JEDANAESTO VANREDNO ZASEDANJE, 08.09.2011.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

JEDANAESTO VANREDNO ZASEDANJE

2. dan rada

08.09.2011

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:05 do 14:05

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Sreto Perić.
...
Srpska radikalna stranka

Sreto Perić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo Totić pošto ste vi u ime Vlade, odnosno u ime Zavoda za intelektualnu svojinu prisutni, u kontekstu dva predloga zakona da govorim na jedna egzaktan način da nama nije mesto u EU, odnosno, da ne treba da idemo ka EU.
Zakon o patentima je urađen na 69 strana, na 364 strane dokaza o usaglašavanju, odnosno, pokazivanje nekome da mi slušamo. Kada je u pitanju Zakon o izmenama i dopunama zakona o autorskim i srodnim pravima, oni režim Borisa Tadića slepo sluša. Kada je u pitanju Predlog zakona o izmenama i dopunama zakona o autorskim i srodnim pravima taj predlog zakona je napisan na 40 strana, a obrazloženje za EU na 390 ili 400 strana. Znači, 40 puta više je potrebno, znači da smo mi 40 puta inteligentniji od tih u EU i da nam nije mesto ka polasku njima. Sad mi je žao, što ne mogu najveći broj primedbi koji se odnosi i na jedan i na drugi zakon da stavim na teret ministra Žarka Obradovića. Zbog čega? Ne znači, da se on potpuno amnestira od odgovornosti za ovako loš i nekvalitetan zakon, zbog toga što su predlozi ova dva zakona, odnosno, radna verzija urađeni mnogo pre tzv. rekonstrukcije Vlade Republike Srbije.
Sa druge strane, poražavajuća je činjenica gospođo Totić kao član Odbora za nauku i tehnološki razvoj, znam da u vašem Zavodu postoje i ljudski i stručni potencijali koji mogu ove zakone da urade na jednom vrhunskom nivou i da budu apsolutno upodobljeni građanima Srbije sa jedne strane, sa druge strane cilj ovih zakona, ovo nisu politički zakoni, jeste da čine jednu globalnu celinu sa ovim ili sličnim zakonima u drugim svetskim zemljama, neograničavajući se pri tome na jedan deo Evrope ili bilo kog drugog dela sveta. Ima smisla da ono što važi u Republici Srbiji, da tako važi u Australiji, u Kanadi, u Kini, u Rusiji u drugim zemljama i kad se jednom utvrdi da postoji neki patent ovde da on važi u celom svetu.
Postavlja se pitanje, vi ste rekli, da je dobro da se ovde pokušava napraviti jedan visok stepen pravne zaštite za one koji se bave pronalascima, a zapravo patent je zaštita jednog pronalaska i to nije tačno, jeste na jedan rekao bih prikladan način napravljena ta zaštita.
Kad bi pitali nekog ko se bavi pronalascima, da li on vidi neko poboljšanje u odnosu na prethodni zakon koji je iz 2004. godine, ne bi mogao da vam pronađe. Kako i na koji način mi stimulišemo predstavnike starih zanata ili predstavnike u industriji, jer to su pojedinci fizička lica, da se bave pronalazačkom aktivnošću njihove firme da bi platile porez na promet, moraju da dižu kredite i od ukupno uzetih kredita od strane privrednih društava ili preduzeća, 34% se koriste za uplatu PDV. Kako onda možemo stimulisati ljude da se bave pronalazačima, a vi ste ovde lepo prikazali u nekoliko tabela da nama broj prijavljenih, da se u želji zaštite pronalasci iz godine u godinu opada. Kako mi onda možemo da kažemo da je ovo sve u redu i da ovi zakoni nemaju nikakvih primedbi.
Uglavnom je ministar govorio o dobrim stranama ovog zakona, to su podržali poslanici skupštinske većine a niko se nije ozbiljnije bavio nedostacima ovih zakona.
Mi u SRS smo pokušali, nećemo sporiti ako ima nešto da valja, ali smo pokušali na jedan drugi način da napravimo pristup ovim zakonskim predlozima, pa ste rekli na samom početku zakona, ako više lica podnese prijavu da bi se zaštitio njihov pronalazak, smatraće se da su oni vlasnici idealnih delova, a to je najjednostavnije rešenje, to već postoji u drugim pozitivnim propisima, a konstatuje se na osnovu, odnosno utvrdiće se na osnovu prijave da je nešto postalo patent, odnosno da ima svojstva koja ga karakterišu, i može da bude zaštićeno patentom, onda su oni trebali da se dogovore pre toga da bi izbegli eventualne sudske postupke, koji se mogu pojavljivati kasnije.
Ako se pažljivo iščita ovaj zakon i neko ko ne staje na stranu pronalazača, ni države, a ona je oličena u vašem zavodu, steći će se utisak da se ovaj zakon donosi po najviše zbog naplati taksi.
