Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Boško Obradović

Boško Obradović

Srpski pokret Dveri

Govori

Hvala, predsedavajući.
Samo sam hteo da utvrdimo da gospodin Martinović može 15 minuta da napada i kleveće Dveri, a ja imam samo dva minuta da mu odgovorim, a posle će da se nadoveže gospodin Rističević i tako će oni ceo dan pričati protiv Dveri, a mi možemo u dva minuta da odgovorimo, ali u redu je, to su pravila igre koju ste vi propisali.
(Predsedavajući: Ja bih voleo da niko nikog ne napada.)
Ja sam ovde jedini u dnevnom redu, gospodine predsedavajući. Nisam navodio svoje stavove i lagao, izmišljao, kao gospodin Martinović. Čitao sam izveštaje Državne revizorske institucije koja je navela 140 modaliteta različitog nenamenskog trošenja para od 2008. do 2014. godine. Sto četrdeset načina kako se kradu pare iz državnog i lokalnog budžeta.
Sa druge strane, kada ste nevladina organizacija imate pravo da konkurišete za sredstva kod države. Šta je tu bilo sporno? Dveri se do 2011. godine nisu bavile politikom, bile su nevladina organizacija.
Sa druge strane, najveća laž, nikada u životu nisam video ni jednog američkog ambasadora, nikad nisam bio u Američkoj ambasadi. Nisam prijatelj Tonija Blera, Gerharda Šredera, Bila Klintona, nego predsednik SNS i predsednik Srbije Aleksandar Vučić. On se druži, grli i ljubi sa ratnim zločincima i ubicama srpskog naroda. (Isključen mikrofon.)
Hvala predsedavajući.
Mislim da sam dovoljno jasno ukazao ko je prijatelj NATO pakta, Amerike, EU i kome je EU čestitala pobedu na predsedničkim izborima tri sata pre zatvaranja birališta, ko je doveo na vlast SNS, zato što je prihvatila da više i bolje služi interesima Brisela i NATO, nego što je to radila DS na čelu sa Borisom Tadićem i u takvoj situaciji Dverima, koje nikada nisu bile na vlasti, nešto zamerati, izmišljati i lagati, zaista je neprilično.
Rešite problem nenamenskog trošenja sredstava, rešite problem krađe para ovog naroda, rešite problem kriminalaca, tajkuna i političara koji su nas opljačkali u prethodnih 30 godina, pa se javite Dverima. Do tada, ja mogu samo da vam pročitam još jedan citati iz izveštaja DRI - kod pripremnih radnji za sastavljanje finansijskih izveštaja utvrđeno je da nije popisana finansijska imovina Republike Srbije u vrednosti, obratite pažnju, 477 milijardi dinara, nije popisana ni finansijska imovina u vrednosti od 24 milijarde dinara. Vi ne znate šta je imovina države Srbije. Neko pljačka imovinu države Srbije i vi umesto da se time bavite, vi se bavite Dverima, kako vi kažete, malom i nebitnom strankom opozicije. Zašto ste se vi toliko uplašili Dveri, ako smo mi toliko mali i nebitni?
Hvala, predsedavajući.

