Prva posebna sednica, u Jedanaestom sazivu, 10.08.2016.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Prva posebna sednica, u Jedanaestom sazivu

01 Broj 06-2/164-18

2. dan rada

10.08.2016

Beograd

Sednicu je otvorila: Maja Gojković

Sednica je trajala od 10:00 do 22:05

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Molim vas, gospodine. Vi ste kandidat, nemojte molim vas da komunicirate.
Gospodine Vulin, molim vas da ne komunicirate na taj način. Vi ste samo kandidat.
Vraćam vam ovo vreme.
...
Socijalistička partija Srbije

Ivica Dačić

| Ministar spoljnih poslova
Znate šta, ja sam toliko vremena potrošio na polemiku sa mojim bivšim kolegama iz nekadašnje koalicije, da neću tražiti da mi to vreme vratite. Ako treba, mogu da im održim neko predavanje kako doći na vlast.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Vratiću vam vreme.
...
Socijalistička partija Srbije

Ivica Dačić

| Ministar spoljnih poslova
U svakom slučaju, politika koju vode je pogrešna, a oni ne žele da razgovaraju o politici jer je nemaju. Njihova politika se zasniva na tome da pljunu Vučića, Dačića ili bilo koga drugoga.
Dajte politiku. Završeni su izbor. Politika vaša je izgubila i imate mesto koje ste zaslužili.
U svakom slučaju, nadam se da niko nije iznenađen, mi ćemo glasati za formiranje Vlade. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Reč ima mandatar. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Aleksandar Vučić

