DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 08.04.2010.

4. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

4. dan rada

08.04.2010

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 20:00

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Da li gospodin Momčilov želi reč? Izvinite, gospodin Vuković nije govorio. Simo Vuković ima reč.

Simo Vuković

Ujedinjeni regioni Srbije
Uvažena predsednice, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, najpre ću se osvrnuti na zakon koji se odnosi na zaštitu stanovništva od izloženosti duvanskom dimu.
Iako se u prethodnim diskusijama pokušavaju relativizovati razmere onoga što izaziva duvanski dim u smislu štetnosti po zdravlje stanovništva, mislimo da ćemo ipak tokom ove rasprave, bar što se tiče poslaničke grupe G17 plus, insistirati na tome, jer su efekti kako na zdravlje tako i na samu državu i na finansijski sistem u zemlji veoma duboki.
Što se tiče problema izloženosti duvanskom dimu, smatram da se ovde radi o jednom od najozbiljnijih javnozdravstvenih problema koje RS danas ima. Podsetiću narodne poslanike da smo mi krajem avgusta, početkom septembra raspravljali o Zakonu o javnom zdravlju, te se opredelili za taj koncept koji u svim razvijenim modernim zdravstvenim sistemima praktično nema alternativu. Koncept javnog zdravlja pre svega podrazumeva ne samo odgovornost nadležnog ministarstva, već gotovo svih institucija u zemlji, kako ovog parlamenta, tako i lokalnih samouprava, verskih zajednica i drugih institucija.
Štetni efekti koje izaziva pušenje u Srbiji su praktično alarmantni. Moram da podsetim, a verujem da su kolegama lekarima koji sede u parlamentu neki od ovih podataka poznati da u strukturi smrtnosti vodeće mesto zauzimaju nezarazna oboljenja, među kojima su kardiovaskularna i karcinom, koji praktično prednjače, a glavni faktor i jedan od glavnih faktora rizika jeste pušenje.
Uprkos naporima koje su država i Ministarstvo uložili kako bi se smanjila smrtnost od akutnih srčanih oboljenja, sa druge strane samu frekvencu, odnosno samu učestalost kardiovaskularnih oboljenja ne možemo sprečiti bez jedne šire društvene akcije i mislim da bi neodgovorno bilo da samo govorimo o odgovornosti jednog ministarstva.
Dozvolite mi da samo još nekoliko podataka iznesem, a koji su bazirani na analitičkoj studiji koju je radio Institut za javno zdravlje "dr Milan Jovanović Batut", i koji je obuhvatio praktično dekadu od 1997. do 2007. godine. To je i u samom obrazloženju zakona izneto, da u Srbiji puši više od trećine odraslog stanovništva.
Međutim, to ću dopuniti još nekim alarmantnijim podacima. Više od polovine školske dece u Srbiji starosti između 13 i 15 godina, dakle 54,7% su već pušili cigarete, a svaki šesti trenutno puši. Drugi podatak, koji svakako mora svakog dobronamernog i odgovornog čoveka da zabrine, jeste da je 97% mladih u populaciji izloženo duvanskom dimu, kako u svojoj kući, tako u školi.
S druge strane, imamo i objektivne probleme koji se tiču prosvećenosti i informisanosti stanovništva, te prema ovoj istoj studiji izneto je da je svega nešto preko polovine odraslog stanovništva informisano o štetnim efektima koje duvan izaziva, pri čemu možemo reći da je 2000. ovaj procenat bio mnogo manji, međutim, zahvaljujući mnogim promotivnim akcijama nešto se podigao nivo informisanosti stanovništva o štetnim efektima.
