DRUGA SEDNICA DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 04.11.2009.

6. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA SEDNICA DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

6. dan rada

04.11.2009

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 18:30

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
 Zahvaljujem. Reč ima Milisav Petronijević.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Milisav Petronijević

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija
Poštovana predsednice, gospođo ministarka, predstavnici Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, četiri zakona – zakon o klasifikaciji delatnosti i tri zakona iz oblasti statistike, zakoni su koji se nalaze trenutno na dnevnom redu i koje će Poslanička grupa SPS-JS podržati.
Kada je u pitanju zakon o klasifikaciji delatnosti, predlaže se propisivanje klasifikacije delatnosti kao jednog opšteg standarda prema kojem se razvrstavaju sva privredna društva, preduzetnici, svi oblici organizovanja koji vrše delatnost, po delatnostima.
Propisivanje klasifikacije delatnosti je, prema ovom zakonu, u nadležnosti Vlade i očekujem da će Vlada to uraditi na najbolji mogući način. Osnova za izradu ove klasifikacije delatnosti je evropska klasifikacija delatnosti, koja je od 2008. godine standard za sve zemlje EU, te, imajući u vidu da težimo EU, postaje standard i za našu zemlju.
Predloženi zakon u potpunosti odgovora takvoj jednoj evropskoj konvenciji. Mi ćemo podržati ovaj predlog zakona.
Kada je u pitanju veoma važna oblast zvanične statistike, pred nama se nalaze tri zakona – zakon o zvaničnoj statistici i dva zakona o popisu, jedan – stanovništva i drugi – o popisu poljoprivrede. Sva tri zakona su, po našem mišljenju, dobri zakoni i podržaćemo ih.
Vrlo ću se kratko osvrnuti na svaki pomalo, da bih obrazložio zašto ćemo ih podržati. Kada je u pitanju Predlog zakona o zvaničnoj statistici, zakon ima za cilj da reguliše proizvodnju podataka i informacija, organizaciju sistema zvanične statistike i, posebno značajno pitanje – predstavljanje rezultata zvanične statistike, odnosno činjenje rezultata dostupnim svim korisnicima zvanične statistike. Po nama, to su otprilike tri glavna pitanja koja reguliše ovaj zakon.
Kada je u pitanju proizvodnja podataka i informacija, predlagač se zadržava na tome da utvrđuje odgovorne proizvođače zvanične statistike, pre svega, Republički zavod za statistiku, kao glavnog proizvođača zvanične statistike, Narodnu banku Srbije, Gradsku upravu grada Beograda, a daje mogućnost i ostalim proizvođačima zvanične statistike da to mogu činiti, naravno, one koje odredi Savet zvanične statistike, za koji je, inače, predviđeno da se formira ovim zakonom.
Kada je u pitanju predstavljanje rezultata zvanične statistike, upravo iz razloga što želimo da ti rezultati budu prikazani na pravi način, zakon daje osnov za to.
Govorim o zakonu, ne govorim o praksi ili mogućim zloupotrebama. To je s jedne strane.
S druge strane, veoma je važno, neko od kolega je na to s pravom upozorio, da ti podaci moraju biti dostupni svim korisnicima, ali, opet važno pitanje, moraju biti zaštićeni u onolikoj meri koliko predviđaju ostali propisi. Mora biti zaštićena svaka izveštajna jedinica, mora biti zaštićen svaki podatak, u skladu s predviđenim zakonom o zaštiti podataka. Smatramo važnim da to istaknemo.
Mi smatramo, inače, kada je u pitanju zvanična statistika, da njeno postojanje ima smisla ako obezbeđuje podatke i informacije o ekonomskim, demografskim, društvenim pojavama u oblasti radne i životne sredine i ako to obezbeđuje svim korisnicima, od državnih organa, do najšire javnosti.
Smatramo važnim da istaknemo da te informacije moraju biti nepristrasne, moraju biti reprezentativne. Tada zvanična statistika ima svoj puni smisao, a ako nije tako, onda se javljaju problemi. Zakon daje osnovu za ovo prvo.
Želimo, na kraju, da kažemo da danas u savremenom svetu nema dobre odluke ako nije zasnovana na podacima, na informacijama, na statistici, ali uz uslov, koji i predlog zakon predviđa, da su ti podaci i informacije relevantni, da moraju biti relevantni, nepristrasni, pouzdani, profesionalni, nezavisni i, ono o čemu sam već govorio, dostupni najširoj javnosti i zaštićeni od svih mogućih zloupotreba. Takva zvanična statistika ima smisla i veoma je značajna oblast.
Mislimo da ovaj predlog zakona daje pravni okvir baš za takvu zvaničnu statistiku.
Kada je u pitanju sledeći zakon, odnosno dva zakona koja govore o popisu, zakon o popisu stanovništva i zakon o popisu poljoprivrede, opet nekoliko napomena želim da kažem u ime Grupe.
Popis stanovništva je predviđen za april 2011. godine, a poslednji je vršen 2002. godine. Zakonom je predviđeno da se popišu stanovnici, domaćinstva, stanovi i zgrade za stanovanje.
Mislim da nije na odmet reći da je popis i stanovništva i poljoprivrede najveća, najvažnija, najobimnija akcija statističkog istraživanja i da zaslužuje da bude zakonom regulisana, pa se tome mora posvetiti posebna pažnja. To je važan posao, koji treba da se obavi 2011. godine, a obaveštenja do kojih ćemo doći posle popisa će nam reći i kakvo je brojno stanje i najbitnije karakteristike porodica, domaćinstava, zgrada itd.
Dobićemo podatke o veličini i stepenu iskorišćenosti fondova, podatke o etničkim, ekonomskim, obrazovnim, migracionim i drugim kriterijumima, karakteristikama stanovništva, vitalne podatke o svim promenama posle poslednjeg popisa, koji je bio 2002. godine, podatke koji su veoma važni za aktivno stanovništvo, podatke o sposobnosti lica za obavljanje svakodnevnih aktivnosti itd. Inače, zakon o popisu poljoprivrede se oslanja, uslovno da kažem, na zakon o popisu stanovništva. Popis stanovništva treba da bude neka priprema za popis poljoprivrede, tako što će prilikom popisa stanovništva podaci do kojih će se doći tačno ukazati, identifikovati gde treba vršiti detaljan popis poljoprivrednog stanovništva.
Zakon precizno reguliše obaveze svih državnih organa, ministarstava, Republičkog zavoda, popisnih komisija koje su glavni organizatori posla u opštinama, onih koji daju podatke, onih koji prikupljaju podatke. Dakle, utvrđene su obaveze svih.
