Treća sednica Prvog redovnog zasedanja, 15.05.2013.

5. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Treća sednica Prvog redovnog zasedanja

5. dan rada

15.05.2013

Sednicu je otvorila: Vesna Kovač

Sednica je trajala od 11:15 do 18:25

OBRAĆANJA

...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Predrag Marković. Izvolite.

Predrag Marković

Hvala, gospodine potpredsedniče.
Gospodine ministre, dame i gospodo, pre svega, dobar dan, pošto polako postaje dobar, jer kako je krenulo danas, ne bismo ni znali šta su tačno teme, a u nekim diskusijama, barem prve dve koje smo čuli, kasnije se to promenilo i od strane istih govornika, pomislili bismo da ovde ne sede narodni poslanici, nego narodni podanici. Srećom, to se promenilo, tako da sada možemo da se podsetimo šta tačno, pre svega se zahvaljujem gospodinu Kosaniću i Kovačeviću, koji su prvi uozbiljili pristup, iznoseći tačne podatke o onome što je danas na dnevnom redu.
Na dnevnom redu su dve odluke. Svi koji su govorili, od predstavnika odbora do ostalih poslanika, o potrebi menjanja Poslovnika, su svakako u pravu, jer je i ranije konstatovano da bilo kada su u pitanju odluke ili predlozi zakona koji se tiču ratifikacije, da bi trebalo izmenom Poslovnika omogućiti da se o tome samo glasa, osim ako bi postojao zahtev više od 50 narodnih poslanika da se nešto stavi na plenarno zasedanje, zbog toga što su u pitanju odluke koje proizilaze iz prethodnih obaveza i odluka, te u tom smislu nije neophodno, jer videli smo, danas imamo i čitav niz zbunjivanja. Mi danas imamo dve odluke. Jedna ima svog predlagača, to je Vlada i određen je predstavnik predlagača. Na početku je to bio aktuelni ministar odbrane, a potom ministar spoljnih poslova, koji je danas ovde prisutan i naravno, za usvajanje izveštaja određen je izvestilac.
Član 96. ovog poslovnika je u tom smislu ograničavajući, jer izvestilac odbora ima pravo da govori samo pet minuta po članu 1. stav 2. alineja 2. ovog člana, nije u mogućnosti da obrazlože čitav niz tema, a videli smo danas da ima razloga, da ima povoda. Hoću da se zahvalim prvo na toleranciji i gospođi Kovač i poslanicima koji su to istakli i gospođama koje su učestvovale u raspravi, dajući doprinos tolerancije u parlamentu, a ne, da neko pogrešno ne pomisli, drastičnom kršenju Poslovnika, jer mislim da to nije bila ničija namera. Posebno je važno jer se prvi put suočavamo, i to jasno piše u ovom izveštaju nadležnog odbora, prvi put se suočavamo sa ovakvim odborom, sa problemima koje taj odbor ima i precizno u izveštaju navodi, ali i sa mentalitetom.
Videli ste na početku današnje sednice neverovatnu situaciju da predstavnici Odbora koji kontroliše službe bezbednosti vrši nadzor. Na početku se prvo zahvaljuju onima koji su pristali da se nad njima vrši nadzor i neko od poslanika je pomenuo to, da nas pomalo zabrine ona Čvorovićevska logika – Đura će da ti oprosti što te je tukao. Ali, nadam se da niko nije imao tu vrstu namere, nego se prosto suočavamo sa uspostavljanjem procedure, pa i ova diskusija koja je malopre bila govori o tome.
Jedna od definicija demokratije je upravo jasna i precizna procedura, te ko god je rekao da su službe bezbednosti suprotne demokratiji, ne, naprotiv, ali kroz jasnu proceduri i mi se upravo tome učimo.