Sada se kaže da će se posle svake treće godine, odnosno za treću godinu uplaćivati stečeno pravo i zaštićeno pravo, i svake godine nadalje, ako se ne plati taksa, to pravo prestaje i odmah će se, a to nije sporno, jer, taman posla ako vi mislite da SRS smatra da ne treba da se naplaćuju porezi i takse, onda je to vaša greška i zabluda.
To mora da se čini. Navešću vam nekoliko primera, gde država ne izmiruje svoje obaveze prema građanima Srbije i nije sporno da se taksa plati, a vi kažete da će odmah narednog dana biti odbačena prijava, izgubiće pravo koje je zaštićeno, a ko nije uplatio taksu, je između ostalog kaže se, kada se proverava ide se u susret da se donese rešenje o nečemu, prvo se proverava da li je uplatio taksu, a ako nije uplatio taksu, neće to biti putem patenta, pa može da nastane obaveza između pronalazača i države ili vašeg zavoda i da on u narednom periodu bude obavezan i dužan da uplati. Ne samo da stičemo utisak da je zbog naplate taksi, ovaj zakon donet, verovatno nije tako, jer kada se pročita pažljivo, proizilazi to.
Sudska zaštita iz patentnog prava je dobra, ali znajući kakvo nam je sudstvo, kojom brzinom rešava određene predmete u postupcima, mislim da ovo treba izbegavati, nego da je trebalo više normi u samom ovom zakonu koje će regulisati zaštitu prava i obezbeđenja pronalazača na jedan drugi način.
Obaveza uplate takse, ovo je nemoguće ispraviti amandmanima, jer mi smo podneli određeni broj amandmana, ali je pristup zakona takav da se mladi pronalazači oslobode te takse, da se višestruki pronalazači takođe oslobode, jer bi to bio način stimulisanja od strane države, a nikada nam nije bilo potrebno da se uključi u pronalazačku sferu, nego što je to danas, iako stalno pričamo da moramo da podignemo industrijsku produktivnost, onda je ona moguća ako se uključi veliki broj pronalazača u tu aktivnost a da država na neki način pokuša stimulativno sve to da rešava.
Zahtev priznanja prvenstva prilikom podnošenja prijave, tome ste posvetili preko 20 odredaba, kao da je to česta pojava. Siguran sam da možda vi u vašoj praksi niste imali do sada ni jedan ili samo par slučajeva.
Zakonski predlozi treba da odgovaraju stvarnom životu, a ne nečemu što je fikcija.
Rokovi koji se pominju u ovom zakonu, ne mogu da se osvrćem, možda 15 članova govori o nekim rokovima, su jako ne primereni, a pričate o visokom stepenu pravne zaštite pronalazača, ili kada se proceni da prijava ima značaj za zaštitu i odbranu zemlje, pa će vaš organ, proslediti organu ministarstvu odbrane, i on je dužan u roku od tri meseca da odgovori, a tu može mnogo kraći rok da bude, a drastično dobar primer za ovo o čemu govorim jeste prijava patenta se objavljuje što je pre moguće u "Službenom glasniku", i to što je pre moguće sa jedne strane, a sa druge strane, kaže, nakon isteka roka od 18 meseca, računajući od dana podnošenja prijave, objavljuje se što pre, a nakon isteka roka 18 meseci. Kraće, da kreće nije moglo da bude.
Formalno ispitivanje prijave, to je dobro, ali i kod formalnog ispitivanje prijave, opet se kaže, ako nije uplaćena taksa, neće to biti razmatrano.
Sredstva obezbeđenja, to je nešto što je dobro i što može da traži na koga pronalazač sumnja da zloupotrebljava i da koristi njegov pronalazak, i on mora da deponuje određena sredstva, ukoliko se pokaže da je njegova prijava, pa makar i po sudskoj zaštiti, ne osnovana, onda će on biti obeštećen za te troškove.
Vi ste posvetili dobar deo u obrazloženju, javnoj raspravi koja je održavana povodom predloga zakona o autorskim pravima i tamo je bio najveći broj prisutnih advokata koji se bave autorskim pravom, industrijskom svojinom, pa i zastupnicima, veoma malo je bilo predstavnika pronalazača, jer su morali sve od sebe dati i učiniti, bio je jedan predstavnik iz Vojvodine, nije ni bitno ali je trebalo mnogo više predstavnika, pronalazača da vi vidite šta su njihovi problemi. Vaš zavod i država u celini i ova vlada bi trebalo da izađe u susret pronalazačima, čini mi se da je oko 40 proizvoda u Srbiji, sa zaštićenim geografskim poreklom, a mislim da bi mogli da imamo desetine puta, ako ne, i stotinu puta više od toga, a to bi možda u nadležnosti vašeg zavoda trebalo da bude, odlazeći u susret onim ljudima koji se bave, ali ne možemo kada imamo takvu vladu.
Mislim da ste uradili tako kako ste uradili, nešto vam stručnosti ne dostaje, nego jednostavno, vaš okvir je bio zadat od ove vlade, koja uopšte ne razmišlja o građanima čiji je ona predstavnik i zbog kojih postoji i čiju bi politiku trebalo da kreira i da je vodi.