Znate šta, u ove bajke o kojima priča Aleksandar Martinović može da veruje samo onaj ko veruje da Aleksandar Vučić živi od plate predsednika Srbije od 100 hiljada dinara. Znači, ako neko veruje da Aleksandar Vučić živi od plate predsednika Srbije…
Hvala predsedavajući.
Dakle, protiv Dveri može da se kaže bilo šta, da se laže, izmišlja, kleveta, a mi ne možemo ni da odgovorimo. U redu je, to su pravila igre, poštujemo. Vladajuća većina, možete da radite šta hoćete, ali ne možete dokle hoćete.
Dakle, drugo pitanje glasi – SNS je čitav svoj opozicioni vek provela napadajući bivšu vlast Borisa Tadića, u kojoj je, naravno, sasvim slučajno sedela SPS, a onda kada je srušen taj nakaradni i katastrofalni režim, onda je SPS uzeta i dalje nastavila da vrši vlast sa SNS. Hoće li SPS odgovarati za bilo šta iz onog vremena loše vlasti Borisa Tadića i tadašnje koalicije DS i SPS? Ili je time što je SPS ušla u vlast sa SNS, ona oslobođena svih krivica iz prethodnog katastrofalnog perioda uništavanja države Srbije pod DS, kako tvrdi SNS?
Naravno, znam da vi ne poštujete čak ni sopstvenog predsednika Aleksandra Vučića, koji je rekao da je napadanje porodice i da je uvlačenje članova najuže porodice u prljave političke sukobe zaista neprimereno. Ali, to ne važi za porodicu Obradović. NJu možete da gazite, da vređate, da napadate, ona ne sme da radi u javnim institucijama, preduzećima i ustanovama, ona na svaki način može da bude predmet ovde prozivke, a kada se pomene porodica Vučić, onda skače predsedavajući, onda svi štite porodicu Vučić kao belog medveda i niko ne sme da pita čime se bavi brat Aleksandra Vučića.
Gospodine predsedavajući, samo ukazujem na duple standarde. Znači, neke porodice su zaštićene, neke porodice mogu da se napadaju.
Neko ko je ranije bio u vlasti i ko je optužen da je katastrofalni režim, evo ga ponovo u vlasti i dalje vlada. Kada će da odgovaraju oni koji su upropastili ovu državu, koji su pokrali ovaj narod, koji su nenamenski potrošili ovolike pare na 140 načina krađe, koji je utvrdila DRI? Znači, nisam rekao ja, nego DRI, da neko krade pare ovog naroda. Zašto vlast ne odgovori na ta pitanja, nego je negde u fioku gurnuto 1400 prekršajnih i krivičnih prijava DRI protiv onih koji su pokrali ovaj narod i državu?
Poštovani predsedavajući, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije koji pratite ovo zasedanje, pomaže Bog svima. Ja bih imao dva pitanja. Prvo se tiče delokruga rada Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, a povod je jedno zaista dramatično stanje u kome se nalazi jedna veoma osetljiva socijalna ustanova u gradu Čačku. U pitanju je „Zračak“, javna ustanova za decu, mlade i odrasle sa smetnjama u razvoju, koja, verovali ili ne, poštovane kolege i poštovani građani Srbije, već više meseci nema niti direktora, niti vršioca dužnosti direktora, niti upravni odbor, niti se zna ko u ovom trenutku rukovodi jednom tako važnom i osetljivom socijalnom ustanovom.

U ovom trenutku ne znamo sudbinu ove ustanove. Propao je konkurs za izbor direktora. Ušlo se u razne partijske igre o tome kome sleduje mesto direktora ovog preduzeća i iznova se pokazalo ono najružnije lice našeg stranačkog parazitskog sistema, po kome, primera radi, mesto direktora sleduje SPS. Socijalistička partija Srbije se u Čačku podelila na više frakcija. Svaka frakcija ima svog kandidata za direktora. Zbog svega toga je doveden u pitanje čitav konkurs, izbor direktora i, evo, jedna ovako važna socijalna ustanova praktično u ovom trenutku ne može normalno da funkcioniše. Ugrožen je njen rad, njeni zaposleni, njeni korisnici i možete razumeti koliko je to dramatično ako uzmete u obzir da se radi o osobama sa smetnjama u razvoju, sa posebnim potrebama, sa invaliditetom. I to vam govori kako izgleda ugrožavanje rada naših državnih institucija kada stranačko-parazitski sistem kao kancer razjede naše društvo i državu.

Zamolio bih nadležnog ministra da hitno pošalje inspekciju u „Zračak“ u Čačku i da hitno ispita ovaj slučaj i da se hitno rad ove ustanove vrati u zakonski delokrug funkcionisanja.

Drugo pitanje tiče se predsednika Republike, predsednika Narodne skupštine Republike Srbije i predsednika Vlade Republike Srbije, a naravno, tema je najvažnije nacionalno i državno pitanje danas, a to je Kosovo i Metohija.

Ja zaista molim sve vas uvažene kolege da apelujete na predstavnike vlasti, bez obzira ovde da li smo vlast ili opozicija, bez obzira na sve naše ideološke i političke razlike koje dobro znamo, najvažnije nacionalno i državno pitanje danas je sigurno Kosovo i Metohija.

Da li je moguće, ja vas to molim i apelujem na sve vas, da li je moguće da dve godine ovog novog skupštinskog saziva mi nemamo nijednu sednicu Skupštine Srbije na temu Kosova i Metohije? Da li je normalno da nemamo sazvan Odbor za Kosovo i Metohiju, a imamo ovakav incident juče na Kosovu i Metohiji? Da li je normalno da još od 15. septembra 2017. godine Predlog rezolucije o Kosovu i Metohiji Narodne skupštine Republike Srbije, koji je predala poslanička grupa Srpskog pokreta Dveri ne može da dođe na dnevni red, a pričate nam o unutrašnjem dijalogu i brinete za Kosovo i Metohiju?

