajne gubitke.
Zapravo je sada tema da li se pitanje obrade na ovom nivou rešava, da se dopunama ovog zakona o zvaničnoj statistici to poboljša, da bi se u praksi ovi problemi razrešili, da li je to pitanje metodologije obrade statističkih podataka, ili je primena u određenim drugim zakonima, gde se ovi negativni efekti odražavaju u određenim oblastima. Sigurno je da te nedostatke treba otkloniti.
Zato je sada, pošto raspravljamo o ovom zakonu, važno da se vidi šta učiniti u ovoj diskusiji, usvajanjem amandmana i popravki koje eventualno mogu da pretrpe ovi predlozi zakona, da se ova praksa u neku ruku poboljša ili da se ove negativnosti ne pojave u narednom periodu, jer ako budemo i narednih 10 godina imali ovu situaciju, onda će se to veoma pogubno odraziti na interese najnerazvijenijih opština.
Jasno i glasno, ti ljudi postoje, ti ljudi imaju puno relacija s državnim organima, s lokalnim samoupravama, i ne možemo se ponašati kao da ih nema, kao da su prazan prostor. U tom delu bi trebalo da vidimo koji deo te obaveze Zavod mora da obavi, a šta treba učiniti putem amandmana, da se postignu eventualni pozitivni efekti. Hvala vam.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.
Gospođica Aleksandra Ilić ima reč. Izvolite.

Nepoznati Govornik

Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, gospođo ministar, dame i gospodo narodni poslanici, statistika, kao oblast matematike, bavi se sakupljanjem, analizom, interpretacijom, objašnjavanjem i prezentacijom podataka i to je osnov svakog zakona koji se bavi statistikom.
Zakonom se utvrđuje pravni okvir za proizvodnju i dostavljanje podataka i informacija, što je i sadržina ovog zakona o zvaničnoj statistici.
Neophodnost i brzina u donošenju ovog zakona proizilazi iz naše obaveze prema MMF-u. Metapodaci za Republiku Srbiju se od 1. maja 2009. godine nalaze na sajtu MMF-a i na ovaj način je Republika Srbija postala deo opšteg sistema za diseminaciju, odnosno dostavljanje podataka.
Šta treba istaći kao najbitnije? Zvanična statistika obezbeđuje, na nepristrasnim osnovama, brojčane i reprezentativne podatke i informacije o masovnim ekonomskim, demografskim i društvenim pojavama i o pojavama iz oblasti radne i životne sredine za sve korisnike. Da bi bili potpuni, tačni i bez bilo kakve rezerve, ti brojčani i reprezentativni podaci i informacije moraju biti zasnovani na nepristrasnim osnovama. Ako tu izostane isključivo profesionalni pristup, nepristrasnost i stručnost, ne možemo govoriti o reprezentativnim podacima i informacijama kao egzaktnim činjenicama.
Zato mora da se posveti posebna pažnja aktivnosti odgovornih proizvođača zvanične statistike pri prikupljanju podataka relevantnih za zvaničnu statistiku. Odgovorni proizvođač zvanične statistike, kao državni organ, odnosno ustanova, zadužen je za prikupljanje, izradu i objavljivanje podataka zvanične statistike, i mora depolitizovano da pristupa izvršavanju svoje obaveze, a posebno da profesionalno i objektivno pristupi organizaciji i prikupljanju podataka.
U tom smislu sam i podnela amandman na član 6. Predloga zakona o zvaničnoj statistici, o čemu će detaljnije biti reči kada se pređe na diskusiju o pojedinostima. Samo hoću da istaknem da nije u potpunosti jasno zašto je Beograd izdvojen kao posebna jedinica proizvođača zvanične statistike u odnosu na ostale gradove u Srbiji. Ako je obuhvaćena Gradska uprava grada Beograda, ne vidi se razlog ovog posebnog izdvajanja u odnosu na druge gradove, koji su, kao odgovorni proizvođači zvanične statistike, svojim učešćem sa terena dali pun doprinos u obavljanju statističkih aktivnosti. Nije u redu da ostali gradovi, mimo Beograda, budu u drugom planu i potpadnu u ostale proizvođače zvanične statistike, ukoliko ih Savet za statistiku Republike Srbije stavi na svoju listu, jer Savet po ovom zakonu utvrđuje listu ostalih odgovornih proizvođača zvanične statistike.
