DRUGA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 09.11.2009.

8. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

8. dan rada

09.11.2009

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:15 do 18:00

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.
Da li predstavnici Poslaničke grupe G17 plus žele reč? (Ne)
Poslanička grupa DSS-a, da li predstavnici žele reč? (Da)
Gospodin Dragan Šormaz, izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Dragan Šormaz

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Dame i gospodo narodni poslanici, kao što su rekli moji prethodnici, drugi put imamo na dnevnom redu, pre godinu dana, pa sad ponovo, izmene i dopune ovog zakona, produžavamo važnost plavih pasoša, starih pasoša, i u suštini...
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Gospodine Šormaz, izvinjavam se, ali nemam ovlašćenje, odnosno nemam papir po kome ste vi ovlašćeni.
...
Srpska napredna stranka

Dragan Šormaz

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Još jutros je spušteno, tako sam obavešten od našeg sekretarijata.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Dobro, proverićemo, ali za slučaj da niste, ja vas molim da to formalizujemo nakon vašeg učešća. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Dragan Šormaz

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Jutros sam proveravao i rečeno mi je u sekretarijatu da je spušteno ovlašćenje. Proverio sam lično, namerno.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Hoćete ponovo, i zbog vremena, da se prijavite, da vam od početka teče vreme.
Izvolite, nastavite.
...
Srpska napredna stranka

Dragan Šormaz

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Što se tiče izmena i dopuna ovog zakona, čuli smo da su tehničke nemogućnosti razlog ovog kašnjenja, koliko sam razumeo iz izlaganja ministra. Znači, najviše je razlog ne izdavanje pasoša kod nas, u našoj zemlji, nego u konzulatima, jer tamo očigledno nije bilo sve spremno da bi svima onima kojima je bio potreban ovaj novi biometrijski pasoš bio izdat, što govori opet o tome da je problem bio kod onih koji danas predstavljaju vlast u Srbiji, kod onih koji su danas Vlada Republike Srbije i koji moraju, i u tehničkom smislu, te stvari da rade.
Šta je ova vlada uradila? Puna su joj usta vizne liberalizacije, evropskih integracija, a šta je ova vlada uradila na tom putu?
U svom govoru ću reći šta su uradile vlade Vojislava Koštunice, pa onda možemo da uporedimo ono šta je tad urađeno s onim što je sad urađeno u tom smislu.
Podsetiću vas na još jednu stvar. Pošto se često povezuje vizna liberalizacija, ili pristupanje šengenu s evropskim integracijama, to i nije baš naročito tačno. Delegacija Narodne skupštine Republike Srbije u Parlamentarnoj skupštini NATO pakta u petak putuje u Veliku Britaniju gde se održava Parlamentarna skupština NATO pakta i, naravno, vadimo vize. Velika Britanija je članica EU, ali nije članica šengena i za Veliku Britaniju su potrebne vize. Znači, tu ima i dalje različitih situacija.
Ali, dobro, ovde je politika i puna usta reči – cilj i samo cilj, bez ikakvog praktičnog značaja i bez ičega što građani Srbije mogu da osete u svom svakodnevnom životu, ulazak u EU bez potrebe i bez rada, pre svega, da se reformiše država, da se osnaži privreda, kako bismo mogli da budemo zaista ravnopravan član EU, mi samo pričamo praznu priču o ulasku u EU i ništa drugo. Mene to ne čudi, ali bi građani Srbije to trebalo da znaju, jer ovu koaliciju predvodi Boris Tadić, koji je čovek velikih reči, ali, očigledno, iz dana u dan vidimo, malih, ili nikakvih dela.