Hajde da se vratimo onome što su današnje tačke dnevnog reda. Krenuo bih ovim redosledom. Prvo se zahvaljujem svima koji su, a po izveštaju Odbora je to potpuno jasno, učinili ogroman napor, a predsednica Odbora nam je rekla da su u tome pomogli skoro svi članovi Odbora, nezavisno da li pripadaju poziciji ili opoziciji, da se prevaziđu oni problemi koje je u ovom trenutku moguće i pobrojano je detaljno od nedostatka zakonodavnog okvira, stručnih kapaciteta, kadrova. Ali, treba da budemo pošteni i da kažemo otvoreno – i neozbiljnosti ili nedovoljne ozbiljnosti mnogih poslaničkih grupa u predlaganju članova. U tome je trebalo biti oprezan. Ponosan sam što su o tome vodili računa ljudi iz poslaničke grupe URS. Predložili su iskusnog i ozbiljnog poslanika, iskusnog čoveka, gospodina Jozefa Šandora, koji će pretpostavljam i učestvovati danas u diskusiji.
Treba otvoreno reći da nisu sve poslaničke grupe to uradile, zbog čega je i u javnosti postojao određeni šum. Ali, postoji još nešto. Zahvaljujem se, mislim da je gospođa Joksimović u jednom trenutku to naglasila, mi u stvari imamo ogromno nasleđe. U prethodnih šest godina, kao što znate, potpuno su devastirane neke civilizacijske tekovine parlamenta.
Već sada se nalazimo u situaciji, naravno, neko je rekao svojevremeno odgovarajući gospodinu Mićunoviću, čini mi se, na tu vrstu primedbe, pa mu je rekao – pa da, sad busaju oni koji su nešto zakuvali, ali u prethodnih šest godina to su različiti sazivi, te ne treba na taj način shvatati, ali u tim sazivima se odustalo od prakse koja je postojala samo u jednom sazivu, a to je da na čelu odbora koji se tiču bezbednosti bude predstavnik opozicije, što je osnovna pristojnost, pa na čelu Odbora za finansije bude predstavnik opozicije, što je osnovna pristojnost, ali tu smo gde jesmo.
Sada, ovo jeste sve u skladu sa Poslovnikom i trebaće nam mnogo da to ispravimo, a u posebno teškoj situaciji će se naći članovi ovog odbora. Videli smo danas u ovoj diskusiji, oni to nisu napisali u izveštaju, to hoću da kažem. To je provejavalo kroz diskusije i predsednice Odbora i članova, a to je da postoji ogroman napor, pri tome postoji i dobra saradnja sa službama u kojima, kao što znamo, sede i izuzetno stručni, izuzetno kvalitetni ljudi, ali takođe, i oni sede u okviru nasleđa prethodnih decenija, okruženi kadrovima iz prethodnih decenija, navikama iz prethodnih decenija, a deo te navike je u ovoj sali. Postoje bar dve osobe i ja sam jedna od njih, koji o tome imaju jasne podatke, jer im je to bilo u okviru ovlašćenja.
Dakle, u okviru te navike postojala je navika službi bezbednosti da formiraju političke stranke od kojih, naravno, neke postanu parlamentarne, a neke ne postanu, neke izgube taj status. Postoji, naravno, u mentalitetu olak osećaj da će vas kontrolisati iz parlamenta neko koga ste vi već kontrolisali. Da bi se rešili svi ti nasleđeni problemi, nema potrebe, mada je bilo simpatično danas slušati deo rasprave, mnogo se raspravljati, nego imaće još mnogo posla ovaj odbor, ne zavidim nikome ko to ozbiljno prihvati na sebe, da uradi u narednom periodu. To će biti samo prvi korak. Da danas nije 15. maj, da nije zemlja u situaciji u kojoj jeste, da nisu izvan ove sale na redu toliko teški procesi, toliko komplikovana pitanja, mislim da bi i jedna i druga tema današnje sednice izazvale čitav niz zloupotreba, podmetanja, lažnih kvalifikacija. Hvala Bogu da nije tako.
