PRVA SEDNICA PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 17.03.2011.

8. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVA SEDNICA PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

8. dan rada

17.03.2011

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 17:10

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Pošto se više niko od predsednika, odnosno ovlašćenih predstavnika poslaničkih grupa ne javlja za reč, nastavljamo rad.

Obaveštavam vas da su sprečeni da prisustvuju sednici narodni poslanici Konstantin Samofalov i Gordana Čomić.

Saglasno članu 90. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da sam pozvala da današnjoj sednici prisustvuju predstavnici predlagača: Zagorka Dolovac, predsednik Državnog veća tužilaca, Nata Mesarović, predsednik Visokog saveta sudstva, Snežana Malović, ministar pravde. I, pozvala sam Ljubišu Dragaševića, izbornog člana Državnog veća tužilaca.

Prelazimo na 30. tačku dnevnog reda – PREDLOG KANDIDATA ZA IZBOR IZBORNIH ČLANOVA DRŽAVNOG VEĆA TUŽILACA IZ REDA JAVNIH TUŽILACA I ZAMENIKA JAVNIH TUŽILACA SA STALNOM FUNKCIJOM

Primili ste Predlog kandidata za izborne članove Državnog veća tužilaca iz reda javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca sa stalnom funkcijom, koji je podnelo Državno veće tužilaca.

Podsećam vas da, prema članu 193, shodno članu 97. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave za poslaničke grupe iznosi pet časova, kao i da se ovo vreme raspoređuje na poslaničke grupe na sledeći način: Poslanička grupa ZES – jedan sat, 33 minuta i 36 sekundi; Poslanička grupa SRS – jedan sat, osam minuta i 24 sekunde; Poslanička grupa URS – 28 minuta i 48 sekundi; Poslanička grupa Napred Srbijo – 25 minuta i 12 sekundi; Poslanička grupa DSS - Vojislav Koštunica – 24 minuta; Poslanička grupa SPS-JS – 18 minuta; Poslanička grupa LDP – 15 minuta i 36 sekundi; Poslanička grupa Nova Srbija – 10 minuta i 48 sekundi; Poslanička grupa manjina – osam minuta i 24 sekunde i Poslanička grupa PUPS – šest minuta.

Saglasno članu 192. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram jedinstveni pretres o Predlogu kandidata za izborne članove Državnog veća tužilaca iz reda javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca sa stalnom funkcijom.

Da li predstavnici predlagača, gospođa Zagorka Dolovac, predsednik Državnog veća tužilaca i Ljubiša Dragašević, izborni član Državnog veća tužilaca, žele reč? (Da.)

Moraćete za govornicu. Izvolite.

Zagorka Dolovac

Zahvaljujem se, gospođo predsednice. Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu člana 35. Zakona o Državnom veću tužilaca Državno veće tužilaca, na sednici održanoj dana 8. marta 2011. godine, jednoglasno je donelo odluku – predlaže se Narodnoj skupštini Republike Srbije da za izborne članove Državnog veća tužilaca iz reda javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca izabere sledeće kandidate: iz Višeg javnog tužilaštava Branka Stamenkovića, zamenika javnog tužioca u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu, i iz osnovnih javnih tužilaštava dva kandidata, Danijelu Sinđelić, javnog tužioca u Drugom osnovnom javnom tužilaštvu u Beogradu i Majdu Rakić, zamenika javnog tužioca u Osnovnom javnom tužilaštvu u Kraljevu.

U skladu sa odredbama člana 21. stav 1. Zakona o državnom veću tužilaca predsednica Državnog veća tužilaca je dana 20. januara 2011. godine donela Odluku o otpočinjanju postupka predlaganja kandidata za izborne članove Državnog veća tužilaca iz reda javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca.

Saglasno Pravilniku o radu Izborne komisije Državnog veća tužilaca, Izborna komisija je dana 25. januara 2011. godine donela Odluku o načinu ostvarivanja prava javnosti rada na praćenje postupka predlaganja kandidata za izbornog člana Državnog veća tužilaca iz reda javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca, kao i Odluku o izbornim radnjama i rokovima, a dana 31. januara ove godine Pravila za predstavljanje kandidata u postupku predlaganja za izborne članove Državnog veća tužilaca.

Istog dana Izborna komisija Državnog veća je na svojoj sednici, na osnovu člana 26. stav 1. Zakona o Državnom veću tužilaca i člana 2. Pravilnika o radu Izborne komisije Državnog veća tužilaca, donela i Uputstvo za sprovođenje postupka predlaganja kandidata za izborne članove Državnog veća tužilaca iz reda javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca sa stalnom funkcijom.

Na sednici održanoj 14. februara 2011. godine Izborna komisija Državnog veća tužilaca donela je Odluku o objavljivanju ukupnog broja birača u javnim tužilaštvima u Republici Srbiji; zatim, Rešenje kojim se određuju biračka mesta za sprovođenje postupka predlaganja kandidata za izborne članove Državnog veća tužilaca iz reda javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca sa stalnom funkcijom i Rešenje o utvrđivanju konačne liste kandidata za izborne članove Državnog veća tužilaca iz reda javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca sa stalnom funkcijom.

Kako bi Državno veće tužilaca moglo da predloži Narodnoj skupštini najbolje kandidate, javnim tužilaštvima je predočeno da se prilikom predlaganja kandidata očekuje da isti budu stručni, dostojni, da rezultati njihovog rada opravdavaju izbor, kao i da uživaju ugled i poverenje među kolegama i građanima u sredini gde žive i rade. Takođe je od javnih tužilaštava zatraženo da svoje predloge obrazlože, kao i da dostave zapisnike sa kolegijuma, što su ona i učinila.

Kao prvo, Državno veće tužilaca za izbornog člana Državnog veća tužilaca iz reda javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca predlaže Branka Stamenkovića, zamenika javnog tužioca u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu i rukovodioca Odeljenja za borbu protiv visokotehnološkog kriminala pri Višem javnom tužilaštvu u Beogradu.

Evo kratke biografije. Branko Stamenković je rođen 1971. godine u Beogradu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1997. godine. Radni odnos je zasnovao u Okružnom javnom tužilaštvu u Beogradu, a 1999. godine je položio pravosudni ispit; 2001. godine izabran je za zamenika javnog tužioca u tadašnjem Drugom opštinskom javnom tužilaštvu u Beogradu.

Završio je specijalističke studije Alternativne akademske obrazovne mreže u Beogradu, u okviru programa „Kriminalitet u oblasti informacionih tehnologija i svetskih komunikacija“, kao i „Savremena poslovna organizacija“. Tokom ovih studija objavio je i veći broj članaka i radova na temu savremenog krivičnog prava i izazova krivičnih dela iz oblasti računarskog kriminala i zaštite, koji su predstavljali pionirski poduhvat u ovoj oblasti u našoj zemlji.

Takođe, 2001. godine je završio specijalističku obuku u oblasti savremenog upravljanja javnom administracijom u okviru programa Vlade Republike Srbije, Agencije za razvoj javne administracije i austrijske Akademije za javnu administraciju u Beču, kao i obuku „International Bar Association“ i Fonda za humanitarno pravo iz Beograda u oblasti međunarodnog humanitarnog prava, u saradnji sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju Ujedinjenih nacija u Hagu.

Koautor je knjige „Terorizam i organizovani kriminal“.

Godine 2003. je bio predavač i trener Pravosudnog centra u okviru projekta obuke pravosudne administracije za korišćenje savremenih informacionih tehnologija.

Pohađao je specijalističku obuku OEBS-a i National high-tech crime unite Velike Britanije u oblasti otkrivanja i krivičnog gonjenja visokotehnološkog, elektronskog i internet kriminala sa posebnim osvrtom na izvođenje dokaza i postupanje pred specijalizovanim sudskim većima za ovu vrstu kriminala.

Takođe, završio je specijalističku obuku „Visa international“ u oblasti upravljanja rizikom i zloupotreba platnih kartica u oblasti centralne i jugoistočne Evrope. To je bilo 2004. godine. Godine 2005. je radio kao gostujući predavač Srbije i Crne Gore na trening seminarima o istražnim tehnikama za borbu protiv računarskog kriminala i pranja novca elektronskim putem.

U periodu između 2006. i 2008. godine bio je predavač-ekspert za Savet Evrope i EU u okviru „PAKO Srbija“ u oblasti borbe protiv ekonomskog i računarskog kriminala u Republici Srbiji.

Učestvovao je u jednomesečnom programu i studijskoj poseti pravosudnim institucijama SAD u okviru „International visitor leadership program“ Ministarstva pravde i Državnog ministarstva SAD u oblasti američkog pravosudnog sistema.