Mislim da je potpuno promašena teza ako govorimo o svrsishodnosti donošenja ovog zakona u smislu smanjenja broja pušača. Prosto, tu nas demantuje praksa koja je sprovedena pre svega u zemljama EU i SAD. Moram da spomenem da je Finska gotovo nekoliko decenija imala problem da preko 70% stanovništva su bili pušači. Nakon sprovedenih restriktivnih zakona i gotovo najboljih svetskih preventivnih programa taj broj pušača je sveden na nekih 20%.
Ono što moram takođe da istaknem i ovde je neko od prethodnih diskutanata istakao i pomenuo aktuelni problem koji se tiče liste čekanja za kardiovaskularne operacije i intervencije, koji je u potpunosti pojednostavljen i gleda se isključivo kroz jednu dimenziju, a to je nedostatak kadrovskih i tehničkih kapaciteta.
Mogu da to posmatram ili kao nedobronamernost, neinformisanost ili zluradost da se to prikaže isključivo kroz tu dimenziju. Imamo jednu eksploziju kardiovaskularnih oboljenja koja su izazvana sa više faktora, ali morate biti uvereni u to da duvanski dim tu najvećim delom uzima svoj danak.
Verovatno da ne postoji supstanca, odnosno materija čiji su štetni efekti više u istoriji medicinske nauke proučavani i egzaktno dokazani kao što se radi o duvanskom dimu. Poslednjih pola veka, i to je istaknuto u obrazloženju, doneti su podaci koji nas praktično usmeravaju na zaključak da duvanski dim ima štetne efekte po sve organske sisteme i tkiva.
Međutim, s druge strane, ono što je objektivno, što je zapravo realnost da postoji jedan veoma žilav otpor i otvoreno pitanje – zašto onda još uvek postoji toliki broj pušača u svetu, pa i u Srbiji? Razloge za to možemo potražiti na različitim stranama. Ako govorimo o Srbiji, mislim da na to treba da se usmerimo, kod nas postoji jedna tradicionalna prihvatljivost i tolerantnost prema pušačima.
S druge strane imamo jedno nekritično prisustvo, latentno i nesvesno reklamiranje duvana u masovnim medijima. Postoji jedan nekulturološki obrazac ako hoćete, bilo kroz filmove ili literaturu, gde su cigarete neizbežan dekor. Imamo, uz to, ozbiljan problem koji se tiče veoma široke dostupnosti duvanskih proizvoda i njihove niske cene.
Imamo otpore koji postoje i koje smo danas čuli i koji se kreću od racionalnih i do iracionalnih i to je veoma široka lepeza. Niko ne spori da postoje veliki pritisci moćne i prebogate duvanske industrije, pa i interesnih grupa koje idu uz nju, da li su to distributeri ili oni koji takođe učestvuju u tom lancu, do onih iracionalnih stavova, na koje me je podstakao prof. Šami, a to je da se na jedan romantičan način govori o cigaretama, pušenju, a zapravo čini mi se da tek kada se stane u red za lečenje štetnih efekata i oboljenja koja nastaju kao posledica toga, onda imamo i kritičniji stav i gledanje koje ima potpuno drugačiju sliku o duvanu.
Država koja je suočena sa celom ovom slikom koju sam namerno prikazao, kada kažem država ne mislim samo na Ministarstvo, već i na sve nivoe vlasti i institucije koje postoje se moraju priključiti u tu sveobuhvatnu akciju. Da to ne bi bio jedan apstraktan plan za borbu protiv duvanskog dima, ponovo ću vas vratiti na to da je to naša zakonska obaveza koja proističe pre sveg iz Zakona o javnom zdravlju.
Ukoliko svi ne prihvate i ne budu svesni ovih posledica koje su veoma dugoročne po celokupno stanovništvo Srbije, sigurno da ovaj zakon neće imati one rezultate koje možemo danas da očekujemo.