Kako su prethodnici uveli latinski jezik u ovu diskusiju, kvo erat demonstrandum. Za jedan posao, da biste ga ozbiljno obavili, neophodni su prvo ljudi. O tome smo govorili. Drugo, član sam, kada je u pitanju ovaj odbor, na tome se radi, naznačeno je šta će sve morati da se uradi.
Korektno je i svaka čast onome ko je pisao ovaj izveštaj da su otvoreno i jasno naznačeni problemi, uračunavajući i datume kada su neki rokovi bili, sa podrazumevanjem da su istakli i nabrajanjem po cenu otvaranja diskusije, kakvu smo malopre slušali, konkretno nabrajanje onih koji se osnovnih zakona ne drže. Pri tome, kada su ovde sedeli ljudi koji znaju o čemu govorim, dakle predstavnici VBA, VOA i ministar odbrane, na toj sednici sam jasno rekao da ni taj zakonski okvir nije dovoljan, naznačio sam, kada su u pitanju elektronske komunikacije, tehnološke mogućnosti koje postoje i koje su dostupne i mnogima od nas koji sedimo u ovoj sali. Zbog toga je neophodno, svakako, uz sve napore koji su učinjeni, još jednom ih pohvaljujem, da se u narednom periodu stvore, kroz aktivnosti i Odbora, koji bi mogao da bude inicijator, ali moraju i drugi da se uključe, jasne procedure i jasan zakonski okvir kako bismo na plenarnim zasedanjima usvajali ove izveštaje, još jednom kažem, razmatrali ove izveštaje, zalažem se da se to Poslovnikom reguliše.
Gospodine Mrkiću, izvinjavam vam se, kao i drugi poslanici, kada je u pitanju druga odluka Vlade Srbije, koja se našla u situaciji da mora zbog promene na terenu da hitno predloži odluku kojom se sada reguliše pitanje koje nije bilo regulisano godišnjim planom. Morate da pratite dve tačke. Pretpostavljam da vas obe interesuju, mada niste u obavezi da obe pratite, ali korektno je kada ste već tu. Vi ste karijerni diplomata, što je pozitivno. Vidim da danas odmah morate da naznačavate šta je pozitivno, šta je negativno kada iznosite neke sintagme. Imate iskustvo u okviru onoga šta je državna obaveza. Nije pitanje pojedinačnih mišljenja obaveza države Srbije u odluci o angažovanju naših snaga u Maliju. U predlogu te odluke je jasno pobrojano na osnovu čega je sve Srbija obavezna da uzme učešće.
Sa druge strane, zato sam rekao karijerni diplomata, vi ćete imati puno razumevanja za omaške koje su se našle u ovom predlogu, govorim jezički, i koje bi politički mogle da budu danas, kako da kažem, zloupotrebljene. Neko je u predlogu odluke, recimo, napisao da je cilj Srbije da pomogne da se očuva suverenitet i integritet, spreče teroristi, secesionisti u Maliju i da će u tome naša država, naša vojska, sa svojim iskustvom, dati veliki doprinos.
Hajde da još jednom pročitamo ovu rečenicu. Neću da je ja citiram. To bi delovalo licemerno. Naša vojska u Africi sa svojim iskustvom šta da radimo sa secesionistima i sa teroristima. Hajde neka neko vodi računa o tome kada stavlja ovakve rečenice u obrazloženje odluka.