Rukovodio je i organizovao projekat prve primene elektronske uprave u javnotužilačkim okvirima upotrebom internet tehnologija, koji je realizovan u tadašnjem Drugom opštinskom javnom tužilaštvu u Beogradu. Jedan je od prvih zamenika tužilaca koji je radio na predmetima visokotehnološkog kriminala u Republici Srbiji.

U periodu između januara i jula 2010. godine radio je kao viši savetnik Republičkog javnog tužilaštva u Odeljenju za međunarodne odnose i pravnu pomoć na poslovima direktnih kontakata sa međunarodnim pravosudnim institucijama i organima, kao i na projektima saradnje javnih tužilaštava i EU, Saveta Evrope i SAD. Petog avgusta 2010. godine imenovan je rukovodioca Posebnog odeljenja za borbu protiv visokotehnološkog kriminala Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, sa republičkom nadležnošću.

Pod dva, Državno veće tužilaca za izbornog člana Državnog veća tužilaca iz reda javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca predlaže Danijelu Sinđelić, javnog tužioca u Drugom osnovnom javnom tužilaštvu u Beogradu.

Danijela Sinđelić je rođena 1975. godine u Obrenovcu. Pravni fakultet u Beogradu je upisala 1994. godine, a diplomirala je 1999. godine sa visokom prosečnom ocenom. Tokom studija je aktivno učestvovala u radu stručnih grupa koje su bile formirane radi usavršavanja znanja studenata. Napisala je i odbranila veliki broj stručnih radova. Pravosudni ispit je položila 2001. godine.

Po završenim studijama zasnovala je radni odnos u Opštinskom javnom tužilaštvu u Obrenovcu, najpre kao pripravnik, a zatim kao stručni saradnik. U Okružnom javnom tužilaštvu u Beogradu izabrana je za zamenika tadašnjeg opštinskog javnog tužioca u Obrenovcu 2002. godine, a u periodu od 2003. do 2004. godine obavljala je funkciju vršioca dužnosti javnog tužioca u Opštinskom javnom tužilaštvu u Obrenovcu, da bi od 2004. do 2009. godine bila na funkciji zamenika javnog tužioca u Opštinskom javnom tužilaštvu u Obrenovcu.

Trenutno je na funkciji javnog tužioca u Drugom osnovnom javnom tužilaštvu u Beogradu. Takođe, pohađa postdiplomske studije na krivičnom smeru na Pravnom fakultetu u Beogradu, u okviru kojih je položila usmene ispite, a sada je u toku odbrana magistarskog rada na temu „Uloga sudije pojedinca u krivičnom postupku“. U svakodnevnom radu koristi računar, služi se internetom i elektronskom bazom pravnih podataka iz sudske prakse, koristi interne programe tužilaštva i mrežu tužilaštva u kojima se u elektronskom obliku čuvaju predmeti i podaci. Engleski i nemački jezik govori.

Redovno je učestvovala na obukama koje su organizovane od strane Republičkog javnog tužilaštva, Okružnog javnog tužilaštva u Beogradu, Vrhovnog suda Srbije, Udruženja javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca Srbije, Pravosudnog centra, kao i drugim stručnim seminarima i edukacijama. Poseduje i sertifikate na osnovu učešća na seminarima, među koje se ubraja i sertifikat Pravosudnog centra o učešću na seminarima o pravima deteta, prestupništvu mladih i postupanju sa maloletnim učiniocima krivičnih dela.

Takođe, pohađala je specijalistički kurs na temu „Borba protiv korupcije“ pri Centru za bezbednosne studije, uz podršku švedske Agencije za međunarodni razvoj.

Učestvovala je na seminarima i obukama koje su se odnosile na teme: krivični postupak i Evropska konvencija o ljudskim pravima, javno tužilaštvo i policija, krivični sud i suzbijanje kriminaliteta, pranje novca, oduzimanje i zamrzavanje imovine stečene krivičnim delima, krivično delo korupcije. Učestvovala je i na seminaru koji su organizovali Udruženje javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca i Republičko javno tužilaštvo na temu „Nacrti zakona o javnom tužilaštvu i Državnom veću tužilaca“, kao i na okruglom stolu u organizaciji Udruženja javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca Srbije na temu „Pozicija javnih tužilaca prema nacionalnoj strategiji reforme pravosuđa i Ustavu Republike Srbije, kao i „Položaj javnog tužilaštva u Republici Srbiji i uporednopravna analiza položaja javnog tužilaštva u evropskim državama“.

Uspešnu i efikasnu saradnju i komunikaciju ima sa zamenicima javnog tužioca, sudom i drugim državnim organima, organizacijama. Spremna je na razmenu mišljenja, pružanje stručne pomoći i profesionalno usavršavanje. Uspešno obavlja obuku tužilačkih pripravnika i tužilačkih pomoćnika. Ima dobru saradnju sa strukovnim i stručnim organizacijama koje se bave pitanjima od značaja za vršenje javnotužilačke funkcije.

Kao zamenik javnog tužioca i kao vršilac dužnosti javnog tužioca, a sada i kao javni tužilac, radila je i radi na složenim predmetima sa većim brojem okrivljenih, gde je potrebno posebno znanje iz oblasti privrede, finansija, upravnog prava, građanskog prava, planiranja i urbanizma, kao i propisa iz oblasti poreskog prava. Organizuje i celokupnu upravu javnog tužilaštva i donosi sve neophodne akte i obavlja sve druge poslove predviđene zakonom.

Pod tačkom 3. Državno veće tužilaca za izbornog člana Državnog veća tužilaca iz reda javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca predlaže Majdu Rakić, zamenika javnog tužioca u Osnovnom javnom tužilaštvu u Kraljevu.

Majda Rakić je rođena 1972. godine u Kraljevu. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Kragujevcu 1997. godine. Neposredno posle završenih studija zaposlila se u advokatskoj kancelariji u Kraljevu kao volonter, a nakon toga kao advokatski pripravnik. U Opštinski sud u Kraljevu primljena je najpre kao volonter, pa zatim sudijski pripravnik 1998. godine. Pravosudni ispit položila je 2000. godine, a od 2001. godine radi kao stručni saradnik u Opštinskom sudu u Kraljevu, a zatim prelazi u Privredni sud u Kraljevu, gde radi do 2003. godine.

Posle izbora za zamenika javnog tužioca u Opštinskom javnom tužilaštvu u Kraljevu u decembru 2002. godine, stupa na funkciju februara 2003. godine. U tom periodu je pretežno angažovana pred Privrednim sudom u Kraljevu, gde je zastupala devet opštinskih javnih tužilaštava sa tog područja.

Poseduje sertifikat Pravosudnog centra iz 2006. godine, koji potvrđuje da je stekla posebna znanja iz oblasti prava deteta i krivičnopravne zaštite maloletnih lica i da može da postupi u svim fazama postupka protiv punoletnih učinilaca krivičnih dela koja su navedena u članu 150. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica.

Po izboru od strane Državnog veća tužilaca decembra 2009. godine na funkciju zamenika javnog tužioca u Osnovnom javnom tužilaštvu u Kraljevu, stupila je na dužnost 1. januara 2010. godine.

Od strane Pravosudne akademije Ministarstva pravde, kancelarije u Beogradu, dodeljen joj je sertifikat o učešću u radu seminara na temu „Odgovornost pravnih lica za krivična dela iz 2010. godine“. Govori engleski jezik.

Zahvaljujem se na pažnji.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem predsednici Državnog veća tužilaca gospođi Dolovac.

Pitam da li neko od predsednika, odnosno ovlašćenih predstavnika poslaničkih grupa želi reč?

Samo da vas obavestim da će po ovoj tački dnevnog reda predstavnik Poslaničke grupe Nova Srbija biti narodni poslanik Srđan Spasojević, LDP Judita Popović, SRS Vjerica Radeta i ZES Boško Ristić.

Reč ima Vjerica Radeta.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo poslanici, Poslanička grupa SRS od gospođe Dolovac nije očekivala da pročita ono što nam je napisala i što smo već sami pročitali. Nije bilo potrebe da se zamara na taj način. Očekivali smo mnoge odgovore od gospođe Dolovac, jer smo više puta tražili odgovore od nje lično, a, naravno, i od tužilaštva.

Recimo, očekivali smo da za ovog Branka Stamenkovića kaže da je on došao, ne znamo kako, za zamenika javnog tužioca u Višem javnom tužilaštvu, a da uopšte nije reizabran u Osnovno tužilaštvo. Očekivali smo, recimo, da kaže da je taj Branko Stamenković poznat u tužilaštvu po tome što leti u sudnice silazi u bermudama; ili, recimo, da zbog njegovog silnog rada i predanosti redovno zastarevaju predmeti koje on vodi; ili, recimo, u vreme kada je izabran, da mu je otac bio sudija Privrednog suda; ili, recimo, da je on taj koji je po partijskom nalogu 2003. godine podneo krivičnu prijavu protiv Dragana Todorovića zbog navodnog propuštanja nadzora novca za železnički transport, gde ga je veštak apsolutno pobio u toj njegovoj krivičnoj prijavi.