Već vidim da veliki broj ljudi, pogotovo u ovoj sali, sa skepticizmom dočekuje to da li će ovaj zakon biti primenjen u praksi. Ako na taj način pristupamo zakonu i ako se to prenese na sve one koji treba da ga sprovode, jako teško možemo očekivati da će to sve zavisiti od ministra ili neke osobe ili organa koji bi sam trebalo da sve to sprovodi.
Navešću vam primer koji se tiče nadzora nad sprovođenjem ovog zakona. Dakle, nisu u nadzor objekata, kojima treba da se kontroliše sprovođenje zakona, uključene i sanitarna i zdravstvena inspekcija koje pripadaju ministarstvu, uključena je i prosvetna inspekcija i komunalne policije gradova i grada Beograda. Dakle, svi preuzimaju odgovornost za sprovođenje ovog zakona.
Ukoliko ne bude te sinhronizovane akcije naravno da nećemo imati efekte. Zbog toga govorim i tu se slažem sa nekim od prethodnih diskutanata koji su rekli da ovde nemamo pravo da se delimo.
Ono što je ponajmanje, čini mi se, ovde važno to je da imamo obavezu koja proističe iz Okvirne konvencije o kontroli duvana Svetske zdravstvene organizacije, koja je kod nas praktično ratifikovana i stupila na snagu. Ako budemo to isključivo posmatrali kao obavezu onda smo u ozbiljnom problemu upravo zbog onih razloga koje sam prethodno naveo.
Ono što posebno želim da apostrofiram i što će sigurno biti i predmet dalje diskusije to je sama priroda zakona.
Uzeću sebi za slobodu da kažem, poznavajući ministra Milosavljevića, verujem da ukoliko je on mogao apsolutno da odlučuje o samoj prirodi zakona, onda bi on sigurno bio restriktivniji nego što je ovde slučaj.
Dakle, ne bih nazvao, kao neki prethodnici, ovaj zakon kompromisom, nego čini mi se da je ovde morala da se uvaži realnost i jedini izuzetak u zakonu koji je napravljen tiče se ugostiteljskih objekata.
Naime, iskustva uvođenja veoma restriktivnih zakona, koje ima zaista nekoliko zemalja u EU, mogu da navedem primer koji je bio u Belgiji, dakle, nakon uvođenja restriktivnog zakona zaista je u ugostiteljskim objektima zabeležen pad prometa za 50%.
Naravno da su i naše komšije u Republici Hrvatskoj donošenjem zakona takođe imali sličan problem.
Verujem da je predlagač razmatrajući te činjenice, zapravo tu realnost morao da uvaži, pogotovo što živimo u ambijentu ekonomske krize i jedan udar na ugostitelje možda i u ovom momentu ne bi bio dobar.
Ono što takođe želim da kažem, verujem da i kod predlagača, a i kod vladajuće većine, će prevladati mišljenje da se i ovde radi o jednom prelaznom rešenju i da ćemo mi biti primorani za dve do tri godine da uvedemo restriktivniji zakon i da praktično ukinemo i ove izuzetke koji postoje u samom zakonu.
Što se tiče zakona o lekovima, ministar je u uvodnom izlaganju izneo da se zapravo ovde radi o potrebi donošenja zakona zato što prethodni zakon iz 2004. godine je zbog same dinamike farmaceutske industrije, farmaceutskom tržištu, njegovog praktično svakodnevnog razvoja dopunjavan podzakonskim aktima i da smo došli do momenta kada praktično moramo da donesemo novi zakon.
Zakon o lekovima i o medicinskim sredstvima koji je donet 2004. godine jeste bio jedan od prvih zakona kojima smo ušli u proces zakonske harmonizacije sa regulativom EU. Sa druge strane, danas taj zakon je apsolutno uvažio najviše evropske i svetske standarde u smislu poštovanja direktiva, a pre svega smernica Dobre proizvođačke laboratorijske prakse.