Ako toliko brinete za KiM, objasnite mi koja je logika zašto nema teme KiM ovde na zasedanjima Narodne skupštine Republike Srbije? Zašto Marko Đurić ne dođe ovde da kaže šta ima, nego ide u Kosovsku Mitrovicu u jedan totalno nejasan avanturistički poduhvat koji se tamo juče desio?

Dakle, zaista najiskrenije ovde pristupam svima vama i pitam – koja je odluka državnog rukovodstva nakon jučerašnjeg hapšenja jednog visokog činovnika Vlade Republike Srbije? Nisam čuo da je državno rukovodstvo odlučilo bilo šta.

Nakon onoga što se juče desilo u Kosovskoj Mitrovici, mora biti raskinut Briselski sporazum, moraju biti prekinuti pregovori u Briselu i vraćeni u Savet bezbednosti UN, gde imamo saveznike u Rusiji i Kini. To bi bio pravi državnički potez koga nema. Vi nastavljate pregovore i očito je da idete ka potpisivanju pravno obavezujućeg sporazuma i priznanju lažne države Kosovo.

Ne vidim na koji način možete da me razuverite da to nije plan i da to ne stoji iza čak i one jučerašnje farse. Nemojte se ljutiti kada neko izražava sumnju u sve ono što se juče desilo u Kosovskoj Mitrovici, jer je previše sumnjivih elemenata koji govore da iza svega stoji dogovor Aleksandra Vučića i Hašima Tačija iz Pariza i Brisela da se pripremi javnost u Srbiji na potpisivanje pravno obavezujućeg sporazuma.

Konačno, međunarodne okolnosti rade za nas. Nikada nije bila povoljnija međunarodna situacija za KiM i odbranu KiM u sastavu Srbije. Zašto se danas odricati KiM kada ga se nismo odrekli u mnogo težim istorijskim okolnostima? Zato vas još jednom pitam – kada će KiM biti tema za sedanja Narodne skupštine Republike Srbije? Hvala.
Poštovani predstavnici ministarstava, uvažene kolege narodni poslanici, poštovani građani, poznato je da ja uvek vodim živu i, rekao bih, zdravu polemiku sa ministrom prosvete, gospodinom Mladenom Šarčevićem, i smatram ga za jednog od ministra u Vladi Republike Srbije koga posebno cenim zato što ima svoj stav i uvek je spreman da ga kaže, vrlo retko se slažemo, ali vodimo kvalitetnu i otvorenu polemiku. Nadam se da će to tako biti i sada.

Ono što je ovde za pohvalu jeste jedan detalj iz zakona koji se tiče Predloga zakona o udžbenicima, a radi se o članu 12. – upotreba jezika i pisma, gde se kaže jasno u 1. stavu da udžbenik, priručnik, dodatno nastavno sredstvo, didaktičko sredstvo i didaktično igrovno sredstvo izdaje se na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Dakle, to je, što se kaže, da pređemo sa reči na dela, da ne bude štitimo ćirilicu, a nemamo ni jedan mehanizam zaštite ćirilice kao glavnog državnog pisma u ovoj državi.

Dakle, ovo su primeri kako može da se pređe sa reči na dela i kako može zaista da se štiti ćirilica kroz jedan zakon i onda smo rešili pitanje, nema nikakvih drugih udžbenika sem udžbenika na ćirilici, naravno, ne računajući udžbenike za određene, posebne sfere, koje iz određenih razloga, bilo da su u pitanju nacionalne manjine ili neki drugi razlozi, treba da budu i na nekom drugom pismu.

Gospodine ministre, dužan sam da postavim i niz pitanja koja mislim da su ostala otvorena u ovim vašim zakonskim rešenjima. Konkretno, odmah da pređem na Predlog zakona o nacionalnom okviru kvalifikacija Republike Srbije. Šta se desilo sa magistrima iz starog školskog sistema? Da li su definitivno svedeni na nivo mastera, da li je to baš isto, da li može na neki drugi način to da se reši? Slična je sudbina i specijalizanata, ali, to ćete vi znati bolje da mi objasnite. Ovo za magistre mi je posebno važno.

Drugo pitanje se tiče upravo pomenutog sukoba interesa. Evo, primera radi, direktor Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja, gospodin Zlatko Gruščanović je koautor čitanke od petog do osmog razreda za srpski jezik jednog privatnog izdavača. Sad, kako on kao autor kod jednog privatnog izdavača, može da štiti interes države i da li će više da vodi računa o interesu tog privatnog i drugih privatnih izdavača kod kojih, eventualno, može da se pojavi kao izdavač, a zapravo bi trebalo da štiti interese države? Dakle, veoma važno pitanje.