Pohvalila je gospođa Dolovac sve ove kandidate da znaju da rade na računaru. Jedino nam ne reče da li možda imaju i otvoren profil na „Fejsbuku“?

Dakle, ništa nam niste rekli, gospođo Dolovac, da biste nas ubedili da su vam ovo dobri predlozi. Takođe, ostali ste dužni da nam kažete da li vam je BIA dala saglasnost da predložite ovo troje ljudi, pošto svakodnevno iz medija saznajemo da je BIA aktivno uključena u reformu pravosuđa.

Vezano za to pitanje, takođe za vas – šta ste kao državni tužilac preduzeli protiv onih neizabranih sudija i tužilaca za koje vam je, kako pišu mediji, BIA rekla da zbog nekih korupcionaških afera i zbog primanja mita nisu mogli biti reizabrani?

Dakle, mnogo je pitanja na koja smo očekivali odgovor od vas, jer smo se baš obradovali kada smo vas videli u ovoj skupštinskoj sali, s obzirom na to da vi uporno, od kad ste postavljeni na tu funkciju, izbegavate komunikaciju sa narodnim poslanicima. Treba li da podsetimo, javnost hoćemo, a vi se možda i sećate, da vas je Odbor za bezbednost šest puta zvao, gospođo Dolovac, da dođete da biste sa članovima Odbora za bezbednost razgovarali o malverzacijama i kriminalu vezanom za Luku Beograd, „Ušće“, „Novosti“? Nikada vam nije palo na pamet da se odazovete. Valjda mislite da ste vi iznad svega, da ste toliko samostalni i moćni da možete da radite šta god hoćete.

Tražimo od vas da nam danas odgovorite šta ste uradili, recimo, po krivičnoj prijavi koju smo mi iz SRS podneli protiv 17 lica, vezano za kriminal prilikom privatizacije „Novosti“. Šta se dešava sa krivičnom prijavom koju smo podneli protiv vas? Kome ste rekli da je stavi u fioku i da u javnosti nema ni traga ni glasa o tome?

Šta ste uradili, gospođo Dolovac, a trebalo je po službenoj dužnosti, protiv onih koji su proturili lažnu vest da je Vojislav Šešelj iz Haga planirao i naručio ubistvo Tomislava Nikolića? Podneli smo krivičnu prijavu, odnosno gospodin Vojislav Šešelj je podneo krivičnu prijavu, javnost smo obavestili da smo dobili relevantne podatke da je to potpuna laž i izmišljotina Vučića i Nikolića. Vi ne da niste reagovali po službenoj dužnosti, nego niste reagovali ni po prijavi Vojislava Šešelja, niste reagovali ni po prijavama koje smo podneli Nemanja Šarović, Elena Božić Talijan i ja.

Dakle, vas to ne zanima, gospođo Dolovac, a trebalo bi da vas zanima. Zamislite da advokat Vojislava Šešelja dobija obaveštenje da ne može dalje da se vodi postupak protiv Tomislava Nikolića zato što se ne zna njegova adresa! Kaže, nije mu adresa Narodna skupština, jer nije zaposlen u Narodnoj skupštini. Evo, pitajte predsednika parlamenta, pitajte sve u parlamentu gde je zaposlen Tomislav Nikolić. Već dvadeset godina je zaposlen u parlamentu. Opštepoznata mu je adresa, ali vi, naravno, štitite i Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića, i nećete da radite svoj posao. Vi to radite, naravno, po nalogu onih koji su vas postavili, to su ovi iz režima; vi verovatno Vučića i Nikolića niste ni znali tada, ali su vas postavili iz režima da radite ono što njima odgovara.

Gospođo Dolovac, zašto je odbačena krivična prijava koju smo podneli protiv predsednika opštine Zemun i Steve Živanovića, a podneli smo dokaz da su predsednik opštine Branislav Prostran i Steva Živanović, koji je tada bio odbornik Srpske radikalne stranke, razgovarali o kupovini odbornika u opštini Zemun, da su za taj posao spremni da odvoje 100.000 evra, da je deo tih para dobio Steva Živanović, da mu je zaposlen sin u opštini Zemun, da je nudio odborniku Saši Subotiću, koji je snimio taj razgovor? Dostavili smo i transkript i audio snimak. Vama to nije dovoljno. Šta bi trebalo da dostavimo kao dokaz, gospođo Dolovac, da vaši tužioci počnu da rade u skladu sa zakonom?

Zaista očekujemo, zapravo, insistiramo, da nam odgovorite na sva ova pitanja, jer moramo da iskoristimo ovu jedinstvenu priliku kada ste vi udostojili parlament da dođete ovde i da nas potcenite tako što ste nam pročitali nekoliko strana koje vam je neko od službenika napisao, kao da smo mi nepismeni. Pročitali smo mi, gospođo Dolovac, ovo što ste napisali, ali smo pročitali i sve što piše između redova, što je mnogo značajnije.

Vi nam ovde predlažete kandidate koje hvalite samo sa tim gde su u belom svetu išli na nekakve kurseve, seminare, ne znamo ni u čijem interesu, ni o čijem trošku. Ne trebaju nama, gospođo Dolovac, oni koji po belom svetu uče kako se uništava pravosudni sistem u Srbiji. Imamo mi dovoljno stručnih i obrazovanih, koji su se školovali u zemlji Srbiji. Da li vi, vi ste pretpostavljam generacija koja je završila pravni fakultet u Srbiji, kada nam nisu trebali mentori iz inostranstva, da li vi onda priznajete da niste dovoljno dobar pravnik? Ja sam u to vreme završila i smatram sebe odličnim pravnikom, bez lažne skromnosti.

Dakle, gospođo Dolovac, moraćete da nam odgovorite na još jedno pitanje. Govorili smo pre neki dan i govorićemo kada bude gospođa Nata, nadamo se po narednoj tački dnevnog reda, ali svakako ovde ima posla i za vas. Pominjali smo sudiju Privrednog suda, sada Trgovinskog, Marinu Tomić, sudije Apelacionog privrednog suda Branislavu Goravicu, Đorđa Jovanovića i Dragoslava Vučinića. To su sudije koje su direktno atakovale na ustavni sistem i na ustavni poredak države Srbije. Zašto i kako? Tako što su odlučili, najpre ova gospođa u prvom stepenu, a onda ovi u drugom stepenu potvrdili, da je Tomislav Nikolić mogao da podigne kredit u ime Srpske radikalne stranke od Banke Inteze bez ovlašćenja Centralne otadžbinske uprave koja je za to zadužena, uz izričitu zabranu predsednika stranke dr Vojislava Šešelja, da se uzimaju krediti i da se stranka uvodi u dužničko ropstvo, uz odbijanje da se saslušaju kao svedoci članovi predsedničkog kolegijuma koji su prisustvovali razgovoru kada je Vojislav Šešelj to zabranio. Mi smo, zato što nisu hteli da nas saslušaju, podneli sudski overene izjave, gde smo sve to naveli. Sve to ovu gospodu nije interesovalo.

Zašto tvrdimo da su oni direktno ugrozili ustavni poredak? Zato što, gospođo Dolovac, postoje precizno definisani načini finansiranja političkih stranaka. Kada bi političke stranke, kako ova gospoda tvrde, mogle da uzimaju kredite, šta bi onda, kako bi se onda kontrolisali tokovi novca u političkim strankama? Svi se nešto javno, deklarativno zalažete, menjaćete Zakon o finansiranju političkih stranaka, da bi se znalo kako se stranke finansiraju.

Kako se vi kao državni tužilac ne zapitaste, a u obavezi ste da slušate i šta se govori ovde i šta se piše u novinama i da po službenoj dužnosti postupate, kako se ne zapitaste kao državni tužilac odakle se to finansira Srpska napredna stranka? Kako stranka koja ne dobija ni jedan jedini dinar iz državnog budžeta može da raspolaže tolikim parama? Zar vama u tužilaštvu to nije sumnjivo? Da li vi znate koje su sve implikacije toga što se na taj način radi u političkom životu Srbije? Zašto ste vi uopšte državni tužilac, gospođo Dolovac?

