DRUGA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 08.12.2009.

21. dan rada

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Na član 31. amandman je podneo narodni poslanik Vladan Batić. Da li neko želi reč? (Ne.)
Pošto smo završili pretres Predloga zakona u pojedinostima, da li predstavnik predlagača želi završnu reč? (Ne.)
Zaključujem pretres Predloga zakona u pojedinostima.
Obavili smo pretres Predloga zakona u načelu i pojedinostima, a Narodna skupština će u danu za glasanje odlučivati o Predlogu zakona u načelu, pojedinostima i celini.
Prelazimo na 29. tačku dnevnog reda: – PREDLOG ZAKONA O PRAVNOJ ZAŠTITI INDUSTRIJSKOG DIZAJNA (pojedinosti)
Primili ste amandmane koji su na Predlog zakona podneli narodni poslanici: Vladan Jeremić, Milan Avramović, Bojan Mladenović, Dušan Marić, Slađan Mijaljević, Vučeta Tošković, Dragan Čolić, Jelena Budimirović, Zoran Antić, Zoran Babić, Mileta Poskurica i Saša Maksimović.
Primili ste izveštaj Odbora za nauku i tehnološki razvoj i mišljenje Vlade o podnetim amandmanima.
Pošto je Narodna skupština obavila načelni pretres, saglasno članu 142. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram pretres Predloga zakona u pojedinostima.
Na član 1. amandman je podneo narodni poslanik Vladan Jeremić. Da li neko želi reč? (Da.)

Vladan Jeremić

Srpska radikalna stranka
Ovo je, dakle, kada je reč o industrijskom dizajnu još jedno područje tog intelektualnog delovanja koje je vredno apsolutne zaštite. Industrijski dizajn odnosno zaštita tog spoljnog izgleda nekog proizvoda je jako bitno, jer u ovoj eri masovne industrijske proizvodnje kvalitet proizvoda često nije dovoljan, već je jasno da se traži i taj estetski kvalitet.
Upravo taj kvalitet je plod nekakvog intelektualnog stvaranja, kao i ostali oblici intelektualnog vlasništva i shodno tome naravno da je neophodna i odgovarajuća zaštita. Kada je o industrijskom dizajnu reč, jasno je dakle da se primenjuje na veliki broj industrijskoj proizvoda i da se primenjuje i štiti i kod ručno izrađenih predmeta.
Ovaj amandman koji je podnet već na prvi član odnosno stav 3. prvog člana, zapravo je želja bila da se kroz zakon uvrsti kategorija pravnog lica kao korisnika proizvoda. Zbog čega je ovo po našem mišljenju bitno, odnosno zbog čega proizvođači uopšte i zaštićuju industrijski dizajn i kakve sve posledice to može da rezultira? Dakle, rekao sam već da je zaštita industrijskog dizajna zapravo predstavlja jedno tržišno sredstvo, kojim proizvođač može da zaštiti i vlastita ulaganja u razvoj i u proizvodnju. Ukoliko je jednom, dakle, na valjan način zaštićen, industrijski dizajn je postao praktično vlasništvo autora ili određenog poslovnog subjekta i može značajno da utiče na položaj subjekta na tržištu, kao i na njegovu tržišnu vrednost.
Kao i kod ostalih oblika intelektualnog vlasništva, poput patenata i autorskog prava, o tome će biti nešto kasnije reči, industrijski dizajn predstavlja jedan veliki deo u vrednosti novih poznatih imena svetske industrije, a posebno je to možda oblast koja posebno obuhvata tzv. visoku modu i luksuz. Zašto je bitno na valjan način obaviti i zakonski uobličiti tu zaštitu industrijskog dizajna? Pre svega zato što je i sama svest o značaju i ulozi industrijskog dizajna praktično ubrzano prodrla u sve te aspekte industrije i trgovine, a vrednost uspešnog dizajna, ukoliko sada dodamo tome i adekvatnu pravnu zaštitu industrijskog dizajna, to zapravo pokreće mnoge tržišne subjekte na jednu neprestanu borbu, pa osim standarda kvaliteta, niske cene, zapravo zadovoljivi ono što je najbitniji aspekt, pre svega ukus potrošača ili možda čak pokrenuli određene nove smerove u dizajnu.
Da bi se nešto moglo zapravo zaštititi kao industrijski dizajn, kao i kod ostalih prava intelektualnog vlasništva, jasno je da se traže i određene pretpostavke, a to su pre svega ta činjenica da je reč o objektivno novom proizvodu na tržištu i da taj proizvod mora da ima jedan individualan karakter. Pripremajući se za ovo ja sam došao do nekih podataka koji se tiču pre svega nekih zemalja EU, pre svega jednog istraživanja koje je obavljeno, a odnosi se na razloge koje imaju, da kažem u ovom slučaju, privredni subjekti za zaštitu dizajna.
Pre svega, to je nekih 70%, upravo da bi se sprečilo kopiranje. Onda je 23,4% politika firme, 20,3% konkurentska prednost, 10,1% je pitanje prestiža firme, 6,5% da bi se ljudi odvratili od same pomisli na kopiranje i poslednja, dakle najmanja stavka, jeste 5,8%, to su nekakvi ostali razlozi.
Dakle, ovo i sama činjenica da bi to praktično trebalo da se preslika i kada je reč o Srbiji govori na najbolji način koliko je neophodno ovu oblast zaštititi, pre svega u smislu sprečavanja te pojave kopiranja proizvoda, jer industrijski dizajn je jedno od tih poslovnih dobara koje može povećati i komercijalnu vrednost firme i njenih proizvoda. Što je taj posao uspešnije odrađen, jasno je da će to omogućiti veću vrednost za firme, a samim tim i neke pozitivnije pomake kad je reč o celokupnom privrednom ambijentu u Srbiji.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Na član 4. amandman je podneo narodni poslanik Milan Avramović. Ima reč gospođica Nataša Jovanović.
...
Srpska napredna stranka