Sa druge strane, mnogo je jače, važnije i zbog toga će, ne samo poslanička grupa URS, verovatno sve poslaničke grupe ili skoro sve poslaničke grupe, glasati za obe ove odluke. Mnogo je važnija tradicija. O tome smo govorili prošlog puta. Tradicija učešća naših trupa u ovim misijama. Naravno da je bolje kada su one pod okriljem UN, a ne samo na osnovu odluke, a pod okriljem nekog drugog, jer je to jeftinije. Mislim da je jedan od poslanika, gospodin Kosanić, precizno naveo šta nas koliko košta. Naši građani su osetljivi kada kažete 75 miliona. Oni ni ne pitaju čega. Svaki milion ma čega je ogroman.
Prošlog puta sam podsetio, ja koji sam vazduhoplovac, te nam je u tom smislu puška bila nevažna, kao oružje, ali smo se otimali da dobijemo onu pušku u čijem je kartonu pisalo, a bilo je takvih nekoliko, da su bile na Sinaju. Dakle, kada smo mi imali plave šlemove. Do te mere je tradicija i ponos za učešće naše vojske u mirovnim operacijama ili mirovnim misijama jak da će i građani i poslanici uvek podržati, nezavisno od obaveza države, svaku od ovih misija.
Pošto je danas u diskusiji naznačeno da je ova misija posebno opasna po učesnike, čime god bili rukovođeni, profesionalnošću, finansijama, državnom obavezom, hijerarhijom. Ne treba da pojašnjavam šta se desilo u Maliju i u susednim državama sa stanovišta organizacije čije je sedište u Maliju. Ne moram da vas podsećam šta se desilo u Francuskoj povodom odluke francuske Vlade, šta se desilo u diskusijama mnogih evropskih zemalja povodom ideje da njihove snage učestvuju u okviru evropskih snaga u ovoj misiji. Nije korektno na ovaj način plašiti ljude.
Moramo da podsetimo sve koji to ne znaju. Srbija ili ranije Jugoslavija je davala učešće u ovakvim misijama i kada je Jugoslavija bila pod sankcijama, ni jednog trenutka nije prestajala. Dakle, postojao je jedan ogroman kontinuitet. Drugo, i kada vam se čini da se nalazite na rajskom mestu, evo baš misija koja je tada postojala na Haitiju, možete misliti prelepo. Jedna medicinska ekipa vojnih stručnjaka uživa na Haitiju, a onda dođe zemljotres, a onda dođu krvavi nemiri oko svrgavanja diktatora i to odjednom postane najopasnije mesto. Ovo je naprosto deo vojnog poziva. Vi, gospodine predsedavajući, to dobro znate. Svako ko je vojnik profesionalac, a sada samo profesionalci samo učestvuju u ovim misijama.
To nisu ni formalno, kao što je ranije bilo, kada smo pomenuli, to nisu ni formalno predstavnici narodne armije, nego profesionalci. Oni naprosto rade svoj posao sa svim rizikom dobrog ili lošeg.
Apelujem još jednom na sve narodne poslanike, prvo da se potrudimo da u narednom periodu očuvamo u diskusijama ovu solidarnost kao što smo danas čuli. Videli ste sa koliko dobronamernosti je i g-din Đurić podržao mogućnost. Nije to samo zbog rodne ravnopravnosti, nego mogućnost da čujemo od strane stvarno nadležnog i informisanog predstavnika, odnosno predsednice odbora, i mimo poslovničkih mogućnosti da čujemo detaljna objašnjenja, da bismo nastavili diskusiju, a sa druge strane da zamolim da podržimo svi zajedno, ako je moguće što pre, da pristupimo izmenama Poslovnika i da regulišemo čitav niz pitanja koja su devastirala i ugled, ali možda i važnije, mogućnosti Skupštine da radi svoj posao, a ne postoji ni jedna druga demokratija sem parlamentarne demokratije. To je ono što sam želeo danas da vam kažem. Hvala svima na razumevanju.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS | Predsedava
Ministar Ivan Mrkić, izvolite.

