Visoki Dome Narodne skupštine, narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, morao bih se nadovezati na ove reči koje sada čuh, reči neistine. Privatni izvršitelji, preduzetnici, stvoreni su 2011. godine za vreme druge vlasti, da joj ne spominjem ime i da ne dajem priliku nikome za repliku, niti je ovo po meni političko pitanje, nego pitanje za narod. Narod je moj mentor. Svaki dan sam po celoj Srbiji, sa 200 ljudi dnevno komuniciram. Nemam saveznike ni u Briselu, ni u Americi, ni u Rusiji, nigde. Želim ovde da prenosim reči svog naroda, srpskog naroda iz cele, bukvalno Srbije, iz svakog zaseoka, sela.
Još nešto bih se nadovezao da jedino Vučićev narodni poslanik brani građane Srbije po celoj Srbiji da ne ostanu bez krova nad glavom, a to je Uglješa Grgur. To da znate, i to je istina.
Prešao bih sada na svoje amandmane. Vinston Čerčil je rekao da je stav mala stvar koja pravi veliku razliku. Moj amandman na Predlog zakona o izvršenju i obezbeđenju, član 151b, je da se iz Predloga zakona brišu tačke 2, 3. i 4. Tačka 2. je prebivalište izvršnog dužnika; tačka 3. – nepokretnost do 60 metara kvadratnih; tačka 4. – ako glavnica potraživanja koja se namiruje ne prelazi polovinu tržišne vrednosti. Mislim, ako bi se ove tačke brisale iz zakona i tačka 5. prešla u tačku 2. da bi svaki građanin Srbije bio zaštićen sa svojim jedinim domom da sutra ne bude izvršni dužnik i da ne bude bio izbačen. Znamo da po Srbiji retko ćemo negde naći kuću do 60 kvadrata, sve su mnogo veće i po Sremu, Banatu, Bačkoj, južnoj Srbiji, zapadnoj Srbiji, severu Srbije, jugu Srbije, znači svuda ćemo naći te kuće, kao i ovde u Beogradu i svugde.
Mi branimo ljude, ne branimo prevarante, nego branimo ljude koji su se sticajem okolnosti našli u dužničkoj docnji i onda nemarom i nesavesnim radom izvršitelja koji su svoj zakon uzeli u svoje ruke. Njih su stvorili Homen i Malovićka. Malovićka čak nije mogla ni da se upiše u Advokatsku komoru, jer nije imala etiku, a Homen, da podsetimo naše građane, protiv njega se vodi krivični postupak. On je krao ordenje iz Palate federacije, ako se ne varam. Znači, radi se o ljudima koji su uništili pravosudni sistem i ta njihova reforma pravosuđa je i rodila upravo ove privatne izvršitelje.
Ako bi se ovaj amandman usvojio, svaki građanin u Srbiji koji ima jednu nekretninu, on i njegova porodica bili bi zaštićeni. Izvršitelji koji su rođeni 2011. godine naneli su nesagledive posledice građanima Srbije. Borim se za njihovo ukidanje, da se vrate državni izvršitelji koji rade za platu, da se formira skupštinski anketni odbor koji sam tražio i dalje tražim. Tu bi se tačno utvrdilo svo zlo koje su naneli našem narodu, koga su opljačkali. Taj isti narod koji su opljačkali obeštete i to sve sa kamatom.
Bio sam na stotine izvršenja u Srbiji, gde sam spašavao građane da im deca ne završe na ulici. Primer navodim samo jedan, na Južnom Bulevaru broj 90. u Beogradu sam spasio 36 dece sa njihovim roditeljima, a neki su imali i deke i bake, da ne završe na ulici. To izvršenje je posle ušlo u parnicu gde će se utvrditi da su te porodice bile u pravu, a da su tada bili izbačeni na ulicu niko to više nikada ne bi ispravio.
Građani su zatrpani dugovima za struju, info-stan, vodu i drugo koje dobijaju od 2005. godine i drugih godina, a to je ono, ako se sećate, kada je bivši režim rekao građanima - nemojte da plaćate struju, nemojte ništa. Oni su ih poslušali, nisu plaćali i stižu ti računi za struju sada za naplatu od tih godina, sa kamatama su ogromni i oni ne znaju ni kuda će, ni šta će. Molim ministra pravde, ja sam mu i pisao uvaženom ministru pravde, da stavi moratorijum na ova izvršenja dok se ne utvrdi tačno činjenično stanje, jer mnogi nisu ni utuženi, a znamo da za godinu dana, ako nisu utuženi, dugovi ti zastarevaju, a ni izvršni poverilac, ni sud po službenoj dužnosti o tome ne vode računa.
