ČETVRTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 24.05.2011.

9. dan rada

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Aleksandar Martinović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, u dobro uređenim demokratskim državama kada se menja ili kada se donosi novi zakon o izboru narodnih poslanika onda tome prethodi konsenzus svih relevantnih političkih stranaka.
U ovom trenutku očigledno je da u Republici Srbiji ne da ne postoji konsenzus svih ili bar većine relevantnih političkih stranaka, nego oko ovog pitanja ne postoji konsenzus unutar same vladajuće koalicije u Narodnoj skupštini. Da je to tako svedoči činjenica da su amandmane na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o izboru narodnih poslanika podnosili isti oni poslanici koji su prethodno potpisali Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o izboru narodnih poslanika. Oni su na taj način zapravo dezavuisali sami sebe.
Ono što SRS može da konstatuje kada je u pitanju amandman gospodina Petra Petrovića jeste sledeće: ukoliko se taj amandman prihvati, onda ćemo u Republici Srbiji imati dvostruki sistem, dva različita sistema dodele mandata. U prvom sistemu kada je podnosilac izborne liste jedna politička stranka, onda će se mandati bezuslovno dodeljivati po redosledu kandidata na listi, to je jedan sistem.
Drugi sistem će da važi za one podnosioce izbornih lista koji su podneli izbornu listu sastavljenu od predstavnika više političkih stranaka. Za njih će da važi drugi sistem, ukoliko prestane mandat narodnom poslaniku onda se mandat ne dodeljuje prvom sledećem nego onom koji pripada istoj političkoj stranci čiji je narodni poslanik kome je mandat prethodno prestao.
Postavlja se pitanje da li mi na taj način stvaramo sistem dodele mandata ili ga razbijamo? Da li to znači da su onda političke stranke koje samostalno učestvuju na izborima i koje samostalno podnose izborne liste u drugačijem i nepovoljnijem položaju u odnosu na koalicione izborne liste, odnosno u odnosu na podnosioce tih tzv. koalicionih izbornih lista?
I pravo pitanje za celokupnu vladajuću koaliciju u Narodnoj skupštini: kakav sistem raspodele mandata ona želi? Da li se mandati bezuslovno dodeljuju po redosledu kandidata na listi ili pak to zavisi od toga ko je podnosilac izborne liste.
SRS smatra da ako važi princip za jednu političku stranku, onda mora da važi i za sve druge, bez obzira na to da li one samostalno izlaze na izbore ili u koaliciji. Ovako vi stvarate dva paralelna sistema dodele mandata, koji zavisi od toga da li se stranka pojavljuje kao samostalni podnosilac izborne liste ili izbornu listu podnosi u koaliciji sa nekim drugim političkim strankama.
Čim imate dva različita aršina to znači da mi u stvari u Republici Srbiji nećemo imati jedinstven sistem raspodele mandata, nego će jedan sistem da važi za političku stranku koja samostalno učestvuje na izborima, a drugi sistem za političke stranke koje izlaze na izbore u koaliciji. To nije dobro, takav primer nemate ni u jednoj dobro uređenoj državi. Zaista je skandalozno.
Ne znam da li postoji neki primer jedne države koja drži do svog kredibiliteta što se tiče zakonodavstva, bez obzira o kojoj materiji je reč, a pogotovo kada je reč o ovoj izuzetno važnoj političkoj materiji, a to je izbor poslanika, da se zakoni donose ne zato da bi se usaglasili sa Ustavom, nego sa mišljenjem nekakvih eksperata iz nekakve Venecijanske komisije.
Izvinite, to je drastično gaženje i Ustava Republike Srbije, ali i njenog političkog dostojanstva. Zašto bi bilo koga u Republici Srbiji obavezivalo bilo čije mišljenje? I u našem važećem zakonodavstvu, recimo u Zakonu o opštem upravnom postupku lepo piše da mišljenje ne obavezuje. Dužni ste da ga pribavite, ali niste dužni da po njemu postupite.
Ovde, kada je reč o donošenju novog zakona, odnosno menjanju Zakona o izboru narodnih poslanika, ispada da nas obavezuje mišljenje eksperata, samozvanih ili stvarnih eksperata, iz Venecijanske komisije.