Očekivali smo, evo, od juče vašu reakciju; nema je, ni na ovaj skandal koji se desio u opštini Ada. Znate li vi uopšte šta se tamo desilo? Čitate li novine, gospođo Dolovac? Znate li vi da je u centru Ade postavljen spomenik Janošu Damjaniću, čuvenom srbomrscu, koji je nekada izjavljivao da Srbi ne treba da postoje i da se on neće smiriti dok i poslednji Srbin na svetu ne bude mrtav. Šta nam kaže predsednik opštine Ada? Da on nije znao o kome se radi, da je spomenik dobio kao poklon iz Mađarske i da se poklonu u zube ne gleda. Da li to znači, gospođo Dolovac, da biste vi kao državni tužilac dozvolili da u nekoj opštini neko pokloni spomenik Ante Pavelića i da neko kaže da ne zna o kome se radi, a da se poklonu u zube ne gleda i vi ćete da ćutite?

Kaže predsednik Skupštine Vojvodine da ne treba dizati toliku prašinu oko tog spomenika, jer se radi o čoveku koji je živeo pre 160 godina. Kaže – uostalom, pa šta, ubijao je i Ruse i Habzburgovce, nije samo Srbe. Zamislite koje skandalozne izjave državnih zvaničnika, a tužilaštvo ćuti kao da to nema veze ni sa ustavnim poretkom, ni sa državom Srbijom, ni sa nadležnostima koje imate, gospođo Dolovac, i po Ustavu i po zakonima.

Naravno, ova tema je svakako prilika da se podsetimo da je danas sedam godina od pogroma Srba na Kosovu i Metohiji. Svakako smo očekivali da i o tome progovorite, gospođo Dolovac, danas, kada ste nas već udostojili svog prisustva.

Šta smo očekivali od vas kao čoveka na čelu tužilaštva Republike Srbije? Da nam kažete šta ste preduzeli protiv ove komedije koju je Euleks uradio – uhapsio ove koljače sa Klečka, pa onda njihovog komandanta Ljimaja odmah pustio. Da li ste reagovali, to se dešava na teritoriji Republike Srbije? Kosovo i Metohija je, ako niste znali, gospođo Dolovac, deo Republike Srbije. Pa što bar javno ne napisaste pet reči, da prozovete Euleks pravosuđe zbog toga? Što ne prozvaste, vi to možete, što ne prozvaste Borisa Tadića i režim zato što su dozvolili instaliranje Euleksa, suprotno Rezoluciji 1244? Što ne rekoste da nemate poverenja u Euleks pravosuđe? Pa, vidite šta nam rade, vidite kako nam se smeju u lice.

Što se ne oglasite, gospođo Dolovac, na temu izveštaja Dika Martija? Od vas se to očekuje. Očekujemo da zajedno sa ovim specijalnim tužilaštvom i vi kao državno tužilaštvo insistirate da se istraga vodi, da istragu vode organi iz Srbije i iz Albanije. Ako ne znate zbog čega, evo, objasniću vam. Zločini su se dešavali na Kosovu i Metohiji, tj. u Srbiji. Tamo su, gospođo Dolovac, živim Srbima vadili organe, prodavali ih u Albaniji i preko Albanije, pa bi onda i albansko pravosuđe trebalo da bude uključeno i sve to da se radi pod okriljem UN.

Gospođo Dolovac, imate li uopšte stav o tome? Neverovatno je da se vi kao glavni čovek, prvi čovek u našem tužilaštvu niste oglasili na temu izveštaja Dika Martija. Neverovatno je da nemate stav i da nemate mišljenje o tome! Ako se ne slažete sa ovim na čemu mi srpski radikali insistiramo, kažite, možda imate bolje rešenje. Ako imate bolje rešenje, podržaćemo vas. Ako mislite da to može da radi Euleks pa ćutite, nećemo vas podržati, jer Euleks to ne može i neće. Euleks nije došao u Srbiju, na Kosovo i Metohiju kao deo Srbije, da bi pomogao, već da bi uništili sve, da bi još više onemogućavali Srbe da žive na teritoriji Kosova i Metohije.

Gospođo Dolovac, da li znate da je na današnji dan pre sedam godina sa Kosova i Metohije iseljeno šest gradova i devet sela? Šta ste preduzeli u okviru vaše nadležnosti? Ne možete vi da se oglušavate i da se ponašate kao da Kosovo i Metohija nije deo Republike Srbije. Šta ste preduzeli protiv tužilaca na koje smo ovde skretali pažnju, doduše, u vašem odsustvu, a i protiv sudija? Pitaćemo i gospođu Mesarović, a evo, pitamo i vas, pošto je to više u vašoj nadležnosti.

Šta ste preduzeli protiv sudija i tužilaca koji su primali platu i od tzv. kosovskih vlasti i od Republike Srbije? Vi ste ih sve reizabrali. Čime su to oni zaslužili da budu reizabrani? Što sede na dve stolice? Što su se prodali za šaku evra izdajnicima i onim okupatorima na Kosovu i Metohiji? Zamislite bruke, vi ste ih reizabrali, a niste reizabrali neke časne i poštene, zato što vam nisu politički odgovarali. Onda nam tvrdite da ovaj reizbor i ova tzv. reforma nije bila politička, vodili ste računa o stručnosti. Da, i BIA vam je pratila tužioce i sudije.

Ponavljam, gospođo Dolovac, u obavezi ste odmah danas da nam kažete, jer to morate da znate, ne treba vam vremena da to saznate, protiv koliko bivših tužilaca i bivših sudija je pokrenut krivični postupak zato što zbog kriminala nisu reizabrani. Ako je tačno da zbog kriminala nisu reizabrani, zbog mita i korupcije, a tvrdili ste to u javnosti i vi, i gospođa Nata Mesarović, i Snežana Malović, i Boško Ristić i ostali članovi Državnog veća tužilaca i Visokog saveta sudstva, ako je tačno da zbog toga nisu reizabrani, a za godinu i po dana se nije pokrenuo postupak protiv njih, onda ste vi zreli za krivični postupak, gospođo Dolovac.

Dakle insistiramo da nam odgovorite na sva ova pitanja, a ovo što ste predložili, ovih troje ljudi, ništa neće promeniti u budućim reizborima i izborima javnih tužilaca i njihovih zamenika, zato što se ovde ne radi samo pojedinačno o imenima, već se radi o potpuno nakaradnom sistemu, radi se o ovom što ste vi nazvali reforma, a što je potpuno uništenje pravosudnog sistema u Srbiji. Vi to dobro znate.

Da li ste preduzeli nešto protiv vaših kolega, a moraćete opet i protiv vas lično? Zašto hiljadu sudija i tužilaca (ili više od hiljadu) godinu i po dana prima platu iz budžeta a ne radi taj posao zato što ih niste reizabrali? Dakle, gospođo Dolovac, gospođo Đukić Dejanović…

(Predsednik: Vreme.)

Završavam. Dakle, evo, samo još jedanput zahtev u ime Poslaničke grupe SRS gospođi Dolovac da nam odgovori na apsolutno sva postavljena pitanja. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Da li još neko od predstavnika poslaničkih grupa želi reč? (Da.) Gospođa Judita Popović.
...
Liberalno demokratska partija

Judita Popović

Liberalno demokratska partija
Poštovana gospođo predsednice, gospodo tužioci, dame i gospodo narodni poslanici, LDP ima stav u vezi s reformom pravosuđa da se reforma mora podržati i da reforma mora da se završi. Čini mi se da je ta reforma krenula jako sporo, da nije završila čak ni onaj prvi korak, i tu je jako veliki problem. Dvadeset sedmog maja ove godine Evropska komisija šalje svog predstavnika i pretpostavljam da ćemo do 27. maja da se malo uozbiljimo, što se ove reforme tiče.

Čini mi se da su ovi javni tužioci koji su predloženi za članove ovog ozbiljnog tela koje će odlučivati o budućim javnim tužiocima sasvim odgovarajuće ličnosti, sasvim odgovarajuće osobe, dakle, osobe od struke, od integriteta, koje će moći da iznesu sve one zahteve koje im stave i život, i društvo, i država i struka u zadatak. Oni će biti, najverovatnije, osnovni stub budućeg tužilačkog kadra, dakle, osnov za razvoj jednog segmenta, jednog dela pravosuđa.

Mi podržavamo reformu, ali bismo postavili određena konkretna pitanja u vezi s tužilaštvom za ratne zločine, tužilaštvom u vezi s organizovanim kriminalom i korupcijom, pa bismo postavili pitanje da li se razmišlja da struka bude iznad politike, pre svega kada se radi o tužilaštvu za ratne zločine? Jako je bitno da struka bude dominantna, pogotovo što znamo koje su godine prethodile 2011. Znamo šta se sve dešavalo devedesetih godina na teritoriji SFRJ.

Tužilaštvo ima ogromnu ulogu. Tužilaštvo bi trebalo da istraži i da predupredi zločine, da utvrdi istinu i da nastoji da se kazne zločinci. To je toliko veliki zadatak da kada tužilaštvo za ratne zločine krene u neki postupak mora mnogo ozbiljnije da razmisli o tome koji su postupci već pokrenuti, protiv kojih lica i mora da obrati pažnju da, samim tim što mora da se utvrdi istina i da se kazne konkretni zločini i zločinci, ima zadatak da izgradi mostove poverenja među zemljama u regionu, a to znači da se ne nastavi kontinuitet političkih progona, već da struka bude ta odrednica po kojoj će tužilaštvo da radi i po kojoj će pokretati određene postupke.

