Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milija Miletić

Milija Miletić

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem se, dr Orliću.

Uvažena ministarka, ja ću kao i malopre podržati ovaj predlog amandmana. Mislim da je ovo neophodno i potrebno da ono što smo započeli da to završimo, ali u vremenu kada dozvoli situacija da mogu ljudi biti sigurniji, za sve one koji dolaze kod njih, vezano za ispitivače i za sve one koji rade popis, mislim da je sve ovo na mestu.

Još jednom, neke stvari sam malopre govorio, vi ste mi odgovorili, očekujem da ćete u okviru vaših mogućnosti obići i jugoistok Srbije, obići i opštinu Svrljig, gde je i grad Niš, gde su i okolne opštine, gde su slični problemi. To su nekada bile veoma jake opštine, bio je veliki broj upošljenih radnika, kao što sam malopre rekao bio je veći broj radnika nego samog broja stanovnika. Tranzicija je učinila svoje, ljudi koji su bili na vlasti od 2000. do 2005, 2006. godine, a i do 2012. godine na nivou Republike, oni su učinili svoje, tako da je to sve tamo ugašeno, privatizacija, stečaj, uništena radna mesta, opljačkane fabrike, radnici ostali bez posla.

Više puta sam i potencirao da određene stvari, za one radnike koji su nekada izgubili posao imaju pred sudom pravosnažne sudske presude, da se iznađe mogućnost da se to njima na neki način refundira kroz određene olakšice. To je nešto što bi trebalo da se završi, a ima određene presude od sudova.

Jedna od bitnih stvari jeste da se obezbede bolji uslovi za privređivanje, da se privuku investitori. Sve to radi naš predsednik gospodin Vučić, sve to radi naša Vlada, ali konkretno, bilo bi dobro da jedna od takvih investicija, koja dolazi i u Niš, i da dođe u Svrljig.

Ovo govorim, zato što stvarno osećam probleme tih mojih sugrađana, i onih koji žive u samom Svrljigu, koji su možda u boljem položaju od onih koji žive u našim selima, jer život na selu je mnogo teži. Uslovi života su drugačiji i tamo treba mnogo veća ulaganja.

Jedan od takvih predloga jeste predlog, i to je govoreno na Odboru za privredu, jeste da se u nekom budućem periodu donese neki zakon ili neka podzakonska akta kojima će se omogućiti veća oslobađanja privrednih subjekata, malih privrednih subjekata koji otvaraju i koji rade na teritoriji takvih opština kao što je Svrljig, Bela Palanka, Gadžin Han, Babušnica, i još veliki broj takvih opština koje su četvrta grupa nerazvijenosti i devastirana područja. Moraju biti veća oslobađanja, to je neki Norveški model koji je veoma dao dobre rezultate u Norveškoj, jeste da je Norveška veoma jaka i moćna zemlja, ali oni su takve stvari omogućili privrednim subjektima u područjima u kojima su teži uslovi života.

U našim opštinama su stvarno teški uslovi života. Tu se mora osloboditi svaki onaj koji želi da otvori radno mesto, svakome se mora omogućiti da bude i manje izdvajanja od poreza na dohodak, onda manje izdvajanja čak i za PDV. Mislim da je to moguće ako želimo da pomognemo i pospešimo razvoj i upošljavanje ljudi u takvim područjima.

Veoma sam veliki optimista da to može da bude urađeno. Više puta sam potencirao i govorio, jer znam da je to jedini način kada nekoga stimulišete, to je ono što se radi oko privrede, to treba da se radi i oko poljoprivrede. To mora da se radi vezano i za demografiju, da se obezbede, što se kaže, pronetena politika, stimulacija rađanja, finansiranje veće za takva područja, za seoska područja, moraju se dati i veće mogućnosti ako neko želi da otvori neki pogon u nekom selu kao što je juče gospodin Vučić rekao to u Rudnoj Glavi.

Na takvim mestima ima mogućnosti, ima slobodnih domova omladine, mesne zajednice koji su ne upotrebljeni i nekadašnje škole. Ima tu velikih prostora u kojima može da bude neki privredni subjekt da se tu fokusira, da tu radi, da mu se obezbede određene olakšice i da dođe, recimo, iz nekog većeg sela, da dođe u neko selo, recimo selo Plužina, Prekonoga, Drajinac, to su neka sela u mojoj opštini, ali neka druga opština na isti način može da ponudi prostore osnovnih škola, gde nema deca, gde zadnjih 15, 20 godina nikog nema. Tu se može otvoriti neki prostor da se obezbede elementi i sve ono što je potrebno da se ti ljudi koji tamo žele da rade, da zaposle ljude da sa njima to rade sa oslobađanjem poreza i da se njima daju veće subvencije.

Mislim da je to jedini način da oni ljudi što su tamo ostali da tamo ostanu da žive i da se možda neko vrati. Ako to ne bude odrađeno mislim da će biti mnogo teže da tamo ljudi ostanu, jer mi smo stare opštine, ako neko od mladih ostane tamo da živi kroz program upošljavanja, on samo može da stvara porodicu. To je jedini način, finansijska podrška porodici, upošljavanje ljudi, uslovi života, pojačano da bude i putevi, što se kaže, javna rasveta i jaka struka i da svuda to bude najbolje, i domovi zdravlja, da imamo ambulante da tamo ljudi mogu da se leče, da svako ima ista prava, iste mogućnosti. To možemo samo na ovaj način da se što više izdvaja i da kroz to izdvajanje bude stavljen akcenat na nerazvijena područja, na devastirana područja, na brdsko-planinska područja i na područja gde je potrebno ulagati u mlade i u život.