Podsetiću vas da vam je prva vlada Vojislava Koštunice čest argument, da su s njom od strane EU prekinuti pregovori o približavanju Srbije EU u jednom trenutku. Podsetiću vas da je razlog za to bila, navodno, nesaradnja s Haškim tribunalom, tj. neisporučivanje u tom trenutku četiri preostala haška optuženika. U međuvremenu smo imali i drugu vladu Vojislava Koštunice, pa ovu vladu Borisa Tadića, a ne Cvetkovića, u svakom slučaju, oni koji su jači, posle Borisa Tadića, u toj vladi i od premijera Cvetkovića, jesu, redom: gospodin Dinkić, pa gospodin Dačić. Zbog toga često govorim da je to, pre svega, Vlada Borisa Tadića, a ne gospodina Cvetkovića. Bogami, i Rasima Ljajića, evo, podseća me kolega Andrić. Ni to nije daleko od istine.
Podsetiću vas da se slovo svelo na dva haška optuženika. Podsetiću vas da i tu imamo probleme. Nisu isporučena dvojica. Slušam od zvaničnika, od Borisa Tadića, pa nadalje, ovih pomenutih, baš ovako redom, kako će država Srbija, ako sazna gde su i ako su ovde, njih sasvim sigurno isporučiti. To je bilo govoreno i 2004, 2005. i 2006. godine.
Zašto se danas ne prekidaju odnosi sa Srbijom? Zašto se danas ne usporava Srbija na tom evropskom putu, ako je situacija ista? Ista je. Bio je Bramerc pre dva dana, vidimo da je situacija ista. Samo zato što je bilo potrebno udaljiti Vojislava Koštunicu i DSS što dalje od vlasti, izvršne vlasti u Srbiji, jer su znali u EU da je to najveća brana stvaranju nezavisne države Kosovo na teritoriji srpske autonomne pokrajine KiM. To je valjda sada svima jasno. To je jedini i osnovni razlog, jer danas te brane nema. Dokaz je i vizna liberalizacija o kojoj se toliko govori i o kojoj se govori i sada ovde; pomenuti su, čuo sam, neki termini poput ''impozantnih pokazatelja'' itd.
Ko je šta uradio na viznoj liberalizaciji i na tome da građani Srbije mogu lakše da putuju, preciznije rečeno, ne u države EU, nego u države šengenskog sporazuma?
Pregovori EU sa Republikom Srbijom o zaključenju sporazuma o viznim olakšicama i readmisiji počeli su novembra 2006. godine. U ime EU, pregovore je vodila Evropska komisija, dok je ispred Vlade Srbije pregovore vodio ministar unutrašnjih poslova Dragan Jočić. Nakon tri runde pregovora, u Briselu je, 16. maja 2007. godine, parafiran Sporazum između Republike Srbije i Evropske komisije, da bi 18. septembra 2007. godine Dragan Jočić, ministar unutrašnjih poslova Republike Srbije, potpisao Sporazum o viznim olakšicama i readmisiji između Republike Srbije i EU. U ime EU, Sporazum je potpisao Franko Fratini, evropski komesar za pravosuđe i unutrašnje poslove.
Dokument je omogućio da od 1. januara 2008. godine pojedine kategorije građana Srbije još u to vreme, bez biometrijskih pasoša, lakše putuju u zemlje EU. Govorili smo u Parlamentu, doduše, u onoj sali, znamo na koje se kategorije odnosi: određene grupe studenata, ljude kojima je potrebno lečenje, poslovne ljude itd. To smo već omogućili, ne ova nesposobna vlada, nego one mnogo sposobnije pre nje, još od 1. januara 2008. godine.
Narodna skupština Republike Srbije je pomenute sporazume ratifikovala 7. novembra 2007. godine, kada su usvojeni Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Evropske zajednice i Republike Srbije o olakšanoj proceduri za izdavanje viza i Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Evropske zajednice i Republike Srbije o readmisiji lica koja nezakonito borave na teritoriji EU. Sporazumi su stupili na snagu 1. januara 2008. godine. Bez ovoga, nikada ne bi moglo da bude vizne liberalizacije.