Važno pitanje je i pitanje uvoza udžbenika, ako to postoji, gospodine ministre, a ja vas molim da mi to pojasnite ili me demantujete. Naime, da li se određeni udžbenici za nacionalne manjine koriste zapravo iz uvoza? Na primer, iz Federacije Bosne i Hercegovine za tzv. bošnjački jezik? Da se ne vraćamo na taj spor da li taj jezik postoji ili ne postoji, da li je to varijanta srpskog jezika, itd. Ono što je ovde važno jeste da li se ti udžbenici štampaju u Srbiji ili se uvoze udžbenici iz Bosne i Hercegovine i kako udžbenici iz druge države mogu biti udžbenici u našoj državi? Opet ponavljam, ako je to tačno, molim vas da mi odgovorite na to pitanje.

Sledeće pitanje se tiče besplatnih udžbenika. Prosto, to je jedno bolno i važno pitanje, da li je obrazovanje u Srbiji besplatno ili nije, kako roditelji mogu da priušte sebi da svu svoju decu opreme za školu maksimalno kako je to potrebno, da li je tačno da komplet udžbenika od petog do osmog razreda košta 18 hiljada dinara, a, recimo, komplet udžbenika za niže razrede možda nešto manje, orijentaciono oko 10 hiljada dinara? Primera radi, kako ja, koji zajedno sa svojom suprugom, brinem o petoro dece, mogu da to isfinansiram, a računajte da smo i supruga i ja zaposleni, pa da opet imamo problem, primera radi, da isfinansiramo tih, u proseku koliko je to, neka je 15 hiljada prosek puta petoro dece, 75 hiljada samo za udžbenike?

Zamislite kako je onda onim ljudima koji nisu zaposleni, gde jedan suprug nije zaposlen ili sve većem broju porodica koje, ne znam da li su dovoljno primetili naši statistički zavodi, u pitanju su samohrane porodice, porodice u kojima nijedan član nije zaposlen, što je jedan potpuno novi fenomen.

U tom smislu, veoma je važno da vidimo kako možemo da dodatno olakšamo porodicama, a posebno u funkciji ove porodične politike koja se posle šest godina vlasti Srpske napredne stranke konačno pojavila na obzorju fokusa Vlade Republike Srbije i predsednika Srbije.

Ja zaista osećam jednu veliku satisfakciju posle sedam godina bavljenja politikom da je sve ono što su Dveri govorile od 2011. godine sada postala politika Vlade Republike Srbije i predsednika Srbije.

Ne bih se sada vraćao na to zašto im je trebalo šest godina da se sete da je bela kuga najveći državni problem broj jedan? Ja zaista osećam jednu veliku moralnu i političku satisfakciju što je konačno jedan predsednik države Srbije shvatio da je problem bele kuge državni prioritet broj jedan.

Zato je veoma važno da i ono što vi možete da uradite u sferi obrazovanja, kada se tiče pojeftinjenja školovanja dece u Srbiji, kada se tiče brige o siromašnim porodicama i siromašnoj deci, da nam se ne bi školovali samo bogati, jeste nešto što svakako treba da vodite računa. Tu mi se posebno dopao govor koleginice Dijane Vukomanović i mislim, koliko ja pratim skupštinski rad u Srbiji, posle mnogo godina i decenija, to je bio zaista jedan iskreno levičarski i socijalistički govor koji odavno nisam čuo. A imamo ovde i Socijalističku partiju i razne kvazilevičarske i socijalističke partije koje ne smeju da pomenu nijedan od problema koji je pomenula gospođa Dijana Vukomanović, a pre svega tu borbu obrazovanja sa kapitalizmom, sa statusom kolonijalne države, što mi nesumnjivo jesmo i sa uopšte borbom da imate neku socijalizaciju društva u kojoj će siromašni slojevi moći da normalno i ravnopravno funkcionišu sa jednim divljim kapitalizmom i sve većim socijalnim nejednakostima u našem društvu.

