DRUGO VANREDNO ZASEDANjE, 07.06.2010.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGO VANREDNO ZASEDANjE

1. dan rada

07.06.2010

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 11:10 do 13:45

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Gospodine Radenkoviću, izviniću vam se samo na trenutak, imamo goste, pa bih htela da ih pozdravimo i da vas o tome obavestim.
Pre nego što nastavimo sa radom, dozvolite da vas obavestim da je deo naše sednice sa galerije Velike sale Doma Narodne skupštine prati grupa studenata Pravnog fakulteta i Fakulteta političkih nauka Univerziteta "Singidunum" u Beogradu i to: Jovan Najdenov, Gala Gajić, Igor Nušić i Bojan Balaž. Pozdravimo ih. (Aplauz)
Izvinite i nastavite sa izlaganjem.
...
Socijalistička partija Srbije

Dejan Radenković

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija
Hvala predsednice.
Neću više da dužim na ovu temu, uključiću se kada bude rasprava u pojedinostima.
Da zaključim kada je ovo regulatorno telo u pitanju, kada je Agencija u pitanju, smatram da treba da bude operativnije nego što je bilo, ali, molim vas, da obratimo pažnju da ostane nezavisno. Mislim da nas na to upućuju i Direktive EU, da tu ne dođemo u neku koliziju, u taj neki nadzor koji je možda bespotreban. Ako mislite da je vreme za neki nadzor i postoji nešto što vi znate, a mi ne znamo, onda nam recite. Onda bih ja i pojačao nadzor, pa po cenu da možda u nekom narednom periodu ne treba da ispoštujemo…Naravno da ćemo mu kroz izmene i dopune možda pružiti mogućnost da bude stvarno nezavisno, onako kako je to u drugim zemljama EU.
Kao što sam rekao, Poslanička grupa SPS-JS podržaće zakon u načelu, ako eventualno kroz raspravu dođe do nekih predloga i da se zakon poboljša. Vodićemo raspravu u pojedinostima, tako da vam zahvaljujem na pažnji, toliko. Hvala. (Aplauz)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Milan Lapčević.
Oprostite, po Poslovniku narodni poslanik Momir Marković. Izvolite.

Momir Marković

Srpska radikalna stranka
Gospođo predsedniče, prekršen je član 27. Poslovnika alineja 1, 2. i 3, gde se kaže da se starate o primeni Poslovnika Narodne skupštine. Naime, Poslovnikom je regulisano kada narodni poslanici koji izdvoje mišljenje na odborima imaju pravo da obrazlože svoje izdvajanje mišljenja. Pošto mi niste dali reč onda kada ste davali reč poslanicima koji su izdvojili mišljenje, išao sam u službu i tražio sam da se ovo dostavi. Oni su rekli da su poslali još pre nekoliko minuta i mislim da je vreme da mi date reč da objasnim zašto sam izdvojio mišljenje.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Gospodine poslaniče, onog momenta kada mi stigne taj izveštaj daću vam reč, rekla sam, već. Još uvek nemam izveštaj o tome ko je izdvojio mišljenje.
Reč ima gospodin Lapčević.
...
Nova Demokratska stranka Srbije

Milan Lapčević

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovano predsedništvo, poštovana gospođo ministar, dame i gospodo narodni poslanici, nastavlja se stara praksa, koja se pokazala više puta u ovom sazivu parlamenta, da se veoma važni zakoni usvajaju po pravilu na Vladi četvrtkom, a dostavljaju parlamentu petkom, a već ponedeljak ili utorak kreće njihova rasprava u parlamentu.
Zaista mi nije jasno čemu tolika žurba da se zakon o elektronskim komunikacijama, koji je jedan veoma važan zakon, usvoji prošlog četvrta na Vladi, u petak dostavi narodnim poslanicima, da bi danas, u ponedeljak, za dva dana trebalo kompletan materijal ovog važnog zakona da pročitamo, pripremimo amandmane, pripremimo se za raspravu i da danas validno tu raspravu i sprovedemo u parlamentu. Dakle, ukupno dva dana za 100 strana materijala i preko 150 članova ovog zakona.