On čini zaista deo regulatornog okvira koji reguliše to farmaceutsko tržište, odnosno odnose u lancu koji zapravo počinju od proizvođača, idu preko veletrgovaca, zdravstvenih ustanova. Tu se posebno odnosi na apoteke. Oni koji su poslednji, a koji su najvažniji u lancu, to su pacijenti, jer krajnje opredeljenje i naše zdravstvene politike zdravstvenog sistema jeste bezbednost i zdravlje pacijenata.
Mislim da je to najveći kvalitet ovog zakona jer mnoge nedostatke koje je imao prethodni zakon u smislu bezbednosti pacijenata koji dobijaju lekove ili medicinska sredstva na recept, bez recepta, ovde su u mnogo većoj meri zaštićeni.
Ono što bih takođe želeo da istaknem, to je da temelji ovog zakona počivaju na usklađenosti sa važećim direktivama u EU koje se odnose na humane i veterinarske lekove, te smernicama, kao što sam istakao, dobre proizvođačke i laboratorijske prakse.
Ovde je spomenuto, nadam se da ćemo dobiti odgovor od ministra, ali postoje i zakoni u okruženju koji obrađuju u celini i veterinarske i humane lekove. Ovaj zakon i vrlo precizno odvaja, premda se radi o jedinstvenoj zakonskoj materiji. On uređuje oblast i prometa i dobijanja dozvola, kako lekova i medicinskih sredstava, tako i kliničkih ispitivanja praćenja neželjenih efekata, to je veoma važan deo, zatim obeležavanja, ono što je bilo česta primedba različitih udruženja i farmaceuta i pacijenata, kontrole kvaliteta inspekcijskog nadzora i drugo.
Pomenuto je da su tu date definicije za neke nove vrste lekova koje su se u međuvremenu pojavile. Ono što je veoma važno, potpuno je definisan nosilac dozvole za stavljanje leka u promet i ko to zapravo može da bude.
Sigurno je da najveću pažnju izaziva određivanje postupka izdavanja različitih dozvola za lek. To smo imali tokom pretresa na samom Odboru za zdravlje i to je razumljivo, s obzirom na potencijalne velike finansijske interese koji postoje u ovoj oblasti.
Međutim, čini mi se da su u Predlogu zakona u potpunosti ovi postupci veoma precizno definisani. Skrećem pažnju da se ovde vodilo računa i o sukobu interesa koji može nastati kod članova komisija koje se bave procenom odnosno donošenjem odluke za stavljanje leka u promet.
Takođe, sa ovim predlogom zakona regulisan je režim izdavanja lekova, što je često predmet sporenja u stručnoj i u široj javnosti. Ono što je takođe važno, definisanje kontrole kvaliteta leka koju vrši agencija za lekova i medicinska sredstva na svim nivoima i u precizno definisanim rokovima.
U skladu sa tim vršiće se i kontrola usklađenosti proizvodnje leka sa smernicama dobre proizvođačke i lekarske prakse, kao i ova usklađenost u samoj distribuciji i prometu lekova. Veoma je važna i propisana obaveza obaveštavanja nadležnog ministarstva o svakoj promeni, grešci, nezgodi ili prestanku proizvodnje leka. Vodilo se računa o nametanju obaveze snabdevačima tržišta za kontinuiranim snabdevanjem lekovima čime se zapravo štitimo i od veštačkih nestašica kojima su ponekad skloni snabdevači i veletrgovci.
Cena lekova, to je veoma važno zbog građana da istaknemo, kao i kriterijumi za njihovo određivanje i dalje određuje Vlada, izuzev onih koji se izdaju bez recepta, čime se zadržava politika zaštite standarda, a indirektnih prava na dostupnost zdravstvenoj zaštiti.
Predviđeno je i formiranje regionalnih centara za praćenje neželjenih efekata. Ono što će sigurno biti problem na terenu to su kadrovski kapaciteti za sprovođenje farmakovigilanse, ali verujem da će kroz određeni period i ta procedura biti ispoštovana.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Paja Momčilov ima reč.