Izvinite, kako je moguće da ta ista Venecijanska komisija nije, recimo, prebacila Portugalu, zašto on ne menja svoje izborno zakonodavstvo, kada tamo takođe postoji institut blanko ostavke? Kako je moguće da ta ista Venecijanska komisija nije uputila reči prekora Velikoj Britaniji, koja ima tzv. Vladine bičeve, koji kontrolišu poslanike vladajuće partije i ta četiri Vladina biča su čak i članovi britanske vlade?
Kako je moguće da jedan sistem važi za tzv. stare demokratije, a da neki sasvim drugi sistem važi za zemlje koje su nedavno ušle u EU ili koje navodno pretenduju da uđu u EU za 10, 20, 50 ili 100 godina, sada u te vremenske i hronološke kalkulacije ne želim da ulazim?
Dakle, dovoljno je samo da pogledate lica narodnih poslanika vladajuće koalicije koji sede u sali. Verujem da i njih boli stomak od ovih rešenja. Ovde niko nije oduševljen zakonom za koji će glasati. Ovde se svi pravdaju kako nisu učestvovali u pisanju zakona, kako će glasati, ali eto, iz nekog višeg interesa, pokušaće da nađu neki opravdani razlog itd. Ovde niko ne brani zakon za koji će sutra već da glasa.
Izvinite, kakav je to zakon? Kakav je njegov kvalitet? Koliko će taj zakon da traje? Da li će on zaista dovesti do toga da politički sistem u Srbiji bude stabilniji i da bolje funkcioniše, nego što je sada slučaj? Pa, neće.
Ovde nisam čuo danas nijednog narodnog poslanika iz DS, iz G17 plus, iz SPS, koji su srčano i vatreno branili rešenja iz ovog predloga zakona. Ovde ljudi sede pognutih glava, šetaju se, izlaze iz sale. Jednostavno, niko nije zadovoljan ovim zakon. Ovaj zakon se donosi zato što je neko u Briselu rekao da on mora da bude ovakav i nikako drugačiji.
Skandalozno je da se u Republici Srbiji zakoni donosi zato što tako misli Venecijanska komisija, da Ustavni sud donosi odluke zato što Venecijanska komisija naloži ili joj se ne sviđa neki član u nekom zakonu, u pravnom sistemu Republike Srbije. Samo u Republici Srbiji imate slučaj da su odluke Ustavnog suda izvor prava, da su preporuke i mišljenja nekakve ekspertske komisije Saveta Evrope izvori prava. Ne znam da li je takav slučaj u Burkini Faso, u Sijera Leoneu, u ko zna gde, ali nažalost u Republici Srbiji jeste slučaj.
Dakle, ovo je loš zakon i po stanovištu SRS on ne treba da bude usvojen, i ako bude usvojen, on neće doprineti stabilizaciji političkih prilika u Srbiji, on će biti generator jedne neviđene političke krize u Republici Srbiji.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Gospodine Martinoviću, od vremena poslaničke grupe? (Aleksandar Martinović, sa mesta: Da.) Hvala.
Na član 10. amandman je podnela narodni poslanik Nataša Jovanović. Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 11. amandman je podneo narodni poslanik Zoran Krasić. Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 12. amandman je podneo narodni poslanik Aleksandar Martinović. Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 13. amandman je podneo narodni poslanik Dejan Mirović. Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 13. amandman je podneo narodni poslanik Bajram Šehović. Reč ima gospodin Šehović.

Bajram Šehović

Za evropsku Srbiju
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 13. predloženog zakona. On se odnosi na to da se mandati dodeljuju na osnovu odluke RIK prema redosledu na izbornoj listi, počev od prvog.
Amandmanom koji sam predložio predviđa se pravo podnosioca izborne liste da može samostalno da odredi do 15% od broja dobijenih mandata sa izborne liste i koji će biti dodeljeni prema pravilu zaokruživanja na ceo broj, jer ukoliko se desi da broj dodeljenih mandata od naknadnih 15% nije ceo broj, on se dodeljuje prema pravilu zaokruživanja na ceo broj.
Drugi stav mog predloženog amandmana odnosi se na to da podnosilac izborne liste ima u roku od pet dana od dana objavljivanja konačnih rezultata da dostavi imena poslaničkih kandidata od ovih 15%.