Ono na šta želim da skrenem pažnju, to je da je pred svima velika odgovornost da se na vreme izvrše pripreme, da se na najbolji mogući način uradi taj posao.
Samo nekoliko reči kada je u pitanju popis poljoprivrede. Poći ćemo od dve stvari. Prvo, poslednji detaljan popis poljoprivrede je vršen 1960. godine, dakle, pre 50 godina. Bio je, na principu uzorka, 1969. godine, 1981, 1991. i 2002. godine, kao deo popisa stanovništva. Dakle, posle 50 godina, imamo jedno detaljno istraživanje stanja poljoprivrednih domaćinstava u Srbiji.
Drugo, poljoprivredna proizvodnja, po svojim vrednostima, zauzima značajno mesto u učešću u bruto domaćem proizvodu. Poljoprivredna proizvodnja je nešto od čega očekujemo mnogo, jedan od strateških pravaca razvoja, šansa za ruralno stanovništvo, za zapošljavanje i razvoj. Ako se imaju u vidu te dve stvari, i ona treća, da nema dobre odluke bez dobrih informacija i dobrih podataka, mislimo da je značajno da se ova akcija popisa poljoprivrede, za koju je i svetskim programom predviđeno da se obavi u svim zemljama, uradi na najbolji mogući način.
Možda tu treba reći još samo par reči. Ponavljam, popis stanovništva će, u stvari, biti priprema za popis poljoprivrede i podaci koji će biti dobijeni prilikom popisa stanovništva biće osnova za popis poljoprivrede. Imajući u vidu da će ovaj popis da obuhvati sva poljoprivredna domaćinstva, sve privredne subjekte, sve organizovane oblike koji se bave ovom delatnošću, to je veoma značajno pitanje za zemlju Srbiju. Podaci dobijeni popisom omogućiće nam pregled stanja u poljoprivredi na nacionalnom, na lokalnom i na nivou domaćinstava, gazdinstava itd. Dakle, popis poljoprivrede bi trebalo da predstavlja okosnicu čitavog sistema poljoprivredne statistike.
Na kraju, kada je poljoprivreda u pitanju, želim da kažem da će podaci koji će se dobiti popisom poljoprivrede biti osnova za sva buduća istraživanja, s jedne strane, ali i za definisanje opšte poljoprivredne politike u Republici Srbiji. U stvari, ključ čitave priče je u tome.
Da zaključim onim čime sam počeo. Veoma su važne akcije i popis stanovništva i popis poljoprivrede, najobimnije, najveće akcije statističkih istraživanja.
Želim da ponovim da nema dobre odluke, nema dobrog programa, dobre politike, dobrog pravca razvoja Srbije ako nisu zasnovani na podacima, na informacijama i na statistici, naravno, pouzdanim, nepristrasnim, očišćenim od bilo kakvih uticaja sa strane.
Očekujemo da će ovi zakoni dati pravni okvir upravo za takvu zvaničnu statistiku i da će nadležni organi u narednom periodu izvršiti sve pripreme, s uspehom završiti ovaj veliki posao koji nas čeka 2011. godine, a čiji će rezultati moći da se koriste u dužem nizu godina. Podržaćemo sva četiri predloga zakona.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Hvala, gospodine Petronijeviću.
Reč ima gospođa Jorgovanka Tabaković.
...
Srpska napredna stranka

Jorgovanka Tabaković

Napred Srbijo
Hvala, gospođo predsedniče.
Od četiri zakona, od kojih se dva bave tematikom popisa stanovništva i poljoprivrede, u mom izlaganju će biti obuhvaćena samo prva dva, a moj kolega Zoran Babić će govoriti o ostala dva zakona.
Pre svega, da kažem da ih Poslanička grupa Napred Srbijo - SNS ne smatra nimalo tehničkim zakonima. Naprotiv, i zakon o statistici i zakon o klasifikaciji delatnosti smatram izuzetno važnim i prosto ne verujem da su moje kolege previdele suštinu zakona, na primer, o statistici, koja je prikazana u članu 11, a znači izmenu člana 14. Zakona o statističkim istraživanjima, koji je prethodno pokrivao ovu delatnost.
Znači, novim zakonom o statistici, u članu 11, koji tretira finansijska sredstva, od toga ću početi, jer od novca sve počinje i time se završava, u stavu 2, kaže se da sredstva stečena obradom podataka po posebnim zahtevima, ne onim na što zakon, inače, obavezuje statistiku da radi, uvođenjem dodatnih procedura, posebnih operacija itd., sredstva koja se stiču po takvim zahtevima mogu da se koriste za razvoj metodoloških i informacionih rešenja, kao i za obrazovanje i obučavanje zaposlenih u Zavodu.
Ti prihodi pokrivaju rashode nastale tim aktivnostima i čovek bi rekao da tu nema, na izgled, ništa neobično. Međutim, član 14. ranijeg zakona, koji je tretirao ovu oblast, kaže da prihodi koje svojom delatnošću i vršenjem usluga uz naknadu, a to su ovi posebni zahtevi, ostvari Zavod, pripadaju budžetu Republike Srbije.
Više takve odrednice nema. Sada se pitam, da li je ovo kroz član 11. realizacija generalnog liberalnog koncepta da država treba da se isključuje, povuče iz svih delatnosti, čime pokazujemo da država gubi svoj značaj?
Znači, država nam treba kad nas finansira, a kada mi steknemo neka sredstva, ne, to će biti samo naše.
Zašto je to bilo potrebno ako ste i ranije imali pravo, kroz taj član 14, da se tako stečena sredstva, znači, svojom delatnošću, ali iz posebnih naknada, upotrebe za unapređenje statističkih istraživanja i modernizaciju rada Zavoda?
Zašto to pitam? To da država gubi značaj, uopšte ne znači da građani imaju manje finansijske obaveze prema državi. To da se država izvlači, istiskuje iz mnogih delatnosti, ne znači da građani imaju manje poreze.
Naprotiv, to znači da imamo državu koja pruža sve manje zaštite i sve manje pravih informacija, pa i statističkih, što ću vam dokazati, ali zato imamo sve više političke kontrole nad tim prikupljenim novcem, kroz razna zakonom propisana davanja poreza, doprinosa, taksa i svih ostalih, po definiciji, klasičnih državnih prihoda.
Znači, za mene ovo nije tehnički zakon. Ovo je zakon kojim statistika dobija mogućnost da se finansira iz donacija, ali i zadržava sopstvene prihode, a koliko je značajan sam Zavod i posao koji radi, dovoljno govori Zakon o prenosu nadležnosti Vojvodini, kojim se nije omogućilo Pokrajini da formira pokrajinski zavod za statistiku. To jeste dobra odluka i nije ni trebalo dozvoliti, jer Zavod za statistiku zaista nije ni tehnička, ni tako malo značajna institucija.
