ŠESTO VANREDNO ZASEDANJE, 08.07.2011.

4. dan rada

OBRAĆANJA

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima gospodin Momir Marković.

Momir Marković

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, da konstatujem da je među poslanicima vladajuće većine postignuta apsolutna ravnopravnost polova tri predstavnice manje zastupljenog pola, dva predstavnika više zastupljenog pola i vi gospodine Novakoviću. Taman 50 – 50. Evo, ovog trenutka gospođa Gorica Mojović pokvari tu ravnotežu.
Izbor ove komisije za hartije od vrednosti je nemoguć, danas nemoguć, sa ovim predlogom nemoguć, jer se krše najmanje dva člana Zakona o tržištu kapitala. Član 46. kaže – za predsednika i članove komisije može biti biran državljanin Republike koji poseduje opštu radnu sposobnost, ima VSS i najmanje pet godina radnog iskustva stečenog u obavljanju poslova u vezi sa hartijama od vrednosti u Republici i inostranstvu. Kad pogledamo biografije ovih ljudi, konstatovaćemo da samo dva člana, dva kandidata za članove, Milko Štimac i Dušan Bajec imaju ovaj uslov ispunjen. Predsednik i dva člana komisije nikad nisu bili u vezi sa poslovima, sa hartijama od vrednosti. Dakle, direktno kršite član zakona, zakona da vas podsetim koji ste vi doneli i koji ste zdušno branili pred ovim parlamentom kao jedan od najpotrebnijih zakona ne bi li se konačno stalo u kraj vršljanju u toj velikoj, ekonomskoj, finansijskoj oblasti koja se zove hartija od vrednosti.
Drugi član koji kršite je član 297. koji direktno propisuje kako se biraju članovi, predsednik i članovi Komisije za hartije od vrednosti. Kaže – komisija koja obavlja poslove u skladu sa Zakonom o tržištu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata, "Službeni glasnik" taj i taj, od 2006. godine itd, zadnji stav u ovom članu – prilikom prvog izbora predsednika i članova komisije u smislu stava 5. ovog člana, predsednik se bira na pet, jedan član na četiri godine, jedan član na tri godine, jedan član na dve godine i jedan član na jednu godinu.
Dakle, ovde se pokušalo sa ovim da izmena u članstvu Komisije za hartije od vrednosti bude u kontinuitetu i da se izbegne mogućnost nekakvih zloupotreba. Svake godine bi se birao po jedan član Komisije za hartije od vrednosti.
Svake godine bi se birao po jedan član Komisije za hartije od vrednosti. Pošto dve godine istekao mandat i predsedniku koji se bira na pet godina, vi ste logično bi bilo da je predlog bar bio takav da se bira kao prvi put što se birao, da bude predsednik na pet godina, jedan član na tri, jedan na četiri, jedan na tri, jedan na dve, jedan na jednu.
Onda biste postigli taj kontinuitet i onda biste ispoštovali član 297. zakona. Međutim, vi u ovom novom predlogu čak ne predlažete to, nego kaže ovako – na pet godina se biraju svi članovi. To gospodo znači da vi zakone koje ste vi doneli kršite na najbrutalniji mogući način.
Da krenemo malo sada u biografije ovih ljudi koje ste predložili. Evo prvi je Zoran Ćirović. Vi kada pogledate radio, studirao na Ekonomskom fakultetu, magistrirao, doktorirao itd, to je u redu. Dalje radna biografija – Ministarstvo finansija i to je u redu, naravno nemam ja ništa protiv toga, Fakultet za ekonomiju i finansije i administraciju Univerzitet Singidunum. Beše li to onaj univerzitet koji je ugledni građanin Republike Srbije gospodin Čume, kako su ga neki zvali kupovao, pa nešto se ne pogodiše, ne dogovoriše se oko cene valjda, ili je shvatio da je on intelektualno nadrastao univerzitet Singidunum, pa mu više ne treba.