Paja Momčilov

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, na početku svog izlaganja bio bih slobodan da se osvrnem na par konstatacija ovde o Odboru za zdravlje.
Neka mi bude dozvoljeno da kažem da smatram da je Odbor za zdravlje dobro radio, da ne mogu da se okvalifikuju članovi Odbora kao neradnici i kao ljudi koji loše rade svoj posao. Štaviše, mislim da je to jedan od odbora koji možda i prednjači u radu. Ne kažem ovo kao lični sud i ocenu, nego tako smo ocenjeni od izvesnih nevladinih organizacija na skupovima koji su održavani u Srbiji.
Mi smo raspravljali mnoge važne probleme iz zdravstvenog sistema i trudili smo se, a mislim da smo dobrim delom dosta i uspeli, da tu nadzornu ulogu promovišemo, eto, možda na jedan skroman način, ali bolje nismo mogli.
Prvo ću govoriti nešto o zakonu o duvanu. Rekao sam da je on nepotrebno donesen. Rekao sam da je to zakon koji je opet zakon kompromisa i da on ide u susret profitnom sektoru proizvodnje duvana i duvanskih proizvoda i nekih drugih institucija u ovom sistemu, kao što su kockarnice, igraonice itd, i da to opet sigurno nije nešto što je sasvim dobro.
Rekao sam da su neka rešenja nerealna i teško ostvariva, a rekao sam takođe i da imamo smešnih odredbi. Već imate kod same definicije – pušenje je posedovanje ili rukovanje upaljenim duvanskim proizvodom, bez obzira da li se dim aktivno udiše ili izdiše. Kako ga možeš izdisati bez udisanja, nije mi jasno. Ovo prvo – posedovanje, isključuje da onda i koristiš, znači, ako držiš u džepu, to je isto posedovanje, po meni.
Imate tu neke definicije – prostorija za pušenje mora biti zatvorena prostorija u celini, sa kliznim vratima koja se moraju samostalno zatvarati, s tim da se zatvoreni prozori i vrata smatraju kao deo zida te prostorije. Kako prozor može da se smatra delom zida? Ne može nikako po zakonima logike, ne treba takve stvari ovde ni pisati. Ovo bi učiteljica deci, kad bi tako nešto napisali u prvom razredu, popravljala.
Dalje se kaže – ako soba ima plafon. Pa, koja soba nema plafon? Vi kažete – ako soba ima plafon, i ako ima vrata i prozore, potpuno zatvorena sa svih strana tvrdim zidom od poda do plafona – znači, pa ne može da bude potpuno zatvorena ako ima prozor i vrata. Šta pišete ovde? Ovo ne razumem.
Sledeća besmislica – ako se vrata sobe u kojoj je pušenje dozvoljeno otvaraju u prostoriju u kojoj pušenje nije dozvoljeno, izuzev ako ta soba ima vrata koja se mehanički zatvaraju. Sva se vrata mehanički zatvaraju sem onih koja imaju elektronsku fotoćeliju. Što pišete ovo?
Zašto sam rekao da je nepotreban zakon? Rekao sam zato što taj zakon nije napredak u odnosu na prošli. Kad gledam prošli zakon, ne volim zakonske propise i nekako su mi suvoparni, i jezik kojim su ti zakoni u prošlosti pisani, ali ovaj prošli je cveće u odnosu na ovo što ste vi ovde sad napisali.
Biću slobodan da zbog građana Srbije pročitam prvi član prethodnog zakona, koji je vrlo kratak, koji nema mnogo članova, svega deset, i koji je praktično ono što ste vi ovde naširoko obrazlagali obuhvatio. On kaže: "Pušenje se zabranjuje u zatvorenim prostorijama u kojima se obavlja vaspitno-obrazovna delatnost, uključujući zbornice, i obezbeđuje smeštaj, boravak i ishrana dece, učenika i studenata; obavlja prijem, smeštaj, nega i lečenje korisnika zdravstvene zaštite i lica u stanju socijalne potrebe; obavlja proizvodnja, kontrola i promet lekova".