Toliko o tome ko je šta uradio, ovo je deo, još ću reći, još je mnogo toga urađeno, za razliku od ove vlade, koja nije uradila ništa. Ona je imala posao samo da štampa pasoše. Štampala ih je uz više afera, koje smo videli. Čak nije bilo transparentno ni gde, ni kojim tenderom, ni kad, ni da li je bilo grešaka, a znamo da je bilo grešaka, i štamparskih i u prevodu, ali nikada nismo uspeli da saznamo kolika je šteta načinjena u finansijskom smislu budžetu Republike Srbije.
Opet da kažem da za to, po svim informacijama koje ja imam, Ministarstvo unutrašnjih poslova nije odgovorno, nego neki drugi koji su učestvovali u tom lancu posla, da se ministar ne oseća prozvanim za to, ali je Vlada u kojoj on sedi, u svakom slučaju, odgovorna za tako nešto.
Akcioni plan je, takođe, napravila radna grupa, koju je predvodio ministar Jočić, za ispunjenje okvirnih kriterijuma za liberalizaciju viznog režima Evropske unije s Republikom Srbijom.
Već smo čuli u par navrata da ovo nije političko nego tehničko pitanje, ali ću vam reći da je politički dijalog između Evropske unije i Republike Srbije o liberalizaciji viznog režima počeo u Beogradu 30. januara 2008. godine, kada je održan prvi sastanak eksperata dve strane, a početku dijaloga prisustvovao je Franko Fratini, evropski komesar za pravosuđe i unutrašnje poslove. Pregovori su nastavljeni 8. februara 2008. godine u Briselu, kada je i Evropska komisija sačinila i dostavila ''mapu puta'' u kojoj su precizirani, razrađeni kriterijumi za ukidanje viznog režima.
Kada pričamo o tehničkom smislu, ovo je ono što se tiče zakona, nisam pomenuo da su još morali da budu promenjeni Zakon o policiji i mnogi drugi zakoni, što je sve učinjeno u prethodnom periodu.
Kada pričamo o tehničkim poslovima, zamislite samo kog je obima i značaja tehnički posao koji je Srbija trebalo da odradi, koliko je snage, umeća, volje trebalo da bude da se formira granična policija i da policija Republike Srbije preuzme kontrolu granica od Vojske Republike Srbije, što je, takođe, bio jedan od uslova za viznu liberalizaciju, jer je to standard članica država EU. Kada je gospodin Dragan Jočić došao na mesto ministra, pre njega je, valjda, neka proevropska Vlada vodila Srbiju, to apsolutno nije postojalo, niti se na tome u prethodne dve vlade koje je vodio DS bilo šta radilo. Ništa se na tom pitanju nije radilo, a vi, gospođo Nado, dobro proverite, recimo, s Dušanom Mihajlovićem, koji je bio ministar, ili sa Zoranom Živkovićem, koji je bio predsednik Vlade.
Kada sve to uporedimo, težinu onoga što je rađeno u tom periodu i što je radila najnesposobnija vlada u istoriji Srbije, koju predvodi čovek velikih reči a malih dela, Boris Tadić, daleko veći posao je odradila Vlada Vojislava Koštunice, nemerljivo veći, ne treba čak ni pričati o procentima, možda 80 - 85%.
U ovom periodu je pozitivno radilo, u određenom smislu, samo Ministarstvo unutrašnjih poslova i imalo smetnju od ostalih činilaca u Vladi po pitanju, podsetiću još jednom, štampanja pasoša i afera koje su oko toga izbijale. Međutim, moguće je da je ova vlada radila još nešto što je bilo potrebno da bismo došli do vizne liberalizacije, ali to u ovom trenutku ne možemo da utvrdimo.
Na primer, da li je bilo zaista potrebno potpisati ovaj protokol o bilo kakvoj saradnji s Euleksom, između policije Republike Srbije i Euleksa? Ne možemo da znamo o kakvom sporazumu se radi, jer je on, očigledno, tajan. Nije objavljen, što znači da ne može ni da se pročita u „Službenom glasniku“. Navodno je potpisan. Šta u njemu piše, ne znamo. Ja sam 16. septembra tražio da mi bude dostavljen, kao narodnom poslaniku, u originalnom tekstu, na engleskom jeziku. Do dan-danas ga nisam dobio. Da li je on bio razlog, da li nas možda čeka novi sporazum o carinskim odnosima ili o carinskoj saradnji između Srbije i Kosova?