Taj gospodin je pošto je dobar trgovac, verovatno video šta rade ovi u Kragujevcu, šta su radili ovi u Kragujevcu na Pravnom fakultetu, pa ko veli može državni univerzitet da prodaje diplome, ispite, pa se znalo 200 do 300 evra ispit, ako je ispit malo teži onda to ide i do 500 evra, 15.000 evra diploma i čovek video mogućnost za odličan biznis. Kada je shvatio da to baš tako ne ide, ne zbog toga što se ne trguje i pogotovo na tim privatnim fakultetima sa diplomama i ispitima, nego zbog toga što mnogo krokodila ima okolo, a mala bara, pa ne bi bila velika zarada otišla odatle, gospodin Ćirović je radio na Univerzitetu Singidunum. Singidunum koji je trebao da bude, da su se ostvarile velike zamisli, poslovne zamisli gospodina Čumeta, danas bio u njegovim rukama.
Dalje, gospodin Ćirović je radio u Karić banci, pa me to nešto podseti davno je bilo gospodine Novakoviću vi i ja se to sećamo, imamo poprilično godina, pa možemo da se setimo "Dafiment banka", piramidalna štednja. "Jugoskandik banka", piramidalna štednja, "Karić banka", piramidalna štednja. Nastradaše i Dafina, ovoga još uvek držite tu u zatvoru, ne znate ni sami šta ćete sa njim, Jezdimira Vasiljevića, ali Karićima po tom pitanju ni dlaka sa glave nije falila.
Idemo dalje, ista biografija, isti gospodin, ovlašćeni predstavnik Republike Srbije u Mešovitom komitetu za raspodelu finansijske aktive i pasive bivše SFRJ iz aneksa C sporazuma o pitanjima sukcesije u periodu od januara 2009. godine. Odlično. Šta je taj gospodin, kao ovlašćeni predstavnik Republike Srbije u Mešovitom komitetu učinio da ne dobijemo onako mizerna sredstva kakva nam se predlažu, odnosno verovatno su već do sada i podeljena, odnosno pripremljena za podelu, šta je učinio sa zaštitom imovine u bivšim republikama bivše SFRJ, pa danas državama u okruženju ili na zapadnom Balkanu, kako volite vi evroljupci da kažete.
Dakle, šta je učinio sa preko 60 milijardi evra vrednosti srpske imovine, što privatne, što društvene, što državne, koja je ostala na teritoriji recimo samo Hrvatske, da ne govorimo o BiH, da ne govorimo o Makedoniji, da ne govorimo o Crnoj Gori, da ne govorimo o drugim državama, o Sloveniji na primer.
Valjalo bi u biografiju da ste uneli to. Žestokom borbom za imovinu građana i države on je učinio to i to, to i to …

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Molim vas, Komisija za hartije od vrednosti, a ne o sukcesiji, razumem vaš pristup…

Momir Marković

Srpska radikalna stranka
Pa upravo zbog toga, građanima Srbije osvetljavam lik i delo čoveka koga ste vi predložili za predsednika Komisije za hartije od vrednosti.
Što je najgore, nikada nije radio poslove koji su vezani za hartije od vrednosti i direktno se njegov izbor suprotstavlja član 246. Zakona o tržištu kapitala.
Idemo dalje, o gospodinu Štimcu je rekla gospođa Vjerica Radeta šta je imala da kaže i apsolutno podržavam svako slovo koje je rečeno. Čini mi se da je tu i firma "Danone" umešana, ne mogu da se setim, i tu je Knjaz Miloš, ali znam bio sam poslanik u trenutku kada je gospodin Štimac pao u nesvest onog trenutka kada je kod njih obelodanjeno da je Komisija tu pronašla nekakve prljave poslove.
Da li se gospodin Štimac od tada opoštenio, ne znam nisam video čoveka.
