TRINAESTO VANREDNO ZASEDANJE, 22.09.2011.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TRINAESTO VANREDNO ZASEDANJE

3. dan rada

22.09.2011

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:15 do 19:30

OBRAĆANJA

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Grupa od 21 narodnog poslanika poslaničke grupe Napred Srbijo podnela je amandman na naslov iznad člana 31. i član 31.
Reč ima gospođa Tabaković.
...
Srpska napredna stranka

Jorgovanka Tabaković

Napred Srbijo
Reč je o otuđenju nepokretnosti, a mi smo to nazvali kao otuđenje nepokretnosti u javnoj svojini, jer nije presudno to da je ona ispod tržišne cene, nego kako se otuđuju sredstva u javnoj svojini. Kao što smo onim prvim amandmanom rekli da se ovde posebno definišu nosioci javne svojine, šta je javna svojina, šta su sredstva od opšteg interesa i dobra u opštoj upotrebi, na isti takav način smo izmenili i naslov iznad člana 31.
Predloženim amandmanom smo razdvojili postupke sticanja i otuđenja i jasno utvrdili pravila postupka. Ne može Vlada mimo zakona koji se ovde donosi da sama nekim posebnim postupcima kasnije u praksi uvodi pravila koja nisu definisana zakonom.
Nemojte da od ikoga sutra tražite da odgovara za kršenje zakona, ako vi samim načinom definisanja ove javne svojine i raspolaganja njom na određeni način kršite usvojene norme i preuzimate nadležnost zakonodavnog organa.
Propisali smo obavezu da se objavi poziv u "Službenom glasniku RS", da bi mogla da učestvuju sva zainteresovana lica. Nakon prijema početnih ponuda organizuje se aukcijska prodaja u cilju postizanja veće prodajne cene, a izuzetak kod prodaje po ceni ne manjoj od tržišne je razdvojen, tako što smo predvideli da je za otuđenje nepokretnosti ispod tržišne cene, a u cilju uspostavljanja dobrih odnosa sa drugim državama ili međunarodnim organizacijma neophodna saglasnost skupštine nosioca prava svojine.
Ne može Vlada da bude darodavac onoga o čemu odlučuje ovaj organ, ovaj ili skupština onog organa čija je imovina predmet ovakvog načina raspolaganja.
Smatramo da je ova saglasnost neophodna, s obzirom da je razlog za otuđenje nepokretnosti ispod tržišne cene dosta neodređen i da je zaista neophodno predstavnike građana i širu javnost upoznati zbog čega se i pod kojim uslovima, iz kojih razloga određena nepokretnost poklanja.
Neću se čuditi ako ne usvojite ovaj amandman, ali hoću da javnost čuje šta želite da članom 31. ostavite sebi za pravo, mimo onoga na šta vam Ustav i pozitivni zakonski propisi daju za pravo.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Na član 31. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zlata Đerić i Aleksandra Janković.
Reč ima gospođa Đerić.
...
Nova Srbija

Zlata Đerić

Nova Srbija
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine potpredsedniče Vlade, kao što sam i u načelnoj raspravi govorila, skrećem pažnju upravo na član 31. o kom je govorila prethodno i gospođa Tabaković.
Mi smo malo drugačije, mada gotovo sa istovetnim obrazloženjem, videli mogućnost da se ovaj član preuredi, jer to je član koji govori o otuđenju nepokretnosti ispod tržišne cene. Govorim o javnoj svojini.
Pročitaću ponovo taj član – izuzetno od člana 29. stav 1. ovog zakona nepokretnosti se mogu otuđiti iz javne svojine i ispod tržišne cene, odnosno bez naknade, ako postoji interes za takvim raspolaganjem, kao što je rešavanje socijalno-humanitarnih pitanja. Vi ste to već svojim amandmanom izbrisali. To već ne postoji. Ostaje – otklanjanje posledica elementarnih nepogoda ili uspostavljanje dobrih odnosa sa drugim državama, odnosno međunarodnim organizacijama i u drugim slučajevima predviđenim posebnim zakonom.
Svojim amandmanom smo tražili da se briše ovo – ili uspostavljanje dobrih odnosa sa drugim državama, odnosno međunarodnim organizacijama. Dakle, pošto zakon treba da predvidi neka rešenja, pretpostavljam da ste predvideli koje su to okolnosti, koji su to mogući dobri odnosi, koje su to države sa kojima treba da uspostavimo dobre odnose tako što ćemo im pokloniti, ako dajemo bez naknade to je poklonjeno, neka sredstva, nešto iz javne svojine. Koje su to međunarodne organizacije?
I u načelnoj raspravi sam vas pitala i niste mi odgovorili, a međunarodnih organizacija ima svih profila, boja, oblika i veličina, a da ne pričamo o namerama.
Decidno smo protiv toga da se iz javne svojine nešto može otuđiti na ovaj način. Velika potreba bi morala biti države za prijateljstvom sa nekom državom, drugom, da se tako prema tome odnosi.
Pitala sam vas i u načelnoj raspravi – da li postoje primeri u evropskom zakonodavstvu da se tako odnose prema javnoj svojini svojih država ili državnoj svojini, kako već zovu u svom zakonodavstvu? Pitala bih vas još – gde je Srbija ostvarila kao država takav interes? Ko je to imao potrebu da sa nama očuva neke dobre odnose, pa nam je nešto na taj način darovao? To bi mi bila značajna informacija, obzirom da ste odbili amandman sa obrazloženjem kojim nismo bili zadovoljni. Smatrali ste da je to nešto što može da ostane u zakonu. Mi zaista smatramo da ovo u zakonu ne može da ostane, bez ozbiljnog obrazloženja koji su to dobri odnosi sa drugim država i koje su to međunarodne organizacije koje bi ispunile kriterijume da u Srbiji dođu do javne svojine, bez naknade, odnosno ispod tržišne cene. To je nešto na šta smo svi osetljivi. Zahvaljujem se ako budete odgovorili.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima gospodin Đelić.