Šta je bio problem da se ovaj zakon usvoji ranije na Vladi ili šta je problem da bude stavljen na raspravu u parlament na nekoj narednoj sednici? Kome se toliko žuri da ovo prođe ekspresno brzo, sa što manje rasprave i što manje priče u parlamentu? Očigledno da se žuri Vladi, Ministarstvu, pre svega vladajućoj koaliciji, kako bi se na jedan netransparentan način pripremila podloga za privatizaciju najznačajnije ili jedne od najznačajnijih preostalih državnih kompanija koje pune budžet Republike Srbije, a to je "Telekom Srbija".
Druga okolnost koja prati najavljenu privatizaciju "Telekoma Srbije", jeste nelegitimnost Upravnog odbora Agencije za telekomunikacije sadašnjeg RATELA, a buduće agencije za elektronske komunikacije. Ova agencija ima nadležnost regulatornog tela da kontroliše subjekte koji se bave poslovima na komunikacionom tržištu i da sprovodi zakone i propise u ovoj oblasti, da vrši nadzor, da prosto bude posrednik između korisnika usluga i onih koji daju te usluge.
Kao što je prethodnik pomenuo, od pet članova Upravnog odbora Agencije za telekomunikacije, dvojici članova je istekao mandat 2008. godine, dvojici 2009. godine, a 1. juna 2010. godine, odnosno pre sedam dana istekao je i predsedniku Upravnog odbora Agencije. Dakle, mi danas nemamo nijednog legitimnog člana Upravnog odbora Agencije, ali ćemo bez obzira na to, verovatno već u septembru dobiti javni poziv za prodaju "Telekoma Srbija", pošto očigledno i vama i vladajućoj koaliciji ne odgovara da nezavisno regulatorno telo ima mišljenje o prodaji tako važne kompanije za našu zemlju.
"Telekom Srbija" nije samo kompanija koja posluje u Republici Srbiji. Pre četiri godine Vlada Republike Srbije donela je odluku da "Telekom Srbija" privatizuje "Telekom" Republike Srpske, a potom i mobilnog operatera u Crnoj Gori, tako da je "Telekom Srbija" danas jedan od najznačajnijih operatera u fiksnoj i mobilnoj telefoniji u ovom delu Evrope, odnosno barem na Balkanu. Jači i od operatera iz Slovenije i Hrvatske.
Za tako važnu kompaniju država Srbija će doneti odluku, pre svega ova vladajuća koalicija, da je privatizuje, a prethodnica toj privatizaciji jeste vaša čuvena izjava od pre godinu i po da je neophodno povećanje cena impulsa u fiksnoj telefoniji, ali i cena pretplate, da bi se otvorilo tržište i da bi se otvaranjem tržišta dobile manje cene.
Dakle, prvo ćemo da povećamo cene impulsa i povećamo cene pretplate, a onda će da se otvori tržište pa će te iste cene koje su povećane sada da se smanje. Naravno da od toga nema ništa i da smo povećanjem cene impulsa od 100% u oktobru 2008. godine i tri puta isto oktobra 2008. godine, a zatim još dva puta u februaru ove godine dobili da je cena impulsa 60 para u onom najjeftinijem saobraćaju, a cena pretplate je 450 dinara, a bila je 75 dinara.
Više od pet puta je povećana pretplata i danas može da se jednom jednostavnom računicom preračuna da će za oko 4,5 miliona pretplatnika fiksne telefonije po četiri i po evra pretplate godišnje danas "Telekom Srbija", a sutra verovatno "Dojče Telekom" ili neko ko bude po volji vladajućem režimu, inkasirati oko 250 miliona evra samo od pretplate.