Zašto je statistika važna? Uzeću samo dva upečatljiva primera. Kako Vlada i državni organi zloupotrebljavaju statistiku, šminkajući stvarnost, prikazujući je mnogo boljom, i to u oblasti prikazivanja vrednosti društvenog proizvoda, inflacije, nezaposlenosti i potrošačke korpe, kao najupečatljivijih, dovoljno govori o tome da je ovo izuzetno značajna oblast i delatnost. To šminkanje stvarnosti pokriva neuspeh Vlade i na neki način pokazuje da su rezultati mnogo bolji nego što jesu, a to, priznaćete, nije nimalo beznačajna stvar. To ko danas vlada i raspolaže novcem iz ostalih delatnosti jeste stvar zbog koje i oko koje se ovde sedi i razgovara.
Taj jedan upečatljiv primer iz 2000. godine govori o ranijem direktoru Zavoda za statistiku i jednom intervjuu gospodina Miladina Kovačevića, koji je rekao da je statistika u izborima iskorišćena na takav način da su u izbornim jedinicama, umesto evidencije iz biračkih spiskova, korišćeni statistički podaci.
Za one koji bi rado da zaborave, reći ću da je tada ubačeno nepostojećih 800.000 birača, pa su se pojavili falsifikovani zapisnici, citiram intervju gospodina Kovačevića, iz Vranja, Prokuplja i još nekih drugih mesta. Znači, statistički podaci su korišćeni umesto biračkih spiskova i nekome je trebalo da posluže da dobije izbore i vrši vlast. Gospodin Kovačević kaže da se tome tada protivio i da je zato bio smenjen.
Najsvežiji primer zloupotrebe statistike, njenom zaslugom ili ne, apsolutno nije važno, ali raspoloživost statističkih podataka i tumačenje i upotreba tih statističkih podataka jeste posao statistike. Čak ne smeta ni da pomenem naziv novina. U ''Dnevniku'' je 17. septembra objavljen odličan tekst gde se kaže da je računica sakrila sudbinu 137.000 nezaposlenih.
Znači, ne samo da vlast zloupotrebljava podatke, već i unutar vlasti pojedine strukture različito tumače statističke podatke, pa je, prema izjavi Jelašića, guvernera Narodne banke, u Srbiji broj nezaposlenih za poslednju godinu dana povećan za 150.000 ljudi. U isto vreme, direktor Nacionalne službe za zapošljavanje Vladimir Ilić saopštava da je broj nezaposlenih porastao za 12.500. Gde je nestalo i kako je bilo moguće da nestane 137.000 nezaposlenih koji, kada se sakriju, zaista šminkaju stvarnost, govoreći da u ovoj zemlji nije sve tako strašno, a najstrašniji dokaz koliko teško živimo jeste broj nezaposlenih.
Kako je bilo moguće da se ovo desi? Ne može 137.000 ljudi da se sakrije tako lako, piše u tekstu.
U julu prošle godine je bilo zaposleno 1.998.000 radnika, a ove godine 1.845.306 ljudi, prema vašim podacima. Ispada ne da je 150.000 nezaposlenih, nego 153.584 radnika. Kako je moguće da statistički podaci Zavoda za statistiku i Nacionalne službe za zapošljavanje dobiju sasvim drugačije cifre? Moraće neko da objasni. Ozbiljni ekonomisti kažu da stopa od 14,7% kojom baratate na osnovu statističkih pokazatelja nije tačna; rezultat računovodstvenog trika i brisanja sa spiska onih koji se ne prijavljuju zamagljuju stvarni podatak o tome da je stopa nezaposlenosti 20%.
Kako ćete u navedenim kriterijumima zaštititi statističke podatke od ovakve vrste zloupotreba, koje nisu ni benigne ni beznačajne, volela bih da mi odgovorite, ali ne verujem da je uopšte cilj onoga ko dobija novac i koga finansira država da ima tu vrstu nezavisnosti koju javno proklamuje. Zašto tvrdim da nemate dobru nameru? Ovim zakonom uvodite čak i Narodnu banku kao nekog ko postavlja standarde za zvaničnu statistiku u funkciji koju vrši. Priznaćete da je to nedopustivo, da to nigde u svetu ne postoji i da međunarodno priznati standardi jesu jedini isključivi i da ste vi kao Zavod za statistiku jedini ovlašćeni da vodite računa o standardima.
U prošlom raspravljanju o ovom zakonu o statistici podnela sam amandman u okviru Poslaničke grupe Napred Srbijo i tada je bio usvojen.
Pošto nije došlo do glasanja o ovom zakonu, videćemo kako ćete sada postupiti. To da članom 10. propisujete da treba zaštititi statistička istraživanja, rezultate i sve ostalo od neprofesionalnih uticaja, pa nabrajate: političkih, državnih organa ili nekih interesnih grupa, potpuno je suvišno, jer principi koje imate navedene u članu 5. dovoljno govore o neprofesionalnim uticajima bilo koje vrste.
Inače, još jedno imam da zamerim i molim da o tome razmislite. Prošli put ste odbili amandman. Ne može Narodna banka, koja je izuzeta od stečaja, od registra delatnosti, o čemu ću govoriti, od klasifikacije, da opet bude neko ko će, po posebnom odlučivanju guvernera, dopuštati da vi kao nadležni i odgovorni organ koristite podatke koje oni, inače, imaju i do kojih dolaze u procesu svog rada. Znači, nikakvo posebno pravo Narodne banke da vama, kao nadležnoj instituciji, uskraćuje pravo korišćenja podataka, što je u članu 30. definisano, ne treba da ostane u zakonu.
Vi imate ugovor predviđen članom 12, po kome propisujete poseban pristup podacima neke vrste, gde je podatak posebno bitan, važan, tajan, nije ni važno, ali vas molim da to imate na umu kada budete usvajali, odnosno razgovarali o amandmanima.
Ako je ovaj zakon o statistici trebalo da uredi ne mnogo novih stvari, ali da bude osavremenjen, jer je poslednji bio 1994. i izmene 2005, ja bih to razumela, ali vas molim da onaj deo koji se tiče gubljenja nadležnosti samog Zavoda za statistiku i nazivanjem nečega što se vidi kao mogućnost promene organa za statistiku nekih jedinica ne dovede u zabludu nas koji mislimo da dobre institucije, koje su građene godinama unazad, ne treba da izgube značaj i da ih bilo ko, ko god da je, stavi u svoju službu.