Božidar Đelić

Pre mnogo godina Hajle Selasije i Tito su razmenili objekte za potrebe ambasade. Adis Abeba je danas centar organizacija afričkog jedinstva. Kao što znamo, na tom kontinentu ima mnogo zemalja koje nam daju podršku oko našeg principijelnog stava povodom KiM, a Organizacija afričkog jedinstva je sve bitnije, mogu vam reći iz ličnog iskustva, jer sam bio na sastanku te organizacije u julu mesecu u Ugandi. Sve je veći broj sve većih zemalja koje dolaze na te sastanke, zato što je Afrika sve više jedna velika ekonomska šansa. Naša zemlja je nasledila iz ondašnje Jugoslavije jedan broj veoma bitnih ekonomskih pozicija koje ni jedan od tih ministara spoljnih poslova nije zaboravio.
Evo jednog primera. Namerno dajem taj primer, jer 90-ih godina, u to vreme, izgleda, po nekim mogućnostima je uzeo taj objekat koji je dat Etiopiji. Mi smo sada, kao zemlja, u obavezi da pronađemo drugi objekat. Apsolutno bi bilo neprimereno da tražimo od Etiopije da plati tržišnu cenu, a da mi za to vreme u Adis Abebi sačuvamo jedan objekat koji je najverovatnije jedan od najimpozantnijih u tom glavnom gradu, koji je dat tadašnjoj Jugoslaviji, za koje je Etiopija spremna da nam ga i dalje daje. Da zamenimo, bez ikakvog tereta, i da napokon stabilizujemo i njihovu i našu poziciju u tim diplomatskim odnosima. Na to se misli.
Daću još jedan primer. Ovaj zakon se donosi i za budućnost. Pretpostavimo da u sledećim koracima integracija dođe i do mogućnosti nekih regionalnih centara, u smislu neke regionalne razvojne banke, ili neke druge institucije koja bi imali regionalni ili evropski ili neki drugačiji značaj. U tom slučaju, videli smo da je veoma bitno da se za te međunarodne sporazume obezbedi pravo lokacija, i mi želimo da na ovaj način omogućimo našoj zemlji da bude konkurentna, jer sve druge zemlje će biti u stanju da to obezbede.
Mogu vam dati sijaset primera gde, npr, od jedne Crne Gore, koja daje jedan objekat da bi tamo regionalna škola za javnu administraciju bila locirana, do mnogih drugih primera, gde na ovaj način želimo samo da obezbedimo da, kao i druge zemlje, Srbija može da se pojavi za ono što je veoma privlačno. Pogledajmo šta je Velika Britanija, npr, uradila da ima sedište Evropske banke za obnovu i razvoj. Kada je jedna Francuska, koja je imala ideju za tu banku, bila spremna da, da bi imala prvog direktora, prepusti Londonu sedište te institucije. Koju godinu kasnije, taj direktor je otišao, jer je proizveo određeni skandal, a banka je ostala u Londonu.
Mislim da je jasno o čemu se ovde radi. I ova i svaka buduća Vlada narodu će morati debelo da obrazloži, pred celom javnosti, zašto predlaže da uradi jednu ovakvu stvar. Naravno, mislim da sam ovako ilustrovao za koje namene i u smislu jedne agilne diplomatije, u klasičnom smislu te reči, ali i ekonomske diplomatije, Srbija želi da ima iste mogućnosti kao i druge zemlje.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Zahvaljujem.
U sistemu su i gospodin Spasojević i gospođa Đerić.
Izvolite gospođo Đerić.
...
Nova Srbija

