Druga sednica Drugog redovnog zasedanja, 13.10.2015.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Druga sednica Drugog redovnog zasedanja

01 Broj: 06-2/393-15

2. dan rada

13.10.2015

Beograd

Sednicu je otvorila: Maja Gojković

Sednica je trajala od 10:10 do 17:45

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima Balša Božović, replika.
...
Demokratska stranka

Balša Božović

Demokratska stranka
Zahvaljujem predsedavajući.
Dame i gospodo, ovde nema trunke struke zato što resorno zadužen ministar, koji je imao već jednu sveobuhvatnu reformu radničkih prava 90-ih godina, kao član JUL-a, nije dobro neke stvari shvatio ili su ostale nerazjašnjene još iz tog perioda.
Stopa nezaposlenosti, možete da pitate kolege sa vaše desne strane, se izračunava na sledeći način. To je jednako količniku broja nezaposlenih na birou i broju onih koji rade ili traže posao. To je, ako hoćete, iskrena ili istinita statistika. Vaša partijska statistika ne zanima apsolutno nikog.
Zašto nismo pričali o struci? Zato što struke ovde nema, jer ste doneli Zakon o radu koji su hvalile samo banke u Srbiji, ali ne i građani, krupni kapitalisti i Američka privredna komora.
Kada su u pitanju metodi i način na koji vi izračunavate stopu nezaposlenosti da bi neko bio nezaposlen, ovo je definicija vašeg ministarstva, potrebno je da bude radno sposoban između 15 i 65 godina starosti i da aktivno traži zaposlenje. Šta znači aktivno da traži zaposlenje? To znači da bude prijavljen kod Nacionalne službe za zapošljavanje. Onog dana kada se na poziv neko ne odazove, na primer iz razloga što ide na razgovor za posao, on više nije nezaposlen. Ako se javi dan ranije, on nije zaposlen, ako se javi dan kasnije, on nije nezaposlen. Gospodine Vulin, mene čudi što ima i tih 17% nezaposlenosti na ovaj način na koji vi ovo izračunavate. Vi ste apsolutni genije.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Vreme.
...
Demokratska stranka

Balša Božović

Demokratska stranka
Vi se zaposlili preko pola miliona ljudi u vašem mandatu. Svaka vam čast.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Reč ima ministar Aleksandar Vulin, replika.
...
Pokret socijalista

Aleksandar Vulin

| Ministar unutrašnjih poslova
Zahvaljujem se na komplimentima, nije trebalo, ali hvala lepo.
Nisam ja ovo računao. Ovo su vaše metodologije. Ovo su stranke bivšeg režima, kao Poslovnik u Skupštini, donele i primenjivale godinama. Ako se ljutite, ljutite se na ogledalo, a nemojte mene da stavljate u to ogledalo. Stanite sami ispred ogledala. To što vidite je produkt vas i vaših političkih organizacija koje su vladale ovom zemljom, a samnom nema nikakve veze, kao ni Poslovnik u Skupštini, nikakve veze. Sami ste doneli metodologiju kojom Nacionalna služba za zapošljavanje izračunava, radi anketu o radnoj snazi. Sami ste doneli metodologiju kojom Republički zavod za statistiku izračunava broj zaposlenih i nezaposlenih i on je referentna institucija. Ništa vam tu nismo mogli pomoći, ali ni odmoći. Ljutite se na sebe. Ljutite se na svoje metodologije. Ljutite se na svoj režim. Ja sam tim nemam zaista ništa.
Ovo što sam vam rekao, dakle, 59.000 imena i prezimena koja uplaćuju doprinose, a do sada ih nisu uplaćivala, to je suština. To je suština, to je povećanje, to je zaposlenost. Verovatno vam nije bilo zanimljivo da slušate, ali rekao sam koliko je ljudi zaposleno samo na osnovu rešenja inspekcije rada. To su ljudi koji su nekada bili u sivoj zoni, a sada je neko konačno došao do njih, pa smo nešto promenili.
Pominje se ovde Zakon o radu. Sećam se da je jedna politička stranka iz bivšeg režima napisala saopštenje u kome je rekla kako je odluka Saveta Evrope, odnosno mišljenje Saveta Evrope o Zakonu o radu najgori zakon, da nije usklađen sa evropskim normama, da je neefikasan, loš, dočekala takvim slavljem, saopštenjima, vatrometima, dok nije shvatila da se Savet Evrope zapravo opredelio prema zakonu koji je donela ta ista stranka iz vremena bivšeg režima 2011. godine. Sećam se njihove radosti, jer su mislili da je u pitanju ovaj zakon. Nije ovaj zakon. Ovo je dobar zakon, kao što znate veoma je podržan.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Po kom osnovu, gospodine Božoviću?
(Balša Božović, s mesta: Replika.)
Nije spomenuo vaše ime. Prošli put sam malo šire tumačio Poslovnik, jer su spomenute stranke bivšeg režima. Niste čak ni ovlašćeni, a čak i da jeste ministar je pričao o metodologiji, ko je uspostavio pravila metodologije. Ne vidim šta je tu loše. Jednostavno u kom delu bih mogao da vam dam pravo na repliku.
Reč ima narodni poslanik Dragan Todorović.