Pominje se cifra da će se dobiti od prodaje "Telekoma" oko milijardu i po evra. Kada to, opet, prostom računicom prevedete na običan jezik, ispada da će za šest godina samo od pretplate biti otplaćeno 51% prodatih akcija "Telekoma Srbija". Baš bi me interesovalo da nam vi kao ministar nadležan za poslove telekomunikacija, doduše, ne i stručno lice u toj oblasti, s obzirom na to da nemate dodirnih tačaka sa telekomunikacijama, objasnite koji je rezon za jednu državu da prodaje tako značajnu kompaniju koja ogromna sredstva uplaćuje u državni budžet, a iz tog državnog budžeta finansiraju se mnoge aktivnosti države, pa i one socijalne i razne druge kategorije, penzioneri, školstvo, zdravstvo i sve drugo što je neophodno za funkcionisanje jedne države.
Prošle godine "Telekom Srbija" je iskazao dobit veću nego ranijih godina na jedan fiktivan, da kažem, prosto, lažan način, tako što nije ulagao u infrastrukturu skoro ništa, odnosno investicije u "Telekomu Srbija" su bile pet ili šest puta manje nego ranijih godina, pa se onda dobio profit koji je prikazan kao najveći do sada, kako bi se u domaćoj javnosti, ali verovatno i u stranoj i onih koji su zainteresovani za privatizaciju, došlo do zaključka da se radi o vrlo profitabilnoj kompaniji, kako ta kompanija dobro radi i kako bi bila poželjna kao kompanija koju treba kupiti.
Još jedna interesantna činjenica je vezana za funkcionisanje vašeg ministarstva. S obzirom na to da dolazite iz stranke eksperata, koja je u dva prethodna izborna ciklusa promovisala svoj slogan "Stručnost ispred politike", pokazali ste i vi kao pripadnik te stranke, ali i vaš predsednik, to na delu kao jedan antipod i jedna smejurija kojom se izrugava uopšte pojam stručnosti. Naime, u vašem ministarstvu je, posle objave da mora da se smanji broj državnih činovnika, otpušteno 14 ljudi sa visokom stručnom spremom, od toga 11 diplomiranih inženjera iz oblasti telekomunikacija, od kojih su trojica bivši pomoćnici ministara, dva magistra nauka, jedan doktor nauka, sa obrazloženjem da ti ljudi više nisu potrebni vašem ministarstvu i da je dovoljno sedam ljudi koji sada obavljaju taj isti posao, a pri tom to sedmoro mladih ljudi imaju ukupno radnog staža i iskustva koliko verovatno jedan ili dvojica od ovih koji su dobili otkaze.
Zaista me interesuje kako ste sproveli tu vašu zamisao i tu vašu propagiranu parolu "Stručnost ispred politike" ako ste ljude koji su doktori nauka, magistri ili pomoćnici ministara, sa više od 20 ili 30 godina radnog iskustva, otpustili bez ikakvog obrazloženja i ostavili ih na ulici, odnosno na tržištu rada sa 50 ili 55 godina života? Gde će ti ljudi danas moći da se udome, gde će da nađu nova angažovanja? Pri tom, znali ste da će u sektoru telekomunikacija, odnosno u izglasavanju ovog zakona biti ponovo vraćena nadležnost inspekcijskog nadzora, ali ste za svaki slučaj taj deo u prethodnom periodu potpuno eliminisali i ljude koji su radili taj posao otpustili.
Sve u svemu, ovde se radi o jednoj, na onako ne baš vešt način, prikrivenoj želji da se donošenje ovakvog zakona na brzinu, s jedne strane, i nelegitimnošću Upravnog odbora Agencije za telekomunikacije, na mala vrata privatizuje najznačajnija kompanija u oblasti telekomunikacija i da se pripreme novi izbori.
Da će se to desiti rekao je i vice premijer, predsednik vaše stranke i ministar za ekonomiju, najavljujući da će svi zaposleni u državnim institucijama već od narednog meseca dobiti jednokratne pomoći, pošto nije prošla priča od pre nekoliko meseci, da će od septembra biti odmrznute plate i penzije, da će se povećati plate u državnom sektoru, pa kada je došao MMF i zavrnuo uši i rekao da od toga nema ništa, e, onda se primenjuje drugi princip, pa ćemo deliti jednokratnu pomoć ljudima koji su zaposleni u državnoj upravi, verovatno i penzionerima, socijalno ugroženim grupama, a sve kao uvertira i priprema za nove izbore.