Nažalost, slučajevi kao što su Jurišić, Purda, sada konkretno Divjak, ranije Ganić, govore o tome da se često ulazilo u neke postupke koji nanose samo štetu i državi i društvu, a i samom tužilaštvu. Složićemo se oko toga da tužilaštvo, ukoliko želi da izgradi svoj ugled i integritet u društvu i državi, mora mnogo ozbiljnije da razmišlja i mnogo ozbiljnije da dela, da ne bi dolazilo u situaciju da se suočava sa oslobađanjem ili odustajanjem od konkretnih postupaka za konkretne ljude, a pri tom se radi o građanima država u regionu sa kojima želimo da izgradimo ozbiljnu saradnju na svim terenima i u svakom pogledu.

Kada razgovaramo o organizovanom kriminalu i korupciji, to su takođe jako ozbiljni problemi za ovo društvo i ovu državu. Prevashodno je reforma pravosuđa usmerena ka tome da se iskorene, bar da se pokuša, i organizovani kriminal i korupcija. Bez reforme pravosuđa mi nemamo ni društveno-moralni preporod, nemamo ni ekonomski razvoj, nemamo ni funkcionisanje države, a nemamo, bogami, ni evropske integracije.

Čini mi se da tužilaštvo još uvek nije pronašlo svoje mesto u funkcionisanju celokupnog pravosuđa, jer još uvek imamo tako puno nerazjašnjenih afera, još uvek imamo otvaranje skandala u žutoj štampi, a imamo tako malo završenih postupaka protiv konkretnih krivičnih dela, protiv konkretnih okrivljenih i optuženih. Nije žuta štampa nadležna da rešava posao tužilaštva, već je tužilaštvo to koje treba da iskoreni, ili bar da pokuša da iskoreni, ova najteža krivična dela.

Kada kažem najteža krivična dela pre svega mislim na organizovani kriminal, bez kojeg bi, složićete se, ova država zaista procvetala. Apsurd je to da organizovani kriminal bez saradnje određenih delova državne strukture ne postoji. Korupcija nije opasna tamo gde se kupi sto grama kafe pa se odnose nekom državnom činovniku. Korupcija je kada se to radi na mnogo višem nivou, kada se to radi za mnogo veće vrednosti, za mnogo veći novac i za mnogo više privilegija. Zajedno korupcija i organizovani kriminal uništavaju i društvo i državu.

Prema tome, ovim tužiocima koji će postati članovi Državnog veća tužilaca predstoji ozbiljan posao. Imaju jako velike izazove koje će morati da reše, a na nama je da im pružimo podršku u svakom pogledu, bez obzira na to da li smo na vlasti ili u opoziciji. Mora da postoji društveni konsenzus oko toga da li želimo ili ne želimo da se rešimo tog organizovanog kriminala i korupcije, kao i da li želimo da rešimo pitanje ratnih zločina, jer odgovornost mora da bude konkretizovana, odgovornost mora da se vezuje za konkretna imena. Odgovornost ne može da se vezuje za etničke grupe, ne može da se vezuje za određene narode, nego se mora znati ko je izvršio zločin, kad ga je izvršio i u čemu se sastoji taj njegov zločin.

Upravo zbog ozbiljnosti tog posla koji predstoji ovim tužiocima, kao i svim ostalim tužiocima koji će biti birani, mi ne možemo da zatvorimo oči pred konkretnim problemima sa kojima se tužioci suočavaju, ne možemo da prenebregnemo kojim su sve pritiscima ti tužioci izloženi, a pritisci, složićete se, postoje i u političkoj sferi i pritisci dolaze iz ekonomske sfere. Dakle, pritisci su raznovrsni i, zaista, ti ljudi koji će morati da nose ovaj zadatak reformisanog pravosuđa, reformisanog tužilaštva moraju biti toliko jaki i čvrsti da odgovore ovim zadacima.

Pozdravljam činjenicu da su ljudi koji su predloženi za Državno veće tužilaca pretežno mladi ljudi, ljudi koji su studirali krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina. Pozdravljam činjenicu da se očigledno dešava jedna generacijska promena među tužiocima, jer i generacijska promena je bitna kako bismo prekinuli onaj kontinuitet koji nas vezuje za neku ružnu i lošu prošlost. Svi oni koji sada dolaze suočavaju se sa današnjim problemima, a problemi koji su postojali u prošlosti ipak treba da se jednostavno mimoiđu i prevaziđu; današnjost je ona koja mora da odredi rad današnjih tužilaca, današnjih delova pravosuđa.

Čini mi se da malo neozbiljno prilazimo čak i konstituisanju, odnosno biranju ovih članova Državnog veća tužilaca, kao i članova Visokog saveta sudstva. Neozbiljno je iz tog razloga što, koliko vidim, u ovoj sali ima jako malo poslanika. Kao drugo, raspravljamo o dvema razdvojenim tačkama dnevnog reda, a bilo je mnogo celishodnije da se spoje ove dve tačke, kako bismo dobili mnogo kvalitetniju i ozbiljniju raspravu i o tužiocima i o sudijama. Međutim, ko zna po koji put parlament mora da se prilagođava nekom drugom ko predlaže tačke dnevnog reda, nekome ko dostavlja materijal parlamentu, pa se onda dešava situacija da ćemo o reformi pravosuđa, koja se tiče i tužilaca i sudija, raspravljati i u prepodnevnom i u popodnevnom delu, odvojeno, za tužioce posebno, za sudije posebno. Mislim da je bilo mnogo racionalnije da se objedini rasprava o jednom i o drugom.

U svakom slučaju, mi iz Liberalno-demokratske partije podržavamo izbor članova Državnog veća tužilaca, podržavamo borbu tužilaca za pravnu državu, koja se iskazuje pre svega kroz ozbiljan rad u tužilaštvu za ratne zločine, u tužilaštvima koja se bave organizovanim kriminalom i korupcijom, pre svega. Ukoliko se taj rad do kraja sprovede, mislim da ćemo imati mnogo zdravije i mnogo pristojnije, civilizovanije i ozbiljnije društvo i državu.

Ukoliko ovo poglavlje broj 27 SSP-a stigne na dnevni red, nakon što se prihvati kandidatura Srbije EU će imati prilike da kaže šta sve očekuje od te reforme pravosuđa.

Sve ono što smo do sada govorili samo potvrđuje da je reforma pravosuđa, kao najznačajnija reforma u državi, toliko potrebna. Nemamo više vremena da je odlažemo i odugovlačimo, nego što pre treba da se pristupi pravljenju i onog drugog koraka, jer ni ovaj prvi korak još uvek nije napravljen do kraja. Tu se negde zaustavio na početku, a prošlo je već dve godine otkako smo doneli onaj set pravosudnih zakona koji su bili baza i preduslov za bilo kakvu reformu pravosuđa.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Da li još neko od predsednika, odnosno predstavnika poslaničkih grupa želi reč? (Ne.)

Obaveštavam vas da su, saglasno članu 96. stav 4. Poslovnika Narodne skupštine, do otvaranja jedinstvenog pretresa prijave za reč u pisanom obliku sa redosledom narodnih poslanika poslali poslanici Poslaničke grupe SRS.

Dajem reč narodnom poslaniku Borisu Aleksiću.

Boris Aleksić

Srpska radikalna stranka
Hvala, gospođo predsednice. Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije, kada je u pitanju Predlog kandidata za izborne članove Državnog veća tužilaca iz redova javnih tužilaca i zamenika tužilaca, veoma je, na prvom mestu, interesantan materijal koji nam je dostavljen tim povodom.

Naravno, u pitanju su veoma ozbiljne funkcije, gde treba da dođu ljudi koji će se uhvatiti u koštac sa najtežim pojavama u našem društvu, koji će imati i moralni i stručni integritet i znanje da se odupru svim pritiscima, eventualnim nagodbama i koji neće imati nikakve milosti u postupanju sa kriminalcima, pre svega sa onim najtežim i najgorim, a to je u našem slučaju, nažalost, mafija, jer je organizovani kriminal davno povezan sa vladajućim garniturama. Međutim, izgleda da kroz biografiju jednog od kandidata možemo da sagledamo svu genezu pravosuđa u Srbiji; na ove kratke dve strane, u stvari, obrazloženo je kakva je situacija sa pravosuđem, a takođe i sa tužiocima, kada je Srbija u pitanju.