Ono što ovde želim posebno da istaknem jeste ono što sam u više navrata sa vama i lično razgovarao, gospodine ministre, u raznim skupštinskim prilikama, a to je da morate, ja nisam siguran da li ste to uradili, evo, vi me demantujte ako jeste, ja ću vam prvi čestitati, ako se sećate, bio sam prvi koji vam je javno čestitao uvođenje uniformi u naš školski sistem kao jednu važnu i dobru stvar, dakle, nemam problem kao opozicija ovoj vlasti da pohvalim svaku dobru stvar koju Vlada Srbije uradi, pa tako nisam imao problem i sa tim, ali, sada vas pitam – da li ste konačno uveli red u strateške predmete, prosvetne predmete, koji moraju da postoje u školama i koji ne mogu biti predmet nikakvog tržišta, nikakve tržišne utakmice, nikakvih privatnih izdavača i tome slično?

Znači, ne može bilo ko da radi udžbenike iz srpskog jezika, iz srpske istorije, iz srpske geografije i onih strateških predmeta koje država mora da definiše. Znači, nema tržišta, nema jeftinije ponude, nema bilo kakve druge prazne priče. Mora da se zna šta je srpski jezik, šta je srpska istorija, šta je srpska geografija.

Razgovarali smo već o tome i vi ste mi tada obećali da ćete voditi računa o tome, pa vas molim da mi pojasnite da li ste u međuvremenu poveli računa o tome, jer ja zaista nisam pristalica stranih izdavača i te vrste prepuštanja našeg tržišta izdavanja udžbenika bilo kome sa strane. Znači, država zaista treba da ima monopol na izdavanje udžbenika jer država mora ili da postoji i da se pita nešto u sopstvenom državnom uređenju, ili države nema i onda se pitaju tajkuni, razni strani monopoli ili ko zna kakvi spojeni politički uticaji koji žele da raslabe jednu državu, a najbolji način da raslabite jednu državu jeste da uništite njeno obrazovanje i njen obrazovni sistem.

U tom smislu želim da vam postavim i tu nekoliko pitanja koja se tiču upravo ovog Zakona o prosvetnoj inspekciji. Znam da ste vi imali uvid u to kako izgleda pogrešna inspekcija u nekom prethodnom periodu kada profesori jednog predmeta idu na časove profesora drugog predmeta i zaista ko je to smislio ne znam uopšte kako mu je neko dozvolio da on bude na čelu određenog ministarstva Vlade Republike Srbije.

Vi znate da ja dolazim iz Čačka i da je Čačak najviše pokazao zube takvoj prosvetnoj inspekciji, da nikada takav prosvetni inspektor nije mogao da uđe u Čačansku gimnaziju i neće moći da uđe u Čačansku gimnaziju ako bude na taj način neko zamislio da profesor engleskog jezika kontroliše profesora fizičkog ili već nešto tog tipa.

Dakle, postoje u ovoj državi i dalje ozbiljni prosvetni radnici koji drže do svog moralnog i stručnog dostojanstva i koji ne dozvoljavaju da ih razni ministri koji doživljavaju prosvetu kao prostor za eksperimentisanje, da tako kažem, ponižavaju ovu struku.

U tom smislu želeo bih da vam pročitam, da vas upoznam i sa mišljenjem Unije sindikata prosvetnih radnika Srbije upravo po pitanju ovog Zakona o prosvetnoj inspekciji. Evo šta kaže Unija na ovu temu – Unija sindikata prosvetnih radnika Srbije već godinama unazad upozorava na veliki problem sistema rada prosvetne inspekcije. Sa tom tvrdnjom složio se i Mladen Šarčević i neposredno posle dolaska na čelo Ministarstva obećao je Zakon o prosvetnoj inspekciji. Na prvom tekstu koji je bio na javnoj raspravi u isto vreme kada i Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja maj/jun 2017. godine, radili smo zdušno, nadajući se da će ova oblast biti uređenija i ujednačenija. Zakon se tada nije našao u proceduru.

Pred nama je sada potpuno novi tekst koji ima iste manjkavosti kao prethodni. Sve ono na šta smo upozoravali i pokušavali da dopremo do ušiju predlagača ostalo je loše rešenje u tekstu predloga. Ne nadamo se ničemu osim što ćemo ako bude usvojen dobiti još jedno mrtvo slovo na papiru. Toga u prosveti jedino ne manjka.

Najmanje su tri razloga za to. Nema propisanih rokova za postupanje prosvetnog inspektora. Rokovi se crpe iz drugih zakona i praktično se ostavlja svakom inspektoru na volju koliko će dugo ili kratko postupati.

Pod dva, nema posebne odgovornosti prosvetnog inspektora. Ovde se pre svega misli na inspektora koji ne preduzme, ne predloži ili ne odredi mere ili radnje za koje je ovlašćen. Treba li posebno naglasiti da je i sam zakon besmislen ako onaj ko vrši nadzor nema odgovornost za nepostupanje po predmetu.