Ako smo dozvolili da Službu društvenog knjigovodstva uništimo, umesto da ispravimo probleme u funkcionisanju koji su bili evidentni, molim vas iz Zavoda za statistiku da ne dozvolite da ono što je vaše nasleđe, u smislu iskustva, tradicije, opreme i znanja kojim raspolažete, bude zloupotrebljeno da bi neko mogao da na ovaj način zloupotrebljava statističke podatke, od izbora, do podataka o zaposlenosti, odnosno nezaposlenosti.
Kada govorimo o klasifikaciji delatnosti, moram da kažem da smo kao država, posle jednog normalnog normativnog uređenja ove oblasti 80-tih, 90-tih godina, kada smo to radili u skladu sa standardima UN-a, imali jedan period lutanja, kada je to bilo rešeno potpuno neopravdano, da npr. jedinstvenu klasifikaciju delatnosti donosi zakonodavni organ.
To nije u redu i dobro je što to sada radi Vlada, ali ne smemo da dopustimo da dve stvari ostanu neregulisane, a to je da nemamo jedinstveni registar delatnosti jedinica razvrstavanja i da onemogućite jedinicama razvrstavanja reakciju kada ih onaj ko ih razvrstava razvrsta pogrešno.
Tu smo amandmanom reagovali. Jer, šta znači ako vi nekoga razvrstate po ovom zakonu u delatnost koja nije pretežno njegova, ona na osnovu koje stiče najveći prihod? Možemo da mu napravimo nenadoknadivu štetu. Da li se neko bavi proizvodnjom baš neke delatnosti koju država fiskalnom politikom želi da razvije, ili neki međunarodni krediti izuzetno povoljno baš tu oblast forsiraju, pa, ne možete nekome zabraniti da pristupi nekim povlasticama, sredstvima, pravima, time što je neko to razvrstavanje uradio mimo ovih kriterijuma o kojima govorim.
Vi ćete znati, kao ljudi koji to dugo rade, amandmansku intervenciju da pretežnu delatnost ne može neko samo da prijavi, da to bude stvar izjašnjavanja. Ne mogu sebi da kažem – ja sam demokrata po prirodi stvari; ne, to moram da dokažem svojim ponašanjem. Pa i ove jedinice razvrstavanja moraju vama da daju dokaze o tome šta je njihova pretežna delatnost, a da im vi ne podzakonskim aktom Vlade, nego ovim zakonom omogućite pravo da u postupcima koji su propisani za agencije za privredne registre date pravo žalbe, odnosno ispravke učinjene greške, u ime pravne sigurnosti i u ime istinitosti fakticiteta kada vam neko prijavljuje čime se to bavi.
Mislim da je ovaj zakon ispustio za novoosnovane pravne jedinice, takođe smo amandmanom reagovali, kako da prijave svoju delatnost, da se iz registra za upis vidi čime to oni žele da se bave, a kasnije su promene moguće.
I, ono na čemu insistiram, dajući značaj i odajući statistici priznanje, u najvećem delu, da radi dobro svoj posao, to činim na način da Zavod za statistiku i vaše organe želim da ovim zakonom ovlastimo da vode jedinstveni registar delatnosti baš svih, ne samo onaj koji vodi Agencija za privredne registre, kao povereni posao za privredne subjekte, nego i za sva ostala udruženja lica, jer se kod vas slivaju svi podaci o tome i nama kao državi, poslanicima, građanima, bilo bi lako da ostvarimo uvid u to šta su agencije, organi uprave. Čak i NBS mora da nađe svoje mesto u ovom jedinstvenom registru, a vi odlično znate da nema zemlje u okruženju i u svetu koja nema jedinstveni registar s istim takvim ili sličnim nazivom. Morate priznati da smo ga imali i mi, jer osnovni red znači da znate s kim u državi poslujete, ko je dužan porez, ko se bavi politikom, koje su to stranke, udruženja, nevladine organizacije ili bilo šta drugo.
Taj zakon o klasifikaciji delatnosti, koji načelno reguliše stvari, ponavljam, mora da obuhvati jedinstveni registar i ovo pravo jedinica razvrstavanja, u kojima statistika mora da ima presudnu ulogu, zato što je dokazala da taj posao ume da obavi dobro.
Svi oni koji su se registrovali kao pravna lica moraju da priznaju da nikada papir u statistici nisu čekali duže nego što je to bilo neophodno. Oni koji nemaju iskustva, neka veruju nama i neka provere kako su to radile statističke organizacije, odnosno organi.
Ali, zašto se kod vas danas, s pravom, stavlja poneka sumnja? Ako smo mi, građani Srbije, doživeli da juče, kada gospodinu Ljajiću kažem da je povećanje broja zaposlenih u njegovom sektoru, koji se bavi zaštitom osoba s invaliditetom, od 2007. godine narastao dvostruko, sa šest zaposlenih, na 12, i ako se ministar usudi da pred javnošću i poslanicima kaže da to nije istina, a imam spisak zaposlenih ljudi koji su 2007. godine radili tamo i imam pravo da pročitam njihova imena, jer će na Internet sajtu, inače, biti dostupna imena zaposlenih, ali ne želim da gubim svoje vreme na to, ja se zaista pitam ...
(Isključen mikrofon.)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospođo Tabaković.
(Jorgovanka Tabaković, s mesta: Nije trebalo da me prekinete usred rečenice.)
Izvolite. Završite.
JORGOVANKA TABAKOVIĆ. Pitam se kome se i šta može verovati, ako se i ljudi, i njihova imena i prezimena, i radna mesta, u cilju obmanjivanja javnosti, pokušavaju ne saopštiti i prećutati, odnosno slagati, kažemo mi Srbi, kako se krši zakon?!
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Reč ima Radojko Obradović.

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Zahvaljujem, gospođo predsednice.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministar, danas imamo četiri izuzetno važna zakona. Njihov značaj je daleko veći nego što se na prvi pogled čini. Mi iz DSS-a smo posebnu pažnju obratili na ova četiri zakona koja su na dnevnom redu.
Bila je ovde, verovatno će u toku rasprave ovlašćenih predstavnika, odnosno rasprave u načelu, takođe, biti dovedena u sumnju potreba da se ima dobra statistika, ili potreba da li je to možda skupa stvar. Ono što je sigurno činjenica, to je da nama statistika treba, kao i brojne druge nauke, ali samo onoliko koliko znamo da tu statistiku iskoristimo. Ako ne obraćamo pažnju na ono na šta nam statistika ukazuje, onda su svi ti rezultati izuzetno skupi i naravno da su sve te organizacije koje to rade nepotrebne, ali je razlika između uspešnih i neuspešnih društava upravo ta da uspešna društva koriste sve resurse i sve sposobnosti koje imaju, a ona manje uspešna kukaju kako im smeta neko ili nešto drugo.