Idemo dalje, još jedan od onih koji su sve radili, samo nisu radili poslove sa hartijama od vrednosti, dr. Dragutin Radosavljević. Rođen u Kragujevcu, oženjen, ako je i to , stekao medicinsku, doktorsku diplomu, ako je i to, itd. Bio je direktor Fonda, bio je sekretar, direktor poreske uprave, ali nema nigde hartije od vrednosti, ali je mnogo interesantna jedna crtica u biografiji, rešenjem Vlade Republike Srbije, član Radne grupe za rešavanje imovinskih pitanja između preduzeća JAT, JAT Tehnika, Aerodrom Nikola Tesla i Agencija za kontrolu leta.
Šteta što nismo spojili ove tačke sa prethodnim tačkama, jer bi gospoda iz Agencije za borbu protiv korupcije, i revizora imali šta da čuju, pa i da provere i nađu popriličnu korupciju.
Samo ću jednu rečenicu, i onda ću se vratiti na temu, naime, Agencija za kontrolu leta koju vodi Nikola Stankov, koji je po zanimanju muž Biljane Stankov, koja je bila šef kabineta Zorana Đinđića, je samo u 2005. godini podigla dva kredita.
Jedan je u iznosu od 30 miliona 820 hiljada evra, podignut 9. februara, a 10. juna 31 milion 280 hiljada evra. Pare su bile podignute da bi se osavremenila tehnika. Sam Nikola je izjavio da je potrošeno 18 milion evra, a ukupan kredit za koji je država dala kontragaranciju, i isplatila ga, je 62 miliona, pa bih voleo, a mislim da sluša gospodin Sretenović i gospođa Marković, pa će verovatno preduzeti nešto.
Gde je od 18 miliona do 62 miliona evra, za koje je ova država opljačkana. Ja dalje o kriminalu, o leglu kriminala koji se zove kontrola leta, neću da govorim.
Pitam vas gospodo, prvo, zar je moguće da niko od onih ljudi koji su do sada radili u Komisiji, oko nje, ako ne u njoj, nije stekao iskustvo pa da njega predložite, nego predlažete ljude koji nikakvog dodira sa hartijama od vrednosti nisu imali.
Sa druge strane, kako ćete prevazići ovaj problem koji se zove član 297. st. 1,2,3,4,5 i 6, koji kaže – prilikom prvog izbora predsednika i članova Komisije, u smislu stava 5. ovog člana, predsednik se bira na 5 godina, jedan član na 4 godine, jedan član na 3 godine, jedan na 2 godine i jedan na jednu godinu.
Vi ste ovde svi predložili da bude na 5 godina. Da li je moguće da ste prevideli ovo ili ste rešili da sada svi budu na 5 godina i onda direktno prekršili zakon?
Zahvaljujem.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima gospodin Milorad Buha.
Izvolite.

Milorad Buha

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, pred nama su dva predloga. Probaću u nekoliko rečenica da kažem i o jednom i o drugom.
Kada govorimo o izboru Komisije za hartije od vrednosti, moramo reći da Vlada nije dosledna, ali nije to prvi put da se pokazuje njena nedoslednost. Juče smo mogli videti odluku Vlade da se svi direktori biraju konkursom, i to je obznanjeno tako kao da je to neka nova revolucija itd. Niko ne reče – zašto to nismo koristili do sada? Zašto nismo direktore javnih preduzeća i državnih institucija birali konkursom? Da je sreće, mi bi danas ovde imali predlog Odbora za finansije, koji bi konstatovao da je zaprimljeno tridesetak, pedesetak ili možda 300 zahteva, odnosno molbi ljudi koji žele, koji ispunjavaju uslove u stručnom i iskustvenom pogledu, i u pogledu školske spreme i ostalih opštih i posebnih uslova za zasnivanje radnog odnosa u ovoj komisiji. Nažalost, toga nemamo. Imamo samo jedan politički dogovor da se u komisiju izaberu ljudi koji odgovaraju po političkoj obojenosti, ne po stručnosti, ne po kvalitetu i ne po spremnosti da se uhvate u koštac sa ogromnim problemima u ovoj oblasti.
