Poštovana predsednice Narodne skupštine, uvaženi predsedniče Vlade Republike Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, odgovornost i jedinstvo. Odgovornost i jedinstvo moraju biti ključne reči u raspravi o poverenju Vladi Republike Srbije u kontekstu trenutka u kome se ova rasprava odvija. I nijednog trenutka ne smemo da izgubimo iz vida, i to osećam kao posebnu odgovornost, kao ministar spoljnih poslova, da na to ukažem, da se ova rasprava odvija u trenutku u kome naša zemlja ima minimalnu marginu za političke greške. Zbog toga je važno da kada raspravljamo o odgovornosti Vlade imamo u vidu politički trenutak u kome živimo. Naša zemlja nalazi se na raskrsnici puteva – međunarodnih, političkih, bezbednosnih i ekonomskih interesa. Prečesto su drugi donosili odluke za nas. Ne smemo da dozvolimo da nam se ponovi istorijska situacija da drugi donose odluke za nas i zato je važno da naša spoljna politika bude odraz konsenzusa u našem društvu, da bude odraz jedinstva u našem društvu i da bude odraz nacionalne odgovornosti.
Mi smo tokom prethodnog perioda vodili politiku koja je bila fokusirana na zaštitu državnih i nacionalnih interesa. Kada je reč o Kosovu i Metohiji, u prethodnom periodu, i u Savetu bezbednosti UN, i kroz delovanje Kancelarije za Kosovo i Metohiju, i kroz delovanje svih naših diplomatskih i konzularnih predstavništava, radili smo na tome da zaštitimo teritorijalni integritet Srbije, radili smo na tome da se čuje istina o položaju srpskog naroda na Kosovu i Metohiji koji se nalazi pod nezabeleženim pritiskom. Nisam čuo u ovoj sali dovoljno diskusije na ovu temu.
Ali zato ću reći vama i reći ću svima u Srbiji danas da je politika ove vlade politika ne odustajanja od Kosova i Metohije, da je politika ove vlade politika borbe za sprečavanje dalje afirmacije tzv. nezavisnosti Kosova i Metohije, da je politika ove vlade politika rasvetljavanja svega onoga što represivni Kurtijev režim radi protiv srpskog naroda na Kosovu i Metohiji. Nisam čuo previše pitanja i interesovanja na ovu temu, poštovani poslanici.
U prethodnom periodu između ova dva zasedanja – i na to sam posebno ponosan – radili smo na razvoju odnosa Republike Srbije sa nizom ključnih strateških partnera u međunarodnoj zajednici.
39/1 AL/MP 17.20 – 17.30
Sedamnaestog maja ove godine Republika Srbija otvorila je strateški dijalog sa Sjedinjenim Američkim Državama i time smo upisali novo poglavlje u istoriji odnosa između naše dve zemlje u gotovo vek i po dugoj diplomatskoj istoriji naših odnosa. I to nije bio samo jedan diplomatski sastanak. To nije bila jedna prilika za fotografiju. To je bio suštinski iskorak u odnosima između naše dve zemlje, koji je omogućio da u naše odnose unesemo strukturu, metodologiju rada, povezanost između različitih ministarstava i institucija, od prosvete i nauke, gde smo omogućili veće šanse za naše mlade ljude, akademsku zajednicu, energetiku, gde smo memorandumom o razumevanju, koji je zaključen, stvorili pretpostavke za veću energetsku bezbednost i dalji razvoj energetske infrastrukture naše zemlje, do takvih stvari, kao što je rešavanje pitanja razminiranja. Može nekome da zvuči nevažno, ali u našoj zemlji postoje još, nažalost, uvek kvadratni kilometri teritorije koje su minirane. Promovisali smo EKSPO 2027 širom sveta. Otvarali smo nova vrata za srpsku privredu i širili diplomatsku mrežu.
Dakle, u vremenu u kome živimo nijedna država ne može sebi da priušti da bude pasivna i mi nismo bili pasivni. Bili smo aktivniji nego ikada. Podsetiću da je u prethodnom periodu predsednik Vučić realizovao jednu veoma značajnu posetu Narodnoj Republici Kini, koja je produbila našu stratešku saradnju sa ovom zemljom. Da nismo zapustili i zapostavili ni naše odnose sa Ruskom Federacijom, sa zemljama Azije, Latinske Amerike, Afrike.