Zakon o statistici daje pravni okvir i uspostavlja standarde koji postoje u ovoj oblasti. Takođe, definiše ko su odgovorni podizvođači statistike. To su, pre svega, Republički zavod za statistiku, Narodna banka i grad Beograd, kao osnovni instrumenti za sprovođenje statistike.
Kao i o mnogim drugim stvarima, o statistici i o problemima koje u ovoj oblasti imamo u Republici Srbiji najbolje će se reći kroz konkretne primere, da ne pričam o članovima zakona koji u ovakvoj oblasti moraju da budu u nekim slučajevima i nezgrapni, i vrlo dugački. Mislim da je najbolje na jednostavnim primerima ukazati koje probleme danas u Srbiji imamo.
Recimo, često čujemo, a sada su pregovori s MMF-om u toku, izraz ''BDP''. Na primer, kako se utvrđuje BDP, po kojim cenama, šta su to stalne cene, šta su tekuće cene i na koji način baratamo tim osnovnim parametrom koji postoji u ekonomiji.
Druga stvar, na prvi pogled, bar meni je mnogo jednostavnije, jer moram svakog prvog u mesecu, kada stižu oni računi, da sabiram sve račune, koliki je npr. dug Srbije, pa koliki je spoljni dug, koliki je unutrašnji dug, koliki je ukupan javni dug i koliki je ukupan dug kad se računa i privatni sektor, privreda, građanstvo i svi ostali.
Da li u Srbiji danas možemo da odgovorimo na prilično jednostavno pitanje?
Postoji siva ekonomija, koja nije u zvaničnim tokovima, postoji nešto što mora da prođe kroz bankarski sistem i budžet. Hajde da vidimo da li danas imamo odgovore na sva pitanja. Prva dilema do koje dolazimo, ili prva zabluda u koju možemo da uđemo je ako pogledamo sajt Ministarstva finansija, odeljak koji se odnosi na javni dug, i sajt Narodne banke, dve institucije koje su najodgovornije. Na sajtu Narodne banke je samo javni dug, dug države je 700 miliona veći nego što piše na sajtu Ministarstva finansija. Priznaćemo da 700 miliona evra nije beznačajno. U čemu je zamka? Zamka je što Narodna banka definiše sve dugove koje ima Srbija, a Ministarstvo finansija tretira samo regulisane dugove. Kod Narodne banke je dug prema Kini 290 miliona evra, dug prema Kuvajtu 330 miliona evra, dug prema Libiji i neregulisani dug prema Londonskom klubu. Nešto od toga će verovatno biti, u procesu pregovora, oproštajno regulisano na drugačiji način, ali nešto i neće.
Kao narodni poslanici i građani Srbije, apsolutno nemamo odgovor na to pitanje. Kaže se da država neće biti prezadužena ako ukupan javni dug ne pređe 60% BDP-a. Kog proizvoda, kada ne možemo ni da ga utvrdimo? BDP se određuje prema stalnim cenama iz 2002. godine. Struktura se za ovih sedam godina značajno promenila i taj osnovni parametar se očigledno uređuje na nedovoljno dobar način.
S druge strane, raspodela BDP-a se određuje prema tekućim cenama. Znači, sedam godina, što se tiče statistike i BDP-a, kao osnovnog elementa i parametra u ekonomiji, ne znači ništa. To utvrđujemo na jedan način. Kada pričamo o raspodeli, utvrđujemo na potpuno drugačiji način.
Kakve to veze ima sa statistikom i sa budućnošću čitave zemlje? Vrlo velike. Za prvih devet meseci ove godine, prema zvaničnim podacima, ukupan javni dug je porastao za milijardu i 100 miliona evra. To je vrlo velika cifra, tim pre je dramatična ako se uzme u obzir da je Skupština Srbije u tom periodu odobrila još milijardu i 600 miliona kredita, koji su u toku raznih procedura i ne ulaze u javni dug, jer javni dug nije ono što usvoji Skupština nego ono što prođe kompletnu proceduru.
Kada pričamo, opet, o statistici, najveći broj tih kredita smo u Skupštini usvajali po hitnom postupku. Mora danas, mora sutra, nema veze koja je to Vlada, da li je ova, da li je prethodna, ili peta unazad, kako god hoćete. Mora po hitnom postupku, a onda se čeka mesecima i godinama da se taj kredit realizuje. Odobreno je milijardu i šesto miliona kredita za razne investicije koje su u ovom trenutku izuzetno potrebne Srbiji da bi krenula napred. Čekaju iz raznoraznih razloga.
Na primer, programski zajam za razvoj privatnog sektora Ministarstva finansija, datum potpisivanja 30. 03. 2009. godine, sa 34 miliona, još uvek stoji. Sporazum o Koridoru 10 Ministarstva za infrastrukturu, datum potpisivanja 22. 09, još uvek čeka. Apeks za mala i srednja preduzeća od 250 miliona, 11. 05, još uvek čeka. Tako dođete do milijardu i 600 miliona koje smo ovde odobrili, Vlada potpisala, usvojila, poslala nama, mi po hitnom postupku raspravljali i sada čeka zbog ko zna čega. Da to statistika beleži na pravi način, da svi imamo uvid u to, pritisak na izvršnu vlast bi bio veći.
Razumem da predsednica Skupštine ima razumevanja, pa kaže da treba da brinemo o tome. I mi imamo razumevanja, ali ovo je konkretan problem koji treba da rešimo.
Pogledajte ovaj kredit za mala i srednja preduzeća. Apeks za mala i srednja preduzeća, 250 miliona evra, po izuzetno povoljnim uslovima. Ugovor je potpisan s Evropskom investicionom bankom, 11. maja. Potpisnik je Diana Dragutinović, s potpredsednikom Evropske banke. U ime Narodne banke, potpisnik je viceguverner Ana Gligorijević. Vladu je prošao u junu. To smo raspravljali na onoj sednici gde je bio i Zakon o informisanju. Čitava stvar je pomerena danom za glasanje, onih mesec dana, 31. avgusta je sve završeno i još uvek se čeka.
Ti krediti su za privredu znatno povoljniji od subvencionisanih kredita, i to je poznata stvar. To je ukupno oko 5% kamate na te kredite. Već smo imali s Evropskom bankom nešto slično i procenat vraćanja tih kredita je 99 i nešto procenata.
Vlada se ne zadužuje. Vlada je samo indirektni garant za to kreditiranje. Ti krediti su povoljniji za privredu nego što su subvencionisani krediti koje daje Vlada i negde stoje.