Često se pominju u EU dobrosusedski odnosi između Srbije i država u regionu i Kosova. Za Kosovo se sprema sporazum koji treba da potpišu sa EU o početku pristupanja Kosova EU. Očigledno je da je i to bio razlog svega što se dešavalo u prethodnih nekoliko godina u Srbiji, jer EU pomaže, to se vidi na terenu, radom Euleksa, svakog dana stvaranju nezavisne države Kosovo, te da je u Beogradu bila potrebna vlast koja u tom poslu ne da neće smetati, nego će i pomagati.
Jer, kako da shvatimo da imamo po ovom pitanju građane prvog i drugog reda? Građani koji žive na KiM-u ne mogu tamo da dobiju biometrijski pasoš, moraju da dođu u Beograd, nema veze da li su Srbi ili Albanci.
Neću reći iz kog mesta je Albanac, da ne bi tamo imao problema, ali Albanac, mlad, koji je rođen u Zemunu, kome je otac živeo i radio u Zemunu, kontaktirao me je, nekako je saznao moj broj telefona, mada je javan, i na kartici i na Internetu, svugde, iz jednog mesta na Kosovu gde su 100% Albanci. Ne zna čovek kako da dođe u Zemun, pita, da li može negde. Ne sme da dođe, plaši se verovatno i onih svojih. Hoće čovek naš pasoš, a ne zna i ne sme da dođe u Beograd, a dole nema gde da ga digne. Sva lična dokumenta za vreme Hitlerove okupacije KiM-a su naši građani mogli da dižu u mestu u kome žive, danas ne mogu. Po ovom pitanju su naši građani na KiM-u, bilo da se radi o Srbima, bilo da se radi o Albancima, diskriminisani. Oni su diskriminisani i zna se zašto.
Neistinita je, licemerna je priča EU da je to zato što mora da se kontroliše kriminal. Mi sve vreme govorimo da je to kriminalna država, nazovidržava, sve vreme govorimo da tu državu vode kriminalci, sve vreme govorimo da oni predvode narkobosove koji prodaju heroin u Evropi. Četvrta su postali mafija po snazi u svetu. Ako se sve to dešava, kako onda EU može da podržava stvaranje jedne takve države? Da li je to razlog na koji se način kontroliše izdavanje pasoša Albancima?
Ne, to je neistina; jedina je istina da oni nisu želeli da 200 - 300 hiljada Albanaca uzme pasoše države Srbije, jer bi to bio dokaz da oni priznaju državu Srbiju, a ne neku tamo nezavisnu državu Kosovo. To bi bio argument državi Srbiji, a mi smo sami sebi mogućnost za takav argument oduzeli, zato što smo pristali u pregovorima s EU da na otežani način njima dajemo ove pasoše. Na taj način smo ponovo državu Srbiju stavili u još težu situaciju po pitanju odbrane teritorijalnog suvereniteta i integriteta.
To su stvari koje prate ovaj sporazum i to treba reći. Nije sporno da naši građani treba da putuju svugde po svetu, ne samo u države EU, slobodno, sa svojim pasošima, ali sada smo čuli i te podatke koliko je građana uzelo pasoš, otprilike, isto koliko ih je imalo i plavi. Ako računamo ko sve ima pravo, s našim građanima na KiM-u, to je malo više od 10%, možda 12 - 15% građana je uzelo pasoše, 85% nije uzelo.
Kako i da uzme? Sto evra im je pala prosečna plata u Srbiji od kada ste vi vlast, što znači, prosečna penzija. Sto hiljada ljudi je do sada ostalo bez posla, 63 hiljade preduzeća je u blokadi, plus novi i sve što će se dešavati. Sledeće godine – zamrznute plate i penzije. Šta će im pasoši? Gde da idu? Nemaju para da dođu od Zaječara do Beograda, a ne da putuju turistički u Pariz. Da li ste rekli koliko košta čaša vina, ručak u Parizu, aerodromska taksa? Nećemo valjda pričati o tome da su im potrebni ti pasoši da idu u Segedin i u Temišvar? Tu su naši građani bili.