Na jesen će se verovatno raspisati tender za prodaju "Telekoma". Od toga će ova vladajuća koalicija u državni budžet inkasirati oko milijardu, milijardu i po evra, što po njihovoj računici predstavlja dovoljno para da se tokom jeseni i zime, do sledećeg proleća na razne načine pripreme izbori, puštanjem jednokratne pomoći, povećanjem penzija, raznim marketinškim trikovima u vezi izgradnje investicija u Srbiji, kako bi se povećao standard. Tu će biti i agencije i televizije i sve će se to pripremiti do narednih izbora, kako bi vladajuća koalicija dobila dovoljan broj glasova da nastavi da i dalje rasparčava Srbiju i da uništava njenu ekonomiju.
Ostaje samo pitanje šta će biti posle toga. Pare će se potrošiti, izbore ćete možda na prevaru i dobiti, ali će čitava zemlja i svi građani biti siromašniji za tako značajnu kompaniju i ostaće nam, verovatno, samo još EPS kao mogući predizborni adut za neke nove izbore, a onda ćemo biti, verovatno posle silnih zaduženja koja ste ostavili za ove dve godine, a verovatno i u narednih godinu-dve planirate nova zaduženja, ostaće samo dugovi i ostaće samo dužničko ropstvo koje će verovatno morati neka nova vlada da rešava.
Ovo zaista ne služi na čast ni vama, ni vladajućoj koaliciji i mi, naravno, nećemo podržati ovakav zakon, jer je perfidna najava nečega što je dalje urušavanje ekonomije Srbije. (Aplauz)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.        S obzirom na to da je Odbor razmatrao, kao što smo rekli, Predlog zakona o elektronskim komunikacijama i odlučio većinom glasova da predloži Narodnoj skupštini da ga prihvati u načelu, a da je mišljenje izdvojio narodni poslanik Momir Marković, pitam, da li sada želi reč? Izvolite.

Momir Marković

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, član 150. stav 2. Predloga zakona kaže: "Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o sistemima veza ("Službeni list SFRJ"…)'' itd. Poslednji Zakon o sistemima veza je izglasan 1996. godine i u stavu 1. piše da prestaje da važi Zakon o telekomunikacijama, ali ovaj podatak nedostaje, tako da smo mi upućeni na internet, da bismo se podsetili kada je Zakon o telekomunikacijama donet.
U svakom slučaju, pre šest godina doneta je Preporuka EU da se usaglase stavovi naših zakona sa evropskim zakonodavstvom i do današnjeg dana ništa nije urađeno. S obzirom na to da imamo odluke, stavove sa nedavno održanog samita u Sarajevu, gde su vodeće zemlje EU nedvosmisleno rekle šta su imale da kažu po pitanju našeg ulaska u EU, preporučujem i vama iz ministarstava i Narodnoj skupštini da razmislite da li je vreme da počnemo naše zakonodavstvo da usaglašavamo sa nekim drugim zemljama, jer su oni nedvosmisleno rekli da nas tamo neće, bar neće u dogledno vreme, a dok se steknu uslovi i EU će se raspasti. Prema tome, pokušajte da naše zakonodavstvo usaglasite, recimo, sa ruskim zakonodavstvom. Možda će vam biti pametnije.
Što se tiče ovog zakona o telekomunikacijama i u ovom zakonu, kao i u prethodnim zakonima, podaci su apsolutno nezaštićeni i postoji velika mogućnost zloupotrebe. Da vas podsetim samo na nedavna suđenja i ovde u Specijalnom sudu i suđenja u Haškom Tribunalu, gde su presretnuti razgovori bili osnovni dokazi za nekakve stavove, nekakva mišljenja, nekakve odluke itd. Pri tom, neselektivno se prisluškuje i dan-danas, pa i vas, prisluškivana gospodo iz vlasti, da podsetim, u jednom tomu knjige prof. dr Vojislava Šešelja piše koliko je prisluškivano onih za koje sud nije doneo odluku, koliko je prisluškivano onih koji su bili potrebni službi, čak i iz vrha vlasti.