Na kraju, ja bih voleo da je ministar prosvete i nauke ovde. Mi iz SRS želimo odgovor vezano za plagijatore, zbog ljudi koji se bave naukom, da kažemo da li je pokrenut postupak i do kojeg roka će to biti rešeno. Jedan od njih je čak bio, čini mi se, i koministar u Vladi prosvete, kada je današnji državni sekretar, gospodin Mitrović, takođe bio jedan od koministara prosvete 2000. godine. Želimo do kraja rasprave u načelu da nam ministar da odgovor na ovo pitanje. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Mogu vam u ime ministra reći da sigurno nećete biti uskraćeni za informacije koje želite. Jer, kao što vidite, ministar je tu.
Dajem reč narodnom poslaniku Srboljubu Živanoviću. Imate još 37 minuta.

Srboljub Živanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo poslanici, poštovani građani Srbije, ovi zakoni su bili na matičnom Odboru za nauku i tehnološki razvoj. Moram vam reći da je diskusija na Odboru bila dosta pozitivna i da smo dosta stvari elaborirali, trudeći se da na neki način razjasnimo određene nejasnoće koje smo zapazili čitajući i analizirajući ove zakone.
Sigurno da se donošenjem ovih zakona želi postići određena pravna regulativa, ali sam i na Odboru pitao neke stvari. Nažalost, ta pravna regulativa jeste prisutna, ali se pitam da li i u zadnjih 30-ak, 40-ak godina, kada su privreda i industrija bile toliko jake, kada smo imali veliki broj tih stručnih ljudi, ljudi koji su želeli svojim određenim znanjem iz određene oblasti, nije morao da bude samo intelektualac da bi patentirao nešto ili izmislio određeni tehnološki sistem, i vrlo je bilo bitno što u bilo kojem društvenom sistemu ti ljudi nisu se mogli razumeti. Odnosno, nikada nije bilo dovoljno razumevanja da bi ti patenti mogli da se nađu i ustroje u određenoj implementaciji.
Na Odboru za nauku sam čak i pominjao određene patente stručnih ljudi, još kada sam radio u privredi, kada smo pokušavali da ih implementiramo, da nađu svoju prođu u privredi. Međutim, oni nisu mogli da nađu svoju prođu u privredi, tada Jugoslavije, već, nažalost, našli su svoju primenu u drugim zemljama, koje su imale razumevanja odnosno tamo gde su razumeli i te empirijske ili projektovane obrasce sa kojima smo se susretali, da bismo na kraju mogli dođi do određenog cilja.
Smatram da danas, a to sam rekao i na Odboru za nauku, na neki način sve pokušavamo da implementiramo jednom rečenicom – to želimo zbog EU. Mi prvo to treba da želimo zbog sebe, a posle toga treba da dođe da se svi ostali ustroje prema nama, ali ne a se mi ustrojavamo prema drugima. Svojom posetom institutima Londona video sam mnogo naših mladih ljudi koji tamo razrađuju određene projekte. Vi dobro znate kakav je taj proces, a naročito ministar Obradović, gde od samog projekta pa do proizvodnje je potrebno da prođe jedan veliki ciklus.
Kada neko, kada taj koji je izmislio ili koji je predao određeni patent, on sada traži razumevanje onih stručnih ljudi koji treba da donesu ocenu o regulativi i sprovođenju tog svog patenta. Ali, nažalost, vrlo retko se ti patenti, da li zbog nerazumevanja onih koji su trebali krajnju ocenu da daju ili onih koji nisu hteli ili nisu razumeli čoveka koji je hteo da plasira svoj patent, ostvaruju. Na kraju, on izmučen svim stvarima u državi, ne mogavši naći svoj određeni cilj, on je to sprovodio dalje. Ne treba ništa da vam govorim kako i na koji način.
Mi se dičimo mnogim našim ljudima, slavnim ljudima, Nikola Tesla, Mihajlo Pupin, itd. Ali, oni u svom vremenu tada nisu mogli u Srbiji doći do tog svog cilja, već su morali da traže druge, oni koji su imali novca ili oni koji su imali razumevanja, da bi mogli da sprovedu te svoje patente ili taj svoj projekat. Sada ovde imamo novca, a nadam se i htenja.
Moram da vam kažem da možda nepisani patenti koji su danas prisutni u ovoj državi, a to su patenti kako doći do određenog kapitala u sistemu ekonomije. Evo vidite i sami kako su i na koji način bez tog pisanog, bez objavljivanja patenta, Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić uspeli da dođu do velikog kapitala ali ne prijavljujući taj svoj patent dolazili do ove sume, odnosno do svog kapitala.
Dobro znate kako i na koji način oni uspostavljaju kontakte, navodno, sa privrednim komorama širom sveta i Japanom, pa kada su pitali gospodina Vučića zbog čega je tamo išao, kaže – išao sam tamo da bih uspostavio tu ekonomsku saradnju u prodaji malina.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zamoliću vas da bude manje plastičnih prikaza, više konkretnih sadržaja.