Statistika je veoma moćna naučna disciplina. U ovom slučaju, ovu matematičku granu treba da kroz Predlog zakona ugradimo u živote svih građana i učinimo je takvom da pregled podataka prikupljenih od naših građana u celoj Srbiji svakog trenutka daje tačan i potpun presek onoga što jesmo, što posedujemo, kakva je svaka vrsta obrazovne, nacionalne, imovinske, radne i svake druge vrste strukture koja čini Srbiju.
Jednostavno rečeno, moramo imati zakon koji će omogućiti da sagledamo nešto što jeste lična karta Srbije početkom 21. veka.
Pošto su prikupljanje podataka i, kasnije, njihova obrada i interpretacija podložni raznim zloupotrebama, nikako ne smemo prema ovim zakonima pokazati nezainteresovanost, upravo zbog onoga što je statistika, bar ona zvanična, ma koliko tačnih podataka sadržavala, uvek spremna da ih tako upotrebi da neko kroz njihov prijem bude prevaren.
U ovom trenutku, kada zvanična statistika svojom neumoljivom suvoparnošću kaže da u Srbiji gladuje svaki peti stanovnik i kada bismo uzeli neke ozbiljnije standarde, moglo bi se reći da nema dovoljno sredstava za život.
Onda ne možemo mirno posmatrati zvanične brojke koje se unose i koje su od gladovanja ljudi u Srbiji napravile marketinški brend. Pogotovo kada zanemarujemo činjenicu da se samo u Beogradu svakodnevno baci toliko hrane, a uništi isto toliko s isteklim rokom trajanja, da bi po zvaničnoj statistici svakodnevno mogli da se pripreme obroci za oko 30.000 ljudi.
Podaci koji će se prikupiti podležu zaštiti, ali treba da budu izvor traženja strategije kako i u kom pravcu dalje voditi politiku Srbije, koje resurse stimulisati, na kojima štedeti, koji su nam bili zapostavljeni, a predstavljaju šansu.
Pre svega, mislim na podatke koji će se prikupiti pri popisu poljoprivrede. Najznačajnija privredna grana, za koju je direktno ili indirektno u Srbiji vezano oko 50% stanovništva, dobila je poseban zakon o popisu, ali popisivači koji će ovde biti angažovani imaju drugačiji, mogu slobodno da kažem, oštriji tretman nego oni koji se bave popisom stanovništva, domaćinstava i stanova.
I jedni i drugi imaju istu odgovornost, istu težinu i složenost posla. Ovi zaduženi za poljoprivredu nešto težu, jer su vezani za putovanja i odlazak u nepristupačne ruralne sredine, a različit im je i tretman.
Na različite zakonske odredbe poziva se predlagač zakona i tu smo pokušali amandmanski da intervenišemo. Ove zakone smatramo veoma važnim, ali i kontrolu nad njihovim sprovođenjem smatramo izuzetno važnom, pa smo i tu predložili amandmane koji će poboljšati predložene članove, ukoliko budu prihvaćeni.
Podaci koji se budu prikupili na ovaj način i budu obrađivani kroz metodske postupke zvanične statistike biće veoma važni i svima nama će dati jednu sliku o tome gde je Srbija stigla krećući se kroz nemirna vremena krajem 20. i početkom 21. veka. Znaćemo koliko nas ima i koliko nas nestaje, kolikom se priraštaju možemo nadati i kolika je pred nama budućnost. Međutim, činjenica je da su ovi zakoni beznačajni ako ne mogu da prikupe tačne i pedantne podatke, a bez jasnog sprovođenja na Kosovu smatraćemo ih proizvoljnim, netačnim ili delimično tačnim podacima.
Srbija u ovom zakonu treba da demonstrira svoju nedeljivost, a baš na ovim zakonima ona je pod upitnikom. Kako će se popisati celokupno stanovništvo na Kosovu?
Ovi predlozi zakona moraju da uvaže sve ono što su, s najboljim namerama, predložili poslanici različitih poslaničkih grupa i da, nakon rasprave u načelu i u pojedinostima, to budu zakoni koji će omogućiti svim građanima Srbije da znaju da će posle sprovedenog popisa biti skenirani Srbija i građani Srbije, te da će podaci biti dostupni, zaštićeni, jasni, tačni i svrsishodni.
Od proizvođača zvanične statistike očekujemo da bude dosledan zakonu koji se ovde donese, a od ministra – da ga popravi uz pomoć svih nas. Agregirani podaci su važan pokazatelj krvne slike moderne Srbije.
Nadam se da će predlagač zakona imati dovoljno sluha, a mi iz Nove Srbije smo, kao i uvek, na raspolaganju, sa svim svojim konstruktivnim predlozima. Sve što sam navela je isključivo u cilju da zvanična statistika ne bi bila tačan cilj netačnih podataka.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Zoran Bortić.