Nataša Jovanović

Dame i gospodo narodni poslanici, nastaviću ovo što je govorio gospodin Mladenović, s tim što moram da istaknem primer Ruske Federacije i njihovu potrebu da, još od pre 15 godina, definišu pojam zaštite industrijskog dizajna. U obrazloženju je nama ovde predočeno da je to zbog toga što je to kodifikacija sa zakonima EU. Evo Rusija nije niti će ikada biti u EU, a mi znamo, koji volimo tu bratsku, prijateljsku i pre svega zemlju koja nam u svakom trenutku želi dobro, da imamo svako od nas pojedinačno afinitete prema određenim ruskim proizvodima, kao što oni imaju prema našim.

Ovde, s obzirom na ovo što je gospodin Mladenović rekao, na potrebu firmi u zemljama EU da oni to urade u 70% zbog kopiranja, postavlja se pitanje kako ćemo mi da stvorimo slobodnu tržišnu konkurenciju da bi se pravo na osnovu zaštite pravne industrijske svojine ostvarivalo ovde. Znate, lako je njima, znate, jer oni pre svega drže visoku tehnologiju za proizvodnju onoga što je ljudima dopadljivo.

Evo, to ću da vam pokažem na jednom primeru. Recimo, časovnik, ako ga imate na ruci ili nemate, volite da ga nosite ili ne, gospodine ministre, ili narukvice ili bilo kog odevnog predmeta ili detalja, poenta je dakle u tome, ili stajling ili svaka mala izmena na onome što je dizajn tog proizvoda, da se pravno zaštiti.