Srboljub Živanović

Srpska radikalna stranka
Hteo sam samo plastičan primer, da vam prikažem, jer ne mogu ovde da prikažem taj patent drugi koji je nevidljiv, koji je ne moguć, ali ovaj ekonomski je vidljiv, može da se vidi. Zbog toga vam to i govorim.
Zapitao bih se koji je gram izvezen u Japan tih malina naših seljaka koji su želeli da iskoriste taj patent dragog gospodina.
Da ne govorim o ostalim drugim patentima, naročito gospodina Božidara Đelića koji je rekao – čujte, Srbija će da se obogati i iskoristiće tu svetsku ekonomsku krizu. Pitam se kako i na koji način smo mi do sada uspeli to da iskoristimo, tu svetsku ekonomsku krizu u korist naše ekonomije. Zato će u budućnosti izaći taj patent, ali mi čekamo taj patent tri – četiri godine i nikako da bude implementiran da bi mogli da ga iskoristimo.
Vidite, postoje i određeni patenti na kojima se, nažalost, zasniva privreda Srbije odnosno ta vizuelna patentiranost gde bi određeni stručni ljudi mogli stalno da je patentiraju, naročito u vremenu izbora, kada je potrebno određenim patentima ili određenim modelima da se građani Srbije prevari pa da bi mogli da zaokruže određene političke partije za koje bi glasali da bi i dalje mogli da ih vode. Nažalost, vidite i sami, tu sam samo hteo da implementiram, odnosno da plastično prikažem kako i na koji načni je sve vreme do sada zloupotrebljavano, odnosno oni ljudi koji su od pameti, koji su od znanja, koji su virtuozi, koji žele da svoje znanje, ne da ga unovče, nego da nađe svoju primenu u društvu i da društvo u celini ima korist od tih svojih patenata.
Vidite koliko je, nažalost, instituta u ovoj napaćenoj državi Srbiji uništeno, celokupna pamet. Stalno vičemo da ćemo zaustaviti odliv mozgova, da stavimo barijeru da mladi ljudi ne napuštaju Srbiju, da ne odu trbuhom za kruhom, ali vas pitam danas kao stručne ljude, kao ljude od autoriteta, ljude od znanja da li je moguće sve to zaustaviti i tu našu mladost i našu pamet ubaciti u sistem od koje bi imali koristi.
Kriminalizovanom privatizacijom su uništeni instituti u velikim sistemima, u velikim fabrikama koji su bili potencijalna moć odakle je bio pionirski početak svih tih pronalazača koji su mogli davati određene rezultati u jednoj budućnosti. Treba da znate, kada od samog projekta pa do te nulte proizvodnje, do jednog savršenstva rada mora da prođe jedan dugačak posao. Drugo, to traži veliku finansijsku moć, finansiranje.
Pitam vas da li danas ijedna privatna firma u državi Srbiji može da finansira ili hoće da finansira? Neće. Imaju mnogi koji mogu to da rade, kao što je Mišković i Beko, ali oni su finansirali u ovo dvoje, jer su videli u njima da mogu da dođu do jedne ekonomske moći, ali oni neće, idu na sigurno, da u ta dva čoveka, koja danas nude Srbiji prosperitet, oni Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića, sistemom otkrivanja "Vikiliksa", kako je otkrio kako i na koji način oni žele da pomognu Srbiji i srpskom narodu, oni žele da pomognu sebi i svom džepu i da što više sebe obogate a ne da bi pomogli srpskom narodu. Oni se nude kao spasioci srpskog naroda, ali verujem da će srpski narod shvatiti da su ova grupa prevaranata ljudi koji će ih prevariti i na čije floskule i razne priče ne smeju da nasednu na taj njihov projekat patenta.
Dame i gospodo, što se tiče ovih autorskih prava, vi dobro znate da prvo, kao predsednik Odbora za nauku i tehnološki razvoj, bio sam iznenađen kada je pre dve godine bila rasprava što se tiče ovih autorskih prava, naročito fonograma i ostalog što se tiče, da kažem, izvođača narodne muzike i da dalje ne pričam. Više su se oni uključili u ovaj rad, nego što je bilo reči do autorskih prava, određenih intelektualnih časopisa, da ipak ta autorska izdanja budu zaštićena, odnosno i da kao što smo i doneli odluku na Odboru za nauku i tehnološki razvoj, određenim diskusijama i konstrutivnim diskusijama, što smo i došli do određenog rešenja da to mora biti zaštićeno.
Smatram još jednom da svojim autoritetom gospodin ministar Žarko Obradović mora doprineti da danas mladost svojim znanjem dođe u jednu poziciju da pomogne danas ovoj razrušenoj Srbiji, jer bez pomoću tih intelektualnih mladih ljudi, verujte mi, mi nemamo izlaz. Bavićemo se ovde praznim pričama. Govorićemo o određenim tabu temama, gde nismo u stanju da ih rešimo ili ne smemo da ih rešimo, ali ti mladi ljudi su danas spremni da se uhvate u koštac, da rešavaju sve te probleme i da pomognu ovoj državi. Smatram da ćete vi to pomoći. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Milorad Buha ima reč. Ostalo je još 25 minuta.