Ova komisija koja je delovala do sada završila je posao. Ona je pokrila sav kriminal koji je krenuo onog trenutka kad se ušlo ubrzano u privatizaciju po nalogu Zapada. Zašto je njen mandat sedam godina? Baš zbog toga, da se to završi. Donećemo novi zakon o tržištu kapitala i oni će se pozvati na taj zakon i onda ćemo reći – sad imamo i formalno-pravne uslove da izaberemo komisiju i da na taj način zadovoljimo formu. Ovo je samo zadovoljenje forme, ništa više. Suštinski nismo rešili problem. Suštinski problem što u oblasti hartija od vrednosti, prometa i privatizacije vezano uz hartije od vrednosti smo imali ogroman kriminal, ogromne probleme i ti problemi će kulminirati i ubuduće. Budite ubeđeni da ovo nije tačka na i, o izboru ove komisije, o privatizaciji će se govoriti. Revizija je neophodna. Stav SRS jeste da se, bez obzira na to što smo mi formalno završili privatizaciju, mi i dan danas imamo 450 preduzeća koja nisu privatizovana, bez obzira na sve, deklarativno zalaganje vlasti izvrši i dovede do kraja privatizacija jer ona nije završena.
Kada govorimo o ovoj komisiji, o problemima u privatizaciji, moramo ukazati na ogromnu diskriminaciju koju su imali mali akcionari, njihovu borbu za samo preživljavanje u ovom procesu. Podnosili su na desetine, na stotine, na hiljade krivičnih prijava, ukazivali svim državnim organima na probleme koje su oni imali, a, nažalost, nijedan, da je meni poznato, postupak nije doveden do kraja, niko u procesu kriminalnih radnji nije utvrđen, nisu pokrenuti sudski procesi i kažnjeni oni koji su izvršili zloupotrebe u tom procesu.
Ovde je spomenut "Knjaz Miloš". Evidentno je došlo do zloupotrebe. Ko je odgovarao? Niko. Ovde moramo ukazati na još jedan karakterističan primer loše privatizacije, a radi se o "Luci Beograd", o preuzimanju akcija od strane nama poznatog Milana Beka, koji je zloupotrebama došao do "Luke Beograd". Srpska radikalna stranka gotovo na desetine puta je putem poslaničkih pitanja ukazivala na zloupotrebu u ovoj privatizaciji, na preuzimanju akcija i tražila je od nadležnih državnih organa da se decidirano kaže iz kojih sredstava je Milan Beko otkupio akcije, odnosno preuzeo akcije "Luke Beograd"? Da li smo dobili odgovor? Nismo. Ukazivali smo na zloupotrebu položaja, u ovom slučaju, u toku samog preuzimanja akcija. Da li su istražni organi završili postupak? Nisu. Ukazali smo na ogromnu štetu koju je pretrpela država i tražili od strane državnih organa da se sve dovede do kraja, da se pronađu krivci koji su učestvovali u svemu tome, a to je na desetine ljudi koji su bili u raznim institucijama koje su odlučivale o vrednosti akcija, o načinu sprovođenja privatizacije. Nažalost, sve je to palo u vodu.
Zbog vremena, ja ću ovde još ukazati na jedan karakterističan primer zloupotrebe. Možda i najveća, a najmanje prisutna u javnosti zloupotreba jeste procena vrednosti preduzeća u privatizaciji. Kako je nastala? Nastala je na taj način što su agencije za procenu nepokretnosti, koje su dirigovane i politički postavljane u poziciju da same odlučuju koliko će koja vrednost akcije u tom preduzeću biti. Tako da je bila prava pomama od strane tih akcija, a spomenućemo i neke sudionike, vlasnike ovih akcija, direktore i rukovodioce u ovim agencijama koje su vršile procenu i ukazati na sukob interesa u kome su bili i na zloupotrebu svog mesta, pozicije i položaja. Radi se o jednoj agenciji čiji je direktor i jedan od vlasnika bio aktuelni premijer Mirko Cvetković, agencija je "Ces mecon", koja je učestvovala u postupku procene vrednosti negde preko 600 miliona dinara, što je negde između osam i devet miliona evra. Njegova agencija, odnosno agencija gde je on bio rukovodilac je učestvovala u procenama onda kada je on bio direktor Agencije za privatizaciju, što je sukob interesa. To je evidentan sukob interesa.