Sada se stvarno postavlja pitanje da li, pošto je to osnovni uslov, da pojasnimo građanima Srbije mada ste vi to rekli u prvom članu zakona – industrijski dizajn se ne odnosi na funkciju nekog predmeta, da li časovnik dobro pokazuje vreme ili ne, nego da li je on dopadljiv na izgled. Iako proizvođači vode računa o tome, recimo na primer, ako je u pitanju jedna fotelja svi će najpre da pogledaju kakav je njen izgled, ali će posle toga da razmatraju, svaki potencijalni kupac, da li je njena funkcija dobra i da li u tom smislu vredi dati taj novac.

Prema tome, mi u Srbiji, naročito, to bih mogla da definišem, brendirane proizvode iz ove etnogrupe, ako krenete od načina na koji se dizajniraju na najprihvatljiviji način, koji imaju nacionalno srpsko obeležje, pojedini proizvodi. Imamo zaista mnogo proizvođača u toj industrijskoj i zanatskoj oblasti, koji nastaju i trude se da budu prihvatljivi za široko tržište. Mnogi misle da je sabor trubača u Guči samo truba i slušanje muzike itd. Tamo imate jedan celokupni izložbeni prostor i to je zaista prava manifestacija svake godine, potpuno novodizajniranih srpskih proizvoda, koje oni žele da prikažu pre svega domaćim potencijalnim kupcima, ali zašto ne i da ih izvoze, mada su to male serije, na tržište zemalja EU?

Onda se vraćamo na ona mnogobrojna pitanja koja je postavljao pre svega gospodin magistar Dejan Mirović, što u svojoj knjizi, što u nastupima u Skupštini, kao i svi od nas - šta je to što je prihvatljivo i u funkcionalnom smislu i u smislu dizajna, ako nije potpomognuto od strane države da se taj proizvod, ajde zaštitićemo ga ovim zakonom, da se proizvodi, ako nema razvojnih projekata, ako nema kredita za te zanatlije i za te firme.

Jer ne možemo mi da se oslanjamo samo na ono što je svetski prepoznatljiv brend. Moramo da štitimo naše brendove, a uverena sam, putujući po Srbiji pre svega, evo, i u mom gradu Kragujevcu, pa na kraju i u Topoli, u Aranđelovcu, postoje potpuno autentične po dizajnu firme koje nemaju potporu i podršku od države da mnogo više proizvode i da te svoje proizvode prodaje, koji su daleko kvalitetniji od svega onoga što Mišković, Beko i ostali monopolisti uvoze ovde i prodaju nam kroz obračunsku vrednost, pre svega evra, koja je nenormalna i narod je prinuđen to da kupuje. Zato što imamo potencijala, imamo mogućnost da to proizvodimo i da se dičimo time da je to originalan srpski proizvod. Hvala. Ovim ću da završim.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Na član 7. amandman je podneo narodni poslanik Bojan Mladenović. Da li neko želi reč? (Ne.)
...
Srpska napredna stranka

Dušan Marić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, predlažem da se u tekstu smatra da je industrijski dizajn postao dostupan javnosti ako je objavljen i izlagan, korišćen u prometu robe i usluga ili na drugi način otkriven pre dana podnošenja prijave.
Ovaj termin "otkriven" da se zameni rečju "predstavljen".
Jednostavno smatram da je reč "otkriven" u ovom kontekstu malo rogobatna i neprimerena. Industriji dizajn se ne može otkriti. Može se otkriti neko novo rudno nalazište, a industrijski dizajn se može osmisliti, predstaviti i koristiti.
Smatram da je ovaj izraz "predstavljen" bliži ovim izrazima koje Vlada već koristi "objavljen" i "izlagan".
U obrazloženju zbog čega odbija ovaj amandman, Vlada kaže - amandman se ne prihvata jer termin "predstavljen" ima uže značenje od termina "otkriven". To nije tačno. Drugo, termin "otkriven" iz člana 7. Predloga zakona znači obelodanjivanje javnosti na bilo koji način tajnost koju uživa industrijski dizajn.
Prihvatam ovaj izraz koji Vlada koristi "obelodanjivanje", jer je primereniji nego izraz "otkriven". Znači, ako Vlada neće da prihvati ovaj amandman i ovaj termin zato što dolazi iz poslaničke grupe SRS, predlažem da prihvati svoj termin "obelodanjivanje". Na kraju, Vlada kaže - ispravka amandmana se ne prihvata iz razloga što sadržinski ne utiče na sadržinu podnetog amandmana.
Radi javnosti, hoću da kažem da se ispravka amandmana ogleda u sledećem. Prilikom kucanja amandmana, u zaglavlju, umesto Narodne skupštine Republike Srbije, napisano je Republika Srpska. Naravno, mi smo primetili tu tehničku grešku. Ovom ispravkom amandmana smo ispravili, međutim, Vlada odbija da u naslovu amandmana stoji Republika Srbija i po ovome ispada da u naslovu amandmana ostaje Republika Srpska. To govori da Vlada, vladajuća većina, po inerciji odbija amandmane SRS i da ih najverovatnije ne čita.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Na član 9. amandman je podneo narodni poslanik Slađan Mijaljevi, koji želi reč. Izvolite.