Milorad Buha

Srpska radikalna stranka
Gospodo, uvaženi građani Srbije, danas je 8. septembar i na vanrednom zasedanju razgovaramo u osnovi o dva vrlo bitna zakona, ali se postavlja pitanje i za SRS je osnovno pitanje – da li je ovo najvažnije, da na vanrednom zasedanju razgovaramo o ove dve oblasti, o patentima i autorskim pravima? Možemo ih svrstati u jednu oblast. Da li je to najvažnije u društvu ovog trenutka ili imamo daleko važnijih otvorenih pitanja, problema, krize u društvu i da razgovaramo o njima?
Za SRS je ovo nebitna stvar, jer smo ovu materiju razradili. Imamo materijalne zakone koji su na snazi, koje primenjujemo. Imamo druge oblasti i druge probleme u društvu o kojima moramo razgovarati, koji moraju doći ovde u ovu skupštinu da o njima razgovaramo, jer su oni prioritetni, bitni, životni i oni moraju ponuditi rešenja za krizu u kojoj se ovo društvo nalazi.
Šta bi trebalo da radi Vlada, a ne radi? Da priprema roformske zakone, da priprema zakone kojima ćemo rešiti negativne efekte krize koja je kao prošla. Jedni kažu – prošla je, drugi kažu da je ona daleko iza nas, neki kažu, pa i predsednik Republike kaže, tri puta je rekao - prošlo, pa nije prošlo itd. Poslednja njegova izjava je da smo mi u osnovi u krizi, nismo još izašli, moramo se aktivno boriti da nas ova druga kriza koja je pred nama ne iznenadi itd. Gde su tu zakonski okviri i predlozi zakona kojima rešavamo sve ono što je bio problem u onoj krizi? Gde je tu rešenje za dolazeću krizu? Nema ga.
Da li ćemo ovim zakonom bilo šta od toga rešiti? Nećemo. Šta je suština? Suština je u tome da traćimo vreme, ovo je obično traćenje vremena u najznačajnijoj državnoj instituciji, umesto da Vlada radi ono što treba da radi. Čemu ovo vodi? Vodi u određenu spoznaju da je ova vlada odustala od sledećeg mandata. Ozbiljna vlada, vlada koja je svesna posledica stanja u ovom društvu razmišlja o tome da uđe u sledeći izborni ciklus, ali da uđe spremna, pripremljena, između ostalog i u normativnom smislu, u smislu adekvatnih zakona koje je usvojila u mandatu kada je vladala. To je dobra podloga za sledeći mandat.
Kakvu ćemo situaciju imati? Imaćemo izbore iduće godine, imaćemo predizborne aktivnosti. Dok dođemo do konstituisanja nove Skupštine, dok se reizabere novi parlament itd, izgubićemo godinu dana, godinu dana ogromne agonije celokupnog sistema, samo zato što nemamo osmišljenu pravnu politiku.
Da se vratimo na ova dva zakona. Prema Evropskoj agendi, za koju se vi kunete, slepo izvršavate itd, rok za donošenje ova dva zakona bio je prvi kvartal 2010. godine. Ko je odgovoran, zašto to nije usvojeno u prvom kvartalu? Da li imamo odgovor? Nemamo. Osamnaest meseci posle roka kada smo trebali da usvojimo nemamo rešenje. Sada ga dobijamo u formi u kojoj ste ovde predložili, ali izgubili smo 18 meseci vremena.
Da li je kriva Vlada i vladajuća garnitura kada je izbrisala Ministarstvo nauke i tehnološkog razvoja? Jeste. Kleli ste se u Ministarstvo, u ministra i napravljena je velika stvar od strane tog ministarstva, da je doneta strategija, ali niko je posle toga ne otvara. Šta nam to onda znači? Doneli smo strategiju, niko je ne otvara. Predvidela je ogromne finansijske investicije u ovu oblast i onda ugasimo ministarstvo.
Jeste, određeni kontinuitet će biti nastavljen u ovom ministarstvu, ali treba period prilagođavanja i na novo ministarstvo i na novu organizaciju, na novu sistematizaciju itd. Šta ćemo dobiti? Šta ćemo izgubiti? Prevashodno, dobiti nećemo ništa, a ogroman kontinuitet koji je neophodan u radu državnih organa, on je izgubljen.
U suštini, s obzirom na vreme, ovde usaglašavamo ova dva zakonska projekta sa projektima i zakonskim rešenjima i određenim direktivama, određenim konvencijama, sporazumima, ugovorima, sve ono što je zakonodavno pravilo EU. Ali, u osnovi se postavlja pitanje, ono što gotovo nijedno ministarstvo, nijedan stručni radnik u ministarstvu ne sagleda i ne iznese u obrazloženje, koji su osnovni problemi u funkcionisanju državnog organa i šta treba tim zakonom da se stvarno napravi da bi se poboljšala situacija kroz zakonski okvir? Šta ćemo mi dobiti sa usaglašavanjem? Da li će to poboljšati rad državnih institucija, poboljšati praksu, otkloniti one probleme koje imamo u praksi ili ne? Bitno je samo usaglasiti.
