Poštovani građani Srbije, današnja pitanja upućujem premijeru Đuri Macutu.
4/3 JD/LjL
Moje prvo pitanje je kada će Vlada Srbije početi da poštuje ljudska prava građana i staviti u granice zakona rudarenje kompanije „ZiJin“ u Boru i zašto neće?
Krajem leta radnice topionice „ZiJin“ su otkrili da je rukovodstvo ove firme prikrilo podatke da je u radnoj atmosferi topionice izmereno izuzetno visoko prisustvo teških metala.
U isto vreme, u samom gradu, na državnim mernim stanicama koncentracija teških metala bila je i do 3.000 puta viša nego što je to dozvoljeno.
„ZiJin“ je tada intenzivno, bez ikakve prijave i potrebne analize topio uvozni afrički koncentrat, kao i domaće problematično koncentrate koje sadrže visoke koncentracije teških metala i olova.
Dodatno, protivzakonito je spaljivana i otpadna prašina koja sadrži teške metale i koja u skladu sa zakonom predstavlja teški otpad koji se mora odlagati u skladištima po posebnim procedurama.
Pošto u ovoj zemlji državne institucije ne rade svoj posao, rukovodstvo „ZiJin“ se pravilo da se ništa ne dešava. Radnici nisu bili upozoreni, niti su slani na adekvatne zdravstvene preglede, iako zakon obavezuje poslodavca da to učini u slučaju prisustva teških metala na radnom mestu.
Nakon pojave ozbiljnih zdravstvenih problema grupa radnika se o sopstvenom trošku testirala na prisustvo teških metala kada otkrivaju da su hronično trovani olovom i da tri četvrtine od ukupno preko 150 radnika u krvi ima koncentracija olova koja su štetne po kardio-vaskularni, reproduktivni i endokrini sistem, kao i da su visoko kancerogene.
Umesto da nadležne inspekcije ove države utvrde sve relevantne činjenice, medicinski institucije u Boru nastavljaju da pomažu „ZiJin-u“ u zataškavanju ovog slučaja.
5/1 GD/JG 10.45 – 10.55
Radnici sa očiglednim zdravstvenim problemima se i u Institutu za medicininu rada „Karajović“ proglašavaju potpuno zdravima. Njihovi nalazi, rezultati se šteluju i ulepšavaju, dok im služba medicine rada i toksikologije uskraćuje medicinsku negu, iako je značajan deo bio hospitalizovan.
Da, sumiram, radnici „Zijin“ su utvrdili da rukovodstvo protivzakonito je trovalo i zagađivalo radnu sredinu, radnike, kao i ceo grad Bor i okolinu koncentratima i opasnom prašinom je ugrozilo zdravlje radnika, a država je rešila da to zanemari i da im pomogne u zataškavanju čitavog slučaja, uskraćivanjem medicinske pomoći radnicima i dozvoljavanjem da se oni šikaniraju.
Važno je da napomenemo da je Misija UN, koja je u oktobru boravila u Srbiji, utvrdila da država pod izgovorom ekonomskog razvoja krši ljudska prava svojih građana, što dodatno ide u prilog tvrdnjama radnika „Zijin“.
Za sve navedeno radnici imaju dokaze i pošto država nema nameru da stane u zaštitu svojih građana, pravni tim Narodnog pokreta Srbije će pružiti pravnu pomoć svakom radniku i građaninu Bora koji nam se obrati.
Moje drugo pitanje premijeru je sledeće: kada će država početi da štiti najbolje interese dece, a ne interese pojedinih socijalnih radnika koji, zloupotrebljavajući svoja ovlašćenja i na silu, pribegavaju inostranim usvojenjima dece u Srbiji?
Od premijera zahtevamo da preko ministarstva koje je nadležno za rad centara za socijalni rad ispita i uradi analizu slučajeva inostranih usvojenja, jer postoje brojne prijave građana protiv postupanja pojedinih zaposlenih u raznim centrima.
Posebno ću se osvrnuti na slučaj hranitelja Radice i Dragoslava Paunkovića, kojima su od 2016. godine povereni blizanci od četiri meseca, a koji su do 2025. godine imali na smeštaju. Dakle, punih devet godina.
Po svim ocenama blizanci su izrasli u dobre dečake i odlične đake, koji su u domaćinstvu Paunkovića bili tretirani kao članovi porodice, zbog čega su hranitelji poželeli da ih usvoje. Međutim, zaposleni u Centru za socijalni rad Smederevska Palanka su odlučili da decu treba da daju usvojiteljima iz Švedske i tada kreće agonija porodice Paunković.
Uprkos odlučnom protivljenju dece da idu u Švedsku, o čemu postoji video zapis dečaka koji bukvalno vrišti dok radnici ovog centra pokušavaju na silu da ga daju švedskim usvojiteljima, oni sprovode to i decu šalju u Švedsku.
Usvojenje u Švedskoj nije uspelo i deca se vraćaju u Srbiju i poveravaju se sada drugoj porodici na smeštaj, dok se Paunkovićima oduzima licenca hranitelja kao znak odmazde.
Tokom celog postupka radnica centra i ministarstva su prema porodici Paunković postupali bez trunke empatije i suprotno interesu dece, optužujući ih i preteći im da su oni krivi jer deca ne žele da budu usvojena.
Ovaj postupak su sprovodili Stevan Popović, radnik ministarstva, kao i radnici Centra za socijalni rad u Smederevskoj Palanci Milica Pantić i Viteza Milošević.
Ono što želimo da upozorimo predstavnike vlasti da im nije palo napamet da, kao u jednom od prethodnih slučajeva, zovu porodicu i prete im kako bi čitali iznuđene SMS poruke pohvale. Porodici je sve oduzeto, a ono što je najvažnije su deca koja zbog ovog oduzimanja pate.
Pravni tim Narodnog pokreta Srbije će i u ovom slučaju pružiti pravnu pomoć i borićemo se za interese dece ako treba sve do Strazbura. Zahvaljujem.
5/2 GD/JG