Ovde se ne radi ni o poslu, treba reći iskreno. Ovom viznom liberalizacijom, ne može se ići u te države i tražiti posao. Postoje razne druge zakonske regulative u tim državama koje regulišu čak i neke radne vize, poput Engleske, Irske itd. Tamo, ako odete na tih 90 dana u toku godine, koliko vam je dozvoljeno, i tražite posao, radite na crno, rizikujete da, kada budete od tih inspekcija uhvaćeni, jer su i tamo problemi zbog ekonomske krize, izgubite to pravo, bez obzira na biometrijski pasoš. Naši građani i na to treba da računaju i to treba da znaju.
Ovo je za turističku posetu, a 85% građana o tome apsolutno ne razmišlja. Jer, kako da razmišlja kada je ovima iz Rakovice problem da dođu na Slaviju, kada je to skupo u današnje vreme i s vama na vlasti, a kamoli da neko putuje u London, Pariz, Madrid, da razmišlja uopšte o tome.
Naravno, potrebna je vizna liberalizacija, ali bi trebalo od ove vlade da čujemo iskreno koja je bila cena toga. Da li je nešto van ''mape puta'' moralo da bude ispunjeno, van zvanično predviđene mape puta? To važi za sve po pitanju Srbije. Da li smo morali zaista da ispunjavamo neke druge uslove? Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine Šormaz.
U međuvremenu je stiglo obaveštenje stručne službe o tome da ste vi ovlašćeni predstavnik.
Predsednik Poslaničke grupe SRS-a, gospodin Dragan Todorović ima reč. Izvolite.
...
Srpska radikalna stranka

Dragan Todorović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, ovo je izuzetno ozbiljan Predlog izmena i dopuna Zakona, ne zbog toga šta sadrže ove izmene i dopune, nego zbog problema s kojima se suočavamo i koje prilično transparentno, kako vi volite da kažete, prikazuju našu državu i našu državnu upravu, odnosno Vladu.
Ministar je ovde rekao da je zbog nekih tehničkih nemogućnosti, otprilike, došlo do toga da se ponovo produži rok starih pasoša. Postavljaju se vrlo ozbiljna pitanja kada je u pitanju ovaj zakon i, uopšte, funkcionisanje naše države. Jedno od prvih pitanja je ono što smo postavljali i ranije, kako je moguće da se pasoši ne rade u MUP-u?
Pazite logiku, ovi pasoši koji se produžavaju, plavi, pa ranije crveni pasoši, radili su se u MUP-u. Ovi novi, biometrijski, rade se u Zavodu za izradu novca. Šta se to desilo? Da li je MUP nesposoban, nije u stanju da nastavi taj posao? To su ozbiljne implikacije. Ako MUP nije sposoban onda moramo da vidimo koji su razlozi, tehnički ili kadrovski. Nema nekog trećeg rešenja. Možda postoji treće, ali meni su ova dva razloga najprihvatljivija.
Lično, mislim da ni jedan ni drugi razlog ne stoje, da je Ministarstvo i kadrovski i tehnički bilo sposobno da radi ovaj posao. Hajde da se zapitamo zbog čega to Ministarstvo ne radi? Kako je došlo do toga da se izrada pasoša poveri ZIN-u? Koji su to razlozi?
Ono što sam očekivao od ministra jeste da na neki način ispuni obećanje koje nam je dao prošle godine. Znate koliko je bilo problema s produženjem ovog datuma i činjenica vezanih za izradu ovih pasoša. Znate da će od te izrade, koliko se sećam, otprilike, ZIN inkasirati oko pet miliona evra, ali zašto to nije ostalo MUP-u, zašto je to otišlo tamo?