Dragan Todorović

Srpska napredna stranka
Zahvaljujem poštovani predsedavajući.
Poštovani ministre, uvažene kolege iz opozicije, trudiću se da budem što više u temi, da ne skrećem ili da ne širim priču oko nekih stvari koje bi mogle na nas odvedu na neke teme o kojima možemo da razglabamo do sutra ujutru, a da ne kažemo ništa novo.
Kakva je situacija na polju radnih odnosa, radnici vrlo dobro znaju, a ima nas koji malo duže pamtimo, ne kao mlađane kolege iz nove opozicije dojučerašnje vlasti. Pamtimo mi koji smo bili opozicija od 2000. godine, pamtimo mi koji smo bili članovi parlamenta od 2000. godine, pamtimo kako ste usvajali zakone o radu, pamtimo kako ste usvajali zakone o privatizaciji, a radnici pamte kako su ostajali bez posla i na stotine hiljada, pa do milion radnika je ostalo bez posla, upravo zbog politike koju je sprovodio bivši režim i upravo zbog politike koja je koncipirana u jednom dokumentu koji i dan danas možete da pročitate.
Molio bih uvažene koleginice i kolege iz opozicije, znam da nije lako biti opozicija, ali vas podsećam, molim vas da ne dobacujete, molim vas da se setite kada ste vi vršili vlast, nismo ni mi dobacivali, kako smo strpljivo slušali, strpljivo slušali i čekali da vi pokažete ono što znate, a imali ste, Boga mi, 12 godina da se pokažete, da vaša politika, vaše političko delovanje da svoje efekte i dalo je.
To je sve kulminiralo stotinama hiljada otpuštenih radnika, desetinama hiljada upropašćenih preduzeća. Na desetine hiljada porodica su ostale bez egzistencije i morali su da potraže svoju egzistenciju negde na strani. Danas, ne razgovaramo o tome, kako su ti ljudi ostali bez posla, danas bi trebalo da razgovaramo o tome kako povećati bezbednost i zdravlje na radu onih koji rade, onih srećnika koji rade, posle pljačkaške privatizacije i sprovođenja liberalno kapitalističkog koncepta koji je u Srbiju uveo, nekadašnji DOS na čelu sa jednom strankom koja je i sada u opoziciji. Namerno ne želim da kažem kojom strankom, da ne bih dao mogućnost za repliku. Vidite kako se oni sami prepoznaju, vrlo dobro.
Dakle, danas razgovaramo o pravima i mogućnostima za unapređenje bezbednosti onih koji, srećnika, koji i dan danas rade i onih nesrećnika, uslovno rečeno, koji su morali svoju egzistenciju da potraže angažovanjem na nekim stranim, inostranim radnim mestima, tržištima radeći u inostranstvu.
Da krenem od početka, dakle slažem se da je danas vrlo teško govoriti, naročito kada imamo u vidu da se preko pola miliona ljudi bori za egzistenciju i mi poslanici vlasti, poslanici koji podržavamo rad ove Vlade, sigurno da imamo predloge i želju da tih ljudi bude što manje. Sigurno da imamo želju da što više ljudi počne da radi, ali zaista moram da ovom prilikom odam priznanje naporima koje Vlada Republike Srbije na čelu sa premijerom Aleksandrom Vučićem čini kako bi anulirala sve negativne posledice dvanaestogodišnje pogubne politike liberalnog kapitalizma koja je sprovođena, kao eksperiment nad svim građanima Srbije od 2000. godine na dalje.
Pomenuo sam jedan dokument koji mogu da vam prezentujem, jer sam tada imamo priliku da budem poslanik, takođe. To je ekspoze bivšeg, pokojnog premijera Zorana Đinđića u kome sve, apsolutno sve pojedinosti ekonomske politike, privatizacije, ekonomije uopšte su navedene, tako da samo pogledajte i podsetite se da li je nešto iz tog ekspozea bilo nerealizovano i da li je nešto bilo ostalo da se završi i da li je ono što, nakon 2012. godine, ostalo od srpske privrede, posledica upravo takve politike.
