Zahvaljujem se gospodinu Cvetićaninu koji doprinosi da ova rasprava ozbiljno teče i sa argumentima za i protiv i samim tim će biti i duža, više ćemo sedeti i sve je to lepo i krasno.
Član 8. predlaže privremenu primenu, složiću se sa gospođom ministar, u pogledu sadržaja, privremenu primenu do dana stupanja na snagu, a to je korak koji se preduzima pre nego što ugovor stupi na snagu i može biti u toku pregovora, a kod delimičnog potpisivanja, potpisivanja pojedinih odredbi, potpisivanja celog
sporazuma pre nego što stupi na snagu, primene dela njihovih odredbi, uopšte nije bitno šta je.
Dobili smo primer takvog sporazuma koji se privremeno primenjuje. Ovo je tačno što je gospođa ministar malo čas rekla u jednoj replici, da je tih privremenih primena sporazuma bilo pregršt, ali moje ključno pitanje, ne vama, nemojte se uopšte smatrati prozvanim, moje ključno pitanje je Vladi, pre svega, zašto? Ne šta je bilo, znam ja šta je bilo, možemo i mi da nabrojimo šta je bilo, nego zašto?
Vi imate Kumanovski sporazum koji je de fakto sporazum o prestanku neprijateljstva i prekidu vatre. Razumem da on nije mogao da ide prvo na potvrđivanje u Narodnoj skupštini pre nego što prestane da se puca. Ali, to nas vraća posle na član 14. ovog zakona i govori koliko oni koji su pisali tekst nisu vodili računa o specifičnosti onoga što je našem pravnom sistemu potrebno, upravo fleksibilnost. Nema privremene primene sporazuma. Odredba nije postojala u ranijem zakonu, sadašnjem važećem, jer je Ustavni sud bio likvidirao, sa saglasnošću odbora Narodne skupštine, bez saglasnosti odbora Narodne skupštine. Zato nije postojala.