Zoran Bortić

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija
Poštovani predsedniče, uvaženo predsedništvo, poštovana ministarko i predstavnici Ministarstva, cenjene kolege narodni poslanici, set od četiri zakona, o kojima raspravljamo u okviru oblasti koja reguliše klasifikaciju delatnosti i statističkih podataka o našoj zemlji i njenim materijalnim i ljudskim resursima, predstavlja jednu od najvažnijih pretpostavki za standardizaciju ove oblasti i njeno normativno usaglašavanje s evropskim standardima.
U tom smislu, zakoni o kojima je reč u velikoj meri potvrđuju spremnost koalicione vlade da ispuni visoke zahteve u standardizaciji normativnog poretka koja je pred nas stavila EU i zato je dobro da kroz raspravu u ovom parlamentu dođemo do najboljih rešenja, koja će potvrditi ne samo političku zrelost nas narodnih poslanika da uvažavamo opšteprihvaćene vrednosti i standarde, već, što je mnogo važnije, rasprava će doprineti da se zakonski predlozi kroz amandmane učine celovitijim i sveobuhvatnijim.
Polazeći od takvog cilja, s namerom da doprinesemo što je moguće boljim rešenjima, pokušaću da se u najkraćim crtama osvrnem na sve zakonske predloge pojedinačno.
Predlog zakona o klasifikaciji delatnosti predstavlja realnu potrebu, jer je postojeći zakon donet još 1996. godine i u velikoj meri je prevaziđen. Naime, od vremena kada je taj zakon donet, do danas u našoj zemlji dogodile su se krupne promene u postupku registracije preduzeća i preduzetnika.
Registrovanje privrednih subjekata je regulisano na nov način, pa taj posao više ne obavljaju trgovinski sudovi, niti su oni nadležni za vođenje registra. Oblast registracije vodi Agencija za privredne registre, a Republički zavod za statistiku više ne vrši razvrstavanje privrednih subjekata po delatnostima.
Pored tih promena, nametnula se i potreba za revizijom same klasifikacije privrednih subjekata, tim pre što je u EU od početka 2008. godine stupio na snagu novi standard klasifikacije evropskih delatnosti, a taj standard predstavlja jedan od važnih resursa za izjednačavanje naših uslova poslovanja s evropskim. Treba napomenuti da je važeći zakon o klasifikaciji delatnosti i o registru jedinica razvrstavanja donela Skupština Savezne Republike Jugoslavije. Po tom zakonu, klasifikacija je bila predmet utvrđivanja od strane zakonodavne vlasti, jer je propisana kao sastavni deo zakona, a po svom sadržaju ona treba da bude u nadležnosti izvršne vlasti.
Polazeći od tih razloga, novi zakon će, u novim okolnostima, normativno utvrditi da Republika Srbija reguliše klasifikaciju delatnosti, koja će i u sadržajnom i u strukturnom smislu u potpunosti ispunjavati standarde koje je u ovoj oblasti utvrdila Evropska unija.
Predlogom zakona o zvaničnoj statistici potvrđuje se spremnost Republike Srbije da u procesu pridruživanja Evropskoj uniji ovaj zakon uskladi s važećim preporukama i pravnom regulativom Ujedinjenih nacija i Evropske unije. Zbog toga, treba ukazati na činjenicu da je Predlog ovog zakona u celosti sačinjen u skladu s osnovnim principima i odredbama master plana, kojim je potvrđeno da osnovnu zakonsku regulativu u oblasti zvanične statistike treba da čine dva zakona. Prvi, kojim se na nivou države uređuju pravni okviri statističke institucije i njenih aktivnosti, i drugi, posebni zakon, koji se donosi radi sprovođenja velikih statističkih akcija kao što su popis stanovništva, popis poljoprivrede i drugo.
Nije zanemarljiva činjenica da su pozitivan sud o Predlogu ovog zakona dali eksperti Eurostata još 2005. godine, kao i da je u izradi njegove prve verzije učestvovao i direktor Statističkog sektora Ujedinjenih nacija i Evropske unije. Sve to potvrđuje napor predlagača zakona da se u ovoj važnoj oblasti približi statističkim standardima koji su uspostavljeni u međunarodnoj zajednici, pre svega, u zemljama Evropske unije.