Smatram da ova proporcija od ovih 15% osvojenih mandata nije mnogo velika i da neće bitno poremetiti redosled dobijenih mandata sa izborne liste, imajući u vidu proporcionalni izborni sistem, odnosno da je Republika Srbija jedna izborna jedinica. Usvajanjem ovog amandmana ostvariće se niz pogodnosti kada su u pitanju svi akteri izbornog procesa, a i u interesu je i pripadnika nacionalnih manjina, interesnih grupa i drugih koalicionih partnera.
Uzmimo npr. da jedna relevantna politička stranka, koja na svojoj izbornoj listi ima pripadnike nacionalnih manjina i prema svojoj nekoj proceni podnosilac izborne liste utvrdi redosled i ta njegova procena ne bude u korelaciji sa izbornim rezultatima, u takvom slučaju podnosilac izborne liste može da izvrši kompenzaciju redosleda u dobijenim mandatima tako što će npr. poštovati ili imati u vidu izborne rezultate u pojedinim opštinama ili okruzima.
S druge strane, prihvatanjem ovog amandmana mogu se na jednostavniji i efikasniji način rešavati svi ugovorni odnosi između koalicionih partnera koji mogu zajedno da čine jednu izbornu listu.
Takođe je važno da se prihvatanjem ovog amandmana može obezbediti jedna od osnovnih karakteristika parlamenta, a to je adekvatna predstavljenost parlamenta, jer može da se dogodi da ni u jednoj izbornoj listi nije dobio poslanički mandat npr. iz nekoliko opština koje su u susedstvu, zato što nijedan podnosilac izborne liste nije imao dobru procenu i nije kandidat iz te opštine, nije se našao na redosledu kojim se njemu obezbeđuje mandat.
S druge strane, mislim da bi prihvatanjem ovog amandmana bilo obezbeđeno da se motivišu birači da izađu u što većem broju na izbore i time bi novi parlament imao veći legitimitet i bolje bi odražavao izbornu volju građana Republike Srbije, kako u ukupnom procentu, srazmerno broju osvojenih glasova, tako imajući u vidu i izborne rezultate.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima Aleksandar Martinović.
...
Srpska napredna stranka

Aleksandar Martinović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Novakoviću, samo ako biste bili ljubazni da mi kažete koliko je vremena ostalo poslaničkoj grupi SRS?       

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Osamnaest minuta, plus 11 i 40. Znači, 18 poslaničkoj grupi.
...
Srpska napredna stranka

Aleksandar Martinović

Srpska radikalna stranka
Hvala lepo. Ono što je problem s članom 13. koji se odnosi na član 84. osnovnog zakona jeste što je vladajuća koalicija praktično dobila, na svoje insistiranje, odluku Ustavnog suda Republike Srbije, koji je procenio da nije u skladu sa Ustavom Republike Srbije da se mandati dodeljuju po kriterijumima koje odredi podnosilac izborne liste, nego da mandati moraju da se dodeljuju po redosledu kandidata na listi.
Sad se ovde postavlja jedno prethodno pitanje - šta je zadatak Ustavnog suda? Zadatak Ustavnog suda je da ceni da li je neki zakon u skladu sa Ustavom. Da li u našem Ustavu piše kako se dodeljuju osvojeni mandati? Ne piše, nego je Ustav Republike Srbije prepustio zakonodavcu da on sam uredi to pitanje i zakonodavac je to uredio na način da se mandati dodeljuju tako što podnosilac izborne liste određuje ko će dobiti već osvojeni poslanički mandat.
Ustavni sud Republike Srbije je iz dnevno-političkih razloga procenio da takav metod dodele osvojenih mandata navodno nije u skladu sa Ustavom. Jedino nam nije objasnio u kom članu Ustava piše da se mandati dodeljuju po redosledu kandidata na listi.
Taj metod dodele mandata je Ustavni sud izmislio. Zašto? Zato da bi DS mogla da kaže – mi ne menjamo zakon zbog toga što nam je to naloženo iz Brisela, nego eto, Ustavni sud je tako procenio, pa da mi usaglasimo zakonodavstvo sa odlukom Ustavnog suda, iako takva praksa ne postoji ni u jednoj demokratskoj i dobro uređenoj pravnoj državi, sem u Republici Srbiji koja, naravno, nije primer za takvu državu.