Dakle, šta je to na čemu predlagač insistira kada su u pitanju određene biografije? Gospodin Branko Stamenković, koji je kandidat ovde, ono što prvo pada u oči – završio specijalističke studije Alternativne akademske obrazovne mreže u Beogradu. Alternativne u odnosu na šta? Alternativna medicina. O čemu se radi? Da je završio obuku „International bar association“ i Fonda za humanitarno pravo. Na čelu Fonda za humanitarno pravo nalazi se gospođa Nataša Kandić, koja se u trećem tomu knjige Vojislava Šešelja „Policijski dosije“ navodi kao saradnik američke obaveštajne službe.

Učestvovao u projektima Rokfeler fondacije iz SAD. Upravo ta fondacija finansira Tribunal u Hagu. Tribunal u Hagu, u kome su Srbi dobili više od hiljadu godina. Tribunal u Hagu, koji je izmislio krivično delo udruženi zločinački poduhvat 2001. godine, osam godina od svog formiranja, koje nije propisano Statutom Tribunala, niti bilo kojim drugim aktom, i koji sudi za to delo isključivo Srbima. Tužioci po nahođenju nabroje Srbe koji su navodno u udruženom zločinačkom poduhvatu i optuže ih za sve što su uradile srpske snage. A šta su srpske snage? Svi Srbi koji su branili Republiku Srpsku Krajinu, Republiku Srpsku, Saveznu Republiku Jugoslaviju ili staru SFRJ, uključujući i pozadinske jedinice. Dakle, mogu bilo koga da optuže po tom osnovu.

Koje su dalje kvalifikacije ovog gospodina? Završio je specijalističku obuku OEBS-a i National high-tech crime unite Velike Britanije. Ovo je odlična kvalifikacija, fantastična kvalifikacija. Po zvaničnim statistikama Velike Britanije, samo u 2009. godini je bilo 85.000 žrtava krađe identiteta. Godine 2010. se to povećalo na 89.000. Inače, britanski državni organi i institucije su tako kvalitetno obučeni da su izgubili dokumentaciju i lične podatke o više od milion građana Velike Britanije, i to nije neka kvalifikacija.

Zatim, gospodin Stamenković je prošao obuku Beogradskog fonda za političku izuzetnost. Sonja Liht, čiji je šef Džordž Soroš, koji je potpisao peticiju za bombardovanje tj. agresiju na SRJ. Kako možete uopšte ovo da stavljate u nečiju biografiju? Pazite, kvalifikacija da je čovek obučavan od strane onih koji su podržali agresiju na SRJ, koji su ubili 82 dece, između ostalog i trogodišnju Milicu Rakić u Batajnici. Da li to može da bude kvalifikacija za bilo šta? Ovo treba izbaciti što pre iz biografije. Ovo je sramota.

Završio je i specijalističku obuku „Visa international“ u oblasti upravljanju rizikom i zloupotreba platnih kartica itd. Najveća zloupotreba kreditnih kartica su same kreditne kartice. To građani Republike Srbije treba da znaju, jer dugovi koje naprave kreditne kartice teško da mogu da se otplate. Kamatne stope su ogromne, naročito u državi Srbiji. One na godišnjem nivou prevazilaze 25%. To je parazitsko bankarstvo. To je najveća prevara. Ali, on nije obučavan za to, obučavan je za upravljanje rizicima, iako sve banke u Srbiji dobijaju savete od poznatih zapadnih kompanija po pitanju upravljanja rizicima.

Kada smo već kod banaka, takođe se postavlja pitanje kako je moguće da je pravosudni sistem Srbije saglasan sa time da se odobri kredit jednoj političkoj stranci u situaciji u kojoj je predsednik te stranke Vojislav Šešelj izričito zabranio da se podiže kredit, a da ga podigne Tomislav Nikolić, i to po kamatnoj stopi od 17,97% godišnje? To je kamatna stopa koju građani mogu da dobiju za gotovinske kredite. Ovde se vidi očigledna namera da je Nikolić hteo da zaduži tako stranku da bi ona finansijski propala. Kako može da zaduži stranku kada ga propisi sprečavaju u tome, kada je to nadležnost Centralne otadžbinske uprave, kada je potrebno izričito punomoćje i ovlašćenje da se zaduži po tom pravnom osnovu?

Prosto je neshvatljivo da je takav kredit Nikolić mogao da podigne u „Intezi“ 2008. godine, i pored očiglednih zabrana, a da sudije, kao što su Goravica, Jovanović, Vučićević, Tomić presude u njegovu korist. Zbog čega? Verovatno zato što iza svojih leđa ima Vilijema Montgomerija, pripadnika američke obaveštajne službe, koji je 30 godina deo američke tajne policije, i ovde u Srbiji i uopšte na Balkanu je izvršio veliki broj prljavih operacija. Najverovatnije je umešan i u organizaciju atentata na predsednika srpske vlade, Đinđića. O tome su takođe pisali mediji, ali, naravno, vi o tome ne smete ništa da kažete.

Kroz biografiju ovog gospodina možemo da pređemo na opštu situaciju u srpskom tužilaštvu, u srpskom pravosuđu. Želim samo da podsetim, po pitanju reizbora, da je velika sramota za vlast što istražni sudija Danica Marinković nije reizabrana, a zahvaljujući njoj je utvrđena istina o Račku, koji je bio povod za agresiju na Saveznu Republiku Jugoslaviju. Žena je pod kišom metaka izašla na lice mesta i utvrdila da zločina tamo nije bilo, da su šiptarski teroristi preobučeni u civilna odela, skinute su im uniforme. Postoje vrlo konkretni podaci za to.

Ko sprovodi reformu pravosuđa, ko utiče na tužilaštvo u Srbiji? Pre svega, reformu pravosuđa sprovodi ABA CEELI, nevladina organizacija, formirana od strane američke advokatske komore, koja je davala savete kako da se formira i kako da funkcioniše Tribunal u Hagu. Takođe, davali su savete za rasparčavanje stare Jugoslavije, SRJ, za status Kosova i Metohije kakav priželjkuju šiptarski teroristi. Ako vam nije jasno šta je ABA CEELI, ukucajte na internetu i videćete da sprovodi reformu pravosuđa u Srbiji. O tome su pisani ozbiljni članci.

U praksi postoji veliki broj tužilaca, naročito u tužilaštvu za ratne zločine, koji se boje nekih ljudi ovde na javnoj sceni. Recimo, tužioci i sudija ne smeju da postupaju u nekim predmetima slobodno ako im barem gospođa Nataša Kandić ne klimne glavom. Kako je to moguće? Izgleda da ona ima moć da sama smenjuje i postavlja neke tužioce. Da li je ona novi državni organ u Republici Srbiji? Već sam vam naveo da se prema podacima Državne bezbednosti, koji su objavljeni u dokumentima koje je objavio dr Vojislav Šešelj u knjizi „Policijski dosije“, iz 1994. godine, gospođa Nataša Kandić vodi kao saradnik američke obaveštajne službe.

Veliki broj dokumenata, dokaza o zločinima nad Srbima je uništen. Da li je američka agentura godinama uništavala dokaze o zločinima nad Srbima? Najveća izložba o genocidu nad Srbima, koju je sakupila gospođa Bojana Isaković, 2003. godine je spaljena u parohijskom domu u Vranju. Ona obuhvata period od 1941. do 1945. i 1991. i 1992. godine. Dakle, u pitanju su i noviji zločini. Nikad nije istraženo kako je uništena ta dokumentacija. Gospođa Bojana Isaković je i fizički napadnuta na ulici i jedva je preživela.

Tužilaštvo, izgleda, ne interesuju ovakve stvari, jer su izgoreli dokazi o zločinima nad Srbima. Da su izgoreli dokazi eventualno o nekim drugim zločinima, to bi se digla kuka i motika, ali to nije moglo ni da se desi.

Veoma interesantno, vezano za zločine nad srpskim narodom, juče je pomenuto, a takođe možemo da sagledamo praksu tužilaštva iz ovog primera... Juče smo ovde u Narodnoj skupštini imali jednu potpunu negaciju zločina nad Srbima, jer je rečeno od strane jednog poslanika da „Gnjilanska grupa“ nije počinila nikakve zločine i da je tu postojao samo jedan svedok. U tom postupku nije postojao jedan svedok, postojala su tri zaštićena svedoka, veliki broj dokaza o najsvirepijim ubistvima najmanje 80 Srba od strane monstruoznih terorista sa Kosova i Metohije, koji su bili spremni da ubijaju decu, žene, da ih zatvaraju i muče. Da ne čitam šta su sve radili, prema konkretnim podacima, jer mislim da bi se svim ljudima prevrnuo stomak ako bih to pročitao. Međutim, nekima se izgleda i to dozvoljava. Evo, upravo ti teroristi su od strane zvaničnika sa zapada, znači, Dika Martija, optuženi za trgovinu organima.