Neću dalje ići. Potpuno jasan govor. Bez suvišnih reči. Svako razume šta se kaže. Ima i liftova, a njih niste predvideli, a moglo bi da se podvede pod neku od vaših definicija. Ali, da se ostavimo toga.
Vi navodite da je razlog za donošenje ovog zakona briga o zdravlju građana Srbije. Čovek bi mogao da kaže da ste delom i u pravu, ali ako malo dublje promislimo, videćemo da i te kako niste. Vi kažete da se oslanjate na Okvirnu konvenciju o kontroli duvana, koju smo 9. februara 2006. godine ratifikovali i koja je u obavezi za nas da važi od 9. maja.
Mene interesuje, evo baš vi gospodine ministre, vi ste i funkcioner Svetske zdravstvene organizacije, evropskog ogranka, verovatno ćete se složiti sa mnom, najvažniji dokument je "21 cilj za 21. vek".
Cilj 12 glasi ovako: "Redukcija štetnosti alkohola, droge i pušenja. Do 2015. godine efekti po zdravlje zbog upotrebe psihoaktivnih supstanci, kao što su duvan, alkohol i droge, treba da budu značajno sniženi u svim zemljama regiona. U svim zemljama bi udeo nepušača trebalo da bude bar 80% među starijima od 15 godina, a blizu 100% kod osoba mlađih od 15 godina". Zašto niste pošli od toga? To je obavezujući dokument za nas. Mi smo članica evropskog ogranka Svetske zdravstvene organizacije. Za vas to ne postoji.
Pozivate se na Okvirnu konvenciju, zbog te Okvirne konvencije je jedna od bivših predsednika, Norvežanka, morala da ode i da se povuče u vilu u Francuskoj, zbog sukoba sa duvanskom industrijom. To je dobro poznata stvar.
Znači, ako se pozivate na to, krstite se vi, ovo nije crkva, gospodine ministre, a i vaše upadice su nepristojne i nekulturne. Ne branim vam da se tako ponašate, stvarno nemam ništa protiv. Vi imate pravo i na to. Što se vi krstite, znači, iščitao sam vam jedan od ciljeva na koji se niste pozvali a na koji ste dužni.
Doduše, kada ste plan o zdravstvenoj zaštiti organizacija dostavili našem odboru i kada smo mi razmatrali, pa smo kazali kako se plan zdravstvene zaštite za Srbiju, petogodišnji, budući, ne oslanja na dokumente, upravo na ovaj koji sam sada citirao, dobili smo objašnjenje da nismo dužni. Bogami, nešto tu nije u redu sa tumačenjima vašim i vaših saradnika.
Elem, da se opet vratimo ovom zakonu. Pošto je dosadašnji zakon bolji, apsolutno jasniji, kraći i precizniji, šta je problem? Verovatno je problem što edukacija i prosvećivanje nisu dali dobre rezultate. Za to nije krivo Ministarstvo zdravlja, to je kriva čitava društvena zajednica, na čelu sa izvršnom vlašću.
S druge strane, nadzor i inspekcija takođe su pali i nisu odradili svoj posao. Notorna je činjenica da dve inspekcije, koje su po ovom zakonu bile zadužene da se brinu o njegovom sprovođenju, nisu uspele da odgovore svom zadatku i da nisu sankcionisale ono što su bile dužne.
Gde je problem kod Ministarstva? Hajde sad dolazimo do problema. Ne može se licemerno donositi jedan kompromisan zakon na ovakav način, a u isto vreme štititi lobi proizvođački i duvanske industrije, na čelu sa stranim firmama, a vi dobro znate koje su to firme – Filip Moris, Britiš Ameriken Tobako i Japan Tobako, sa jednom našom fabrikom koja takođe postoji i koja je dobila licencu. Šta je radila Amerika?
Amerika je, ministarstvo pandan Ministarstvu zdravlja, tužila fabrike i velike lance proizvođača duvana i tražilo milionske odštete zbog narušavanja zdravlja građana Amerike. Dobijali su na sudovima velike milionske odštete.