Da li je ijedna takva procena vrednosti poništena? Nije. Da li je sve zakonito odrađeno? Nije. Ko je odgovarao? Niko. To je tragično. Na jedno od pitanja srpskih radikala, koje smo u formi poslaničkih pitanja postavili nadležnim državnim institucijama, koliko je ukupno država platila za procenu vrednosti u postupku privatizacije, a tu nismo obuhvatili ona preduzeća koja su bila u stečaju, koja su izašla iz stečaja, pa su ponovo ušla u stečaj itd, nego je to golo nabrajanje samo onih preduzeća koja su bila u stečaju, a to je vrednost negde oko četiri miliona evra. ako se to iskaže u vrednostima evra, onda je to negde oko 60 miliona evra, jer se radi o periodu od 2002. godine, kada kreće prava privatizacija, do 2008. godine. Za procenu vrednosti 60 miliona evra.
Imali smo situaciju, mi smo to videli kroz izveštaje koje smo dobili od nadležnih državnih organa, on je prikriven, on je sklonjen ispod papira, ali se u papiru ipak može štošta pronaći, u tim finansijskim i drugim podacima koje smo mogli dobiti. Videli smo da su iz određenih oblasti radile određene agencije. Da li je to slučajno? Nije slučajno, nego je to ciljano, namešteno pojedinim agencijama da one vrše te procene. Zloupotreba je zadatak buduće vlasti i nadam se da će SRS imati učešće u sledećoj vlasti, da se preispita sve što je učinjeno kriminalno u postupku od 2002. godine, kada je došlo do ubrzane privatizacije.
Šta je još bitno naglasiti? Bitno je naglasiti učešće, mesto i poziciju bankarskog sistema. Bankarski sistem smo predali stranim bankama, stranim institucijama i tom kapitalu, bankarskom kapitalu odgovaralo je da finansiraju one aktivnosti preduzeća koja su došla sa strane za kupovinu akcija, preuzimanje akcija, kupovinu kapitala i imovine onih institucija sa kojima su imale srodne veze. Da li geografske, da li finansijske itd. Znači, to su bili uvezani tokovi. Posle 2007. godine bankarski sistem je izašao iz svega ovoga. Nije postojao ni interes stranih investitora nešto ozbiljniji u finansijskom sistemu Republike Srbije, zato što nije bilo ozbiljnih preduzeća koja su bila u privatizaciji, ali je toga trenutka pažnja izmeštena prema državnim institucijama i kupovine hartija od vrednosti, odnosno trezorske zapise Narodne banke.
Tu ćemo imati ozbiljnih problema, tu će država Srbija debelo platiti učešće stranog bankarskog kapitala koji se preselio i koji je na određen način finansirao likvidnost ove države.
Srbija je 2008. godine prodala 8,5 milijardi dinara za vlastiti likvidnost, 2009. godine to se popelo na 202 milijarde dinara, 2010. godine na 254, za ovu godinu 285 itd. To je vrtoglavi rast prodaje trezorskih zapisa. Pitanje je gde će se i kada se to može zaustaviti. Ova vlast očito ne može to zaustaviti i zato je neophodno da se ova vlast povuče, da dođe jedna normalnija vlast koja će razmišljati daleko ozbiljnije o ovim hartija od vrednosti i načinu finansiranja redovne likvidnosti države.