Izgleda da su svi zaboravili kako je to teklo i kako je to problem u našoj državi. Jedna afera se i ne završi, stiže druga, još veća, pokrije onu prethodnu, i tako već devet godina u krug. Ipak bih da podsetim građane Srbije, da podsetim i ministra, mada sam ubeđen da on zna i da se seća svih ovih činjenica. Jedino što sam očekivao od ministra je da podobro ispita sve poslove vezane oko izrade pasoša, jer činjenice govore da je u ovoj izradi pasoša došlo do velikih problema, ili da nagoveštavaju velike probleme.
Pre svega, u ovaj posao umešan je G17, odnosno Mlađan Dinkić, NB i Zavod za izradu novčanica. Došlo je do problema koji su potresali našu javnost. Sećate se firme „Miraž holding“ iz Slovenije, nekog Roberta Rotara, koji je ušao u ovaj posao, pa se ispostavilo da su neki problemi, pa je rekao da će da tuži itd. Interesantna je ova firma s kojom se prvi put ušlo u ovaj posao.
Pretpostavljam, ministre, da ste se vi raspitali, ali za svaki slučaj, reći ću vam da je u pitanju firma iz Novog Mesta. Bar po onim aferama koje su u Sloveniji, kažu da je bio vezan za Janeza Drnovšeka, prvi veliki posao je dobio za izradu ličnih karata u Sloveniji, pa neke auto-nalepnice, pa mu je Janez Janša to uzeo, jer i kod njih, izgleda – ko dođe na vlast, on obezbeđuje svoje firme, a tu su i provizije. On se iz Slovenije preselio u Srbiju i sklopio ugovor 6. februara 2008. godine, po raspisanom tenderu, za izradu pasoša.
Međutim, došlo je do problema, pošto, po njegovim tvrdnjama, već 7. aprila 2008. godine dolazi do promene ugovora i aneksom je dozvoljeno da deo pasoša bude proizveden u inostranstvu, kako bi se proces ubrzao.
Tako je proizvodnja 120.000 pasoša započeta pre dolaska nemačkih mašina u Zavod za izradu novčanica. Pogledajte kakva je to naša država i sa čime se suočavamo. Nisu mašine ni došle i zato što nisu došle, da naši građani ne bi trpeli zbog toga, naručeno je da se 120.000 štampa u Švajcarskoj.
Kažu, u julu 2008. godine počinje izdavanje pasoša. Uzorci pasoša koji se prave u slovenačkoj firmi „Miraž“ se šalju državama širom sveta, ali umesto predviđenih 3.000 pasoša dnevno, „Miraž“ isporučuje šest do osam komada nedeljno.
Ministre, da li ste se pozabavili, posle svega ovoga, problemom vezanim za … Ko je uopšte sklopio ugovor sa firmom koja nije bila u stanju da obavi ovaj posao na način kako se on obavlja, posebno, vodeći računa o tome da jedna ozbiljna država ne sme dozvoliti da nijednog jedinog trenutka dođe u poziciju da joj se pojave falsifikovani pasoši ili mogućnost da neko radi jednu verziju, drugi drugu, treći treću itd.
Koliko se sećam, krajem 2008. godine tražili ste da izrada pasoša bude u rukama MUP-a i taj zahtev smo podržali. Smatrali smo da je to najprirodnije, najsigurnije i najbezbednije za našu državu i za naše pasoše. Postavlja se pitanje – zašto to nije urađeno? Ne znam tačno koliko su koštale mašine za novi biometrijski pasoš, ali znam sigurno da bi mašine bile isplaćene i da bi MUP od toga nešto i zaradilo. Kome je onda bilo u interesu da ovaj posao ne dobije MUP?