Kakve će to reperkusije dovesti u stvarnom životu, to nije ni bitno. To je greška ove vlasti. Ne možete slepo izvršavati. Srpska radikalna stranka vam to govori godinama, nemojte slepo izvršavati. Dva principa funkcionisanja jednog sistema, u ovom slučaju srpskog i evropskog, ne može biti kompatibilno u svim situacijama. Nemojte to slepo prepisivati da bi imali usaglašeno. Svako usaglašavanje ne donosi dobro. Sagledajte, vidite kako to funkcioniše u praksi, pa ga onda oživotvorite. Nemojte slepo izvršavati naloge.
Ono što je vidljivo iz ova dva zakonska predloga to je da mi ovde nemamo razvojnu komponentu. Ministar u obrazloženju kaže da moramo podsticati stvaralačko pravo. To je suština zakona. Da li ga imamo, da li imamo tri rečenice koje govore o tom razvoju stvaralačkom, da omogućimo ljudima da se bave stvaralaštvom, pronalazaštvom, da krenu u inventivan rad i da dobijemo ono što treba da obradimo ovim zakonom? Možda ćemo to i zaštiti, ali šta vredi štititi ako ne stvaramo preduslove, podsticaje, prevashodno finansijske podsticaje da ljudi rade, da stvaraju i da u oblasti stvaralačkog prava imamo sve ono što je bitno, imamo ideju koju ćemo materijalizirati, ostvariti i na kraju zaštiti ono što treba da štitimo.
Jedna komponenta vam nedostaje. Nedostaje razvojna komponenta sa predviđenim finansijskim injekcijama i određenim finansijskim pravcima iz kojih okvira ćemo ubaciti sredstva i na kraju to da kvalitetno zaštitimo.
Odredbe o taksama, ukupno sam nabrojao deset taksi koje se plaćaju itd, i koje su štetne. Mi čoveka koji je inventivan, koji želi da pomogne ovom društvu, jer svaki pronalazak će doneti dobrobit ovom društvu. Da li u teritorijalnom smislu, samo Srbiji, ili šire, to nije bitno. Bitno je da mu omogućimo da svoje pronalaske može što brže, što jeftinije, što jednostavnije da patentira, da se zaštiti i da materijalizuje sve ono što je predviđeno tim patentima. Vi ovde – taksa jedna, taksa druga, taksa treća itd.
Pre tri meseca smo promenili zakon i povećali smo administrativne takse. Došli smo do apsurdnih primera administrativnih taksi i tako će biti i ovde.
Još kratko samo o novčanim kaznama. Novčane kazne su vam male, od 100.000 do dva miliona i to su male novčane kazne. Jednostavno, ljudima će se isplatiti krivotvorenje, krađe, oduzimanje određenih patenata itd, kao i široka upotreba i komercijalizacija svega onoga što bi trebalo da bude zaštićeno pravo svakog pojedinca.
Toliko. Kolega Krasić čeka kao zapeta puška da krene u izgradnju ovog spomenika. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Na raspolaganju ima 14 minuta i 10 sekundi.
Izvolite, gospodine Krasiću.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Hvala, gospođo Đukić-Dejanović.
Na početku, zbog javnosti moram da kažem da nikome nije bilo jasno šta je to vezivno tkivo između ova dva predloga zakona. Jedan tretira duhovno stvaralaštvo, a drugi tretira nešto što se zove struka, nauka, pronalazaštvo.
Gle pravog čuda, ovih dana je počeo "Vikiliks" da objavljuje depeše iz ambasade SAD iz Beograda. U tim depešama mi nalazimo to vezivno tkivo.
Zašto po hitnom postupku? Jednostavno, da se demonstrira opredeljenost ka EU od strane proevropskih i pro NATO stranaka koje su na vlasti u Republici Srbiji, a da građani Srbije zaborave da postoje Srbi na KiM, koje ovi čak neće ni da popišu. Čudi me što nećete da ih popišete, jer i u Štrpcu ima, i u Kosovskoj Mitrovici ima, u Leposaviću ima i postoje kafići u kojima se još uvek, hvala bogu, čuje srpska muzika. Imate ove lešinare koji bi vrlo rado naplatili paušal i tarifu.
Ali, što reče "Vikiliks", vi imate tri zadatka. Prvi zadatak jeste da priznate nezavisno Kosovo. Kada vi to uradite, onda je to mnogo bolje. Da okrenete leđa Rusima i da kažete da Srbija treba da uđe u NATO pakt.
Tu se vidi i autorsko i pronalazačko pravo. To je svojevrsni patent. On se zove – Peta kolona na delu.
Očekivao sam da će povodom ovih zakona da nam dođe svevideći Božidar Đelić, zato što je i lično i materijalno, i duhovno i petokolonaški zainteresovan za ovu temu. Do pre nekoliko meseci ova oblast je bila u njegovom resoru. Sad su, posle ovih građevinskih radova od marta meseca, to dali ministarstvu na čijem je čelu gospodin Obradović. Ali, vidi se rukopis Božidara Đelića. Vidi se.