Da vas podsetim samo na sitnicu da je prisluškivan i praćen prvi pratilac ubijenog premijera Zorana Đinđića.
Ovaj zakon ne donosi klauzule kojima će to biti moguće zabraniti.
Reče gospođa ministar da se ne formira nova agencija, nego da se restrukturiše ova prethodna, stara Agencija za telekomunikacije, pa da priupitam usput – koliko će u tom restrukturiranju te agencije biti novih radnih mesta za poslušnike, za one koji lepe plakate ili dele žute paketiće u predizbornim kampanjama?
Mi iz SRS smo apsolutno protiv agencija kao paradržavnih organa.
Sledeće što je ostalo nedorečeno i nejasno u ovom zakonu to je da se ova agencija delom, i to popriličnim delom, meša u poslove dosadašnje RRA. Nejasna je nadležnost agencije i mesta u sistemu.
Smatram da Agencija, zakonom je to tako propisano, odnosno nije definisano jasno i ispada da će Agencija za sve odgovarati samoj sebi. To ne može. SRS je podnela određen broj amandmana i ti amandmani će služiti samo da isprave nedorečenosti i nejasnoće u ovom zakonu koji ste vi danas stavili pred Narodnu skupštinu.
Morao sam da izdvojim mišljenje, s obzirom na to da je ovo došlo pred Odbor za evropske integracije upravo ovako.
Još jednom da vas podsetim, gospodo iz vladajuće koalicije, svi ste prisluškivani. Pitanje je samo čije će razgovore, presretnute razgovore, kako kažu, staviti na dnevni red. Čitajte knjige prof. dr Vojislava Šešelja, naći ćete tamo puno štošta što je interesantno. Hvala. (Aplauz)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Vladan Jeremić ima reč.

Vladan Jeremić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, razmatranjem Predloga zakona o elektronskim komunikacijama jedino u čemu mogu da pronađem opravdanje i svrhu to je svakako taj doprinos, kako stoji u obrazloženju, zakonskih rešenja koji bi omogućili dolazak sa analognog na digitalno emitovanje televizijskih signala.
Međutim, sve ono drugo što se dovodi u kontekst cele današnje priče oko Predloga zakona o elektronskim komunikacijama u neku ruku nema opravdanja. Ako se ima u vidu činjenica da je opšta konstatacija da je situacija, odnosno stanje telekomunikacija u toj sferi još uvek prilično nesređeno i neregulisano, kao i podatak da, između ostalog, jedan od razloga zbog kojih je danas pred nama ovakav predlog zakona jeste usklađivanje sa evropskim regulatornim okvirom zaista ne stoji.
Podsetiću samo na nekoliko činjenica koje se tiču ovog drugog dela mog obrazloženja. Direktiva EU 1999/93/EC o elektronskim potpisima usvojena 13. decembra 1999. godine, formalno stupila na snagu 19. januara 2000. godine, predstavljala je pravno utemeljenje elektronskog potpisa i na osnovu nje su doneti Zakon o elektronskom potpisu, u svim zemljama EU, kao i u većini ostalih zemalja Evrope.
Smatralo se da je primena elektronskog potpisa jedan od prvih preduslova da naša zemlja mora da učini kako bi ušla u taj proces pridruživanja EU.
Ono što je činjenica jeste da celokupan IKT sektor stagnira zbog nepostojanja pravovremene i pravilne implementacije Zakona o elektronskom potpisu. Nije potrebno vršiti velike analize i studije da se zaključi da bi nakon realnog početka primene kvalifikovanog elektronskog potpisa u Srbiji, da će to biti preduslov za pozitivan uticaj razvoja celokupnog informatičkog i telekomunikacionog sektora.
