Moram da intervenišem iz prostog razloga što se ovim zakonom reguliše finansiranje političkih stranaka, ali se mora voditi računa o ustavnim načelima. Jedno od ustavnih načela koje direktno utiče na ovaj zakon je – pravo na političko organizovanje, sloboda političkog organizovanja svakog ljudskog bića. Drugo ustavno načelo je – izborno pravo.
Ovako, kako ste vi to formulisali, praktično ispada da svaki član političke stranke mora da ima svoj tekući račun. Zakonom možete da regulišete samo način ostvarivanja nekog prava, ali kada regulišete način ostvarivanja nekog prava ne smete da uništavate ustavnu normu.
Ovim članom se govori o članarini. Kada govorite o članarini, da ste pričali da se uplata mora izvršiti na račun političke stranke, to bi bilo prihvatljivo, ali vi ste rekli – sa kog računa treba da se uplati. To nije prihvatljivo. Ovo vam je, sa gledišta Ustava, odredba koja nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srbije. To je prva stvar.
Druga stvar, da biste izvršili uvid koliko je stranka po osnovu članarine naplatila u jednoj godini, vrlo lako možete izvršiti uvid u poslovne knjige svake političke stranke i znati tačno šta je uplaćeno. Samo, vi ste ovde pobrkali nešto što je ''prilog'' sa ''članarinom''. Kada je u pitanju ''prilog'', onda je potpuno druga situacija, onda ima mesta da se reguliše na dodatni način i sa dodatnim kriterijumima ta situacija. Ovde se govori o članarini i svi sami kažete da su to simbolični iznosi.
Ovako kako ste napisali, naš član koji živi u nekom selu 30 kilometara udaljenom od prve pošte treba da otvara tekući račun. Ovako ispada da su stav 2. i stav 3. u svojevrsnoj koliziji.
Praktično, stav 2. bi se primenjivao na sve, a stav 3. samo ako je manje od 1.000 dinara. Razmislite da li vi možete čoveku da nametnete obavezu da otvara tekući račun. Pa, ne postoji ta obaveza ni kada se plaćaju komunalije, nego građanin uplaćuje na račun javnog komunalnog preduzeća. Ali, vi to ne želite da regulišete. Vi želite da oktroišete, da plašite ljude.
Samo da znate jednu stvar. Mnoge odredbe ovog zakona ne dozvoljavaju nijednom moralnom čoveku da finansira političku stranku, a vi ste prekoračili sva ustavna ovlašćenja, podsećam vas na one kasnije odredbe, zabranili ste da se sa redovnog računa prebace sredstva na račune za sprovođenje izborne kampanje, već terate političke stranke da se zadužuju kod banaka. Jer zaduživanje kod banaka ne podleže nikakvim ograničenjima. Namerno pravite zakon koji će biti loš. Isto ste radili 2003. godine. I tada sam vas upozoravao šta ne valja kod zakona koji je Đelić osmislio sa Aleksandrom Drecun, a sada se odričete tog zakona, pa se toliko daleko odričete, da kažete – politički subjekti, političke aktivnosti, ne smete da pomenete ono čime ste se dičili, a to su političke stranke.
A, medijsku kampanju za ovaj predlog zakona formirali ste tako što ste sproveli akciju da treba izvršiti kontrolu kako se finansiraju političke stranke, ne grupe građana, ne koalicije, nego političke stranke.
Onda, u tekstu Predloga zakona zakukuljeno, zamumuljeno, kako bi nevladine organizacije postale i politički subjekti sa vrlo eminentnim političkim aktivnostima, kako biste dezavuisali političku scenu Republike Srbije, računajući da oko DS po kapilarnom sistemu postoji sistem nevladinih organizacija i grupa građana koje će u datom trenutku da vam pruže podršku ili na njih računate kao buduće koalicione partnere u nekoj novoj prosamoubilačkoj evropskoj politici Republike Srbije.