Hoću, nego čekam da se ispričaju ovi koji bi po raznim osnovama da dobiju reč. Ne bih se apsolutno ni javljala za reč. Međutim, zaslužuju građani Srbije da se ipak javim. Ako nešto čujete u pozadini, to je nešto što pokušava da omete ono što imam nameru da kažem, ali pretpostavljam da ne čujete i ja ću se praviti da ne čujem zato što nije mnogo važno, niti je moja reakcija danas reakcija nekoga ko je ovde napadan, niti me zanima šta o svemu onome što se dogodilo misle određeni ljudi koji su sebi dozvolili luksuz čak da me tumače, neki da me jeftino citiraju, neki da moje rečenice prebace i u futur.
Ja sam danas čula optužbu da sam pozvala na etničko čišćenje, što se apsolutno nikada nije dogodilo, ali kažu u našem narodu „spram sveca i tropar“. Ono što fenomenološki želim da podelim sa svima vama, pre svega, zato što je ozbiljan procenat vas sa mnom sedeo dobru deceniju u ovom parlamentu. Ima novajlija, slažem se, i čuju se, uglavnom oni. Bezbroj puta, ne u ovom domu, nego na različitim forumima, u različitim evropskim i svetskim institucijama, u prisustvu velikog broja ljudi koji još uvek sede u ovoj sali, čak i predlagača gospodina Aleksića, ja sam pričala o tragediji koja je zadesila srpski narod na Kosovu i Metohiji i ne samo srpski, nego sav nealbanski narod. Nikada, i slovima nikada, na to niko nije reagovao. Ne postoji nijedan zvaničnik koji osim što je ljubazno saslušao, zato što valjda nije kulturno da vas prekine, a oni o tome imaju svest, da znate, u svetu žive neki ljudi koji ne prekidaju ljude koji govore, ali bez bilo kakve reakcije, čak i bez empatije.
Ali kada se dogodilo da pre svega albanski mediji iz tzv. države Kosovo prevedu i titluju tu rečenicu na albanskom, onda su je savršeno glasno čuli, ali opet samo neki ljudi kojima je to uski interes. Nisam ja iznenađena momentom ko je to čuo van granica ove zemlje. Nisam iznenađena ni reakcijom iz južne srpske pokrajine, da se razumemo. Ne može mene da začudi zašto Gervala podiže optužnicu. Još manje može da me čudi da li je Svečlja odlučio da pokaže papir da sam persona non grata. Iz ugla tih ljudi, sve što o meni negativno kažu za mene je kompliment, jer većina vas i bojim se većina građana Srbije ne zna o kome pričamo. Nije Gervala samo ćerka jednog iredente kog su 1981, odnosno 1982. godine iselili praktično njegovi u Nemačku. Nije ona samo ćerka čoveka za koga optužuje da su ga Albanci i ubili u Berlinu. Ona je neko ko se rodio u Skoplju, otišao sa tatom zajedno u Berlin. Kada je tata ubijen u Berlinu, ona se vratila u Albaniju gde je završila školu, a onda opet u Berlin. Što govori o tome da je na Kosovo i Metohiju došla da živi tek 2021. godine na poziv Vljose Osmani da bude ministar spoljnih poslova. Zašto? Zato što je 1998. godine rekla da moramo oružano da odbranimo...