Ne samo da je veliki broj radnika ostao bez posla, nego su oni koji su ostali da rade, u strahu od toga da ne izgube svoje radno mesto, bili primorani da prenebregavaju sve one mogućnosti za zaštitu svojih prava, a bilo ih je mnogo. Mnogo ranije ih je bilo i mnogo više ih je bilo u nekim ranijim periodima koje vi sada možda sa podešavanjem opisujete. Na svu sreću ljudi u Srbiji dobro pamte pa znaju kakva su radnička prava bila svojevremeno pre 2000. godine, kakva su radnička prava bila od 2000. godine do 2012. godine. Mi, kao poslanici koji podržavamo rad Vlade od 2012. trudimo se da koliko je moguće popravimo stanje u toj oblasti.
Mnogi radnici su zahvaljujući tome što nisu poštovane merila i oni propisi koji su regulisali bezbednost na radu, trpeli posledice. Jedan od primera, nažalost, koji ću da istaknem jeste i sa smrtnim ishodima, koji se desio u jednoj, možda nekada, sada i najvećoj fabrici gumenih proizvoda „Tigar“ u Pirotu nedavno. Nažalost, tri radnika je izgubilo život.
Možda bi ti radnici bili bolje zaštićeni da se i tada sprovodio bolji sistem zaštite na radu i obezbeđivanja bezbednosti i zdravlja na radu. Možda neko ko je u prethodnom periodu odgovoran za stvaranje takve klime, takvih uslova, možda da bude makar malo postiđeni zbog toga što je radio, a mi ćemo i dan danas pokušavati i ubuduće pokušavati da u toj oblasti popravimo stanje, kao što pokušavamo da popravimo stanje u svim oblastima koje ste vi za vreme svoje vlasti upropastili.
Ne želim da govorim o pojedinostima ovih zakonskih predloga, želim samo da istaknem svoju punu podršku naporima Vlade Republike Srbije i ministra Vulina, na čelu Ministarstva rada da se u toj oblasti stanje unapredi, bez želje da se osvrćem previše na ono što je bilo sa željom da ovih pola miliona ili 600 hiljada ljudi, koji danas vape za poslom, imaju priliku da što pre steknu svoj radni angažman, a da onih milion i po ili koliko imamo zaposlenih dva miliona, imaju što bolje uslove za rad.
Danas mi je zaista imponovala želja drugarica i drugova, članova Socijalističke internacionale za zaštitu radničkih prava. Drugarice i drugovi, šteta što tu brigu niste ispoljavali onda kada ste bili na vlasti. Danas, mi bez obzira da li smo drugovi, da li smo gospoda, podsetiću vas na poštapalicu ili na izreku koja je važeća, kako se kaže u našem narodu – dok smo bili drugovi, živeli smo kao gospoda, sada smo gospoda pa živimo, ne znam kako, mnogo gore.
Dakle, šta ste mogli da uradite, uradili ste. Pomognite ukoliko imate neke predloge za poboljšanje ovih zakonskih predloga. Sve što je dobronamerno prihvatićemo, sve što je u cilju poboljšanja ovih zakonskih predloga, usvojićemo, razgovaraćemo onako kako vi niste umeli da razgovarate u vreme svog mandata, u vreme svoje vlasti. Nikada, ali nikada niste prihvatali amandmane koji su dolazili iz opozicije. Ukoliko imate nešto konkretno da doprinesete, da date bolji predlog u ovim zakonima, zašto da ne. Sasvim sam siguran da će ih poslanici vlasti, a i članovi Vlade dati svoj glas podrške vašim konkretnim predlozima, kao što je to nebrojano puta u prethodnom periodu od 2012. godine i bilo. I to je pozitivan primer kako treba vršiti vlast.