Pod tri, inspektor neće biti odgovoran ukoliko postupi na različit način o istoj pravnoj stvari. To nas navodi na tvrdnju da će različiti ili čak isti inspektori u različitim ili čak istim situacijama istim ili različitim gradovima, postupati različito bez ikakve odgovornosti.

Konačno, ako su se zakonom bavili kao i pravopisom njegovog predloga, onda smo tek u problemu. Svako ko je završio osnovnu školu, zna da se iza rimskih cifara ne stavlja tačka, ali to pravopisno pravilo nije poznato u Ministarstvu prosvete.

Ostaje samo jedno, i za način na koji je napisan i za Predlog zakona o prosvetnoj inspekciji, Unija sindikata prosvetnih radnika Srbije daje ocenu nedovoljan – jedan. Dakle, gospodine ministre, ovo je najozbiljniji sindikat u Srbiji. Unija sindikata prosvetnih radnika Srbije godinama, još od Gaše Kneževića do danas, brani stručno i moralno dostojanstvo prosvete u Srbiji. Prvi koji su ustali protiv škole igrice Gaše Kneževića, prvi koji su ustali protiv eksperimenata u srpskoj prosveti. Oni koji godinama štite sindikalna prava prosvetnih radnika, koji su najobrazovanija kategorija stanovništva u Srbiji sa najmanjim prosečnim primanjima, jesu sigurno predstavnici Unije sindikata prosvetnih radnika Srbije. Molim vas da ozbiljno obratite pažnju na ove njihove sugestije.

Konačno, u članu 6. ovog zakona kaže se da prosvetni inspektor treba da ima najmanje pet godina radnog iskustva u struci. Ja vas pitam, ako ste prošle godine uveli da direktor škole mora da ima najmanje osam godina radnog staža u struci, kako prosvetni inspektor sada može da ima manje radnog staža od direktora, a treba da kontroliše prosvetni sistem? To nije logično i mislim da to treba i sami da ispravite određenim amandmanskim, da tako kažem, intervencijama.

Naravno, ono što je ovde načelno najveći problem, i na čemu ću se na kraju zadržati, a rekao bih da se delom i nastavljam na izlaganje uvažene koleginice Dijane Vukomanović, jeste, zapravo šta je poenta našeg prosvetnog sistema i kakvu vrstu đaka i studenata mi ovde školujemo?

Početkom 2017. godine u Beogradu je u organizaciji pomenute Unije sindikata prosvetnih radnika Srbije održan skup na temu „Razaranje obrazovanja u doba neoliberalnog kapitalizma u Srbiji“. Vi, naravno, gospodine ministre, dolazite iz kapitalizma i vi možda nemate tu vrstu osećaja za, da tako kažem, državno školstvo, ali ono što je ovde važno jeste da je tada ukazano na činjenicu da je posle 5. oktobra 2000. godine Zakon o osnovama obrazovanja i vaspitanja više puta menjan, da su škole na ivici haosa, da su učenici gospodari na času, a učitelji lišeni skoro svakog autoriteta. Vi ste u međuvremenu lišili autoriteta i Nacionalni prosvetni saveta, i dalje nam je 40% stanovništva funkcionalno nepismeno, i dalje imamo ogroman problem, a to želim posebno da naglasim, da je prosečna zarada zaposlenih u obrazovanju na 48. mestu u odnosu na 85 delatnosti koje prati statistika.