Da se vratimo na statistiku. Kada uzmemo ovih milijardu i 650 miliona koji su odobreni, a još nisu evidentirani kao javni dug, dolazimo do toga da javni dug nije više 9,8, nego 11 i po milijardi, jer 11 i po milijardi, u odnosu na BDP, kada se računa onako kao što smo već govorili, je 38,5%.
Pitanje je da li za Srbiju važi kriterijum od 60% BDP-a, iz prostog razloga što može da važi za bogate zemlje, sa jakom privredom, s vrlo velikim izvozom, a za zemlje koje imaju ozbiljnih problema sa strukturom privrede, sa malim izvozom, 60% sigurno nije granica održivosti tog duga.
Ministarka Dragutinović, uz svo uvažavanje ministarke Matić, žao mi je što Diana danas nije s nama, u jednom intervjuu je rekla da je, po njenom mišljenju, održivost tog duga između 40 i 45%. Ako uzmemo u obzir da kada se regulišu ovi krediti, u koje opet nisu ušli ni ovaj kineski kredit o kome se pregovara, već smo na granici od 40%.
Drago mi je da je tu moj prijatelj, gospodin Čolaković, ali u ovoj analizi nema obaveze koju budžet ima prema Fondu PIO, jer nijedna od ovih zemalja EU o kojima pričamo i s kojima pokušavamo da se poredimo nema obavezu, a ta obaveza postoji s pravom, da izdvoji dve milijarde i 300 miliona evra za Fond PIO. To se ne tretira kao dug. To nije dug, to je nešto što je tekuća obaveza, ali svake godine iz svog budžeta morate da odvojite ta sredstva da bi se regulisale obaveze prema našim građanima koji su sada u penziji. Kako ćemo to s aspekta statistike da uzmemo u obzir i kako ćemo to da računamo? Otprilike, oko 8% BDP-a je dve milijarde i 380 miliona evra, i to je obaveza svake godine.
Ono što Vlada pokušava da inflacija pojede penzije i da realno obezvredi taj iznos penzija, može da se uradi numerički, ali svake godine morate da ta sredstva izdvojite. Ako uzmete u obzir još tih 8% na godišnjem nivou obaveza prema Fondu PIO ili nekim drugim, onda vidite koliko je ozbiljna zabrinutost za sve ono što se dešava u sektoru javnih finansija.
Ako ne govorimo o ovim i ovako važnim stvarima, onda ćemo biti u ozbiljnoj slepoj ulici kada govorimo o tome šta statistika treba da nam pomogne. Treba da da odgovore na ovakva i slična pitanja, jer čemu popis stanovništva, popis poljoprivrednog stanovništva i poljoprivrednih gazdinstava ako ne znamo gde je izlaz na kraju tog i takvog tunela?
Na primeru javnog duga i na primeru BDP-a vidite koliko su ozbiljni problemi u definisanju statistike i koliko je materija o kojoj govorimo ozbiljna.
Sve dok nemamo kompletnu informaciju o svemu ovome, možemo teorijski da raspravljamo i o procentima i o čemu god hoćemo. O ovakvim stvarima mora se govoriti i u relativnim iznosima, a ono što može da bude jedini zaključak, jeste da nas čekaju ozbiljne rasprave i da nas u narednim godinama čekaju teški i ozbiljni zadaci. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.
Narodni poslanik Jovan Nešović ima reč. Izvolite.

Jovan Nešović

Ujedinjeni regioni Srbije
Poštovani predsedavajući, poštovana gospođo ministre, kolege i koleginice narodni poslanici, pred nama su danas četiri, čini mi se, važna zakona, a to su zakon o klasifikaciji delatnosti, zakon o zvaničnoj statistici, zakon o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u 2011. godini i zakon o popisu poljoprivrede u 2011. godini. Ova četiri zakona i njihovo usvajanje u Narodnoj skupštini treba da omogući nesmetano odvijanje određenih aktivnosti koje su predviđene u narednom periodu.
Što se tiče zakona o klasifikaciji delatnosti, stari zakon je donet 1996. godine i u ovaj novi zakon morale su da se ugrade dve velike stvari koje su primećene i gde je došlo do ozbiljnih promena. Prva promena se dogodila u postupku registracije preduzeća i preduzetnika. Naime, novim zakonom više nije predviđeno da se registracija vrši u trgovinskim sudovima i da sudovi vrše upis u registre i vođenje evidencije tih registara, već se to radi u Agenciji za privredne registre. Druga stvar, koja je takođe važna, jeste da domaće zakonodavstvo, u procesu približavanja EU, treba da prilagođavamo standardima zemalja EU.
Prema tome, i zakon koji je vezan za klasifikaciju delatnosti se mora prilagođavati. To je u ovom zakonu urađeno, klasifikacija delatnosti koja je definisana na nivou zemalja EU. Stoga je predloženo da se klasifikacija delatnosti definiše kao opšti standard, tj. organizovanje privrednih društava, preduzetnika i ostalih oblika organizovanja koji obavljaju delatnost vrši se prema delatnostima.
Zakonom je, takođe, predviđeno gde klasifikacija može da se primenjuje i ona se primenjuje prilikom upisa delatnosti u registar privrednih subjekata i druge posebne registre, za statistička istraživanja, prikupljanje, obrađivanje i prikazivanje podataka o stanju i kretanju u oblasti ekonomije, socijalne zaštite, zaštite životne sredine i svega što je važno za društveni život jednog naroda, za donošenje i praćenje mera ekonomske i socijalne politike, za naučnoistraživački i analitički rad. Ono što je, takođe, zakonom definisano jeste da Vlada propisuje nazive, šifre i opise delatnosti.
Čini mi se da je važno istaći član 5. ovog zakona, u kome se kaže da se jedinice razvrstavanja raspoređuju u odgovarajuću kategoriju klasifikacije prema delatnosti koju obavljaju, a ako obavljaju više delatnosti, onda se razvrstavanje vrši prema pretežnoj delatnosti.
Članovima 6, 7. i 8. definisane su obaveze koje ima Zavod za statistiku, Agencija za privredne registre, kao i agencije koje vode posebne registre.
Takođe je važno za naše privredne subjekte, to je definisao član 12. ovog zakona, da je Agencija za privredne registre dužna da sve one koji su registrovani po starom zakonu preregistruje i da to objavi na zvaničnom sajtu, tako da oni neće imati nikakvih dopunskih poslova. To se odnosi i na subjekte koji su do dana stupanja ovog zakona registrovani kod jedinica kod kojih se vrši posebna registracija. Za njih je važno da će te poslove uraditi Zavod za statistiku, takođe, u roku od tri meseca, i sve će biti objavljeno na zvaničnom sajtu, tako da ni oni nemaju posebne obaveze.