U celini posmatrano, može se konstatovati da zakon promoviše osnovne statističke principe po kojima zvanična statistika predstavlja glavni izvor informacija koje su neophodne za sagledavanje stanja i za donošenje odluka značajnih za razvoj i upravljanje u oblasti ekonomije, zaštite radne i životne sredine, kao i za praćenje demografskih tendencija i drugih društvenih trendova.
Predlogom zakona o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova 2011. godine reguliše se jedna od najznačajnijih i najobimnijih grana statistike na nivou države. Popis stanovništva, domaćinstava i stanova predstavlja, i u svetskim i u nacionalnim okvirima, najkompleksniji i najobimniji statistički zadatak. Jer, rezultati ovog istraživanja predstavljaju nezaobilaznu i temeljnu pretpostavku za planiranje i razvoj, ne samo državne politike u oblasti ekonomije i planiranja ravnomernog razvoja, već je to i osnov za planiranje svih fundamentalnih oblasti razvoja društva i države.
Ne treba zanemariti činjenicu da je Srbija u svojoj novijoj istoriji ogroman značaj pridavala sprovođenju popisa i da je ova oblast temeljno obrađivana još od daleke 1834. godine, koja se smatra godinom kada je sistemski, i od strane države, prvi put organizovan popis stanovništva.
Od tada, do danas, na tlu današnje Srbije, sistemski, u skladu s najvišim standardima i metodologijom koja je tada primenjivana, vršen je popis stanovništva u utvrđenim vremenskim periodima, prvo, na svakih pet, a onda na svakih 10 godina, što predstavlja utvrđen standard koji se primenjuje na nivou međunarodne zajednice.
Dva svetska rata u kojima je Srbija učestvovala i u kojima je njeno stanovništvo desetkovano, a privreda gotovo u potpunosti uništena, pomerala su te rokove, a poslednji popis, koji je organizovan 2002. godine, umesto godinu dana ranije, pomeren je zbog nedefinisanih odnosa u tadašnjoj međunarodno priznatoj državi Saveznoj Republici Jugoslaviji, jer je Crna Gora, kao jedna od dve federalne jedinice, zahtevala da se taj rok za popis pomeri.
Sve u svemu, treba istaći da je popis planiran za 2011. godinu prvi koji će Srbija, kao suverena država, obaviti od sticanja nezavisnosti, odnosno prvi put kao međunarodno priznata, posle Prvog svetskog rata.
Zbog toga je ovo pitanje više nego važno i zbog toga je ovaj zakon morao i mora da obezbedi da se normativno regulišu sve pretpostavke za uspešno obavljanje popisa, po najvišim standardima koji važe u Ujedinjenim nacijama i u Evropskoj uniji.
Poštovani narodni poslanici, uporedo s pomenutim zakonima koji regulišu ovu oblast, po mom dubokom uverenju, Predlog zakona o popisu poljoprivrede 2011. godine predstavlja temeljnu pretpostavku da se sistemski i na nivou Republike Srbije definišu okviri i sagleda realno stanje u oblasti poljoprivrede. To je preduslov da se ovoj strateškoj grani razvoja našeg društva i naše privrede u celini priđe s egzaktnim pokazateljima, bez kojih neće biti moguće na pravi način razvijati strategiju državne politike i prema poljoprivredi i prema selu.
Ujedno, ovaj zakon je neophodan kako bi se obezbedio sveobuhvatan pregled strukturnih karakteristika nacionalne poljoprivrede i kako bi se ustrojila baza podataka, međunarodno uporediva i zasnovana na ključnim poljoprivrednim obeležjima.
Usvajanjem ovog zakona, stvoriće se pretpostavka za formiranje statističkog registra poljoprivrednih gazdinstava, kojim će se obezbediti okvir za poljoprivredna istraživanja na uzorku istraživanja o strukturi poljoprivrednih gazdinstava. Posebno je, kao što sam već napomenuo, važno što će se primenom ovog zakona obezbediti pouzdani statistički pokazatelji potrebni za planiranje i razvoj održive agrarne politike. Istovremeno, naša zemlja će primenom ovog zakona ispuniti i visoko sofisticirane standarde koji su uspostavljeni u razvijenim zemljama savremenog sveta i obezbediće podatke za praćenje i dostizanje predviđenih milenijumskih ciljeva razvoja.
Zbog svega iznetog, želim da istaknem da će Poslanička grupa Socijalističke partije Srbije-Jedinstvena Srbija, u danu za glasanje, podržati sva četiri predloga zakona. Hvala na pažnji.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine Bortiću.
Reč ima narodni poslanik Miroslav Petković.

Whoops, looks like something went wrong.