Taj rukopis kaže – sve i svašta mora da se prihvati iz EU. To je hitni razlog zašto mora da se menja ovaj zakon. Jer, kako ste čuli, EU nema alternativu. EU kaže, po "Vikiliksu" - 2019. godine ćemo da razmislimo da li je Srbiji mesto u EU.
Ovde još vidimo da je Angela Merkel 2009. godine udarila jednu veliku čvrgu i rekla je da neće očima da vidi kandidaturu Srbije. Onda su Amerikanci rekli da oni iz Beograda, a misli se na Cvetka i ove, olako poveruju u svoju retoriku. Znate, to je ona situacija kada neko patološki laže, on toliko laže da veruje u laži. Danas na političkoj sceni mi imamo ove bezalternativne protagoniste evropske i NATO politike po svaku cenu, pa može Srbija da bude svedena na 10%, to njih ne interesuje, da teraju neku svoju stvar i onda se promovišu ovakvi zakoni.
Da li su ova dva zakona u prilog stvaralaca, pronalazača i autora, pa i izvođača, kada pričamo o srodnim pravima, autorskim pravima? Nisu. Zašto nisu? Kao evropske standarde, kroz zakone nama nameću ljudi koji imaju samo lične koristi.
Kaže novinski tekst, to mogu da prenosim, ne vređam autora. Tekst počinje sa naslovom – muzička mafija hara Srbijom uz pomoć Vlade Srbije i njenog premijera, premali ram za njihovu kliku. Jugoslovenska autorska agencija, ne postojeći Stojan Tomić, pa prava izvođača, pa OFPS – organizacija proizvođača fonograma, pa se onda ređa čitav niz čisto privatnih institucija, pa na kraju SOKOJ. Onda, šta kaže autor - premijer, cegeruša, to je nešto kada je bio u Knjaževcu, pa naplata ćutarine. To je opet nešto o gospodinu Mirku. Onda imamo njegovog sina Aleksandara koji kaže – samo kažite nešto, videćemo se na sudu. Kako to reče pre dve godine kada su ga prozvali – pazite šta pišete.
Svi u jednom sistemu. Sada bi to bilo jasno građanima Republike Srbije. Evo i jednog primera, gospodine Obradoviću. Svi koji imaju brojilo, moraju da plaćaju TV pretplatu. Ako imaju dva, tri brojila, mogu da se oslobode za neki od brojila, je li tako? Ko je to odlučio? Vlada. Ko je to branio ovo u Skupštini, u onoj zgradi? Žarko Korać. Kada je taj zakon počeo da primenjuje? Posle dve godine. Isto su kalkulisali da li će da prođe na izborima, da li neće da prođe.
Šta se u međuvremenu desilo? Dobili smo kablovske televizije. Opet Soroš, znate i sami. Znači, plaćaš za brojilo i plaćaš dva puta skuplje kao korisnik kablovske televizije. Ako kojim slučajem imaš kafić sa dva stola, onda moraš da plaćaš i SOKOJ i fonogramu. Ako ne ide po tarifi, onda će po paušalu.
Ova Vlada hoće da zabrani da se u Srbiji slušaju srpske pesme, da se sluša vremenska prognoza, da se slušaju vesti, da se dobijaju elementarne informacije. Jer, ako bi onaj koji ima ugostiteljski objekat ili poslovni prostor, sasvim je svejedno, hteo da izbegne plaćanje, a ne zna kome se plaća po osnovu autorskih prava, izvođačkih prava itd, jer veliki je spektar srodnih prava, toliko veliki da svako može da se ugradi, samo da napravi agenciju i dobije dozvolu. Ako taj čovek želi da izbegne to da plaća, jer neki dobijaju po 40.000, 50.000 itd, ne može da plaća jer nema promet, skupa mu firmarina koju ste vi u lokalu navukli ljudima. Onda treba da ugasi sve moguće zvukove koji se čuju u kafiću, pa čak da vodi računa ako mu frižider nije ispravan, pa počne da zuji jer i to proizvodi neki zvuk. Može da dođe neki špijun iz ove dve agencije i da donese vizit kartu. Oni iz SOKOJ-a nose nešto staro 20 godina, jedva pročitaš da je ovlašćen i dobićeš tužbu u minimalnom paušalnom iznosu, koja je smrt za nekog.
Imate tekst u Valjevu, u kafićima se ne sluša muzika. Jer, da bi oslobodio od tog paušala, ti moraš poprilično da dokažeš da nemaš radio, da nemaš zvučnik, da nemaš ništa. Da li to rade ljudi iz hira? Ne. Ne mogu da plaćaju. Božidaru Đeliću je stalo da se ne čuje srpska muzika u Srbiji, da se ne čitaju knjige srpskih autora.
Zašto? Pa imali smo ministri dokazanog plagijatora, Gašu Kneževića. Eno, na fakultetu još vode neki postupak protiv njega. Pa kako mogu to da budu perjanice i intelektualne i političke koje treba da sprovedu neke političke reforme?