U prethodnom periodu samo prethodnih 60-tak dana, i zato možda možete da osetite i jednu dozu umora u mom glasu, kao ministar spoljnih poslova realizovao sam posete Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Brazilu, Panami, Jermeniji, Uzbekistanu, Moldaviji, Finskoj, Češkoj, Slovačkoj, Italiji. Siguran sam da ću zaboraviti deo toga. Ali to nisu bili samo diplomatski sastanci i puki protokolarni susreti. Sve je to bilo produbljivanje međunarodnog položaja naše zemlje. Takođe, pokrenuli smo i strateški dijalog sa državom Izrael, ali smo istovremeno sačuvali i odnose sa arapskim zemljama.
E, sad da odgovorim na konkretna pitanja, dva kratka pitanja, koja su postavili poštovani poslanici Aleksić i Stanković.
Najpre, poštovani poslanik Aleksić je insinuirao da jedno lice iz kriminalne sredine, koje se pominje ovih dana u medijima, izvesni Seleš, za koga se navodi da je iz kriminalne sredine, poseduje, navodno, diplomatski pasoš. Nije istina. Netačno. Navedeno lice ne samo da ne poseduje diplomatski pasoš, već se prilikom izdavanja diplomatskih putnih isprava sprovode najstrožije mere i najstrožiji mehanizmi kontrole, upravo kako ne bi došlo do ovakvih stvari. Ali iznošenjem ovakve tvrdnje u javnost gospodin Aleksić nanosi štetu interesima i ugledu Republike Srbije. Dakle, pozivajući se na dezinformacije, koje šire određeni anonimni portali, on predstavlja diplomatske putne isprave Srbije kao nebezbedne.
Ono što je istina jeste da je navedeno lice, koje se dovodi u vezu sa krivičnim delima u medijima, nema diplomatski pasoš, ali je isto tako istina da gospodin Aleksić poseduje diplomatski pasoš od 24. aprila 2024. godine i to je, takođe, u skladu sa propisima.
Poštovani poslanik Stanković postavio je slično pitanje i postavio je pitanje, ako sam razumeo, zašto Republika Srbija ranije nije započela strateški dijalog sa Sjedinjenim Američkim Državama? Poštovana gospodo, do 2012. godine naša zemlja nije imala najbazičniju infrastrukturu ni u Sjedinjenim Američkim Državama i u nizu
39/2 AL/MP
drugih zemalja. U vreme vlasti DOS-a zatvorene su desetine naših ambasada, a naša zemlja ostala je bez dragocenih kadrova, diplomatskih nepokretnosti, i što je veoma važno, međunarodnog pravnog subjektiviteta koga su se neki olako odrekli preko noći, odričući se kontinuiteta koji je imala Savezna Republika Jugoslavija. To je samo vrh ledenog brega razloga zbog koga Republika Srbija nije bila ni blizu u međunarodnom položaju u kome se nalazi danas, koji je i dalje složen i dalje zahteva odgovornost i dalje zahteva jedinstvo i, pre svega, zahteva da ova problematika ne bude korišćena u svrhe dnevne politike.
I da zaključim, odgovarajući na insinuacije i optužbe da sam u svom radu u inostranstvu diskriminisao ili bavio se napadanjem političkih protivnika za razliku od pojedinih prisutnih u ovoj sali, koji koriste svaku priliku da trče na različite adrese u međunarodnoj zajednici i optužuju i predstavnike vladajućih stranaka, ali što je mnogo gore, čitavu Republike Srbiju prikazuju na neistinit način kao totalitarnu, autoritarnu, nedovoljno demokratsku, u svojim istupima trudim se da radim u interesu ne samo stranke koju predstavljam, već na najbolji mogući način, u interesu Republike Srbije. Ponosan sam na to. A mislim da oni koji treba da se stide i koji treba da se izvinjavaju građanima Srbije, na neki način, zbog svog ponašanja su oni koji optužuju i postavljaju ovakva pitanja. Hvala najlepše.