Svi znamo da ti dugovi po Zakonu o obligacionim odnosima za fizička lica zastarevaju za godinu dana, kako za struju, telefon, info-stan, vodu i drugo, što dolazi građaninu mesečno na naplatu, ako za godinu dana nisu utuženi. Moram građanima da kažem, da znaju, da se oni sami moraju pozvati na zastarelost potraživanja po Zakonu o obligacionim odnosima, jer ni izvršni poverilac, ni sud ne vode računa o tome po službenoj dužnosti i što je najvažnije, da građani znaju, takve dugove ne smeju da priznaju, ni da uplate ni dinar, jer onda nisu u zastari, onda zastara ne važi, a obično to izvršni poverioci rade. Namame građane – hajde uplati neki dinar i sa time zastara ne prestaje.
Izvršitelji nemaju milosti ni prema starijim licima, ni prema deci, ni prema samohranim majkama i očevima, invalidima, borcima, bolesnim licima, sirotinji koja lekove kupuje na komad, seljaku, poljoprivredniku, onima sa najnižim penzijama, poljoprivrednim penzijama, penzionerima, preduzetnicima, radnicima, ni prema kome. Imaju milosti samo prema tajkunima, prema kriminalcima, kod njih ne smeju ni da se pojave. Najlakše je udariti po sirotinji.
Knez Miloš Obrenović je preko 190 godina, tačnije ukazom iz 1836. godine, zabranjivao da se seljaku oduzmu dom i sredstva na ime duga, a danas to deluje nezamislivo. U selima na kuću, baštinu, dva vola i kravu niko se zadužiti ne može, niti se staviti hipoteka. Svi znamo da u svim našim selima, varošicama, gradovima u Srbiji 99% kuća, da ne kažem 100%, je veća od 60 kvadrata. Ovde mislim isključivo na kuće, imamo i stanove veće od 60 kvadrata, vikendice i šta ja znam.
Molim isto predsednika Vlade da nađu rešenje, ja sam mu se obraćao, da našim policajcima, herojima koji žive 20, 30 godina i više u stanovima, omogući da oni i njihova deca iste otkupe, jer uredno dažbine plaćaju svakog meseca, kao i radnicima okružnog zatvora u Beogradu, gde preko 53 porodice živi na adresi Bačvanska 14, a to je adresa i Centralnog zatvora. Tu žive 40, 50 godina, a gde su od pomoćnih objekata te iste porodice napravile svoja mesta za stanovanje, kao i svima drugima iz raznih firmi, Vojske, da sutra ne bi bili na udaru izvršitelja.
Ovde posebno molim ministra pravde, što se tiče ovih penzionisanih radnika okružnog zatvora, koji na toj istoj adresi – Bačvanska 14, su od poslovnih prostorija pre 50 godina napravili stambene objekte, preuredili i tu do dan danas žive, a nemaju nikakvo rešeno pitanje, ni papir, ni da otkupe, niti bilo šta i u strahu su da ne budu sutra na meti izvršitelja.
Ovaj Predlog zakona pozdravljam i on je pomak da zaštitimo svakog našeg građanina, a ne da se bilo ko ko je dužan štiti. Svako ko je dužan mora da izmiri svoje obaveze, a ne ovako kao što rade mnogi izvršitelji u sprezi sa mnogima, gde bezbroj primera ima gde su za 5.000 evra uzimali stanove, a da ti izvršni dužnici nikada kusur nisu dobili.
Trebamo voditi računa i o trećim licima koji su ni krivi, ni dužni žrtve izvršenja izvršitelja. Navodim primer sa kojim je i ministar pravde upoznat. Ja sam i ministra pravde upoznao i putem javnog informisanja i lično i pismeno i na Odboru za ljudska prava, a to je slučaj Želimira Crnobrnje, prognanog iz Oluje, koga je jedan Albanac usred Srbije prevario i hoće da mu uzmu vulkanizersku radnju na Ibarskoj magistrali gde je prilikom jednog izvršenja isti Želimir Crnobrnja pokušao samoubistvo.
Poštovani ministre pravde, to su Krajišnici koji imaju svoju čast i obraz. On će izgubiti glavu, a neće dozvoliti da ga neko prevari i otme mu krvavo zarađenu muku, kao što je taj Želimir Crnobrnja, od strane jednog Albanca u sred Srbije.
Znači, da ukratko rezimiram i da kažemo, ništa ovo ne bi bilo da ovi privatni izvršitelji nisu rođeni 2011. godine. Znamo ko ih je stvorio, da ne imenujem. Sve je poznato. Naneli su zla ovom narodu. Sada se pokušava da se to dođe mic po mic, da se dovede u red. Da se olakša našim građanima, boriću se na svaki način. I opet kažem Vučićev narodni poslanik ide po Srbiji i spašava građane Srbije. Žive Srbija.