Svi mi radimo, ne u interesu zaštite vlasti, već u interesu zaštite onih koji žive od svog rada, koji svojim rukama zarađuju svoj hleb, a takvih je danas dosta. Želimo da ih bude što više i želimo da se njihove želje za što boljim životom ostvare. Nažalost, ima i negativnih primera koje takođe moram da navedem. Mnogi su ostali bez posla, mnoge uspešne firme nekada, vodeći proizvođači industrijskih proizvoda, ne samo u Srbiji, ne u Jugoslaviji, već u Evropi, danas ne postoje, da ne nabraja. U svakom gradu, svako od nas ima po desetak primera takvih koje može da navede, ali danas ne pričamo o tome, pričamo o Predlogu zakona o bezbednosti zdravlja na radu, koji pokušava da zaštiti prava i da unapredi položaj onih srećnika koji još uvek rade i pored toga što je srpska privreda opljačkana na liberalno kapitalistički način, koji ste vi sprovodili.
Pored toga želja nam je da se i povodom primera koji su postojali u prethodnom periodu i onih koji su morali da svoju egzistenciju potraže radom ili angažovanjem na stranim tržištima, u inostranstvu, da makar u toj oblasti malo poboljšamo situaciju.
Činjenica je da je od 80-tih godina zakon i dan danas važeći. Činjenica je da niko od vas situaciju na tom polju nije želeo da unapredi, a činjenica je da je na tom polju bilo i te kakvih problema.
Podsetiću vas kroz koliko je stvari moglo da se navede, kada su se naši radnici nalazili angažovani na stranim tržištima, što u Rusiji, što u nekim drugim zemljama kada su jedva mogli da se vrate nazad, kada im prava apsolutno nisu bila zaštićena. Ostajali su i bez dnevnica. Ostajali su i bez zarada i jedva su čekali mogućnost da se vrate. Moja malenkost je apelovala, zahtevala, čak i molila da se što pre stanje u toj oblasti popravi. Zahvaljujem predstavnicima Vlade, naročito ministru Vulinu što imamo danas mogućnost da razgovaramo o zakonima o toj temi, posebno o Zakonu o uslovima za upućivanje zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo i njihovoj zaštiti, jer do sada, ističem još jednom, ti radnici, ti ljudi apsolutno nisu bili zaštićeni.
Da li treba podsećati koliko je tih primera bilo do sada i koliko je goruća problematika na tom polju koja je morala da bude stavljena na dnevni red ovog parlamenta i koja je morala da praktično izazove raspravu o ovom zakonskom predlogu? Jednostavno za tih 12 godina vaše vlasti niste to napravili. Ako imate problem ili ako imate predlog da ovaj Predlog zakona unapredite, opet kažem, predložite, usvojićemo, razmatraćemo, razgovaraćemo, zašto da ne.
Još jednom moram da istaknem samo jednu stvar koja mi je prilikom pregleda ovog zakonskog teksta pala u oči. Zaista možemo da razgovaramo ovde o ljudima koji idu kao zaposleni u domaćim firmama da rade na inostranim tržištima. Veliki je problem kako zaštititi pravo onih koji na svoju ličnu odgovornost na strana tržišta odlaze kao turisti, koji odlaze kao pečalbari nekada, ali ne u svoju zemlju nego u strane zemlje. Kako takvim ljudima pomoći koji se uz pomoć nekih posrednika nađu u inostranstvu, počnu da rade i imaju veliki problem kada ostanu nezaštićeni, kada se naša diplomatsko-konzularna predstavništva nađu u čudu kako da im pomognu kada im se obraćaju za pomoć, a ne mogu?
Ovaj zakonski predlog je dobar i ja bih zamolio sve u ovoj zemlji, bilo da se nalaze u vlasti ili opoziciji, ukoliko imaju konkretan predlog za rešavanje i prevazilaženje tog problema da daju konkretan predlog i sigurno će biti podržan.
Još jednom, moja malenkost kao poslanik Pokreta socijalista koja deluje u okviru poslaničkog kluba SNS podržaću ove zakonske predloge upravo iz navedenih razloga popravljanja stanja ove oblasti i potiranja onoga što je bilo negativno u prošlosti. Zahvaljujem.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem se narodnom poslaniku Draganu Todoroviću koji je na jako specifičan način obrazložio zašto će podržati ovaj Predlog zakona.
Reč ima narodna poslanica Aleksandra Jerkov.
...
Demokratska stranka