Drugu grupu zakona čine zakoni iz oblasti zvanične statistike, popisa stanovništva i popisa poljoprivrede.
Kada govorimo o zakonodavstvu u oblasti zvanične statistike, mislim da su tu važne dve oblasti. Jedna oblast jeste zakonska regulativa za izgradnju institucija na državnom nivou, a druga je oblast zakona koji definišu velike statističke poslove, a to su popisi stanovništva i poljoprivrede, koji nas očekuju, prema ovim zakonima, u 2011. godini.
Na početku, treba reći o ovom zakonu o statistici šta on može da omogući u narednom periodu, a što je do sada možda bilo manje izraženo.
To znači da u narednom periodu treba da imamo dinamičan i pravilan razvoj zvanične statistike i da se na adekvatan i zakonski način urede odnosi između proizvođača i davalaca podataka, odnosno da se stvori osnova za dobijanje najznačajnijih statističkih indikatora, da se razvoj zvanične statistike usmeri u pravcu harmonizacije, metodologije, klasifikacije, nomenklature i statističke prakse u razvijenim zemljama Evrope, odnosno međunarodnom okruženju, da možemo naše zvanične statističke podatke na adekvatan način upoređivati s podacima drugih međunarodnih statističkih organizacija.
Posebno treba istaći, a jeste za unutrašnje potrebe, da su podaci zvanične statistike glavni izvori informacija neophodnih za sagledavanje stanja i za donošenje odgovarajućih značajnih odluka za razvoj i upravljanje u oblasti ekonomije, kao i za zaštitu životne sredine, praćenje demografskih i drugih društvenih kretanja u jednom društvu.
Zakonom su definisane i obaveze organa zvanične statistike. Ti organi moraju da poštuju u svom radu principe statističke nauke i struke, profesionalne etike, da definišu tačne metode i procedure za prikupljanje, obradu, čuvanje i objavljivanje zvaničnih statističkih podataka. Pojedinačni statistički podaci su zaštićeni zakonom, te se mogu koristiti isključivo u statističke svrhe.
Važno je, a zakonom je definisano, da se mora obezbediti koordinacija aktivnosti između svih proizvođača zvanične statistike u okviru statističkog sistema Srbije.
Članom 6. je definisano koji su zvanični, odnosno odgovorni proizvođači statistike u Srbiji, a to su – Republički zavod za statistiku, Narodna banka Srbije, Gradska uprava grada Beograda i ostali odgovorni proizvođači koji su definisani u petogodišnjem statističkom programu, odnosno planu.
Članovima 7. i 8. je definisano koji su poslovi Zavoda za statistiku. Ja ću samo reći samo neke – sprovođenje popisa stanovništva, istraživanje o domaćinstvima, istraživanje u oblastima ekonomije i poljoprivrede i sve drugo što je definisano u petogodišnjim planovima.
Da bi se lakše pratio i koordinirao rad, definisan je Savet za statistiku Republike Srbije. Po ovom zakonu, on ima 17 članova i tačno se zna koja ministarstva i organizacije određuju svoje članove. Savet ima jako važnu ulogu, on donosi strategiju razvoja zvanične statistike Republike Srbije, kao i petogodišnji statistički program, koji usvaja Narodna skupština, izmene i dopune tog programa, donosi i predlaže nacrte zakona koji su vezani za proizvođače statistike i za neke druge aktivnosti, razvija promociju zvanične statistike i sve one druge poslove koji su vezani, da bismo na nivou države imali jaču, bolju i kvalitetniju statistiku.
Malopre sam rekao da petogodišnji statistički program donosi Skupština Srbije, a godišnje implementacione programe i planove donosi Vlada Republike Srbije.
Čini mi se da je važno još istaći da Zavod za statistiku vodi dva velika registra – to je poslovnik i statistički registar i registar poljoprivrednih gazdinstava, a direktoru Zavoda je dato da uređuje i propisuje uređenje tih registara.
Član 38. je jasan – podaci statističkih registara se mogu koristiti iključivo u statističke svrhe.
Što se tiče zakona o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u 2011. godini, popis stanovnika predstavlja jednu od najpopularnijih statističkih akcija, ali, bogami, i jednu od najobimnijih i najkompleksnijih, možda i najtežih i najskupljih statističkih akcija.
Kaže se i treba ovde podsetiti da je u državi Srbiji bilo popisa stanovništva i ranije. Prvi popis stanovništva je bio 1834. godine.
Tada se, otprilike, definisalo da se svakih pet godina vrši popis stanovnika, zato što je dolazilo do oslobađanja određenih teritorija, česte migracije stanovništva, premeštanja određenog bogatstva, tako da je država morala na neki način da vodi računa kako se sve to manifestuje.
S druge strane, između dva svetska rata su bila dva popisa, 1921. i 1931. godine. Svi popisi važe i danas kada se prave određene istoriografske analize o značaju tog vremena, odnosno neki podaci mogu vrlo kvalitetno da se iskoriste. Posle Drugog svetskog rata smo imali prvi popis 1948. godine. On je bio važan iz jednog prostog razloga, što se pokušalo sagledati stanje, odnosno šteta koja se desila za vreme rata, da bi se kod nekih međunarodnih foruma uspela nadoknaditi ratna šteta.
Od 1961. godine počinju da se primenjuju preporuke UN – da na svakih deset godina imamo popis stanovništva. To se izmenilo samo 1992. godine, zbog državne zajednice, odnosno SRJ, a tada su Crnogorci godinu posle nas, zbog nedostatka sredstava, imali popis stanovništva, a mi smo i 2002. godine imali popis stanovništva.
Rezultatima popisa stanovništva u 2011. godini utvrdićemo ukupan broj stanovnika, domaćinstava i stanova u Republici Srbiji, ali njegov značaj je što ćemo to utvrditi i na nižim teritorijalnim oblicima, odnosno koliko na nivou gradova, opština, okruga, naselja, znači, sve ono što je važno za neke analize koje su moguće u nekim planovima i strategijama, koje su se donosile.
Čini mi se da je posebno važno što ćemo napokon utvrditi i broj tzv. staračkih domaćinstava, odnosno koliko poljoprivrednog zemljišta imamo neiskorišćenog, a govorimo da nam je poljoprivredna jedna od glavnih grana razvoja privrede. Potpuno je jasno da ta staračka domaćinstva ne mogu da rade zemlju. Čini mi se da ćemo dobiti jednu dobru osnovu kada budemo razgovarali i pravili planove i za populacionu politiku, za prostorno planiranje, za urbanističko planiranje, za stambeno-komunalne delatnosti i sve ono što je važno za razvoj jednog društva.