Postavljam vam pitanje da li je srpsko tužilaštvo, da li srpska vlast prikriva određene dokaze o trgovini organima otetih i kidnapovanih Srba, pre svega one dokaze koji ukazuju na to da je trgovina ljudskim organima počela u Tuđmanovoj Hrvatskoj, Izetbegovićevoj BiH takođe, a da su u nju umešani i Havijar Solana i general Vesli Klark, Bernar Kušner i Ričard Holbruk?

Da li je tačno da je u posedu srpske države dokaz koji se tiče razgovora od 15. avgusta 2001. godine, obavljenog u švajcarskim Alpima, između Havijara Solane i Veslija Klarka, gde se pominje trgovina ljudskim organima otetih Srba, gde se pominje da u tim zločinima učestvuju i specijalisti u bazi Bondstil, tj. u njihovoj bolnici i da je jedan od konačnih korisnika te trgovine ljudskim organima otetih Srba i Kraljevska bolnica u Londonu? Dakle, ovi transkripti postoje. Postavlja se pitanje zbog čega tužilaštvo ne reaguje po ovim pitanjima?

Ono što sam želeo da kažem na kraju, to je da je situacija u kojoj se nalazi pravosudni sistem u Srbiji, situacija u kojoj se nalazi i tužilaštvo, takva da oni nisu nezavisni. Na njih očigledno utiču neke sile spolja. Nabrojao sam i neke pojedince, organizacije kojima oni pripadaju. Izgleda da je tužilaštvu ostavljena mogućnost samo da se igra svog posla. Dok se tužilaštvo ne bude u potpunosti oslobodilo, dok ne bude zaista nezavisno, dok sudije ne budu nezavisne, mi u ovoj državi nećemo dobiti odgovore ko je počinio najteža krivična dela i najteže zločine.

Kao što znate (to je još jedan od primera) čak i u Srbiji je u neku ruku zabranjeno da se govori o najtežem zločinu, po međunarodnom pravu, zločinu protiv mira. To se više ne spominje. Očigledno je da neko sa Zapada želi Srbe da predstavi isključivo kao zločince, a sve druge kao njihove žrtve. Očigledno je da taj sa Zapada, preko poluga koje ima na samom Zapadu, koje ima u tzv. međunarodnoj zajednici, koje ima ovde u državi Srbiji, vrši pritisak i na sudije i na tužioce da rade u njihovom interesu.

Dame i gospodo, vaš prvi zadatak je da se oslobodite tog uticaja, da branite Ustav i zakone Republike Srbije i da ne pognete glavu pred bilo kim. Hvala.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Zahvaljujem. Reč ima narodni poslanik Petar Jojić.
...
Srpska radikalna stranka

Petar Jojić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, tema koja se nalazi pred Narodnom skupštinom danas veoma je značajna. Za značaj ove teme zainteresovani su građani Srbije, stručna javnost, jer od nosilaca pravosudnih funkcija i reforme pravosuđa zavisi i status i napredak Republike Srbije.

Javno tužilaštvo ima poseban zadatak u oblasti otkrivanja krivičnih dela, prikupljanja dokaza za osumnjičene i izvršioce krivičnih dela, saradnje sa policijom i drugim državnim organima da bi se što uspešnije suprotstavili organizovanom kriminalu i korupciji.

Ono što bih želeo da izdvojim posebno, to je pitanje da li je javno tužilaštvo politizovano ili nije? Da li je javno tužilaštvo produžena ruka izvršnih organa vlasti? U odnosu na prošla vremena, imali smo mogućnosti da se uverimo da su neki organi selektivno pristupali progonu izvršilaca krivičnih dela.

Kada je u pitanju izbor nosilaca pravosudnih funkcija i reforma koja je u toku, ona nije dala i ne daje željene rezultate. Sam način izbora nosilaca pravosudnih funkcija je veoma problematičan. Na to ukazuje stručna javnost, a ukazuju i brojne institucije iz inostranstva, sagledano sa aspekta uporednog prava.

Postavlja se pitanje da li su na poslednjem reizboru i izboru javnih tužilaca ispoštovani određeni kriterijumi? U nekim sredinama, od strane nekih nosilaca tužilačkih funkcija, imali ste statističke podatke kojima ne može da se pohvali niko. Nažalost, takvi su izabrani za tužioce i za zamenike tužilaca.

Njihov odnos prema stečajnoj mafiji nije bio na zavidnom nivou. Najveći kriminalitet u Srbiji jeste proces privatizacije. Koja je uloga javnog tužilaštva? Da prati, kontroliše, proverava i procesuira izvršioce krivičnih dela u procesu privatizacije. Stotine milijardi dolara opljačkano je u Srbiji kroz privatizaciju. Koliko je njih u procesu privatizacije procesuirano? Koje su njima kazne izrečene i da li su uopšte bilo kakve kazne izrečene?

Poznata stečajna beogradska mafija, u kojoj su učestvovali i sudije i advokati i neki tužioci, to je bio samo početak. To je morao da bude ozbiljan znak da se u procesu privatizacije mora izvršiti revizija i da se čak i zakonodavstvo koje predviđa privatizaciju i ti propisi moraju menjati.

Kakva vam je uloga, gospođo Dolovac, stečajnih upravnika? Ne znam da li ste imali priliku, naši poslanici u poslaničkom klubu i ja smo to pitanje nekoliko puta postavljali, pitanje stečajnih upravnika i njihovog bogaćenja. Da li, gospođo Dolovac, znate da trećina stečajne mase u Srbiji, na hiljade pravnih subjekata koji su privatizovani, ide u džepove stečajnih upravnika, a da su ministri u Vladi Republike Srbije svojevremeno doneli takav pravilnik da stečajni upravnici mogu da uzimaju koliko im treba?

Proverite Dinkićev pravilnik i proverite činjenicu da li je tačno da stečajni upravnik u stečaju „Agroživa“ u Pančevu treba da uzme 535.000 evra? Proverite. Tužilaštvo je imalo prijave, signale i informacije da se u tom stečaju odvija kriminalitet i da zamenik stečajnog upravnika ima svoju firmu u Beogradu; on sada trguje sa tom firmom i iz te firme oko deset miliona evra je u svoju firmu pretočio.

Raskinuto je od 2005. godine do danas više hiljada ugovora o privatizaciji. Radnici Srbije su opljačkani. Radnici Srbije su žrtve zbog nepostojanja adekvatnih propisa i zbog politike Vlade Republike Srbije da se po svaku cenu otarasi društvene svojine, ali kroz taj vid da se pojedinci obogate.

Da li se dele pare između stečajnih upravnika i Agencije za licenciranje stečajnih upravnika? To treba proveriti.

Šta ste, gospođo Dolovac, kao tužilac uradili, a imali ste nedavno priliku da čujete u Skupštini, kada je premijer dao odgovore na naša pitanja šta je bilo sa privatizacijom Azotare, kada je nastala šteta krađom nove fabrike, koja je trebalo da bude puštena u proizvodnju, ali su novi kupci fabriku demontirali, ukrcali je u vozove i prodali u inostranstvu? Azotara je privatizovana za 13,5 miliona evra, a vrednost proizvoda u magacinima bila je devet miliona evra. Dakle, dodali su četiri i po miliona evra. Za samo taj jedan pogon i jednu fabriku, „Karbamid 2“, uzeli su 32.000.000 evra. Knjigovodstvena vrednost te fabrike je bila, bez drugih resursa, 45.000.000 evra.

Premijer Cvetković je pred narodnim poslanicima nedavno ovde odgovorio na naše pitanje i rekao da je ukupna šteta samo u procesu privatizacije Azotare, nastala za državu, radnike i grad Pančevo, 90.000.000 evra.

Gospođo Dolovac, šta je bilo sa privatizacijom i kako je privatizovana Luka „Dunav“, Pančevo, kao najprofitabilnija luka na Dunavu, od strategijskog značaja? Možda imate informacije da je jedan od tih kupaca, neki Purić, u zatvoru? Ali, postavlja se pitanje zašto se ne vrši revizija da se ta fabrika vrati radnicima? Jer, ona je za jedan ili dva zarđala, rashodovana kontejnera kupljena od strane Purića i još jednog suvlasnika iz inostranstva koji je u Srbiju došao sa tašnom i mašnom i opljačkao radnike Luke „Dunav“.

Šta je bilo sa privatizacijama „Robnih kuća Beograd“? Šta je bilo sa privatizacijom „Rekreatursa“ u Beogradu? Šta je bilo sa privatizacijom ugostiteljskog preduzeća „Sloboda“ u Pančevu? Šta je bilo sa privatizacijom trgovinskog preduzeća, najvećeg u Banatu, „Trgoprodukt“ Pančevo? Šta je bilo sa Mlekarom Pančevo? Sa Fabrikom sijalica u Pančevu? Šta je bilo sa još 50 firmi koje su prodate? Stečajni upravnici su uzeli dobre pare, navodni pošteni kupci došli do kapitala i sad taj kapital radnika krčme, rasprodaju, radnici na ulicu, a oni pare u džepove.