Zlata Đerić

Nova Srbija
Samo ću kratko.
Gospodine Đeliću, zaista ste iscrpno to obrazložili, ali niste me lično ubedili. Znam da će morati neko da obrazloži javnosti Srbije, a mi znamo kako izgledaju takva obrazloženja u javnosti Srbije, znamo kako to kroz medije prođe i znamo ko manipuliše medijima i sećam se i pokreta nesvrstanih i svega toga što se događalo, ali Srbija je ipak jedna siromašna zemlja, mogu da se dopuste očuvanja nekih prijateljstva, ali ovako kako to stoji ovde formulisano i kada kažete međunarodne organizacije tu zaista mnogo toga spada. Nije to precizirano.
Usput kada pričamo o bankama, pa banke, ako je iko došao u Srbiju došle su banke da ošišaju građane, došle su da nas uvuku pojedinačno u dužničko ropstvo, pa ako su i razvojne mogu da plate svoj poslovni prostor i zakup. One tu imaju velike interese. Banke uglavnom ne dolaze zbog toga da bi unapredile građane nego svoje poslovanje. To je suština.
Dakle, ostajemo pri svom amandmanu, a vi ga niste prihvatili, sada je bar nešto od toga jasnije.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Gospodin Spasojević.
...
Nova Srbija

Srđan Spasojević

Nova Srbija
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine potpredsedniče Vlade, počeću, pre svega, od vašeg obrazloženja zašto ovaj amandman nije prihvaćen, jednom jedinom rečenicom – naše rešenje je prikladnije. Ovde se nije govorilo o nikakvim carevima, gospodine Đeliću, u obrazloženju. Koleginica Tabaković je jasno rekla da mi ne možemo u zakonu da razmišljamo šta ste vi mislili lično, jer iza vas će doći neki drugi potpredsednik Vlade ili ministar koji će možda drugačije tumačiti ovaj zakon, a kako će tek na lokalnom nivou ili na nekom drugom nivou, s obzirom da ovim zakonom predviđate mnogo toga da se promeni, da se praktično neke stvari u svojinskim odnosima dislociraju, čak i do mesnih zajednica.
Dakle, kada se jedan ozbiljan ovakav sistemski zakon donosi, obrazloženje, prvo sadržaj zakonskog teksta mora da bude jasan čoveku koji to pročita u razonodi, a ne ozbiljnim ljudima i nekim ljudima koji donose ovakav zakon, a obrazloženje mora bar malo da bude u skladu sa vašim obrazloženjem. Ja bih ipak izostavio one careve, znate. Vidite kako, Nova Srbija je delimično prihvatili ovaj amandman, a vi ste jedan deo tog amandmana već izbacili. Zašto ste izbacili uopšte humanitarne organizacije? Elementarne nepogode, to se slažemo i mi i vi da je u redu, ali ovaj drugi deo kod uspostavljanja dobrih odnosa sa drugim državama.
Evo, daću vam jedan predlog. Iz vašeg obrazloženja zaključio sam da se vi pozivate na određeni reciprocitet. Da li je tako? Onda je to u zakonu trebalo da stoji – bez naknade, pod uslovima reciprociteta. Verovatno bi našli neko rešenje. Ne znam sad kako to može da se popravi, možda može, ali ono što ste vi govorili, ja bih takvom jednom rečenicom mnoge nedoumice ovde otklonio.
Generalno, ovaj zakon o javnoj svojini nije dobar. Nije dobar, gospodine Đeliću, jer osnovni postulati prava i istorijata prava, verujem da vi znate šta znači usus fructus i abusus, a ovaj zakon malo liči na usus fructus – Božidar Đelić. To je neki vaš način raspolaganja. Ovakav način raspolaganja, kako je predviđeno ovim zakonom, nije dobar. Ovakav zakon bi mogao da bude dobar u situaciji kada bi potpuno sve teritorijalne jedinice i područja u Srbiji bila na takvom nivou razvoja da više nema ni jedan jedini problem.
U situaciji kada su određene teritorije Srbije bolje razvijene od drugih, ovakvim svojinskim rešenjima, ovakvim konvalidiranjem državine u svojinu, biće mnogo problema i doći ćemo u situaciju da čak, neću namerno iz pijateta našeg Ustava i ostalog da kažem, ali šta ćemo ako neki deo koncesije jedno područje bude trebalo da dobije, pa mora da dobije nečiju saglasnost? Znamo koliko je bilo problema oko koncesije i znamo na koji način se dobra koncesija rušila u ovoj zemlji. Znači, neko će morati da se pita, ne neko, nego praktično što nema centralna Srbija. Centralna Srbija nema autonomnu pokrajinu.
(Predsedavajući: Amandman na član 31, gospodine Spasojeviću, molim vas.)
Dobro, gospodine Novakoviću, slažem se sa vama, ali kada smo govorili o amandmanima, gospodin Kasalović je pričao od prvog do zadnjeg amandmana, pa nije bilo problema.
Sada ću završiti u okviru vremena. Još jedanput na ovaj amandman, pošto predsedavajući insistira, unesite u ovaj amandman, odnosno u Predlog zakona nekim načinom mogućnost reciprociteta i donekle ćemo se složiti mi iz Nove Srbije sa tim, da ne bi bilo različitih tumačenja, koja mogu da ugroze kako Srbiju, tako i njen ustavni sistem. Hvala.