Još nekoliko rečenica oko rada odbora. Obzirom da sam predsednik jednog odbora, pokušaću da iznesem stav SRS oko rada odbora. Mislim da smo, kao i u ovom slučaju, zadovoljili formu. Mi smo kroz ovaj Poslovnik o radu dobili određen manevarski prostor za rad odbora, ali su oni, faktički, stavljeni negde u prikrajak. Sve što je zvanična vlast govorila to je da će odbori sada daleko naglašenije raditi, da će biti debatni klubovi, da će biti novi zamajac u razvoju demokratije, razvoju parlamentarizma itd. Nema ništa od toga. Odbori ne rade, to nam mora biti jasno. To što mi sada zadovoljavamo formu i umesto Janka postavimo Peru, umesto Željke postavimo Maru, od toga nema ništa.
Odbori ne rade, to mora biti jasno. Pre svega, ministri ne dolaze na odbore. Ono što je obaveza po Poslovniku o radu, ministarstva moraju dostavljati kvartalne i polugodišnje izveštaje o radu. Predsednik sam odbora i silim ih da dostave izveštaj o radu. Da li je uloga predsednika da insistira i traži?
Vi se izbrisali kontrolnu funkciju odbora i kontrolnu funkciju ove skupštine. izvršna vlast radi šta hoće. Zbog toga je formalna pozicija odbora takva. Da ste mislili stvarno da odbori i da ova skupština bude kontrolni organ rada državnih institucija, izvršne vlasti, potpuno bi druga funkcija bila i daleko ozbiljniji pristup u praksi. Mi sada imamo samo zadovoljenje forme. To su kozmetičke promene koje nam neće doneti dobro, nažalost. Izbori su blizu, pa ćemo se videti posle ovih izbora. Hvala.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Gospodine Krasiću, izvolite.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Gospodine Novakoviću, dobro je što smo napokon otvorili ovu temu i ovo što kažem to se, pre svega, odnosi na tačku koja se zove – Izbor predsednika i članova Komisije za hartije od vrednosti.
Na početku moram da dam neke precizne podatke jer stičem utisak da se malo i greši oko ovih pitanja i uopšte oko iznošenja nekih činjenica. Odbor za finansije je još pre dve godine, u skladu sa važećim zakonom, tražio od poslaničkih grupa da dostave svoje predloge kako bi se popunila upražnjena mesta u Komisiji za hartije od vrednosti. Mislim da smo dva ili tri puta ponavljali to pismo, da obavestimo poslaničke grupe da to urade. Da sad preskočimo te dve godine, one su to uradile u jednom trenutku i kao rezultat toga je nastao predlog ove odluke. Naravno, on je većinski izglasan.
Moram da vam skrenem pažnju da mi imamo sistemski problem kada je u pitanju ova komisija, i ne samo kada je u pitanju ova komisija nego i kada je u pitanju izbor drugih paradržavnih i državnih organa, a čiji je izbor u nadležnosti Skupštine, a kada se u zakonu propiše da je predlagač kandidata odbor ili poslanička grupa. To je potpuno neprihvatljivo. Kako je to krenulo? To je krenulo izmenama Zakona o Narodnoj banci još 2003. godine, kada je izabrana Kori Udovički. Tada je prvi put promenjen način izbora guvernera i rečeno je – na predlog poslaničkih grupa. Kasnije je taj automatizam ušao u sve naše zakone, gde Narodna skupština bira članove nekog organa, a ti organi nisu definisani Ustavom, niti su ustavne kategorije. Jedna od tih kategorija jeste i Komisija za hartije od vrednosti, koju reguliše zakon koji reguliše hartije od vrednosti i tržište kapitala.
Kada se ta situacija dešava da poslanička grupa ima status prvog predlagača prema bilo kom odboru, a odbor zvanični status predlagača prema Narodnoj skupštini, onda stvarno imamo ovu situaciju. Imamo situaciju da predloženi kandidati strogo posmatrano ne ispunjavaju uslove za izbor, koji su propisani zakonom. Moj prethodnici, počev od Željka Tomića pa nadalje, citirali su odgovarajuću odredbu zakona. Međutim, stičem utisak da su malo pobrkali u tom čitanju. Jedna varijanta je prvi izbor, a drugo je ovo. To možemo tumačiti kao svojevrsni lapsus, to ne menja suštinu.
