Hvala vam uvažena predsednice.
Uvaženi ministri, uvaženi gosti, dame i gospodo narodni poslanici, danas na dnevnom redu iz oblasti pravosuđa predloženo je pet zakonskih izmena i bojim se da će ona koja je praktično najvažnija ostati u senci borbe vlasti i opozicije, pa i nekih unutar tužilačkih previranja za koje ne bi smelo da bude mesta. Tu mislim na zakon koji predviđa osnivanje četvrtog osnovnog suda u Beogradu i ja sam već pričala na jednoj od prošlih sednica da je osnivanje još jednog beogradskog suda zaista nasušna potreba našeg glavnog grada.
Treći osnovni sud je preopterećen i zaista ovim putem želim sudijama Trećeg suda da kažem – svaka čast kako se nose sa brojem predmeta za koji je svaki od njih zadužen. Daću jedan primer, pošto je moj muž je iz Crne Gore, pa eto otuda znam da Crna Gora sa negde oko 600.000 stanovnika ima petnaest osnovnih sudova, a opštine Novi Beograd, Surčin i Zemun sa preko 400.000 stanovnika imaju jedan osnovi sud.
Dakle, već ovo poređenje, već ova paralela govori o tome kolika je potreba za postojanjem još jednog, ako ne i više sudova i tužilaštava u Beogradu. Naime, svi znamo koliko postupci traju, koliki su razmaci između dva ročišta i ako biste danas podneli tužbu, prvo ročište bi bilo zakazano za nekih pet ili šest meseci. To je nešto što je nedopustivo i mislim da je osnivanje četvrtog suda i četvrtom osnovnog tužilaštva u Beogradu zaista jedan korak ka rešenju, ali opet apelujem na to da ima prostora i za peti i za šesti sud.
U tom smislu hoću ovom prilikom da apelujem na Ministarstvo pravde i na VSS da se taj četvrti sud, novoosnovani, kadrovski ne popunjava samo upućivanjem sudija i tužilaca iz Trećeg suda, već da se raspiše konkurs za izbor novih sudija i novih tužilaca, jer ako opet na toj teritoriji za taj broj predmeta bude zadužen isti broj sudija, onda nismo mnogo toga uradili. Dakle, izuzetno je potrebno povećati broj sudija i tužilaca.
Dakle, ključno je da imamo efikasno pravosuđe, pravosuđe koje će raditi po slovu zakona koje će se starati da niko ne bude zaštićen ni svojom funkcijom, ni poznanstvom, ni statusom, ni na koji način, ali da isto tako nema ni nezaštićenih, a nažalost čovek koji se obrati sudu, podnese tužbu, pa onda čeka pet, šest, sedam meseci da se o njegovom predmetu održi pripremno ročište, kroz ceo taj period je nezaštićen. Moramo da radimo na rešenju tog problema koji je jako dobro poznat svima onima koji rade u pravosuđu, ali i svima onima koji nisu imali sreću da izbegnu obraćanje sudu, a kada to pričam mislim na decu koja čekaju da im sud odredi iznos alimentacije, mislim o zaposlenima koji čekaju isplatu zarade itd, o vrlo osetljivim, egzistencijalnim sporovima. Znači, to je ono što nam je negde najbliže srcu i na kojim primerima najbolje možemo da razumemo srž problema.
Kada je reč o ostalim predloženim zakonima iz seta pravosudnih, moram da se vratim par godina unazad, u 2021. godinu, kada smo pripremali tekst ustavnih amandmana, i 2022. godinu, kada smo ustavne amandmane usvajali. Kratak je period da već dajemo ocene da li su oni uzrokovali neke događaje danas ili su uzroci neki sasvim drugi, ali ono što sam prilično sigurna je da bi Toma Fila, poslanik u Narodnoj skupštini, a ne u Skupštini grada, sada imao potpuno pravo da nam kaže – rekao sam vam, jer ispalo je da su bila potpuno tačna njegova, doduše niko u tačnost onoga što je on govorio nije sumnjao, ali pokazala se kao tačna opasnost na koju je ukazivao, a to je da pravosuđe bude odvojeno od naroda.
14/3 TĐ/JG
Ta opasnost nam se sada približila, i to je razlog zašto će poslanička grupa Ivica Dačić – SPS podržati usvajanje ovih zakona. Šef naše poslaničke grupe Dušan Bajatović je rekao da tužilaštvo ne treba da bude neki poseban centar moći. Tužilaštvo jeste centar moći, ali one moći koju treba da upotrebi za gonjenje učinilaca krivičnih dela i u cilju da, kako to ZKP član 1. kaže, niko ne nevin ne bude osuđen, a da se učiniocu krivičnog postupka izrekne krivična sankcija u skladu sa ZKP-om, a na osnovu zakonito i pravično sprovedenog postupka.
Dakle, to je njihov zadatak, a ne da budu centar neke političke moći, jer za politiku u pravosuđu ne sme da bude mesta i zato smo uostalom i menjali Ustav u delu koji se odnosi na pravosuđe, a sve u cilju da bismo pomogli kreiranje jednog apolitičkog, potpuno neutralnog, profesionalnog pravosuđa. Tada je Ivica Dačić bio predsednik Skupštine i rekao je da smo mi jedina vlast koja je samu sebe razvlastila, i to je tačno, ali smo rizikovali da to krene u nekom potpuno drugom pravcu i zato je važno da kroz ove izmene uspostavimo, odnosno pokušamo da vratimo neku ravnotežu.
15/1 AL/IR 12.25 – 12.35
Dakle, suština cele ove priče oko aktuelnih dešavanja jeste da sudijama i tužiocima niko ne spori, niti može da spori pravo na političko mišljenje, ali ono što im spori sam Ustav jeste pravo na političko delovanje.
Da li je usvajanje ovih zakona adekvatna reakcija, breme će pokazati, kao što će pokazati i efekte i ustavnih promena i pravosudnih zakona koje smo tada donosili. Ali, ono što ja i sada mislim, možda ću upotrebiti jaku reč, ali u dobroj meri tekst tih amandmana je idealan, ali možda je krojen za neka idealnija vremena, a ne ovo ludo vreme jedne potpune ostrašćenosti i traženja svake prilike za ostvarenje nekih ličnih ambicija.
Tada na toj sednici sam rekla - naime od cele ove priče oko tih ustavnih amandmana i te reforme pravosuđa neće biti mnogo uspeha ukoliko ona ne bude u sintezi sa personalnom komponentom nezavisnosti. Dakle, ne čini funkcija čoveka nego čovek funkciju i kakav god da je normativni okvir sve zavisi od ljudi na kojima je njegova primena.
U tom smislu, mi zaista imamo dobre normativna rešenja i primenjujemo ih onako kako glase u cilju zakonitosti i pravde.
Na kraju, želim da prokomentarišem jedan događaj koji je, hajde da kažem, hit na društvenim mrežama prethodnih dana, što uopšte nije ni bitno, ali strašno je ono što se dogodilo na nastupu Ane Bekute u Čačku za Srpsku Novu godinu i želim da joj uputim podršku ne kao Ani Bekuti, ne kao poznatoj pevačici, ne zbog poštovanja prema našem Mrki, već isključivo kao jednoj ženi.
Svako ima pravo na svoje mišljenje, svako ima pravo da izrazi nezadovoljstvo, ali niko nema pravo da na taj način ponižava drugu osobu, a posebno jednu ženu ko god ona bila. Zaista svaka osuda.
Žao mi je što je to samo kolega Mirković danas rekao i vrlo džentlmenski. Mislim da je više dama trebalo da pomene ovo i osudi takvo ponašanje. Hvala vam puno.