Ako se borite za zdravlje građana Srbije, zašto vi, zašto fond ne pokrene isto ono što je pokrenuto u Americi, i ne samo u Americi nego i u drugim razvijenim zemljama Evrope? Ne. Vi ste ovde prodali fabrikama koje moraju da nađu novo tržište, pošto su proterane iz Amerike, a kad se američka fabrika protera, kad jednog pušača izgube u svojoj zemlji, oni moraju da nađu dva do tri u drugoj siromašnijoj, da bi mogli da imaju i dalje svoje profite.
Vi ste ugrađeni u taj profitni sektor i vi ih branite kao ministar zdravlja. Vi imate dinar zdravstveni, to je malo, to je ništa. Radite ono što rade razvijene zemlje sveta i Evrope, i što su uradile, u istinskoj borbi proganjanja i iskorenjivanja pušenja i duvana.
Šta ste uradili sa proizvođačima duvana? Namamili ih premijama i premiranjem. Sada kada hoćete da im ukinete, oni prete štrajkovima. Zašto ih niste preusmerili na druge kulture i druga dobra da proizvode, pa da se onda stimulacijama, naravno, smanjuje ta proizvodnja duvana.
Na kraju krajeva, kako izgleda bilans proizvodnje i potrošnje duvana u našoj zemlji? Ako je verovati Privrednoj komori Srbije, najnovijim podacima, kaže se ovako – u 2008. godini u Srbiji je 133,8 miliona dolara spoljnotrgovinska razmena duvana i duvanskih proizvoda. Na izvoz otpada 45 miliona dolara, a na uvoz 88,7 miliona dolara, što znači 43,5 miliona dolara smo u deficitu. Evo šta štićenje profitnog sektora donosi Srbiji – donosi deficit i donosi je l' tako nepotreban uvoz, a sigurno ćete se i vi složiti da je duvan apsolutno štetan.
Vi to ne radite, to treba da radite, a ne ovako kompromisne loše zakone da donosite. To da ste uradili, imali biste našu podršku. Srpski radikali bi rekli – stvarno vodite brigu o zdravlju građana Srbije.
Ono što samo još hoću da kažem, kako vi to mislite da uvedete tu novu kontrolu tih kontrolora? To je nerealno. Vi ne sprovodite ni sad kontrolu od lica ovlašćenih, kojima je to profesionalna dužnost, a očekujete da ćete od nekih volontera imati sankcionisanje. Neće moći.
Na kraju krajeva, ako govorimo o duvanu, kao lekar nemam dilemu da je on štetan. Kao nepušač kome duvan smeta, apsolutno bih bio za sveobuhvatnu primenu zabrane pušenja. Ako vi govorite o Evropi, onda kažite 11 zemalja Evrope ima sveobuhvatne zakone o zabrani pušenja.
Ako ste smogli snage da dotle dođete, nije to samo Evropa, to su i Amerika i druge zemlje, onda ima smisla menjati ovaj bolji zakon od ovog nakaradnog vašeg. Onda ima smisla. Ali, ako niste dotle došli i nemate snage ni da uradite onaj prethodni važniji korak, da proizvodnju i distribuciju u našoj zemlji na štetu naših građana smanjujete, nemojte se ni ovim papirima igrati.
Mnogo ste se zaigrali, a zdravlje građana Srbije nije dobro. To ću vam isto pokazati u kasnijem izlaganju. Ono što sam rekao, da kao lekaru bi mi se činilo opravdano i da se primene sveobuhvatne mere, koje vi niste ovim zakonom primenili. S druge strane, ako poznajem i poštujem principe medicinske etike, stvarno sam u dilemi da li je u redu ograničavati ljudska prava pušačima i zabranjivati im da u odvojenim prostorijama posebnim mogu da i na štetu svog zdravlja koriste duvan?
Hipokratova etika više ne važi. Možete da se prekrstite opet ministre, sad je momenat možda. Nov princip medicinske etike uključuje informisani konsenzus i pristanak. Kao lekar, ako mi dođe Jehovin svedok, krvari i potpiše da ne želi da primi transfuziju, moram da prihvatim to.