Slađan Mijaljević

Srpska radikalna stranka
Podneo sam amandman na član 9. stav 4, gde se "srodnika do trećeg stepena srodstva" zamenjuje rečima "pravnih sledbenika".
Mi smatramo da je naša formulacija kompletnija jer, kako je Vlada ovde navela i oni koji su pisali obrazloženje, da treći stepen srodstva može da zaštiti neku poznatu istorijsku ličnost ili nekog naučnika koji nije živ.
Dakle, ne mogu je samo oni štititi, jer ukoliko se neko do tog nivoa ostvario u nekoj instituciji kroz neku određenu profesiju, postoji uzajamno promovisanje te institucije i tog recimo naučnika, dolazimo do toga da i ta institucija ima pravo na određeni vid zaštite, jer ko će, recimo, da zaštiti ili da da dozvolu za korišćenje lika i dela Nikole Tesle.
Dolazimo u situaciju da posle nekog vremena, kada srodnici takođe odu sa ovog sveta, postoji i to da mogu svi da koriste lik i delo neke ostvarene ličnosti, istorijske ličnosti, nekog naučnika, a da recimo neke institucije, koje traju po 100, 200, 300, 400 godina, nemaju pravo da zaštite sebe i da zaštite tog svog radnika i saradnika koji je radio u toj instituciji, a opet neki drugi će to moći da upotrebljavaju, možda da i zloupotrebljavaju.
Naša formulacija je "pravnih sledbenika". Mi predlažemo da usvojite ovu našu intervenciju.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Na član 10. amandman je podneo narodni poslanik Vladan Jeremić. Da li neko želi reč? (Da.) Reč ima Vladan Jeremić.