Ivan Mrkić

Zahvaljujem poslaniku Markoviću.

Hteo bih samo nešto da razjasnim. Očigledno da je nejasno da mi šaljemo naš tim u skladu sa mandatom EU. To je zaključeno i to je doneta odluka u okviru EU, kako će izgledati mandat. Mi se samo uključujemo u to. Postoji Odluka Saveta bezbednosti, a mi se uključujemo u ono što je opisano mandatom EU. Taj mandat pominje, između ostalog, da se radi o obuci pripadnika vojnih i bezbednosnih snaga Malija u cilju njihovog osposobljavanja za ponovno uspostavljanje teritorijalnog integriteta Malija, kao i borba protiv secesionizma, terorizma itd. Znači, to je mandat EU. Mi učestvujemo u toj akciji kao što je opisano u predlogu Vlade koji sam obrazložio onako ukratko, što se nekima nije dopalo. Hvala.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS | Predsedava
Replika, Predrag Marković.

Predrag Marković

Samo da se zahvalim, g-dine ministre. Samo sam govorio o mentalitetu, te naprosto iz čitavog teksta mandata izvučena je i stavljena u kontekst ove rečenice, pa sam rekao do koje mere to može da bude opasno sa stanovišta mentaliteta, kao kada govorimo o rodnoj ravnopravnosti, hvalimo našu vojsku i ponosimo se našom vojskom. Ali, znate šta? Ta vojska, gde mi danas svaki put ističemo, čudim se da to nismo pomenuli, u ovim misijama uvek, hvala Bogu, ima predstavnika žena, što je divna rodna ravnopravnost, ali u tradiciji ove vojske je da je ona odbijala da primi orden koji je ustanovljen krajem 19. veka za hrabrost, jer je na tom ordenu bio lik hrabrosti, tj. lik žene. To je isto deo mentaliteta, pa u ovim diskusijama moramo da povedemo računa. Hvala i vama što ste pomogli da i ovo jasno definišemo. Zahvaljujem.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Saša Dujović.
...
Pokret veterana Srbije