Hoće li vaše tužilaštvo, na svim nivoima, da pokrene postupke? Ima mesta za krivični progon. Šta je bilo sa onima koji su zaključili ugovore, prodali fabrike, pobegli i uzeli pare? Zašto se oni krivično ne gone? Jer, oni su oštetili radnike, oštetili državu. Postoji još kriminala, a tužilaštvo uopšte ne reaguje.

Moram da vam kažem, budžet Srbije bi bio daleko puniji da je neko vodio računa o tome kako se zaključuju ugovori o izdavanju u zakup državnog poljoprivrednog zemljišta. Milione evra tajkuni koji kupe državno poljoprivredno zemljište ne plaćaju godinama. Kako je to da nam dođu iz Hrvatske i uzmu po tri hiljade hektara u zakup? Todorić je uzeo na stotine hiljada hektara, ali zato niko iz Srbije ne može u Hrvatskoj dobiti nijedan kvadratni metar!

Depolitizacija tužilaštva mora da bude izvršena. Mnogi kažu da je tužilaštvo produžena ruka izvršne vlasti i Vlade. Kad vidite kakav je način izbora javnih tužilaca i njihovih zamenika upravo tako i ispada. Izbor javnih tužilaca i njihovih zamenika trebalo bi da bude u ingerenciji Narodne skupštine, nisam siguran da Državno veće tužilaca može da odabere prave kadrove koji će biti nosioci tih funkcija. Nije dovoljno da je neko išao na Zlatibor na savetovanje ili na Kopaonik i trošio pare iz budžeta Republike Srbije i napisao neke stručne radove o nekim beznačajnim temama pa da bude nosilac jedne veoma značajne funkcije. Javno tužilaštvo ima posebnu ulogu danas, u ovo vreme, u vreme tranzicije, u vreme najvećeg kriminala.

Još nešto što mi smeta. Nije jasno zašto se nosioci tužilačkih funkcija toliko oglašavaju u medijima. Ako nekoga treba politički diskreditovati, tu ćemo žutu štampu da angažujemo, tužilac će da daje izjave. Ne, tužilac prikuplja dokaze, priprema optužnicu, zastupa optužnicu pred nadležnim sudom, sud je taj koji izriče presudu. Gospođo Dolovac, vi ste prvi tužilac u Srbiji, ne dozvolite više da vam tužioci izlaze na televiziju ili u medije i da daju neke izjave. To je stvar suda, a tužilac je taj koji će da učestvuje i da prati proceduru postupka.

Još nešto, kroz te medije vidite koje su drastične kazne koje se sada izriču, koja je kaznena politika u Srbiji, u odnosu na uporedno pravo. Evo, jedan je Srbin u Kanadi uhvaćen da je ukrao 78.000 evra, osuđen na dve godine. Kod nas, ako je ukrao dve bicikle – pet godina.

Uzmite i ovaj podatak – da li je zabeleženo u sudskoj praksi bivše SFRJ, SRJ i u zemljama kontinentalnog i anglosaksonskog prava da je neko dobio 280 godina zatvora, naravno, ne možemo da to ne osudimo, ubistvo onog francuskog navijača Tatona? Gde je to zabeleženo u sudskoj praksi? Šta mi to radimo? Pa, vidite, to je jedan primer koji će ostati kao vrlo negativan u sudskoj praksi.

Drugo, vi vidite, gospođo Dolovac, kakva je politika krivičnog progona. Ovo je dosije Purde, ovo je dosije Vesne Bosanac, u kojima postoje brojni materijalni dokazi da su izvršili zločine nad srpskim stanovništvom. Purdu oslobađate... Vi ste deo, da se razumemo, tužilačke organizacije; mi znamo ko je ovo oslobodio i po kom osnovu. Znate koliko hiljada Srba ima procesuiranih u Hrvatskoj? Čemu ovo vodi? Na šta ovo liči? Puštamo Purdu, koji je ubijao vojnike u Vukovaru i u vukovarskoj bolnici ranjenike. On nije ratni zločinac. Puštamo Vesnu Bosanac, koja je činila sve da se Srbima zagorča život, da se nasilno uzima krv, da pretvori bolnicu u komandni centar ratnih zločinaca, „zengovaca“, da organizuje da se snajperska gnezda na bolnici osnuju i da dejstvuju, da se Srbi ubijaju i bacaju u Dunav, da tužilaštva iz Beograda i drugi nadležni organi lažne dokaze nude protiv Vojislava Šešelja u Haškom tribunalu.

Gospođo Dolovac, mi znamo da optužnica protiv dr Vojislava Šešelja nije pisana u Hagu, niti je nju pisala Karla del Ponte. Ona je pisana u Beogradu. Ako uzmete, kao vrsni pravnik, i pogledate samo logiku i tehniku pisanja optužnice, to nema nikakve veze sa onim optužnicama koje se u uporednom pravu mogu uporediti sa dokazima u odnosu na zemlje Evropske unije ili kontinentalnog prava. Samo zato što je zastupao nacionalne interese, samo zato što je Srbin, samo zato što je držao vatrene govore, navodno, dr Vojislav Šešelj treba da bude kriv. On mora biti oslobođen, jer je krajnje vreme, od svih dokaza koji su izvedeni do sada nijedan dokaz nije relevantan za osuđivanje dr Vojislava Šešelja.

Ali, čudo je da se nijedna pravna institucija, ni tužilaštvo, ni sud, ni advokatura u Srbiji nije suprotstavila i rekla – vi u Hagu ne možete da koristite zabranjena i nedozvoljena sredstva i lažna sredstva u odnosu na optužnicu protiv doktora Vojislava Šešelja. Sada treba držati doktora Vojislava Šešelja zato što nekom smeta, dolaze izbori, izborna je godina i sad veli – može nam zasmetati. Pa, on će da dođe. To je jedini čovek koji može da spreči ovu propast, da Srbija krene svojim putem i da stane na svoje noge, da se poštuje pravo i pravda i da se poštuju prava svih naših sugrađana.

Dakle, gospođo Dolovac, reforma koja je izvršena u pravosuđu, uključujući i tužilaštvo... Vi imate tužioce koji nisu zaslužili ni zadovoljavajuću ocenu. Oni su pomereni iz opštinskih, osnovnih i otišli u apelacione, kao zamenici. Gde to ima? Uzmite njihove rezultate rada, uzmite samo spregu nekih tužilaca i sudija sa advokatima. Kako može tužilac ili sudija da vozi BMW advokata? Reforma je trebala i treba, ali nije dobro sprovedena, kriterijumi nisu bili dobri. Nije se vodilo računa.

Najveće je zlo, a to će se otkriti, ako su u tome učestvovale političke stranke. U jednoj stranci sada kažu da nije izabrano 800 sudija, ali su se svih 800 prijavili u jednu „nazadnu“ stranku. Kažu da su sada oni članovi neke „nazadne“ stranke, a vi znate koja je to stranka. Sada vidite da li smo mi politizovani ili depolitizovani i da li su partije umešane ili nisu, da li jedan predsednik Advokatske komore trči kod političkih stranaka da bi dobio podršku, da bi eventualno bio predsednik određene komore, da bi čak bio član Državnog veća tužilaca.

Dakle, politika je najveće zlo. Neka političari dignu ruke, da nam i tužilaštvo i sudstvo postanu nezavisni. Nažalost, još uvek nisu. Neki koji se ljute zbog reforme trebalo je davno da idu iz pravosuđa. Ali, starešine pravosudnih organa su najveći krivci. Oni su saučestvovali u svim nepravilnostima koje su se događale, jer nisu kontrolisali one koje su bili dužni po Poslovniku i po zakonu.

Zato izbor morate ponovo izvršiti, reviziju, utvrditi pravila, utvrditi moral i poštenje. U pravosuđu imamo većinu poštenih ljudi. Intelektualna sposobnost naših pravnika u Srbiji, uključujući tu i sudstvo i tužilaštvo, na visokom je nivou. Naši pravnici su za one tamo, koji sude Srbima, „televizija u boji“. Oni za njih mogu biti akademici.

Nikako se ne bih složio da nam dođe EU i da nam daje ovde neka pravila kako ćemo da biramo sudije ili tužioce. To ni u kom slučaju ne treba dozvoliti, to treba sprečiti. Neka dignu ruke, neka dignu iz Venecijanske komisije, neka dignu iz Evropske komisije, neka dignu političke stranke ruke od pravosuđa, da bismo imali kvalitetno pravosuđe. Hvala.