| predsednik Republike Srbije
Još jedanput nekoliko reči oko težine pozicije u kojoj se nalazi Republika Srbija i o tome je govorio potpredsednik Dačić. Neće to biti lakše ni za tri meseca, ni za šest meseci i sve kako nam se odigrava ne bih rekao da nam ide na ruku iako smo do sada uspevali da izbegnemo te glavne udare u brod koji se zove Srbija i biće još mnogo problema u budućnosti i u okruženju. Rekao bih da nam ni svetske prilike ne idu na ruku, ali ne možete da ih birate. Živite u vremenu u kojem mi kao mali ih ne kreiramo, već pre svega gledamo kako da sebe sačuvamo, kako da sebe zaštitimo, kako da sebe odbranimo.
Mislim da je veoma važno i veoma bitno da ljudi u Srbiji shvate da ono što radimo po pitanju nacionalne politike i nacionalnih interesa jeste najviše što možemo da od praznog junačenja i od toga da smo najjači ne bismo imali ništa, osim što bismo imali mnogo novih žrtava i ponovo bi neko za 10 i 20 godina morao da obnavlja privredu i da razmišlja o tome kako da obnavljamo zemlju.
Ne zaboravite da time što smo ekonomski jači i naša vojna industrija je jača i vojno smo jači i možemo da utičemo na sprečavanje svakoga ko bi želeo da ugrozi teritorijalni integritet i suverenitet Republike Srbije i upravo zato smo donosili odluke i o posebnim ulaganjima u našu namensku industriju. Upravo zato mislim da je to jedan vitalni deo naše industrije i privrede zato što i u ova smutna vremena u kojima i kada pričate o blokovskim podelama, plašim se da više ne postoje jer nisam siguran gde biste danas smestili Tursku, nisam siguran gde biste smestili neke druge zemlje. Unutar same EU postoje brojne podele i brojne pukotine, drugačiji stavovi. Naravno da su svi u EU jer imaju vrhovni interes i ekonomsko blagostanje, a rekao bih i mir i stabilnost i znaju koliko je skupo da učestvuju ili da budu deo bilo kakve destabilizacije.
Tako da, mislim da je od suštinskog i ključnog značaja da mi gledamo šta je to što u budućnosti možemo da uradimo da zaštitimo našu zemlju, da je štitimo pre svega mudrom, pametnom i racionalnom politikom i da dobro poznajemo odnose snaga u svetu.
Kada ste govorili malopre o Miloševiću, o vašoj pre svega, a malim delom sam u tome i učestvovao od 1998. do 2000. godine, bila je jedna veoma ozbiljna greška. Neću da pričam o ostalim, bilo ih je više, naravno. Ta ozbiljna greška se sastoji u sledećem. Ona naravno nije emocionalnog karaktera, ona je duboko racionalna, veoma realna, a to je da nismo sagledavali odnos snaga u svetu, da nismo razumeli šta se zbiva oko nas i malo šta smo uspeli da izračunamo i da izbrojimo. Da ne ulazimo u meritum politike, da ne kažem da ni sve drugo nije bilo ispravno, ali ovo je ono što oni koji su na vlasti sebi ne smeju da dozvole. Na taj luksuz imate pravo kada ste u opoziciji. Kada ste u opoziciji možete da govorite i stvari koje ne stoje, možete da govorite stvari koje su ljudima dopadljive, možete da pričate ono što ljudi žele da čuju. Kada ste u Vladi, onda na takav način ne smete da se obraćate, onda morate da imate i drugačiji jezik, drugačiji rečnik i morate da vodite interes o svojoj zemlji i svojim građanima.
Ono što smo mi uradili u prethodnom periodu i što smo uspeli, videli ste možda po prvi put, iako nekako pokušavam da tu spustimo i smanjimo, ali smo se oštro suprotstavili nečemu gde nije bilo moguće da se ćuti. Ne može da se ćuti na povampirenje ustaštva, nacizma kao i ideologije, i to je naša obaveza da jasno i nedvosmisleno govorimo.
Ja sam ponosan na činjenicu što je Vlada Srbije i što su njeni resorni ministri imali dovoljno smelosti da reaguju na takve vrste provokacija, zato što će jednoga dana i neki u Evropi da se pitaju zašto na takve stvari nisu reagovali. Ne možete nikome da objasnite da Miro Barešić nije terorista. Ne možete nikome da objasnite da Alojzije Stepinac, ustaški vikar, nije bio zločinac, iako su oni njega dali i žrtvovali, jer su znali da ne može da dobije smrtnu kaznu u vreme komunističke vlasti, da ni na koji način ne bi odgovarao Ante Pavelić, kog su i britanske i američke službe pacovskim kanalima i mnoge druge, moguće čak i istočne službe, provodile preko više zemalja do Paragvaja. Čovek umro u Španiji kao slobodan građanin, bez ikakvih problema. Dakle, najveći nacistički zlikovac, nikada mu nije suđeno. Nikada mu komunistička Jugoslavija, nikada mu komunistička Hrvatska nije sudila. Oni su našli rešenje – sudite Stepincu. Sudili su Stepincu kojem je i te kako trebalo da se sudi, ali su znali da pošto nije lično učestvovao u klanju i izvršenju zločina, znali su da ne može da dobije smrtnu kaznu. Ali, to njegovu odgovornost ne umanjuje ni na koji način.
Ne zaboravite, ja sam naveo jedan primer, a sličnih je primera bilo i u mestu moga oca, ali ovo mesto Kamensko je poseban primer. To je gornji karlovački deo, Gornjokarlovačka mitropolija. Hrvati su ih u januaru mesecu 1942. godine naterali da dođu u katoličku crkvu, sve ih pokrstili i time se pohvalili u njihovim novinama „Hrvatska nova“. I danas postoje štampani primerci. Mislim da je i gospodin Jovan Pejin objavio to u svojoj knjizi o Alojziju Stepincu.