Vladan Jeremić

Srpska radikalna stranka
Hvala. Član 10. stav 2. Predloga zakona o pravnoj zaštiti industrijskog dizajna. Amandmanom, koji je poslanička grupa SRS podnela, predloženo je da se promeni i da glasi - da strana fizička i pravna lica uživaju prava koja proizilaze iz međunarodnih ugovora, jer smo smatrali da su u međunarodnim ugovorima predviđena prava stranaca tako da ih nema potrebe zakonom izjednačavati sa domaćim autorima.
Međutim, amandman nije prihvaćen, uz obrazloženje da je odredba člana 10. Predloga zakona odredba kojom se uređuje formalni i materijalni reciprocitet između narodnog privatnog prava i da je ta odredba sadržana u zakonima svih zemalja članica Pariske konvencije.
Šta je bila namera? Pre svega, ako imamo u vidu to da je odluka o tome kako i gde da se zaštiti industrijski dizajn, da može da ima izuzetan uticaj i na druge aspekte korišćenja dizajna i da je ključno praktično da sva pitanja o zaštiti dizajna budu obuhvaćena jednom globalnom poslovnom strategijom, odnosno vrstom zaštite, cenom, delotvornošću zaštite, pitanja o vlasništvu nad dizajnom mogu praktično biti značajna prilikom odlučivanja o tome da li razvijati dizajn u okviru preduzeća, da li za to angažovati nekog spolja, o planiranju vremena za korišćenje novog dizajna u reklamama, oglašavanju ili javnom predstavljanju na izložbama, koja inostrana tržišta treba izabrati, da li, kada i na koji način davati licencu ili preneti prava za tu komercijalnu eksploataciju dizajna drugim preduzećima, u zamenu za novčanu naknadu.
Jedan od ovih razloga, odnosno najbolji primer je i na čuvenoj kompaniji "Durasel", koja je sve do 1980. godine, proizvodeći čuvene alkalne baterije, praktično bilo preduzeće samo sa jednim proizvodom, da bi 1981. godine "Durasel" zaposlio dizajnere konsultante, sa zadatkom da proizvedu džepnu svetiljku, odnosno lampu, koja je ubrzo zatim, 1982. godine izbačena na tržište, a dve godine kasnije, upravo je taj dizajn osvojio nagradu Veća za dizajn Velika Britanije. Sledeće godine "Durasel" je predstavio više varijanti tih svetiljki sa različitim dizajnom, za različita tržišta, a džepna svetiljka sa modernim bojama je i kreirana za mlađe potrošače.
Sve te inovativne funkcionalne karakteristike su zaštićene patentom, a dizajn je zaštićen u svim važnijim zemljama u kojima trenutno ova kompanija i posluje.
Inače u cilju tog lakšeg približavanja, industrijski dizajn je klasifikovan, odnosno grupiran prema klasama. U prijavi za registraciju od podnosilaca se može zahtevati da navedu klasu proizvoda za koju nameru ima koristiti dizajn. Ono što je bitno da mnoge zemlje upravo koriste klasifikaciju iz tzv. lokalskog sporazuma o uspostavljanju međunarodnih klasifikacija za industrijski dizajn.
Pošto je već donekle ovo tema koja se tiče i tih nastupa, odnosno usmerenja ka inotržištu, jako je bitno da se industrijski dizajn zaštiti u inostranstvu, jer ukoliko firma ili bilo koji poslovni subjekt ima nameru da izvozi proizvode originalnog dizajna, ili nameru da daje dozvolu za proizvodnju, prodaju ili izvoz takvih proizvoda drugim privrednim subjektima u inostranstvu, naravno da se tu mora dosta pažnje posvetiti zaštiti svojih dizajna u tim zemljama, kako bi firma imala određene privilegije, odnosno zaštite u inostranstvu, kakve ima i na domaćem tržištu.
Ovakvim predlogom zakona zaštita industrijskog dizajna je praktično, može se tako reći, teritorijalno, odnosno zaštita industrijskog dizajna ograničena na zemlju ili regiju u kojoj je i registrovan dizajn. Ukoliko postoji ta želja da se industrijski dizajn zaštiti i na izvoznim tržištima, mora se pre svega voditi računa o tome da bude podnesena odgovarajuća prijava za zaštitu u svim tim zemljama gde poslovni subjekti imaju nameru da izvoze. Jako je važno ispoštovati rokove koji su predviđeni u tim međunarodnim ugovorima. Postoje nekakva tri načina kako može da se zaštiti industrijski dizajn u inostranstvu, to su pre svega, ta nacionalna, regionalna i međunarodna ruta.
Problemi su možda i troškovi zaštite, jer primera radi, trošak zaštite za recimo pet dizajna u 11 zemalja, korišćenjem upravo međunarodne rute koju sam pominjao, a koju nudi tzv. Haški sistem, iznosi približno 900 švajcarskih franaka, a imajući u vidu tu jednu makroekonomsku nestabilnost u kojoj se nalazimo i u koju egzistira privreda u Srbiji, jasno je da to može da predstavlja potencijalni problem za ovakav vid zaštite naših proizvoda.