Šta je važno za suštinsku raspravu o Komisiji, o članstvu, o radu Komisije? Mislim da smo danas imali prilike da čujemo nekoliko vrlo upečatljivih detalja. Samo da podsetim, preuzimanje akcija kada je u pitanju "Knjaz Miloš" – skandal da ne može biti veći. Kao posledica tog skandala javile su se brojne ostavke članova Komisije za hartije od vrednosti. Nikada te ostavke nisu razmatrane u Narodnoj skupštini. Na bazi jednog člana tog zakona u to vreme, oni su nastavili i kada im je istakao mandat. To se, po nekom principu legaliteta i kontinuiteta, na neki način priznaje, jer se polazi od pretpostavke da je nemoguće da država ostane bez državnog organa. Država u svim varijantama ima neki svoje kontinuitet. Problematično je da li je to uopšte moguće kao tumačenje.
Sama činjenica da se desio skandal sa preuzimanjem akcija "Knjaz Miloša" je moralo da bude tektonski događaj, da se svi nadležni zapitaju kakva je ta komisija u personalnom sastavu i da li treba nešto menjati u smislu nadležnosti Komisije za hartije od vrednosti? Nije tu samo u pitanju trgovina hartijama od vrednosti, nije samo u pitanju ni preuzimanje akcija, već je i značajan uticaj na Registar hartija od vrednosti. Osim toga, Komisija za hartije od vrednosti jeste u jednom delu i regulatorno telo koje propisuje ko može biti broker, koje uslove mora da ispunjava itd, da ne širim, pošto nije tema taj zakon, niti nadležnosti ove komisije.
Kada se pogleda radno iskustvo na odgovarajućim poslovima, nijedan kandidat ne ispunjava uslove. Ovde ste našli za dvojicu. Jeste, ali oni nisu ispunjavali uslove ni prilikom prvog izbora, pa je pitanje da li uopšte ispunjavaju uslove.
Ko nas je ozbiljno upozorio da nešto nije u redu sa sastavom Komisije za hartije od vrednosti? Pa, jedan član koji je podneo ostavku – Malinić. On je otvoreno u pismu rekao – ljudi, meni je istekao mandat, mene niko ne menja po službenoj dužnosti, podnosim ostavku, da sam sebe zamenim uz pomoć Narodne skupštine i moraćete da otvorite temu Komisije za hartije od vrednosti. Tako se ta tema otvorila, iako je ona, što se tiče Odbora za finansije, već dve i po godine otvorena.
Iz ovoga vidimo, kada predlažu poslaničke grupe, da je to loše rešenje, jer poslaničke grupe se rukovode nekim zahtevima, nekim interesima i možemo reći da dolazi i do grupe omaške u pogledu ispunjenosti uslova za predložene kandidate.
Znate i sami da već nekoliko godina vrhunac demokratije jeste tamo gde je većina. Mi ovde smo u mnogim stvarima rešavali po principu većine, pa smo tako neke birali koji nisu ispunjavali ni elementarne uslove, pa smo putem tog glasanja izvršili svojevrsno amnestiranje. To je kao u ono vreme kada je bio Radoman Božović, rekao je sa 70 glasova u ovoj sali imam da proglasim da je zemlja četvrtasta. Nešto slično demonstrira i gospođa Čomić, ali Radoman Božović je radio po nalogu Slobodana Miloševića, a ovo gospođa Čomić radi po nalogu Borisa Tadića. To je ta promena. Većina može sve. Ne može baš većina sve, ne može većina da napravi ovim ljudima petogodišnje radno iskustvo na poslovima sa hartijama od vrednosti. Zašto? Oni napisali u svojim biografijama da hartije od vrednosti znaju preko udžbenika. Verovatno neko od njih nije držao u rukama neku obveznicu itd.