Ako je princip medicinske etike takav i svaka metoda za lečenje i dijagnostička mora da bude propraćena danas informisanim pristankom, onda mi sada dolazimo stvarno u jedan apsurd. Kako možemo tim ljudima, čak i da se bavimo na neki način ''eutanazijom'', gospodine ministre, kako onda da branimo ljudima u nekom ograničenom prostoru uz jednu pravu kontrolu da upražnjavaju i ovako nešto?
To je ono što sam imao da kažem u vezi sa ovim zakonom i mislim da je to dovoljno. Voleo bih vaše odgovore, sem kršćenja. Pogrešili ste instituciju, izgleda ste i praznike i datume pobrkali, prošao je Uskrs. Da sam znao, poneo bih jaja pa bi se možda i potucali, ko zna, ali nisam znao da ste religiozan i da se krstite u parlamentu.
Sad nešto u vezi sa zakonom o lekovima. Samo bih nešto rekao zašto mi nismo za ovaj zakon. Ako pročitate, recimo, dnevnu štampu, čoveka zainteresuje šta piše dnevna štampa, šta nam je doneo novi zakon o lekovima. Čitam – 20. februar, list "Blic" - "Moguće poskupljenje lekova", to je naslov.
Onda, sažeto na osnovu intervjua sa osobom koja sedi pored vas, gospođom Pavlović, šta predviđa novi zakon – usaglašavanje sa direktivama EU, usaglašavanje sa zadacima Svetske trgovinske organizacije, stvaranje uslova za domaće proizvođače za izvoz lekova, proizvođači formiraju slobodne cene lekova koji se ne izdaju na recept, jednostavnije izdavanje dozvole, uvažavanje stranih sertifikata, skraćuje se vreme, jednostavniji uvoz i izvoz lekova.
Ako pročitamo šta ste napisali u vašem obrazloženju za razloge, vi kao ministar zdravlja, a napisali ste tri stvari. Kazali ste ovakve razloge: broj jedan - usaglašavanje sa direktivama i drugim propisima EU iz oblasti lekova i medicinskih sredstava; broj dva – usaglašavanje sa zahtevima Svetske trgovinske organizacije; i tri – stvaranje uslova za domaće proizvođače lekova i medicinskih sredstava za plasman njihovih proizvoda u zemlje EU i druge zemlje sveta.
Gospodine ministre, osnovni razlog zašto je trebalo da menjate i donosite ovaj zakon je da obezbedite građanima Srbije kvalitetne, bezbedne, jeftine i dostupne lekove. Nigde to niste napisali. Stavili ste se potpuno u kola profitne farmaceutske industrije, a građani Srbije vas uopšte ne interesuju. To ću vam dokazivati i u kasnijem izlaganju. Gde su vam ovi principi? Nigde ih niste naveli. Ovo su razlozi zašto ste vi ovo doneli.
Kada predstavnici farmaceutskog sektora, nevladine organizacije nama kao Odboru i svim članovima pošalju pisma koja ću vam pročitati, molim vas da date i odgovore, odbranite se, ne krštenjem, rečima, da li vi niste neko ko je u lancu profitnih farmaceutskih firmi?
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zaista nije u redu, ne možete tako sa ministrom razgovarati, postavljajući mu, pre svega, pitanja koja degradiraju ličnost ministra, Vlade i ovog doma.

Paja Momčilov

Srpska radikalna stranka
Ako vi dopuštate njemu da se tu krsti, da se kezi, nemam ništa protiv, i da je to u redu, a ja ničim njega nisam uvredio. Pročitaću vam to pismo, ja sam samo citirao pismo.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Molim vas, držite se dnevnog reda.

Paja Momčilov

Srpska radikalna stranka
Apsolutno se držim.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Držite se dnevnog reda, zakoni su na dnevnom redu, a ne pismo koje vi dobijate. Molim vas, dajte da imamo malo dostojanstva, kolega.

Paja Momčilov

Srpska radikalna stranka
Hoću, nisam protiv toga, samo sam rekao da ono što je napisala farmaceutska struka, što je nama prosleđeno i što ću pročitati, traži odgovor. Ako sam nekoga time uvredio, izvinite.
Pošto je 20. minut, prekinuću sad, pa ću nastaviti kasnije.