Ono što nakon toga sledi, a to je razvoj privrede u zemlji. Evidentno je da bi elektronski potpis izazvao dinamičan razvoj IKT tržišta u Srbiji i ubrzano na posredan način izazvao razvoj ostatka ekonomije.
Međutim, jasno je da ne postoji institucionalna i proceduralna zaokruženost za potpunu primenu ovog zakona, koji je osnova ili baza za sve ono o čemu dalje možemo da razgovaramo, pogotovo je nedopustivo da smo kao država još u decembru 2006. godine usvojili Strategiju razvoja informacionog društva, ali da se po tom pitanju veoma malo ili gotovo ništa značajnije nije uradilo.
Ovo samo kao uvod, jer u Razlozima za donošenje zakona o elektronskim komunikacijama, koji je redefinicija postojećeg Zakona o telekomunikacijama, stoji da će omogućiti povećanje transparentnosti u oblasti elektronskih komunikacija, kao osnovnog preduslova za povećanje investicija u sektoru, zatim, nastavak institucionalnog jačanja nacionalnog regulatornog tela, izgradnju efikasnog mehanizama zaštite korisnika elektronskih komunikacionih mreža i usluga, promovisanje principa tehnološke neutralnosti u cilju daljeg razvoja sektora i, što je posebno interesantno, nediskriminatorski postupak dodeljivanja adrese i brojeva, kao i radio frekvencija kao ograničenih resursa.
Koliko će ovo biti realno izvodljivo ili neizvodljivo, pokušaću da na osnovu sledećih argumenata pokažem i dokažem.
Opšte je poznato da nije dovoljno jasno definisana povezanost obaveza iz svih relevantnih zakona iz ove oblasti, propisa i pravilnika koji se odnose u konkretnom slučaju na bazne stanice, a posebno sa tog aspekta što bazne stanice predstavljaju opremu koja koristi resurs frekvencijskog spektra i jedna neophodnost brze izgradnje, kao i zahteva korisnika za kvalitetnim funkcionisanjem servisa telekomunikacionih mreža.
Takođe, ono što može lako da se uoči a to je da nema jasno definisane povezanosti i odnosa između postojećeg zakona, Zakona o prostornom planiranju, uloge RATELA u svemu tome, njegovih relevantnih pravilnika, kada je u pitanju, u ovom slučaju, izgradnja i upotreba objekata baznih radiostanica.
Samim tim, pokušao sam da pronađem neku logičnu vezu sa nadležnošću pojedinih institucija koje posluju na osnovu ovih propisa i njihovih aktivnosti u praksi. Međutim, nije ih bilo.
Iz ovih, a i još nekih razloga o kojima ću govoriti dolazimo do situacije da operateri tih javnih mobilnih mreža, imaoci baznih radio-stanica, da su prinuđeni da proizvode jednu složenu ogromnu dokumentaciju u cilju dobijanja dozvola, sertifikata, odobrenja, mišljenja i drugih dokumenata.
Na ovaj način operateri nisu u mogućnosti da ostvare ono što je planirano kroz posao dinamike izgradnje mreže i time omoguće kvalitetnije servise korisnicima na tržištu ukoliko se u celosti poštuju sve obaveze koje prate postojeću zakonsku regulativu i koja, istini za volju, u ovakvom predlogu zakona o elektronskim komunikacija, koje je danas pred nama u parlamentu, nije u značajnijoj meri to omogućila.
Sa druge strane, postojeća regulativa koja se odnosi generalno na radio-uređaje određuje jednu složenu proceduru za dobijanje dozvola za njeno puštanje u rad i zahteva prethodnu kontrolu većeg broja detalja, pre svega, te tehničko-tehnološke prirode, pa čak i nešto što je apsurdno, to je situacija da je, recimo, za tipove opreme koji su već sertifikovani u zemljama, odnosno u toj pravnoj regulativi zemalja EU, na šta se poziva predlagač prilikom obrazlaganja razloga za donošenje ovog zakona, jeste potrebno ponovno pokazivanje i dokazivanje njene ispravnosti, odnosno provere tih karakteristika i usklađenosti sa standardima koji su propisani.