Neke informacije govore da su direktno za to bili zainteresovani Božidar Đelić, Mlađan Dinkić i Radovan Jelašić, a operativno su to sproveli direktor Kovnice Ljubiša Vuletić, menadžer nemačke firme "Milbauer" i predsednik tenderske komisije Milovan Ignjatović. Oni se navode kao krivci zbog čega je ovaj posao s pasošima došao u situaciju u kakvu smo došli. Posebno se tu vezuje ova firma "Milbauer", da je u Narodnoj banci Jugoslavije od momenta kada je Mlađan Dinkić s kalašnjikovima upao u Narodnu banku Jugoslavije. Ono što je posebno interesantno, kažu da su se predstavnici ove nemačke firme tu šetali godinama bez radne dozvole, a vi znate kakva je to ustanova, kakve su mere bezbednosti. Međutim, to izgleda uopšte nije smetalo da radnici firme "Milbauer" rade u Narodnoj banci Jugoslavije.
Interesantno je kako je taj posao preuzet od "Miraža" i kako se "Milbauer" našao u poziciji da postane firma koja će učestvovati u izradi novih pasoša. Robert Rotar tvrdi da je glavnu ulogu u tome odigrao Ljubiša Vuletić i ovaj predsednik tenderske komisije. Kaže da su oni ultimativno zahtevali od njega, pošto je dobio, pazite, jer on je dobio posao na tenderu kao najbolji ponuđač, i rekli mu da, ukoliko ne bude prihvatio "Milbauera" kao podizvođača, neće mu dati garanciju i neće dobiti posao.
Koliko se vidi po ovome, nije on mnogo gadljiv. Hoće on, zaradi nešto malo manje, ali šta da se radi. Kada su braća stegla, mora da se to prihvati. Prihvati on ovu firmu "Milbauer", ali sad on postane njihov podizvođač. Potpišu takav ugovor. Međutim, pošto i ovi izgleda nemaju baš mnogo obraza, oni uhvate i šutnu Roberta. Tu sad već nastane tarapana, jer krenu priče, krenu optuživanja. Čak Rotar kaže da Vuletić laže, direktor Kovnice, jer se on pravda da je izašao zato što nije dao garanciju, ali Robert Rotar kaže da će tužiti našu državu.
Postavljam pitanje, gospodine ministre, da li je Robert Rotar, ja sumnjam da jeste, jer nema on iza sebe mnogo argumenata, a i zna s kim radi, pa računa da će dobiti neki poslić kasnije – ako ih tuži, onda nema od toga ništa. Uostalom, vidite kako se proveo Goran Knežević samo što je rekao da je dobijao, uzimao pare koje je dobijao DS. Šta bi onda jadan Rotar tu mogao da uradi? To je problem s kojim smo se mi suočili.
Posebno je važno da je ministar Ivica Dačić obećao da će se sve ispitati i da ćemo dobiti punu informaciju o svemu ovome što nam se dešavalo oko izrade pasoša. Posebno je važno da smo prilikom rasprave o novom zakonu, odnosno o produženju zakona, prošle godine, dobili čvrsto obećanje da je rok od godinu dana optimalan, da nema nikakve dileme da će svi pasoši biti završeni, posebno zato što se oko pasoša angažovao i Božidar Đelić.
Sećate se Božidara Đelića – onaj što je došao sa dve najlon kese kod tetke, za razliku od Jelašića, koji je došao s jednom najlon kesom, ali je zato kupio vilu od, čini mi se, milion i 400 i nešto hiljada evra. Nadam se, gospodine ministre, da ste i to ispitali i da imate dobre podatke. Kada dođe vreme, da se to na neki način ispita, da se završi, da ne gubimo mnogo vremena. Jer, vidite, ova akcija "Morava", pohapsite, odnosno koliko ste ih pohapsili – 2.000, 3.000, plivaju i Dunavom i Moravom, a ovde ne treba puno. Pohapsite njih dvadesetak za početak i stvari će da krenu nabolje za ovu državu i za ovaj narod.