Saša Dujović

Socijalistička partija Srbije
Poštovani predsedavajući, g-dine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, već od početka nove godine, faktički ovo je treći put da raspravljamo i da donosimo odluku o slanju vojnika ili policajaca u mirovne misije, što je dobro, u svakom slučaju, jer mirovne misije su veoma značajne za međunarodni položaj jedne države i tako treba posmatrati i odlazak naših vojnika na sva moguća žarišta u kojima odlaze da sačuvaju mir.
Nažalost, nasleđe srpske vojske, pogotovo iz bliske istorije, nedavno, devedesetih godina, raspadom SFRJ, došli smo u situaciju da je srpski vojnik, koji je kroz istoriju zaista bio samo oslobodilac i branilac svoje države, prikazan kao neko ko je agresor, kao neko ko je činio ratne zločine itd. Veliki zadatak trenutno imaju pripadnici vojske i policije koji su u mirovnim misijama, da sve te pogrešne slike ili iskrivljene slike o srpskom vojniku i policajcu vrate tamo gde im je mesto, a to je da vrate čast i ugled srpskog vojnika, kako u međunarodnoj zajednici, tako da i našu državu vrate tamo gde joj je mesto, a to je da ima svoje mesto u istaknutim zemljama koje nisu agresorske zemlje. Naravno, naši vojnici, svih trinaestak vojnika koji će ići na Mali imaju istu takvu misiju, imaju isti takav zadatak i oni su spremni za tako nešto i siguran sam da će oni to i učiniti.
No, da ne bi bilo sve idealno, potrebno je istaći i jedan veliki rizik. Potrebno je istaći rizike učešća u ovakvim misijama. To su moguće povrede, to su moguće pogibije i o tome treba otvoreno reći, da naše vojnike profesionalce spremaju profesionalci i da ti profesionalci, u svakom slučaju, u svih skoro 500 naših učesnika u mirovnim misijama, nemaju takvih vrsta povreda, niti pogibija, hvala Bogu, i da na tako nečemu treba istrajati.
Veliki značaj tako jednom umanjenom riziku predstavlja i to da mi nemamo nešto posebno operativnih jedinica koje su u direktnom dodiru sa, kako je slučaj ovde u Maliju, sa pobunjenicima, niti sa nekim drugima, već su to štabni oficiri, doktori, specijalisti za neku svoju oblast, koji u velikoj meri nemaju dodirnih misija. Znamo da se priprema jedan vod vojske trenutno, da ode po planu upotrebe vojske, da jedan vod vojske treba da ode i da bude upravo ono što smo hteli da izbegnemo, ali nažalost učešće u mirovnim misijama nisu samo doktori i štabni oficiri, već morate i same vojnike da pripremite za tako nešto.
Otvaranje pitanja rizika otvara još jedno pitanje. Ja bih sada, iako to možda neće biti direktno dodirna tema sa ovim, otvorio i to pitanje, a to je pitanje zakonskih rešenja, kada su u pitanju veterani, jer sam vojnik koji ode u mirovne misije spada pod status veterana, ratni vojni invalidi, borci, porodice palih boraca. Jedina država nastala raspadom SFRJ koja nema rešen zakonski osnov kada su u pitanju veterani, to je naša Republika Srbija. Nažalost, uzimajući pušku i odlaskom u mirovnu misiju, svaki vojnik postaje veteran. Povratkom nazad, sticajem okolnosti, povrede ili pogibije, on i njegova porodica nemaju zakonska rešenja.
Sada bi neko rekao – to su profesionalci, zakon o vojsci to tretira na neki drugi način. Međutim, praksa govori da, onog momenta kada se neko demobiliše ili kada ode u penziju, njega dotiču neki drugi zakoni, civilni zakoni, ne vojni zakoni, a upravo takav jedan zakon fali Republici Srbiji, jer je na snazi primena zakona koji je retrogradan, zastareo, to je zakon iz 1998. godine, kada su u pitanju ratni vojni invalidi, porodice palih boraca, borci, jednom rečju veterani, veterani kojima pripadaju svi naši vojnici i oficiri koji odlaze u mirovne misije.
Sva ova pitanja moraju se sistemski rešavati. Već nekoliko puta, kad god je ovde bio ministar odbrane, u prethodnom sazivu i u ovom sazivu, apostrofiram i ističem činjenicu da je potrebno da Republika Srbija donese nekoliko zakonskih akata, pored Plana upotrebe vojske, pored Zakona o profesionalnim vojnicima, pored svega ostalog. Moramo voditi računa i o onim vojnicima koji su se demobilisali i onim koji su se penzionisali, da vodimo računa o porodicama koje su izgubile svoje najmilije, da vodimo računa i o onima koji možda mogu da izgube svog najmilijeg u mirovnim misijama. Prosto, zakonsko i sistemsko uređenje ove materije je krajnje neophodno i mislim da je došlo zadnje vreme za tako nešto.
U prilog ovome ide i ocena. Zarad šire javnosti ću pročitati ocenu stanja Misije EU u Maliju. Ona kaže, citiram: "Političko-bezbednosna situacija u Maliju je izuzetno složena, jer centralna vlast još uvek nije uspostavila kontrolu nad čitavom teritorijom. Najznačajniji bezbednosni rizik za pripadnike Vojske Srbije predstavlja delovanje pobunjeničkih frakcija i ostalih pretnji koje su prvenstveno posledica klimatskog faktora. Na osnovu iznetog, angažovanje pripadnika Vojske Srbije se može smatrati kao umereno rizično.". Pretpostavljam da su ovakvu ocenu, i siguran sam, dali stručnjaci, što je u svakom slučaju dobro.