Zakonom je definisano da se popis sprovodi između 1. i 15. aprila 2011. godine, a kontrola toga će se izvršiti prema popisnim krugovima. Znači, na sličan način.
Član 2. zakona definiše na koga se odnosi popis. Popis se odnosi na državljane Republike Srbije, strane državljane, lica koja državljanstvo i prebivalište imaju u Republici Srbiji, bez obzira na to da li se u momentu popisa nalaze u Republici Srbiji ili ne, popisuju se domaćinstva, stanovi. Popisom se, takođe, obuhvataju državljani Republike Srbije, ili strani državljani, ili lica bez državljanstva koji imaju prebivalište u inostranstvu, ali borave u Srbiji najmanje godinu dana pre nego što je počeo popis stanovništva.
Takođe, članom 3. je definisano ko se ne obuhvata popisom stanovništva, a članom 11. su definisani poslovi koje je potrebno da odrade određena ministarstva – Ministarstvo odbrane, Ministarstvo pravde, MUP, Ministarstvo spoljnih poslova, Ministarstvo za KiM, Geodetski zavod i druge organizacije i ostala ministarstva.
Naime, postoje određena lica koja žive u vojnim objektima, ona moraju da se popišu, lica koja se nalaze na izdržavanju zatvorskih kazni, takođe, moraju da se popišu, lica koja se nalaze u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, privrednim komorama, bankama koje posluju u inostranstvu i drugi, i oni moraju da se popišu. Čini mi se da će biti vrlo značajna i uloga Ministarstva za KiM, da se izvrši popis našeg stanovništva na KiM-u.
Ovaj proces jeste skup. Potpuno je definisano da će po godinama, od 2010. do 2013. godine, ukupno koštati skoro dve milijarde 700 miliona. Ako imate petočlanu komisiju koja treba da odradi posao, najveći deo sredstava će otići na troškove tih komisija, a sigurno će se veliki deo sredstava odnositi na pripremu celog procesa, jer ovo jeste jedan sveobuhvatan i jako zahtevan posao.
Što se tiče popisa poljoprivrede u 2011. godini, složićemo se svi da je zbog klimatskih uslova, privrednih karakteristika zemljišta, položaja, temperature i svega onoga što je definisano poljoprivreda Srbije jedna od glavnih privrednih grana razvoja. Ako uzmete strategije svih lokalnih samouprava, pa i Nacionalnu strategiju, videćete da skoro sve lokalne samouprave u Srbiji kažu da je prioritetna grana razvoj poljoprivrede i da oni očekuju da se tu veliki broj ljudi zaposli, da to bude okosnica razvoja opština u narednom periodu.
Iz tog razloga, treba se podsetiti na jednu istorijsku činjenicu, da je sveobuhvatni popis poljoprivrede urađen 1960. godine, a svaki popis poljoprivrede od 1960. godine rađen je na manjem uzorku i urađen je uz popis stanovništva. Popis poljoprivrede je jako važan na putu priključivanja Srbije EU, jer moramo niz naših propisa prilagoditi standardima i propisima EU, a to će u velikoj meri promeniti stanje u našoj poljoprivredi.
Cilj popisa poljoprivrede jeste da se dobije sveobuhvatan pregled strukturnih karakteristika nacionalne poljoprivrede, da se urade baze podataka, međunarodno uporedive, zasnovane na ključnim poljoprivrednim obeležjima, da se formira statistički registar poljoprivrednih gazdinstava kojim će se obezbediti okvir za poljoprivredna istraživanja na uzorku istraživanja u strukturi poljoprivrednih gazdinstava, da se obezbede statistički podaci potrebni za razvoj održive nacionalne agrarne politike i da se postižu praćenjem i postizanjem određenih ciljeva koji su definisani u oblasti razvoja.
U zakonu je definisano šta će se tačno obuhvatiti procesom popisa poljoprivrede. Obuhvatiće se lokacije, zemljišni fond, kategorija korišćenja poljoprivrednog zemljišta, zakup poljoprivrednog zemljišta, broj stoke, mehanizacija. Znači, mnogo podataka, koji će biti jako dobri kada se budu pravili određeni planovi razvoja poljoprivrede u narednom periodu.
Takođe je definisano da će se popis poljoprivrede raditi odmah posle popisa stanovništva, i to u periodu od 1. do 15. novembra 2011. godine. Na taj način će se uštedeti znatna sredstva, jer će se koristiti ista popisna komisija, isti ljudi će biti obučeni, jednostavno, mogu raditi taj drugi posao. Znači, popisom stanovništva ćemo dobiti tačno koja su to poljoprivredna gazdinstva. Dobićemo spisak tih gazdinstava, a onda će popisivači moći, na osnovu tih podataka, da odu i popišu ta poljoprivredna gazdinstva.
Važno je takođe, čini mi se, član 4, reći u ovoj načelnoj raspravi ko je obuhvaćen popisom poljoprivrede u 2011. godini. Obuhvaćena su poljoprivredna gazdinstva koja imaju više od 0,5 hektara zemljišta. Obuhvaćena su i poljoprivredna gazdinstva koja imaju manje od 9,5 hektara zemljišta, ali se bave ratarskom, stočarskom, vinogradarskom proizvodnjom, kao i neki drugi oblici uzgoja ribe, plastenici, staklenici i sve ono što je definisano zakonom.
Takođe su obuhvaćena privredna društva, zemljoradničke zadruge, preduzetnici i drugi oblici organizovanja u statusu pravnog lica čija je pretežna delatnost bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom, kao i privredna društva, ustanove i druga pravna lica koja imaju neki ogranak koji se, takođe, bavi poljoprivrednom proizvodnjom.
Ovim zakonom je definisano i koje su obaveze Republičkog zavoda za statistiku, popisnih komisija, koje imaju pet članova, i normalno, obaveze Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i ostalih organizacija koje će učestvovati u ovom popisu.
Ovo je, takođe, zahtevan posao, posao koji košta poprilično. Predviđeno je u budžetu da za ovaj posao treba da se odvoji skori milijardu i po dinara.
Tačno je definisano po godinama koliko za svaku godinu treba u budžetu Republike Srbije izdvojiti sredstava, da bi se izvršio kvalitetan popis poljoprivrede u 2011. godini.
Sagledavajući ove zakone, njihovu važnost za sprovođenje aktivnosti koje su jako važne za društvo u celini i državu Srbiju narednom periodu, G17 plus će podržati sva četiri zakona i očekujemo da će ih u danu za glasanje i druge poslaničke grupe podržati. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Narodni poslanik Radiša Ilić ima reč.
Meho Omerović. Hoćete li samo da se prijavite?
Izvolite. Imate reč, gospodine Omeroviću.