Na direktno pominjanje prezimena.
Jeste, u pravu ste i vi, ko je sada to pomenuo, a i kolega Jovanov, potrebne su određene sposobnosti da vi radite na carini. To je inače bilo moje prvo radno mesto i zaposlenje, davne 1987. godine. Nije se tražila ta vrsta kvalifikacija, odnosno psihoanalize, ali i da jeste u to vreme ovakav profil ljudi zaista ne bi mogao da radi takav posao, ali znate onda SNS takvom da mogućnost da radi. Nije tu prošao psiho test, onda ljudi dobri – hajde, nek je tamo potrčko, neki aktivista u Priboju, lepo je pravio sendviče, išao je svuda gde treba, družio se sa našim ljudima, kao što mi sada radimo. Ja uvek volim da bude sa naprednjacima u autobusu, kolega Petrašinović, gospođa Stošić, takođe. Mi Kragujevčani, Šumadinci i on je tako hteo, ali ljudi su videli o kakvoj se osobi radi i kažu – šta ćemo? Hajde, daju mu mogućnost – Nacionalna služba za zapošljavanje. Zamislite vi to, ja ne znam gde to ima u svetu, čovek koji je dobio posao da zapošljava ljude sam dobio otkaz zato što je nesposoban. Onda on kaže nama, uvažena koleginice, uvaženom kolegi Bakarecu koji je doajen srpske politike, jer od kada se bavim politikom poznajem gospodina Bakareca i meni mojoj malenkosti, da smo mi robovi. Ima robova u ovoj sali, ali to su on i svi drugi sa ove strane koji služe neprijateljima srpskog naroda. Za njega smo prošle nedelje dokazali da služi Kurtiju. Sve je pokušao da diskredituje Srpsku listu, ali Srpska lista je pobedila ubedljivo, gotovo u svim opština na KiM. Tako će isto da pobeđuje i Srbija, a on će nesrećnik da se pita šta je to u Kragujevcu, kakav je to Data centar. Uvaženi ministre, on misli da ako priđe super-kompjuteru u Kragujevcu da će da ga udari struja. Neće. Molim vas… (Isključen mikrofon.)