Umereni rizik za sobom nosi određene posledice. Ovo nije visok rizik, ali definitivno tamo postoje nekakvi pobunjenici, tamo postoje neke okolnosti, tamo postoje neki problemi. Pripadnici naše vojske u ovom slučaju, sva sreća, imaće malih dodirnih tačaka direktno sa svim operativnim akcijama koje izvode ili pobunjene ili vladine strukture tamo, ali u nekim drugim mestima te dodirne tačke su velike i mi prosto imamo obavezu da zaštitimo te naše ljude koji odu tamo, ali isto tako da zaštitimo njihov integritet kada se vrate nazad u domovinu, bez obzira u kakvom stanju se vrate.
U prilog svemu tome ide i današnja rasprava pred Velikim većem Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Danas Republika Srbija pokušava da obori prvostepenu presudu tog suda, u kojoj se jasno kaže da je država Srbija načinila diskriminacija prema ratnim veteranima, gde će očigledno, kako sada stoje stvari, država Srbija morati iz svog budžeta da izdvoji negde blizu 250 miliona evra kako bi izmirila obaveze prema ratnim veteranima Srbije. Namerno kažem ratnim veteranima jer tu spadaju i profesionalni vojnici i oficiri i svi oni koji su učestvovali u onome što se zove rat koji se dešavao na prostorima bivše Jugoslavije, a pre svega NATO agresije nad Srbima.
Nažalost, nemanje zakona o veteranima, nemanje zakona o našim vojnicima, adekvatnih zakona i dovodi do ovoga da svi oni traže svoju zaštitu pred Međunarodnim sudom u Strazburu. Onda imamo situaciju danas da budžetski korisnici u Republici Srbiji ne mogu da primaju svoje plate jer nisu ispunili određene uslove koje je propisalo Ministarstvo finansija, a o tome je juče ministar finansija jasno, odgovorno, a boga mi i otresito skrenu pažnju. Imamo nameru, tj. imamo odluku suda u Strazburu da država mora da obešteti ratne veterane.
Gde mi to prilazimo samo zbog jedne stvari, zbog toga što nismo sagledali činjenicu da prema 400.000 građana Srbije koji su učestvovali u odbrani Srbije, prema našim učesnicima u mirovnim operacijama, kojih sada ima preko 500, moramo da imamo sistemska i zakonska rešenja? To i prošla Vlada, iako sam i u prošlom mandatu spominjao, a to i ova Vlada očigledno stavlja negde pod neki tepih, računajući da će sve to samo po sebi da se reši. Nažalost, rešiće se samo po sebi, ali odlukom suda u Strazburu, a onda neka ministar finansija razmišlja kako će da nađe pare za to ili će to da urade neki drugi ljudi.
U svakom slučaju, da završim, dobro je učestvovati u mirovnim misijama. Kod kuće imamo puno problema kada su u pitanju vojnici, nerešena stambena pitanja itd. Nije ni čudo što za 500 mesta koje imamo u mirovnim misijama aplicira preko 4.500 profesionalaca. Zašto? Zato što imaju tri puta veću platu. To je osnovna egzistencija. Znači, mirovna misija kao mirovna misija i pravljenje mira negde u svetu nije osnovni imperativ srpskog profesionalca, osnovni imperativ je preživljavanje porodica na ovako mizernim platama u odnosu na druge profesionalce u vojsci, a odlazak u mirovnu misiju obezbeđuje egzistenciju svim tim ljudima. To moramo da menjamo svi zajedno, a to se menja donošenjem zakona. U svakom slučaju, podržaću ovakvu odluku, kao i sve ranije.
Što se druge tačke tiče, a to je Izveštaj Odbora za kontrolu službi bezbednosti, ne bih puno govorio jer smatram da je sam izveštaj dovoljan da se vidi pomak u kontroli nad službama bezbednosti, pa makar i ovako mali pomak je značajan u demokratizaciji našeg društva, pogotovo kada su u pitanju službe koje su u ne tako davnoj istoriji ostavile iza sebe nekakve negativne tragove kada je naša društvena i politička scena u pitanju. U velikoj meri je njihov rad do sada bio tajnost za širu javnost, pa bogami i za veliki deo parlamentaraca koji su ovde donosili zakone ili kontrolisali takve službe, njihove ozbiljne operacije su bile tajna i za parlament. U svakom slučaju, i ovakav jedan izveštaj je korektan. Čestitam predsednici odbora na hrabrosti da ovakav izveštaj stavi pred parlament. Ovaj izveštaj ću podržati. Zahvaljujem.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS | Predsedava
Poštovani narodni poslanici, saglasno članu 27. i članu 87. st. 2. i 3. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da će Narodna skupština danas raditi i posle 18,00 časova, zbog potrebe da Narodna skupština što pre donese akte iz dnevnog reda sednice.
U skladu sa članom 87. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, određujem redovnu pauzu u trajanju od jednog sata, a sa radom nastavljamo u 15,00 časova. Hvala.
(Posle pauze.)
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS | Predsedava
Dobar dan. Nastavljamo sa radom.
Ko još od predstavnika poslaničkih grupa želi reč?
Ima reč Konstantin Samofalov. Izvolite.