Zahvaljujem.
Poštovani građani Srbije, pred nama su dva ključna zakona, dva zakona koja menjaju život svakog čoveka u Srbiji, Zakon o izvršenju i obezbeđenju i Zakon o upisu prava na nepokretnosti.
Zajednička suština oba zakona je jedna jedina, ali najvažnija, zaštita porodičnog doma. Ovo nije pitanje samo pravnih normi, ovo je pitanje ljudskog dostojanstva, pravde i odnosa države prema svom narodu.
Srbija ovim zakonima šalje poruku, država nije protiv građana, država je uz svoje građane. Krenimo od Zakona o izvršenju i obezbeđenju. On jasno i precizno kaže ako je nepokretnost jedino vlasništvo dužnika, ona ne može biti oduzeta u izvršenju. Ako je dom površine najviše 60 kvadrata i ako je dužnik najmanje pet godina vlasnik te nepokretnosti, taj dom ne može biti predmet izvršenja zbog duga.
Sa ovim zakonom porodica ostaje u svom domu i to je suština. U Srbiji niko neće izgubiti svoj dom samo zato što ima dug. Zato ovaj zakon nije samo pravni akt, on je dokaz da država štiti ono najsvetije, kućni prag, ognjište, dom.
Drugi zakon, Zakon o upisu prava na nepokretnostima nije ništa manje važan. To je jedan od najznačajnijih koraka u uređenju prostora i odnosa u našem društvu. On donosi konačnu sigurnost svakom čoveku koji je ulagao u svoj dom. Njegova suština je jednostavna, ko svoj objekat prijavi taj je svoj na svome. Procedura je jednostavna, brza i jasna. Nema više maltretiranja po šalterima, nema više gomile papira, gubljenja vremena i živaca, sve je centralizovano, sve je transparentno, i što je najvažnije, cene su pravedne i pristupačne.
Šta to znači u praksi? To znači da građani mogu bez velikog finansijskog tereta da reše dugogodišnji problem. To znači da vlasnik legalizovanog doma postaje siguran u svoje pravo, ali i da dobija nove mogućnosti, da planira budućnost, da podigne hipotekarni kredit, da konkuriše za projekte obnovljivih izvora energije i što je možda najvažnije, da svojoj porodici ostavi legalno nasleđe.
Zato kažem, ovaj zakon stavlja tačku na haos i nesigurnost. On uvodi red, štiti porodicu i osigurava budućnost.
Dakle, oba zakona imaju istu misiju, da građanin bude siguran, da zna da je njegova kuća njegova kuća, a da država nije pretnja, već je oslonac.
Poštovani građani, ono što je očigledno, a što opozicija i ne krije, jeste da smo mi iz SNS njihove legitimne mete i ne samo mi, već naše porodice, naša deca, naši roditelji, svi naši najmiliji. Njihov program je agresija, a metod linč. Zašto – jer nemaju šta da ponude.
Za njih smo mete koje je poželjno napasti. To rade godinama predsedniku Aleksandru Vučiću i njegovoj porodici, deci i bratu, roditeljima. Sve što je Aleksandar Vučić zajedno sa Vladom Republike Srbije stvorio i izgradio, vi ste napali, pokušali da umanjite i uništite. Ali, istina je jedna i jedina. Lakše vam je da prezirete sopstveni narod, nego da prihvatite činjenicu da vas on neće.
Zaveli ste omladinu i manipulišete njima. Potrošili ste im godinu dana života za vaše sitne interese, za interese pojedinaca. Sve što je normalno vi ste izopačili. Sve što je nenormalno proglasili ste normalnim. Dosta je, dosta je straha, dosta je laži, dosta je linča. Došlo je vreme odgovornosti. Svi koji podstiču nasilje, mržnju moraju da odgovaraju.
Draga omladino, hoću da znate da za vreme njihove vlasti tzv. Kosovo je proglasilo nezavisnost i 108 zemalja ga je priznalo, a za vreme Aleksandra Vučića 28 zemalja je povuklo priznanje. To jasno govori ko je branio Srbiju, a ko je predavao.
Oni su ostavili naš narod na milost i nemilost Kurtiju, da ih on hapsi, ugnjetava, ubija. Zato im ne verujte kada pričaju o patriotizmu.
Recite omladini o tome šta tačno Tompson peva. Dok on veliča „Oluju“, mi znamo da je u toj zločinačkoj akciji proterano 250 hiljada Srba sa svojih vekovnih ognjišta i da je stradalo i nestalo oko dve hiljade Srba. To je istina. To su činjenice.
Zar treba da zaboravimo Jasenovac, najozloglašeniji logor u Hrvatskoj u Drugom svetskom ratu, gde je na najzverskiji način oko 800 hiljada najviše Srba, Roma i Jevreja. Među njima, dece, beba, staraca, žena, nemoćnih. To je tragedija srpskog naroda i naša obaveza da tu istinu čuvamo i prenosimo.
Recite im da za vreme vaše vlasti od 2000. do 2012. godine bez posla je ostalo 550 hiljada radnika. Evo i današnje Srbije, od Beograda do Subotice se nekada putovalo skoro četiri sata, a danas 70 minuta. To je Srbija koja napreduje, koja gradi, koja misli na budućnost mladih i nemojte da vas guraju u nekakvo jugoslovenstvo. Svi su drugi u toj državi bili svoj na svome. Jedino su Srbi morali da budu Jugosloveni.
Mi smo srpski narod, narod slobode. Nikada osvajački. Mi poštujemo sve, volimo sve, ali najviše volimo našu Srbiju. Živela Srbija.