Kada je u pitanju Mlađan Dinkić, podsetio bih vas, barem tako kaže Rotar, na njegovo zalaganje da mu se hitno obezbedi 200 pasoša, jeste li zaboravili, za 200 najviđenijih Srba, najistaknutijih sportista, javnih i kulturnih radnika. Ima, verovatno, i među vama nekih koji su dobili taj pasoš, ali nema veze. Zašto je njemu trebalo tih 200 pasoša? Koliko se sećam, bila je predizborna kampanja, a Boža, ko o čemu – o belom šengenu. Koliko se sećam, trebalo je da već godinu dana imamo beli šengen. Šta je s tim belim šengenom. Šta je s Božom? Šta je s onih njegovih 10 miliona evra, kako se zove, je li "Meridijan banka''? Jeste.
Nadam se, gospodine Dačiću, da ste i to ispitali i da nema razloga da javnost napokon ne bude upoznata s tim i da dođemo u situaciju da se neki napokon suoče sa svim tim stvarima, odnosno s kriminalom koji su uradili.
Da podsetim i vas, gospodine ministre, i vas, gospodo poslanici. Ne mogu sve ovde da vam iznosim, pošto ima još interesantnih stvari za ministra. SRS je u to vreme podnela jedan amandman. Tražili smo da se član 1. menja – da se u članu 53. reči: "31. decembra 2008. godine" zamene rečima: "30. jun 2009. godine", i to smo obrazložili, računajući da je šest meseci optimalan rok da se to završi.
Interesantno je da čujete odgovor Vlade Republike Srbije na taj dostavljeni amandman. Vlada kaže – amandman se ne prihvata, budući da je, sagledavanjem svih uslova potrebnih za izdavanje putnih isprava, po novom zakonu o putnim ispravama, optimalan rok koji je naveden u članu 1. Predloga zakona, znači, godinu dana.
Mi malo razmislimo i shvatimo da smo prenaglili s ovim prvim amandmanom od šest meseci, pa predložimo drugi amandman. Povučemo ovaj prvi, predložimo drugi i kažemo – da se u članu 1. broj "2009." zameni brojem "2010." Znate šta je interesantno? Dobijemo isto obrazloženje Vlade? Kaže – optimalan rok je 2009, ni dan gore, niti dole.
Sada postavljam pitanje, da li je isto lice odgovaralo i na jedan i na drugi amandman? Stvarno ne razumem šta je i kad je "optimalno" po vama, a šta nije?
Suočeni s činjenicama šta nam se dešava, mi ponovo podnesemo amandman, za svaki slučaj, ne lezi vraže, pa, ne košta nas ništa. Umesto ovo "do 2010.'', produžimo "do polovine 2011. godine", što kažu – ne mora da koristi, ali neće ni da šteti.
A, naša vlada to ne dozvoljava. Taman posla da se igra neko s Vladom. Tu su ozbiljni ljudi, vode računa o svemu. Kaže obrazloženje – Vlada ne prihvata ovaj amandman iz razloga što se ovim kraćim rokom ne može postići svrha zbog koje se predlaže odredba člana 2. Predloga zakona, to je vezano za dečije pasoše, a za član 2. kaže: ''U članu 53, ''31. decembar 2009.", zamenjuje se rečima: ''30. jun 2010. godine''
Obrazloženje je isto. Hajde da sada definišemo šta je po Vladi optimalno. Dolazimo u situaciju da se vi igrate. Pretpostavljam da tamo ima ozbiljnih ljudi, ali vi, jednostavno, niste u stanju da sakrijete. Siguran sam da ovo neće da potpišu ozbiljni profesionalci, jer ovo je izrugivanje s državom, izrugivanje s Parlamentom.
Da li vi vidite, po jednoj te istoj stvari, šta radite? „Veliki brat“ i „Farma“ su za vas mala deca. Još kad bismo imali prilike da uživo pratimo sednice Vlade, ili da čujemo one telefonske sednice, Đilas bi načisto propao, ne bi gledao niko „Velikog brata“, svi bi gledali Mirka Cvetkovića. Nažalost, jedan Cvetković je s Mačekom ušao u istoriju, a i ovaj Cvetković će, s Čankom, takođe, ući u istoriju, na isti način kao i onaj, tako što će nam naneti izuzetno veliku štetu. Hvala vam veliko.