Kada je o propisima za izradu te projektne dokumentacije reč, one zapravo zahtevaju jedno ponovno dokazivanje, dakle, do karakteristika opreme, da li se ispunjavaju vrednosti koje su definisane određenim standardima "etsi" i drugih relevantnih međunarodnih institucija. Zahteva se čak i analitičko dokazivanje ispravnosti primene proračuna, detaljno dokazivanje procesa montaže opreme itd.
Govorim o situaciji koja realno jeste na terenu i koja, ukoliko ne bude propraćena i adekvatnom zakonskom regulativom, dovodi do činjenice o kojoj sam govorio na samom početku, a to je, pre svega, neprimenjivost zakona koji se usvajaju ovde u Republičkoj skupštini.
Interesantno je, da se neki od ovih navedenih elemenata, prema našim važećim propisima moraju ponavljati za svaki pojedinačni slučaj primene istog tog tipa opreme, pri čemu se za dobijanje bilo čega, odnosno bilo kakvog sertifikata, zahteva podnošenje dokumentacije itd.
Dame i gospodo narodni poslanici, pozivajući se na još uvek aktuelni Zakon o telekomunikacijama, kao i na isticanje predlagača i Vlade da je opšti cilj da stepen razvijenosti tržišta telekomunikacija u našoj zemlji dostigne nivo zemalja EU, onda se nameće i jedno obično pitanje – a, zašto onda nisu primenjivani ti principi i postupci koji važe u tim zemljama?
Podsećam samo na početak priče i na Direktivu koja je na snazi punih deset godina, a jedan od relevantnih dokumenata je svakako i prihvatanje, recimo, Deklaracije proizvođača opreme, da njihova oprema ispunjava uslove relevantnih direktiva zemalja EU.
Iznoseći ove primere, mi u SRS ne želimo da dovedemo u pitanje postojanje institucije kontrole, inspekcije od strane nadležnih organa. Međutim, ono što je neminovnost i što je na dovoljno dobar način propisano Predlogom zakona o kojem raspravljamo jeste činjenica da se, pre svega, u tom sektoru kontrola mora usmeriti, s jedne strane, ka zaštiti svih krajnjih korisnika, a sa druge strane, svakako ka ubrzavanju razvoja, odnosno pospešivanju razvoja telekomunikacija, odnosno, jednom vidu relaksacije zakonskih propisa i procedura koje imamo.
Konkretno, novonastala Republička agencija za elektronske komunikacije, odnosno sledbenik Republičke agencije za telekomunikacije treba da donosi standarde i tehničke propise koji se odnose samo na korišćenje telekomunikacionih mreža, sistema i sredstava, a ne i ono što se odnosi na projektovanje, postavljanje, održavanje itd.
Agencija vrši kontrolu usklađenosti sa propisanim standardima i normativima i izdaje sertifikat za stavljanje u promet posle tehničkog pregleda i odobravanja njihovog korišćenja.
Smatramo da je ovde neophodno izuzeti licencu i dodeljenje frekvencijske opsege koji ne treba da podležu tehničkim pregledima, naročito za svaki uređaj pojedinačno. A, kontrola i nadzor mreže i opreme su predmet te redovne inspekcijske kontrole, što je svakako pozitivno u ovakvom predlogu zakona.
Međutim, pozivam se opet na ono što je činjenično stanje na terenu koje prati problematiku u ovoj oblasti, i koja, ni do sada, po svojoj prilici, a ni u buduće, neće biti na adekvatan način regulisana u ovoj zakonskoj sferi. To su neki problemi sa kojima se suočavamo, a pre svega, želeo bih da istaknem nešto što se tiče izdavanja ovih tehničkih dozvola, odnosno sertifikata i aktuelnih pravilnika koji, po mišljenju nas u SRS, treba da se menjaju, u tom smislu, da se predmeti odnose samo na kontrolu usklađenosti korišćenja i održavanja, koje se vrši nakon obavljenog tehničkog predloga.