Aleksandra Jerkov

Demokratska stranka
Zahvaljujem gospodine potpredsedniče.
I ja bih pohvalila specifičan način na koji je prethodni govornik govorio, a posebno mi se dopao deo o tolerantnoj opoziciji u vreme kada je DS činila većinu u Skupštini. Mislim da gospođa Čomić možda najbolje može da posvedoči o tome koliko je opozicija u to vreme bila tolerantna i kako je fizički bila napadnuta od strane opozicionih poslanika. U tim rečima ima isto toliko istine o tome kako je opozicija bila tolerantna, kao i u rečima kako nam privreda propada poslednjih 15 godina, a verovatno da je do tada cvetala u vreme kada je gospodin Vulin poslednji put kao najbliži saradnik Mirjane Marković bio na vlasti.
Kao što je gospodin Milisavljević rekao, zaista mislimo da je preventiva izuzetno važna kada je u pitanju briga o zdravlju naših radnika. Zato se postavlja pitanja – na koji način će radnici koji danas rade u Srbiji voditi brigu o svom zdravlju? Kakvi su uslovi u kojima oni rade? Kakve im uslove država obezbeđuje da rade i na koji način oni uopšte mogu da vode računa o kvalitetu svog života?
Na koji način radnici kojima se ne plaća dodatno smenski rad mogu da vode računa o svom zdravlju? Na koji način vozači u našim upravama koji imaju dnevnicu od 150 dinara sada mogu da se hrane kvalitetno u slučajevima u kojima su recimo ceo dan negde na terenu i šta oni za 150 dinara mogu uopšte da priušte sebi? Kakav zdrav život oni mogu da vode i na koji način mogu da brinu o svom radu? Na koji način ljudi koji strahuju za svoja radna mesta svake dve godine mogu da vode računa o svom zdravlju i koliko će uopšte voditi računa o svom zdravlju, ali i o zdravlju svoje porodice, žene koja radi u uslovima u kojima niko ne treba da radi?
Naravno, to se ne odnosi na sve radnike u Srbiji. Kada govorimo o javnom sektoru, veoma je važno da kažemo da mi zapravo imamo dva javna sektora. Jedan javni sektor je onaj javni sektor u kome važi zabrana zapošljavanja, u kom su plate smanjene, u kom su plate ispod proseka, u kome nema dovoljno radnika. Tu mislim na zdravstvo, tu mislim na školstvo, tu mislim na sva ona stvarna zanimanja koja ljudi imaju. Imamo i drugi javni sektor u kom su uglavnom zaposleni stranački aktivisti, u kom nisu ni loši uslovi za rad, u kom su plate mnogo izdan proseka i u kom, kako vidimo iz podataka, ne važi zabrana zapošljavanja zato što ste vi uprkos zabrani zapošljavanja u javnom sektoru nekako pronašli način da zaposlite 9.000 svojih stranačkih aktivista.
Ministar je rekao u svom uvodnom izlaganju da mi zapravo ne znamo koliko radnika imamo u inostranstvu. Možda ne znamo koliko radnika ukupno imamo u inostranstvu, ali zato znamo koliko lekara imamo u inostranstvu. Samo ove godine je 2.000 lekara tražilo dozvolu od Lekarske komore da napusti Srbiju upravo zato što oni pripadaju ovom nepovlašćenom javnom sektoru u kom kada neko od lekara ode u penziju odmah se zatvaraju čitava odeljenja u bolnicama ili kada odu na godišnje odmore se ukidaju smene zato što ih nema dovoljno. Ti lekari koji rade za 42.000 dinara odlaze na taj rad u inostranstvo zato što za njih važi i smanjenje plata. Za njih važi i smanjenje penzija kada odu u penziju, a za njih važi i zabrana zapošljavanja u javnom sektoru.
Tako da mislim da osim toga što ne znamo koliko imamo zaposlenih radnika u inostranstvu, očigledno je da ministar ne zna ni koliko imamo zaposlenih radnika ovde, jer tu priču o tome kako je neprijatno koliko nam dobro ide, kako su nam javne finansije kao apoteka i kako nas svih hvale, to gospodine ministre svima možete da pričate, ali građanima Srbije još uvek ne možete i verujte i pokušajte njima da ispričate o ovom velikom napretku pa ćete čuti šta će vam oni reči.