Sad se postavlja pitanje – šta građanin kao birač dobija ovakvim sistemom raspodele mandata? Ovih dana ste mogli da čujete bukvalno na svakom TV programu, gde god se priča o ovom zakonu isti stav - nemojte da partijske centrale slučajno utiču na to ko će dobiti poslanički mandat.
Sad vas pitam, gospodo iz vladajuće koalicije, kažite mi koje telo, koji organ, koji skup ljudi određuje redosled kandidata na izbornoj listi? Pa, to opet radi neka, kako vi kažete, partijska centrala. Sad se postavlja pitanje – pa šta građani time dobijaju? Mogu li građani da utiču na redosled kandidata na listi? Ne mogu. Da li ih neko pita da li će Aleksandar Martinović biti peti, 50. ili 250. na izbornoj listi? Ne, o tome opet odlučuje neka politička stranka.
Postavlja se pitanje što mi uopšte menjamo Zakon o izboru narodnih poslanika? Koja će to krucijalna stvar biti obezbeđena za građane Republike Srbije kad se mandati dodeljuju po redosledu kandidata na listi? Neće se dobiti ništa, sem što će unutar samih političkih stranaka biti bitno smanjena konkurencija za osvajanje mandata. Onaj ko je 250. u nekoj političkoj stranci, on može da računa da nikada neće biti narodni poslanik, a u sadašnjem sistemu je mogao da računa. SRS je vodila računa o tome.
Ovde u obrazloženju Predloga zakona imate jednu skandaloznu rečenicu, da su političke stranke proizvoljno određivale ko će biti narodni poslanik. Možda je to radila DS, možda je to radio G17, a SRS nije proizvoljno određivala ko će je predstavljati u parlamentu.
Mi smo vodili računa i o tome da ovde bude adekvatan broj pripadnica nežnijeg pola i da budu predstavljeni poslanici iz raznih delova Srbije, i iz Vojvodine, i iz Beograda, i iz Zapadne Srbije, i iz Istočne Srbije, i iz Južne Srbije, i da budu pripadnici nacionalnih manjina, i o svemu smo vodili računa i nije bilo proizvoljno i nije tačno da je na nedemokratski način odlučivano o tome ko će dobiti mandat.
U SRS je o tome odlučivala Centralna otadžbinska uprava nakon javne rasprave. Svako je mogao da kaže – mislim da ovaj treba da dobije mandat, mislim da ovaj ne treba da dobije mandat i nakon toga se glasalo i nije odlučivala nikakva centrala i nikakav mali skup ljudi, i nije se o tome odlučivalo iza zatvorenih vrata nego je jedno telo od 101 člana odlučivalo ko će biti narodni poslanik. Uopšte ne vidim šta je tu problematično.
Ispada da su političke stranke u Republici Srbiji neka tajna udruženja, maltene paravojne organizacije, masonske lože, pa sada njima treba izbiti to pravo da oni određuju ko će biti narodni poslanik. Mi smo svi ovde predstavnici političkih stranaka koje su registrovane kod Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu, koje su svoje statute dostavile u to ministarstvo. Ti statuti su usklađeni sa Ustavom i sa pozitivnim propisima i uopšte ne vidim šta je tu problem.
Ovde se građani plaše političkim strankama. Ovde se građanima daje jedno lažno obećanje da će njihov život biti bolji i da će biti bolji život njihove dece sad kada se mandati dodeljuju po redosledu kandidata na listama. Izvinite, neće biti bolje.
Da bi se život građana u Srbiji promenio najpre vlast mora da prestane da krade, da obmanjuje, da čini sve one malverzacije koje sada čini, pa će se onda popraviti život građana u Srbiji. Kada se to uradi, onda će biti potpuno svejedno koji je sistem raspodele mandata.
U jednoj siromašnoj državi, u državi u kojoj imate toliku socijalnu krizu, nema elementarnih uslova za stabilnu političku demokratiju. Godine 1961. čuveni američki politički teoretičar Semjuel Lipset je napisao delo "Politički čovek" i tada je lepo rekao – u državi koja je te, 1961. godine, imala bruto nacionalni dohodak manji od 500 dolara nema uslova za demokratiju. Nema demokratije u siromašnom društvu.