(Isključen mikrofon.)
Naravno, upravo o tome govorim.
Jel možete vi onda da mi odredite o čemu da govorim?
Jel mogu ili ne mogu da nastavim?
Uvaženi predsedavajući, više puta sam vas iskreno molio da vi meni napišete govor i da ga ja pročitam, da se ja ne trudim da ja govorim i pripremam govore, jer vi bolje znate šta ja treba da kažem nego ja.
Dobro. Možda sam ja funkcionalno nepismen, ali ono što je važno, ja imam svoje mišljenje. Ne može mi aktuelna vlast određivati šta ću ja i kako govoriti, nego govorim ono što ja mislim da treba.
Ako vi mislite da ministar ne treba da čuje da obrazovna struktura prosvetara ima čak 67,2% sa visokim obrazovanjem, onda ne znam šta je tu sporno da ministar ima u vidu koliko ima obrazovane nastavnike, profesore i učitelje, a koliko oni imaju niske plate u ovoj državi.
Da se vratimo na konkretne probleme sa kojima se oni suočavaju. Gospodine ministre ja bih vas molio da mi takođe potvrdite da li je tačna sledeća informacija. Pošto su lektire na svim nivoima smanjene, da li je tačno da se u gimnazijama u Srbiji više neće izučavati Danilo Kiš i njegov roman „Rani jadi“? Da li je tačno da su iz narodne književnosti izbačene pesme „Sunce se devojkom ženi“ i „Boj na Mišaru“, kao i pripovetke „Devojka brža od konja“ i „Zlatna jabuka i devet paunica“, koje važe za klasike naše narodne književnosti i predstavljaju svetsko i evropsko blago, ne samo srpsko književno blago?
Na kraju, ono što sam želeo da vam sugerišem, gospodine ministre, a molim vas da budete veoma osetljivi za to pitanje. Vi morate da razumete da mi imamo izuzetno negativno iskustvo ministara prosvete od 5. oktobra 2000. godine do danas. Znači, ministri koji su vodili vaše ministarstvo su eksperimentisali sa srpskom prosvetom. Pravili su u školi igrice, kao Gaša Knežević, „Pepsi reforme“, reforme pedagoga i psihologa koji su jedno vreme preuzeli vlast, pa i u vašem ministarstvu, znate kako su vam uvalili seksualno obrazovanje, a da ste to potpisali a da niste ni znali šta potpisujete.
Dakle, veoma je važno da shvatite da prosvetni sistem važno je da bude stabilan, a ne da bude predmet eksperimentisanja. Kada ljudi kritički reaguju prema vama, oni reaguju zbog nasleđa loših ministara koji su previše eksperimentisali sa srpskom prosvetom.
Znači, morate da uzmete u obzir da naša prosveta i naša država koja se nalazi u jednoj vrsti vazalnog odnosa prema EU, gde smo mi jedna kolonijalna država u kojoj se malo mi pitamo, a više nam Brisel određuje šta i kako moramo da radimo, morate da vodite računa da ne dozvolite da naša prosveta takođe postane kolonijalna i da ne dozvolite da postane tržišno orijentisan sistem obrazovanja u kome će glavni biti profit i u kome će glavno biti školovanje za jeftinu radnu snagu.
Dakle, veoma je važno da shvatite da srpska prosveta treba da zadrži dobre elemente tradiconalne srpske prosvete, a nije sporna ni modernizacija u onim oblastima u kojima želimo da budemo deo savremenog sveta. Naravno, te vaše demokratske procedure da se pitaju đački parlamenti za nešto, to je malo neozbiljno gospodine ministre. Neće đački parlamenti određivati udžbenike i ne vidim zašto roditelji ili profesori biraju udžbenike. Ne vidim zašto nema reda u srpskom obrazovanju da se zna šta je udžbenik, da ga je potpisalo određeno ministarstvo i država i da se po tom udžbeniku uči. Znači, previše je haosa u srpskoj prosveti, previše je monopola, previše je drugih elemenata koji očito svedoče da nije sve tu pod kontrolom kako treba.
Da vam pročitam za kraj jedan citat, a na kraju ću vam reći čiji je i kojim povodom je data. Upravo zaokružuje ono što sam hteo da vam kažem. Dva citata. Prvi, „lokalno stanovništvo ne treba da dobije visoko, pa čak ni srednje obrazovanje, škole se naravno mogu ostaviti, ali moraju se plaćati, programe napraviti takve da učenik zna što manje“. Drugi citat, „u Rusiji treba dozvoliti rad samo onim preduzećima čija proizvodnja zahteva nižu i srednju kvalifikaciju, treba zatvoriti industrijska preduzeća koja radnim kolektivima postavljaju visoke zahteve, poput recimo firmi za proizvodnju optike, aviona, lokomotiva“. Da vam otkrijem, prvi citat je Adolf Hitler, a drugi citat je Nemačka zajednica rada upućena vrhu Trećeg rajha 17. novembra 1941. godine.
Dakle, taj motiv iz nacističke Nemačke, da se u slovenskim kolonijama, odnosno na teritorijama okupiranih Slovena uništi prosveta i uništi školstvo, očito jeste ideja i ovog novog, četvrtog rajha i ovog novog svetskog poretka pod SAD i EU, koji bi voleli da smo mi nepismeni, koji bi voleli da smo mi jeftina radna snaga, koji bi voleli da naš profesor, nastavnik i učitelj nema autoritet, da se pitaju deca i roditelji, da udžbenike prave strane izdavači i da mi u sopstvenoj zemlji ne može da utičemo na nacionalno i svako drugo obrazovanje i vaspitanje naših budućih generacija.
Samo vas molim da imate razumevanja za ovaj stav, da pažljivo sprovodite reforme obrazovanja u Srbiji, jer nas je mnogo ministara prosvete navuklo na eksperimentisanje, škole igrice i uništavanje i dalje propadanje naše prosvete u Srbiji. Hvala na pažnji.
Što se tiče Dijane Vukomanović, njoj zaista može da služi na čast što je napustila SPS koja je izdala svoje levičarske i socijalističke ideje, zato sam i istakao njen primer kao izuzetno pozitivan, kao nekoga ko nije želeo da ostane u jednoj lažnoj levičarskoj socijalističkoj partiji koja je uvek bila tu u vlasti kada su urušavane socijalne i levičarske ideje, poput otimanja penzija ili drugih sličnih stvari.

