Zahvaljujem.
Prosto, ja ne mogu da verujem šta sam ovde čula, da neki ljudi 20 godina nisu dobili iz „Koštane“ iz Vranja svoje zarađene plate. Vi imate 12 godina apsolutnu vlast i dalje krivite „žute lopove“. Mislim da se saberete.
Na prošloj sednici pre nekih desetak dana ministarka privrede, gospođa Mesarović je ponosno rekla da ljudi koji su dobili otkaz iz „Reksa“ iz Zrenjanina, i to svega, citiram nju: „samo 390 radnika je u pitanju“, najpre bih ispravila da nije 390 radnika, da je to negde oko 1.000 duša jer ti ljudi imaju svoje porodice i ti ljudi su sada na ivici egzistencije.
Rekla je da su dobili otpremninu. Da, tačno je, ali morate da znate da je ta otpremnina trenutna a da ti ljudi u kontinuitetu neće imati nikakvu sigurnost.
Da se vratim, ono što je najvažnije gospođa Mesarović je rekla da su ti ljudi zbrinuti, jer će posao dobiti u najidealnijem privrednom ambijentu u investiciji od nacionalnog značaja koja se zove „Ling Long“. Sada kada SAD stavljaju zabranu na uvoz guma iz „Ling Longa“ iz Zrenjanina, ja bih gospođu Mesarović pitala da li još uvek misli da je to investicija od nacionalnog značaja sa izuzetno dobrim privrednim ambijentom.
Konačno da već jednom kažemo kakav je to nacionalni značaj. Dakle, u mom Zrenjanin ste sto hektara zemlje dali Kinezima, fabrici koja se sada zove „Ling Long“, a sada da vas pitam, kada „Ling Long“ naručuje bukvalno i hemijsku olovku i papir i repromaterijal i sve što im je potrebno za proizvodnju, zaštitnu opremu za radnike, apsolutno ništa. Dakle, od igle do lokomotive, kada „Ling Long“ naručuje, ne naručuje od srpskog dobavljača, ne naručuje od srpskih proizvođača, isključivo sve stiže iz Kine.
Pa, vas pitam – da li je to nacionalni interes za Kinu, ili je nacionalni interes za Srbiju?
A kada je reč o privrednom ambijentu volela bih da vam dočaram kako izgleda taj privredni ambijent, idealan, što bi rekla gospođa Mesarović. To su hale dugačke od deset, dvadeset metara, vrlo često zagušljive sa izuzetno neprijatnim mirisom. Ljudi rade sa minimalnim pauzama, bez adekvatne zaštite na radu, izloženi su jednom teškom fizičkom radu.
Ono što su svi pisali mediji, da se javio robovski rad, zato su SAD uvele zabranu zbog pojave prinudnog rada zbog pojave robovskog rada. Tamo su ljudi koji su smešteni u nekim halama po njih deset u halama, često od dvadeset kvadratnih metara, malo jedu, puno rade i zdravstveno stanje im je izuzetno loše. Spavaju po deset ljudi u jednoj sobi. Jedan je radnik doslovce rekao – bili smo primorani da trpimo zlostavljanje. Drugi je rekao – dokumenta su nam oduzeta i nismo mogli slobodno da odemo.
3/1 VS/LŽ 10.25 – 10.35
Sada, ja vas pitam, onako ženski, solidarno, da mi odgovorite, da li biste vi vašu sestru, vašu bilo koju rođaku, pa čak i ćerku, poželeli da radi u ovakvom privrednom ambijentu gde su druge države rekle da se javio robovski rad u 21. veku. Odmah da bude jasno, ja nisam za gašenje radnih mesta, naprotiv, ja sam da se u Srbiji, mojoj Srbiji, otvaraju radna mesta, ali bih vas najljubaznije zamolila, da razmislite da li je 2000 radnih mesta vredno robovskog rada. Ako se fabrike zatvaraju a ljudi premeštaju u sistem gde nemaju dostojanstvo ni zaštitu, to nije razvoj, to je zaista, klizimo ka jednom robovskom radu.
Konstantno se prodaje zemlja, prodaju se resursi i to po parolom investicije. Ovo je politika zbog koje Srbija izgleda danas izgleda kao zemlja jeftine radne snage, a ne kao država koja štiti svoje građane. Zamolila bih vas da to ne radimo. Moju zemlju, srpsku zemlju, milion kvadratnih metara ste dali strancima. Izvorišta vode ste dali strancima. Zlato koje pripada nama ste dali strancima. Naftu ste dali strancima, pa vas pitam šta je to nacionalni interes? Ništa više nije srpsko. Srpska zemlja je data strancima. Hvala.