Na tome vi, gospodo, treba da poradite, da smanjite siromaštvo, da Srbija bude jedna ekonomski prosperitetna država. Samo u takvom društvenom okruženju možete da imate stabilan demokratski sistem. U državi gde vlada korupcija, gde uz auto-put možete da vidite veliki broj mladih devojaka koje su prinuđene da se bave prostitucijom, a ovde su vam puna usta ženskih prava, nema elementarnih uslova za demokratiju.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Na član 13. amandman je podneo narodni poslanik Nemanja Šarović. Da li neko želi reč? (Da.) Reč ima narodni poslanik Nemanja Šarović.
...
Srpska radikalna stranka

Nemanja Šarović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, nekoliko amandmana je podnela SRS na član 13. i praktično svi imaju za cilj da pokažu koliko su besmislene, protivustavne ove promene koje pravite, a mogu slobodno da kažem i da su vam i antidemokratske.
Već 11 godina od te buldožer revolucije, čuvene petooktobarske revolucije, vi polako ali sigurno srozavate ugled parlamenta i samo stanje u kome se Narodna skupština danas nalazi i ova rasprava, odnos poslanika, broj poslanika u sali govori o tome na koji ste nivo sveli Narodnu skupštinu Republike Srbije.
Da vam je neko pre tri ili četiri godine rekao da je moguće da će na dnevnom redu biti Zakon o izboru narodnih poslanika kao jedan od najvažnijih sistemskih zakona u državi i da će se ta rasprava odvijati u ovakvom stanju u parlamentu, mislim da niko od vas u to ne bi poverovao. Vama je cilj da ovim zakonom još više srozate parlament i da još više suštinski ojačate uticaj političkih stranaka, iako sada kažete kako ćete, bože moj, na taj način izmestiti taj uticaj.
Rekli ste da su predstavnici političkih stranaka mogli proizvoljno da odaberu koji će kandidati sa izbornih lista postati narodni poslanici. Gospodo, da li ste vi to u vašim vladajućim strankama na proizvoljan način birali? Da li ste ubacivali imena kandidata u bubanj, pa ste izvlačili ko će biti poslanik nakon izbora.
Mislim da to nijedna stranka nije radila. Niko to nije radion na proizvoljan način. Ko to uopšte određuje šta je proizvoljno? Dakle, svi su radili na osnovu uspeha na izborima, a vi ćete na ovaj način tu proizvoljnost, kako kažete, u određivanju ko će biti poslanik samo premestiti na period pre izbora i samim tim onemogućiti da bilo kakav rezultat, broj glasova koje pojedini kandidat dobije, ima uticaj na to šta će biti nakon izbora.
Ovim amandmanom koji sam podneo taj rok od 10 dana za dodeljivanje mandata nakon izbora po redosledu, kako vi kažete, smanjen je na sedam dana.
Molio bih gospođu Kolundžiju, kao predstavnika predlagača, da se konačno uključi u ovu raspravu. Pitao sam vas i u načelnoj raspravi da li ćete nakon izbora, kada se saopšte zvanični rezultati, kada to učini RIK i kada se bude znalo da ova stranka ima 20 mandata, ova 30 mandata, a ova 50 mandata, da li ćete od tih kandidata, koji po redosledu treba da dobiju mandat, tražiti izjavu o prihvatanju kandidature? Dajte da čujemo makar zbog zapisnika.
Znam da ste skloni tome da sutra, ako vam nešto zatreba drugačije, da će opet izaći kojekakvi analitičari, poput ovih koje ste forsirali u prethodnim mesecima i reći će Slobodan Vučetić, intelektualna gromada – mislim da je to tako, pa ćete izvući iz naftalina Goatija, pa ćete Vojina Dimitrijevića i ko zna koga još, možda i Dragoljuba Mićunovića, pa će oni davati svoje mišljenje šta je to Narodna skupština u tom trenutku mislila.
Izjasnite se makar radi zapisnika – da li će biti potrebno prikupiti izjave o prihvatanju kandidature. U protivnom, odluka RIK, ne da joj ne treba deset dana, ne da joj ne treba sedam dana, dovoljno je 24 sata. Ako se zna koliko je koja lista osvojila mandata i ako se mandati dodeljuju po redosledu, onda je to, praktično, tehničko pitanje. Onda odluka RIK ima deklaratorni, a ne konstitutivni karakter.