Kada o tome govorimo, oni su napravili sledeću stvar. Kažu – jedino je tada Stepinac progovorio na suđenju, pošto se tobože branio ćutanjem i pošto je on sebe uverio da je bio nevin. Uzgred, jedini put kada je govorio protiv nacističkog okupatora, govorio je kada su mu brata ubili. Ne zaboravite da su Nemci neretko streljali najčešće ustaške zlikovce. Recimo, u Prijedoru su streljali grupu od šestoricu ustaša, jer nikada takve krvnike i zlikovce nisu videli, koji su ubijali srpsku nejač i srpske starce. Zato su ih streljali. E, onda je Stepinac reagujući na smrt njegovog brata, i tu mu izjavu vade i dan danas da bi rekli kako se on u stvari izjašnjavao protiv nacističkog poretka, a 1944. godine je primio, dakle posle toga, najviše odlikovanje ustaške države direktno od Ante Pavelića. Godine 1945, u februaru mesecu, kako im danas njihovi pevači Tompson i ostali tepaju, Maks i njegovi mesari šetali su Jasenovcom. Beograd je oslobođen u oktobru 1944. godine. Svi su već sve videli i znali. Oni su u februaru 1945. godine šetali Jasenovcem i dalje klali i ubijali Srbe, i dalje mislili da oni pobeđuju, da je samo pitanje trenutka kada će da se oporavi nacistička armija i kada će moći ponovo.
Na te stvari nismo mogli da ćutimo i na te stvari nećemo da ćutimo. Neću da prihvatim tu lažnu podelu krivice – krivi su tu jedni i drugi, igraju ping pong. Ovde nema nikakvog ping ponga, on tebe maljem u glavu, a ti kažeš – izvinite, videli smo taj malj. Onda kažete – to je ping pong. To nije nikakav ping pong. Zato neću da prihvatam izjave ni bivšeg predsednika danas, koji je mene osudio zbog toga što sam rekao da smo dovoljno jaki i da više nikada nikome nećemo dozvoliti neku novu „Oluju“. Je li to zločin? Je li to neko priželjkuje neku novu „Oluju“? Je li to nekakva nacionalistička, šovinistička ili bilo kakva izjava? Ja mislim da je to normalna, razumna i nacionalna. To sam rekao nikome ne preteći. To sam rekao imajući u vidu i dobro zbrajajući brojeve, i naše i svih ostalih, i razumevajući da smo to u ovom trenutku u stanju da učinimo, dakle, da zaštitimo naš narod.
E sada, ti ljudi koji su mislili da je moguće Srbiju da lako slome zato što su članica EU i članica NATO pakta, zaboravili su da danas Srbija ima mnogo veći ugled. Srbija je i svojom raspravom u parlamentu to uspela da pokažete. Mi sa Hrvatskom želimo da imamo što bolje odnose i radićemo na tome, kao i sa pripadnicima njihove manjine ovde u našoj zemlji, ali Srbija nije ničiji džak za udaranje i neće to biti. Nikome ne pretimo i ni od koga ništa ne tražimo. Mislim da je i demokratski kapacitet rasprave doprineo ugledu Republike Srbije.
Ja sam kriv što me je valjda posle jučerašnjeg teškog i napornog dana, i od jutros sam od sedam na poslu, u devet sam već bio u Skupštini, ja jedini ne mogu da napustim ovu salu, videli ste da većina onih koji dođu da nešto teško kažu malo, malo, pa izađu napolje, pa prošetaju, ja ne mogu da napustim salu pošto sam jedini ovlašćen da odgovaram i moram da odgovorim svakome, žao mi je što me je pogodilo to kada mi je neko dete napao, ali šta da radim. Valjda sam živ čovek i izvinjavam se ako sam sintagmom „sram te bilo“ ili „sram vas bilo“ nešto prekršio ili pogazio. Ja mislim da suštinski nisam, ali meni nije problem, trebalo je da naučim, a valjda je to jedino što nisam naučio.
Sve mogu da istrpim, mogu da istrpim i sve moguće neistine i laži. Videli ste malopre kada sam do kraja raščlanio, i vama i građanima Srbije, šta se krilo iza priče o vetroparkovima i svemu drugom, da znate šta su bili pravi planovi i zašto se to radilo, kada onda to možete da raščlanite, onda vidite šta sve predsednik Vlade mora da radi i šta sve predsednik Vlade mora da vidi. Ali, sve je to normalno i to morate da izdržite kada ste na tom mestu. Ono na šta nisam navikao, to je da vam neko napada decu, ali apsolutno ni krivu ni dužnu, sa najglupljim i najtupljim mogućim obrazloženjem koje je neko dao.
Izvinjavam se još jedanput vama, narodni poslanici, ako ste u mojim rečima „sram te bilo“ ili „sram vas bilo“ osetili neku vrstu trenutnog nepoštovanja prema bilo kome. Ja sam u stanju da prihvatim tu vrstu krivice, ali mislim da se nije događalo u ovom parlamentu da neko napada nečiju decu i mislim da to u političkom životu Srbije skoro nije bio slučaj. Ali, šta da radite, izgleda da ću morati i na to da se naviknem. Obećavam vam da im ni to neće biti dovoljno, da me ni time neće uplašiti i da im neću ustuknuti ni za pedalj ma šta da govore, ma kako da govore i ma kakvim lažima i izmišljotinama da se bave. Hvala vam.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Lapčević.
Samo mi objasnite po kom osnovu se javljate.
...
Nova Demokratska stranka Srbije

Milan Lapčević

Poslanički klub Demokratska stranka Srbije
Replika, direktno prozivanje.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Replika Ivici Dačiću, vas lično ili stranku?
...
Nova Demokratska stranka Srbije

Milan Lapčević

Poslanički klub Demokratska stranka Srbije
Stranku.