(Predsednik: Gospodine Krasiću, šta mislite da opsednutost ministrima zamenite sadržajem teksta zakona?)
Na kraju sam ostavio spomenik Slobodanu Miloševiću, gospođo. Razumem vas, i ja vodim akciju da se podigne Slobodanu Miloševiću spomenik, znate. Mislim da je baš sad vreme, a ne kao vi što kažete - nije još vreme. Evo, i Mrki me podržava. Pozvaću ja građane. Neka bude i on simbol borbe. Svi ovi naši u Hagu treba da dobiju jedan spomenik ovde, svako od njih. Zašto? Zato što nisu peta kolona.
(Predsednik: Zamolila bih vas da se vratite na tačku dnevnog reda.)
Vi ste me naterali da pričam o spomeniku, i to je umetničko delo, da znate. Skulptura, to je umetničko delo i ono je obuhvaćeno predlogom zakona. I ono se štiti, gospođo Đukić-Dejanović.
(Predsednik: Provocirate me da primenim Poslovnik.)
Znate, to su dela koja se štite. Vi ne možete da sprečite stvaralaštvo u Srbiji. Ali, ono što morate da uradite, to je da se pokrenu krivični postupci protiv plagijatora.
Vi se sećate 1999. i 2000. godine onog čuvenog Stevana Lilića? Prepisao knjigu pokojnog Laze Kostića i doktorirao. Veštaci u sudu dokazali da je plagijat. Branila ga Biljana Kovačević-Vučo, pa je odustala od tužbe kojom je tužila Vojislava Šešelja, računajući da će tako da se spreči bruka. Prošli izbori 24. septembra, ona se setila, sad su njene sudije došle, pa možda bi mogla da uspe u poslu. To su ljudi koji školuju našu decu. Kako oni mogu da školuju našu decu?
Ima jedna odredba o nedopuštenosti korišćenja tuđeg autorskog dela. Mnogima treba da se zabrani da se pozivaju na autorska dela znamenitih umetnika i naučnika srpskog porekla. Znate kakva je bruka kada proevropske stranke tokom promocije ili na nekim manifestacijama, gde idu da se slikaju, koriste srpsku narodnu muziku ili ubacuju narodni folklor da bi prevarili samo građane još po koji put. Da li ja to mogu da tvrdim? Pa ja možda i mogu i može da mi bude zabranjeno, ali vaše gazde iz Vašingtona pišu ko ste, šta ste, ko koga cinkari, ko je na platnom spisku ambasade, ko ide da priča, ko se muči, ko želi da se pozicionira, ko je prihvatio da bude ministar odbrane, a želja mu je da bude gradonačelnik.
Ima i podataka da ti ambasadori uništavaju brakove državnih funkcionera u Republici Srbiji. Ali, šta da radimo, ušli ste pod zakup. Moraćemo da vas menjamo u koaliciji sa narodom vrlo brzo. Čim pre, to bolje, jer ako se to na vreme uradi posledice mogu da budu mnogo blaže. Ako se radi sa zakašnjenjem, mogu da budu teže i onda treba duže vremena da se rilja, da se kopa, da se završava taj posao.
Po ovom konceptu, kada su u pitanju autorska prava, vi ste navodno dali veliko pravo autoru, naslednicima i, kada su u pitanju srodna prava, izvođačima itd, da štite svoje stvaralaštvo, svoje dostignuće, prirodnu obdarenost, zašto ne reći, ne može svako da bude uspešan autor, ali ste istovremeno rekli – ako hoćeš tu zaštitu, moraš da se obratiš privatnim agencijama. Onda kada se obratiš privatnim agencijama, te privatne agencije te najviše kao autora pokradu. Pa se kaže – kompakt disk, DVD štampan u toliko i toliko primeraka, a kada dohvate oni tamo, Dobanovci, Šimanovci, znate i sami, oni su uzrok te piraterije.
Drugo nešto, da li danas u svetu ove tehnologije interneta može da se pruži zaštita koja je propisana ovim zakonom ili međunarodnim standardima? Ne mislim da evropske standarde, daleko su oni ispod međunarodnih standarda. U ovoj zemlji ljudi smatraju da samo Evropa ima neke standarde. Loši su standardi EU. Oni koji su pod okriljem Svetske organizacije, e to jesu standardi. Kako te ljude zaštititi? Ne moguće.
Onda imamo autore i izvođače. Neki žele da budu dostupni javnosti, da budu popularni, jer sastavni deo autorskog prava jeste i objavljivanje, ma koliko se neko trudio da napravi delo i da to delo nikada ne vidi svetlost dana. Ali, u mnogim oblastima stvaralaštva stvaralaštvo je prazno ukoliko javnost ne čuje i nema odjeka javnosti. Imamo izuzetno pametne stvaraoce, kompozitore i izvođače itd, koji ljubomorno štite to svoje pravo. Na koji način? Tako što se pojavljuju u javnosti i u mogućnosti su da napune i hale i sale itd. Ko nam se pojavljuje na televizijskim programima, gde se reklamiraju ove agencije kako treba zaštiti prava autora? Autori treće kategorije.