Ili vi suštinski ukidate još jedno od prava poslanika, odnosno izjavu volje, kako ste vi to rekli, i poslanik mora da se opredeli što više puta, pa je ta izjava volje i sloboda volje bitna kada se podnosi ostavka, ali kada dodeljujete nekome mandat, onda to više neće biti bitno.
Da li će to biti praktično prisilna dodela mandata? Da li ćete vi i kako ćete reagovati, kako će reagovati vaša većina u RIK? Republička izborna komisija je, da ne pomisle građani Srbije da je to neko autonomno telo, da tamo sede nekakvi stručnjaci, to je takođe, kao i Republička skupština, obična glasačka mašina. Tamo sede ljudi koji su odgovorni svojim centralama i koji su spremni da izglasaju i dignu ruku za bilo šta što im se iz centrale DS ili bilo koje druge naredi.
Dakle, kako ćete reagovati ukoliko neko dostavi u roku od tih sedam dana izjavu kojom kaže – ne želim mandat? Da li ćete preći na sledećeg na listi i da li ćete uopšte uzimati u obzir, ili ćete reći – ne pitaš se ti tu ništa, nije potrebna tvoja izjava, pa ćete dodeliti to redom?
Džaba je vama ovde da se vi pozivate na stav Ustavnog suda, na OEBS, na Venecijansku komisiju. Ono što je najveći problem je što ni vi, koliko se meni čini, ni sami ne znate šta zaista želite ovim zakonom, nego želite da napravite što je moguće veću konfuziju, i da onda nakon izbora, u skladu sa onim što bude trenutni interes DS, da se onda kaže – mislili smo to ili mislili smo to.
Obesmislili ste i trudite se da obesmislite ovu raspravu. Opet vam predavanja drže i zavrću uši o moralu, o mandatima oni koji na to nemaju apsolutno nikakvo pravo. Naš narod je odavno rekao – ko o čemu, vojnik o skraćenju, ovi ovamo što sede, neću ni da pominjem, o poštenju. Dakle, dajte da čujemo konkretan odgovor.
Dokle ste spremni da idete u legalizaciji političke prostitucije? Da građani ne zaborave, ovaj zakon se donosi kako biste legalizovali krađu mandata od poslaničke grupe SRS.
(Predsedavajući: Zamolio bih vas da primerite rečnik, da ne bi ponovo došli u situaciju da se nadgornjavamo. Molim vas, gospodine Šaroviću. Hvala.)
Slobodno. Vi, kako reče jedan čovek – samo vi gospodine radite svoj posao.
Dakle, ovo jeste politička prostitucija i to je moja politička ocena i na to imam pravo. Nisam izgovorio ni jednu jedinu ružnu reč. Vi apsolutno nemate nikakav razlog da mene opomenete. Jedino što vama može da smeta, može da vam smeta istina. Ukoliko bilo ko tu ima da je uvređen – neka kaže da se prepoznao u ulozi političke prostitutke, pa neka se lepo javi po Poslovniku za repliku. Dakle, to pitanje je već regulisano Poslovnikom i molim vas, gospodine Novakoviću, da se ne uplićete.
(Predsedavajući: Nemojte se raspravljati sa mnom. Vrlo dobronamerno i blagorodno vas upozoravam na upotrebu ljudskih normalnih termina. Hvala.)
Gospodine, pošto ste me prethodni put kad ste me blagorodno upozoravali protivposlovnički i protivzakonito oduzeli 10.000 dinara, sada ću završiti svoje izlaganje, ali istinu ne može ništa sprečiti. Nemojte misliti da građani Srbije neće prepoznati ovu političku prostituciju.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Izvinjavam se, pre nego što pređemo na ovu tačku, dozvolite da pozdravim gospodina Milorada Gašića, sekretara Skupštine AP Vojvodine i gospođu Milu Radisavljević, zamenicu sekretara Skupštine AP Vojvodine, koji deo današnje sednice prate sa galerije Velike sale Narodne skupštine. Dobrodošli.
Na član 14. amandman je podnela narodni poslanik Vjerica Radeta. Da li neko želi reč? (Da) Reč ima gospođa Radeta, pa gospodin Aligrudić.