Imate podatak da je sertifikacija u EU praktično svedena na radio i terminalnu opremu, i to, samo u smislu saglasnosti sa radio standardima "EMC – health and safety" i da se, na taj način definišu sve te harmonizovane norme i njihova primena, što zapravo i predstavlja jasnu pretpostavku da radio i telekomunikaciona oprema koja je u skladu sa odgovarajućim harmonizovanim normama i treba da zadovoljava jedine zahteve neophodne za stavljanje radio i telekomunikacione terminalne opreme na tržište.
Takođe, jedan od problema je i broj projekata za pojedinačne bazne radio stanice, koje su u velikoj meri prilično identične po sadržini i strukturi ostalim projektima. Smatramo da bi trebalo da se ta procedura pojednostavi, umesto što se dodatno komplikuje i značajno se uvećano administrira pri postupku provere usklađenosti, odnosno sertifikacije, s obzirom na to da samo nepotrebno otežava rad svih koji su uključeni u taj proces.
Ceo taj lanac, kada sam se već ovoga dotakao, provere usklađenosti u praksi izgleda tako, da se za svaki pojedinačni radio uređaj podnosi tehnička dokumentacija za dobijanje dozvole za radio stanicu, da se podnosi glavni projekat za dobijanje sertifikata usklađenosti projektne dokumentacije sa standardima i normativima, da se podnose dozvole za frekvenciju za radio stanice i uz sve to, naravno, idu i oni zahtevi i odgovarajuće potvrde o uplati odgovarajućih taksi, o visini taksi itd. Nešto više o tome govorićemo kasnije, s obzirom na to da, čini mi se, ne prate i aktuelnu ekonomsku situaciju u kojoj se nalazimo kao država.
Svakako da nam je u cilju i smanjenje administrativnih troškova, odnosno manje zavisnosti od propisa i standarda koje imaju za posledicu ove gore navedene probleme. Potrebno je smanjenje taksi, odnosno, pre svega, naknade za sertifikaciju opreme i za sertifikaciju ovih glavnih projekata, odnosno dokumentacije i izgradnje.
Ono što bismo želeli ovim prilikom da istaknemo, to je deo koji se odnosi za korišćenje radio frekvencija za radio stanicu u mobilnoj i fiksnoj mreži, odnosno sama visina naknade. Formula za izračunavanje visine naknade očigledno nije bila bazirana samo na kriterijumima za racionalno i ekonomično korišćenje frekvencijskog spektra, kao i načelu regulisanja odnosa u oblasti telekomunikacija. Smatramo da bi trebalo da se stimuliše jedno racionalno korišćenje spektra, dakle, ponavljanje kanala, većih indeksa modulacije, upotrebe druge polarizacije na istom kanalu itd.
Neophodno je pojednostaviti i izgradnju operaterima, dodelom spektra, a ne pojedinačnih kanala u pojedinim frekvencijskim opsezima, što će, takođe, kao efekat i to kao pozitivan imajući u vidu i takse koje su propisane, dovesti do smanjenja visina naknada za korišćenjem radio-frekvencije i imaće značajan uticaj na dalji razvoj radio-veza operatera koji imaju višegodišnju licencu za rad.
To su neke od načelnih sugestija ili skeniranja stanja u ovoj oblasti. Želeo bih na samom kraju samo da istaknem da je svakako neophodno uređenje ove oblasti, jer je izuzetno značajna za vek u kojem živimo i za ono što nas kao državu i građane očekuje. Mislim da se prilično stagnira u implementaciji svih zakonskih rešenja koje su do sada donete iz ove oblasti, a da bi ovim zakonom, ali i njegovom pravilnom primenom bio načinjen jedan korak. Međutim, ono što smo mogli do sada da zaključimo na osnovu činjeničnog stanja, kako se stvari odvijaju na terenu, jasno je da nema mnogo razloga za optimizam kada je primena zakona u pitanju. Hvala. (Aplauz)