Što se tiče ministra, meni je drago da je on u svom govoru priznao ono što sam ja rekao, a to je da su ministri pre njega radili loše i da je on mnoge stvari morao da menja. Samo što su ti ministri bili iz redova SNS, iz redova SPS koja i sada čini Vladu Republike Srbije. Tako da, gospodine ministre, kada kritikujete one koji su radili pre vas, treba da znate da dolaze iz istih onih redova koji danas vas podržavaju kao ministra, tako da je to malo osetljiva stvar. Vi možete da se pravite da vi nemate nikakve veze sa onim što je bilo pre vas loše, ali oni koji danas vas podržavaju imaju i te kako veze sa onim što je bilo pre vas loše.

U tom smislu, postavio sam vam niz veoma konkretnih pitanja na koja mi niste odgovorili, ali to je sasvim u redu, verovatno imate razlog zbog čega je to tako. Ono drugo što je ovde važno jeste, znam da vas boli ozbiljan sindikat koji ima ozbiljne stavove i koji se ne miri sa ministrima koji misle da mogu da zavode diktaturu u srpskoj prosveti. Dakle, u tom smislu podržavam sindikalno organizovanje u Srbiji koje nije deo režimskih struktura i koje ima svoj stav i svoje mišljenje, ne samo u prosveti, nego u svakom drugom sindikatu. Malo je sindikata u Srbiji koji nisu deo vlasti, koji nisu pod kontrolom vlasti i koji nisu na režimskim jaslama. Ovo je jedan od retkih sindikata koji je takav i uvek će svaki sindikat koji je autentičan i brani prava radnika imati moju podršku ovde u Narodnoj skupštini.
Kako da vam kažem, svi me pominju konstantno, a jednom sam samo dobio priliku.
Hvala gospodine predsedavajući.

Dakle, hajde da krenemo od ovog, fotografisanja slikanja, ja se nikada nisam slikao sa ratnim zločincima Tonijem Blerom, Bilom Klintonom, Gerhradom Šrederom kao predsednik SNS i aktuelni predsednik Srbije. Ako ćemo se o fotografisanjima bolje da to ne pominjete, molim vas.

Nikada se nisam rukovao i slikao sa Hašimom Tačijem, Ramušom Haradinajem, niti podržavao njihovu separatističku vlast na Kosovu i Metohiji. Znači, budite oprezni kada govorite o tome.

Nikada nisam bio na vlasti, nikada nisam bio deo dos-a, i to je ono što je vaš problem sa Dverima i samnom lično. Vi možete lako da napadate Demokratsku stranku koja je bila na vlasti, ali ne možete meni da prepisujete nešto što je rađeno u neko drugo vreme kada sam i ja bio kritički orijentisan prema tome. Dakle, razumem da biste svi vi voleli da pripadamo bivšem režimu, ali ja ne pripadam bivšem režimu. Mnogi vaši članovi pripadaju bivšem režimu, znači, Jelena Trivan, Siniša Mali, Goran Vesić, Nebojša Krstić, to je bivši režim koja sada u SNS. Kada govorite o bivšem režimu pazite jer ste puni bivšeg režima u vašim redovima.

Naravno, ono što je veoma važno da bi kolegi pojasnio šta su Dveri, zapravo mi smo desnica vrednosti, a levica rada. To je moderna politika koja insistira na vrednostima s jedne strane, ali štiti sindikate, štiti radnička prava i štiti istinsku levicu sa druge strane. I, naravno bela kuga, ja se ponosim time, što je SNS posle šest godina vlasti preuzela program Srpskog pokreta Dveri po porodične politike i rešila da krene u borbu protiv bele kuge. To je dokaz da smo mi sve vreme na pravom putu i ja se ponosim zbog toga.