Koga ste predložili? Partijske kadrove, treba da pričamo da to nisu partijski kadrovi, jesu. U kojoj srazmeri? U srazmeri kako je formirana Vlada i to je činjenica i tu možete da demonstrirate tu vašu većinu, ali ne možete da promenite onaj fundamentalni nedostatak koji se tiče elementarnih uslova koji treba da budu ispunjeni.
Samo da vam skrenem pažnju. Narodna skupština nije usvojila ni jedan zakon o završnom računu budžetu, počev od 2002, 2004, 2005, 2006, 2007. i tu stajem. Godina 2008. i 2009. su u proceduri. Onda se stvarno postavlja pitanje – ako Republika Srbija kao država preko Vlade i Narodne skupštine ne želi da na kraju godine podvuče crtu i obavesti građane kako se ponašala Vlada u trošenju narodnih para i to ima svoj kontinuitet od onog momenta kada nas je zapljusnula demokratija, onda koga mi prozivamo za nepoštovanje zakona? Da li imamo moralno pravo nekoga da prozivamo za nepoštovanje zakona? To je najočigledniji primer kršenja zakona.
Onda se nađu pametni, pa kažu – u međuvremenu su se menjali propisi, pa je trebala interna, eksterna revizija i pre nego što je izmišljena DRI, to je po sistemu izgovora. Činjenica, vlast nije podnela račun. Zašto? Ima razloga zašto nije podnet račun.
Sada bih krenuo sa ovim sastavom. Neću toliko pričati o imenima i prezimenima, zato što su moji prethodnici pročitali sve što je interesantno u njihovim biografijama, a može da posluži kao dokaz da ne ispunjavaju uslove, ali bih vam skrenuo pažnju na činjenice, čitam dokument koji je potpisao državni sekretar Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja, Branislav Zec. Vrlo interesantni podaci. To su podaci o privatizacijama i raskinutim privatizacijama. To ima veze sa hartijama o vrednosti, jer se radi o akcionarskim društvima i njihove akcije su registrovane u centralnom registru.
Evo interesantnih podataka. Mirko Cvetković je bio direktor Agencije od 26. decembra 2002. godine do 7. aprila 2004. godine. Za vreme tog njegovog mandata prodato je 795 firmi, preduzeća i odmah je raskinuto 199.
Sledeći, vrlo interesantan direktor Agencije za privatizaciju bio je Miodrag Đorđević. Od 15. jula 2004. godine do 5. oktobra 2006. godine, prodato 497 a raskinuto 111. Treći na ovoj listi je gospođa Vesna Džinić, koja je bila direktor ove Agencije za privatizaciju od 25. maja 2007. do 18. juna 2009. godine, prodato 531 firma, odnosno preduzeće, raskinuto 193. Usrećeni Vladislav Cvetković koji je danas, do sada je prodao 46, raskinuto je osam.
Kada se sve to sredi, počev od Vladimira Čupića, koji je bio prvi, a zatekao je Vladimir Čupić, to je ovaj što je sada direktor banke Hipo, što malo zna da trguje sa oružjem, to mu je nasledno, inače Hipo banka je nastala u Klagenfurtu, glavni osnivač te banke je bila ova Gajderova stranka. Ta banka je velika sredstva stekla tokom onih 1991. 1992. ili 1993. godine, jer su oni bili kanal za plaćanje ilegalnog naoružanja koje je dolazilo u Sloveniju, Hrvatsku, BiH. To samo da se zna ko je šta radio, kako je radio i na kojoj se strani nalazio.
Od kad je zapaljena ova zgrada i došla demokratija po najvišim evropskim standardima prodato je 2.280 preduzeća, od toga je raskinuto 625.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Izvinjavam se, gospodine Krasiću, samo privatizacija i tržište hartija od vrednosti nisu baš …
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Ima, gospodine Novakoviću, nego vi ste razgovarali sa sekretarom kada sam objašnjavao zašto ima veze, pa niste čuli.