Još jednom, ja ću podržati ovaj amandman, jer mislim da je ovo potreba, ali sa druge strane potrebno je i da se mnogo više ulaže u te male sredine, jer iz tih mali sredina dolaze veliki ljudi koji vole i koji vole svoju rodnu grudu. Hvala još jednom.
Zahvaljujem se, predsedniče Skupštine.

Uvaženi ministre, drage kolege, poštovani građani, ja sam Milija Miletić. Dolazim iz Svrljiga. To je najlepša opština u Srbiji koja se nalazi pored grada Niša, a to je najlepši grad u Srbiji. Inače sam u Skupštini izabran sa liste Aleksandar Vučić – Za našu decu.
To ne mogu da kažem, to se podrazumeva.

Zahvaljujem se.

Ja ću, kao i do sada, uvek podržati predloge koji su dobri za građane, za narod, za sve one koji žive u Srbiji, za one ljude koji žive na selu i od sela.

Ovaj predlog je veoma bitan za sve nas - izgradnja i rekonstrukcija mostova, izgradnja saobraćajnica. To je nešto što je bitno za sve naše građane ovde u Srbiji i za one u Bosni i Hercegovini.

Mislim da je ovo ispravna stvar, uvaženi ministre. Ovo ćemo svi podržati. To je ispravno i veoma je potrebno. Na ovaj način daćemo veću mogućnost ulaganja, pravljenja novih prijateljstava, dovođenja investitora i na ovaj način imaćemo mogućnost da rešimo veliki broj problema koji se tiču svih naših građana i ovde kod nas u Srbiji, a i onih u Bosni i Hercegovini.

Inače, ja sam željan i voljan da neke stvari se reše konačno. Inače, mi smo 2000. godine napravili tu saradnju, priznali smo Bosnu i Hercegovinu, imamo te diplomatske odnose, ali do dana današnjeg nemamo napravljenu granicu da znamo šta, gde i kako je, konkretno, da bismo imali mogućnost da, osim tih mostova i puteva koje radimo, rešimo problem i energije.

Svi znamo šta je veliki problem. Svi znamo šta znači reka koja je veoma jaka i moćna, gde se mogu uraditi veći broj hidroelektrana, kao što je hidroelektrana kod Bajine Bašte. To je velika potreba. Na ovaj način, kada bismo to uradili, kada bi Sarajevo imalo volju i želju da se taj naš odnos konačno reši… Inače, Republika Srbija i naš predsednik stvarno ima veliku želju i volju da se to reši i to na svakom mestu pokazujemo. Želimo da imamo najbolje odnose sa našim komšijama, sa našim prijateljima i to radimo i pomoć u vezi vakcina, oko izgradnje puteva i svega onoga.

Konačno, i poslanički klub u kome sam i ja je poslanički klub gde imamo mogućnosti i želje da taj most pravimo, da radimo jer mi smo isto. Mi smo jedan narod. Mi živimo ovde u Srbiji. Naša zemlja je Srbija, ali naša želja jeste to da se još poboljšaju ti odnosi, da ruka prijateljstva bude tu, urađena na najbolji način i da konačno, kada to uradimo i ove mostove, kada uradimo sve što je započeto, da rešimo problem i te granice sa naše strane.

Koliko ja znam, ide sve kako treba i očekujem da to bude i od Sarajeva, da to prihvate, da se to uradi na najbolji način i da konačno rešimo problem hidroelektrana, rešavanje energije, jer to je jedna od mogućnosti da sutra nemamo problema sa ovim mini hidroelektranama, da se rade, da se zabranjuju, već da imamo mogućnost četiri ili pet hidroelektrana velikih da uradimo, kao što je kod Bajine Bašte i da to bude rešen problem energije u našoj zemlji Srbiji.

Još jednom, ja ću kao poslanik Ujedinjene seljačke stranke podržati sve ove predloge, jer jedana od najbitnijih stvari je izgradnja mostova. Mostovi između naroda je nešto najbitnije. Mi te mostove gradimo, pravimo, širimo.

Voleo bih da generacije posele nas na tim mostovima, na tim putevima sipaju cveće, da to bude nešto što je najlepše, da nema više mržnje, već da bude ljubavi i poštovanja i, ono što je najbitnije, da uvažavamo svakog, pa nije bitno ko je koje vere. Jednostavno, mi smo svi ljudi i kao takvi moramo na svakom mestu biti takvi kakvi jesmo.

Država Srbija je zemlja koja širi svoje grudi i želi svakom da pomogne. Očekujemo to i sa druge strane. Inače, to je nešto što mora biti i na tome ćemo zajedno raditi.

Uvaženi predsedniče Skupštine, vi ste bili i ministar spoljnih poslova, vi neke stvari bolje znate nego ja. Očekujem da ćemo rešiti probleme koji su zaostali, ali ti problemi su bitni za život svih nas koji živimo i ovde u Srbiji i tamo u Bosni i Hercegovini.

Hvala još jednom.
Zahvaljujem se predsedniče.

Postaviću, kao i dosad određena pitanja nadležnim institucijama konkretno koja se tiču velikog broja ljudi koji žive i na jugoistoku Srbije i u celoj Srbiji.

Konkretna pitanja su vezana za EPS i za pretplatu koja se isplaćuje preko EPS-a Javnom servisu RTS-a.

Pošto smo svedoci da veliki broj ljudi na teritoriji Srbije preko EPS-a plaća i RTS normalno da očekuje da pokrivenost i prisutnost iz tih regija da bude na javnom servisu što mogu da kažem da nije baš tako, ali suština mog pitanja jeste kako postoji mogućnost da se taksa, koju plaćaju svi građani Srbije, a ja sad konkretno to kažem za područja sa težim uslovima života, za područja seoska, za brdsko planinska područja, gde imamo problem da veliki broj naših žitelja, to su mahom stari ljudi u seoskim područjima koji su imali, koji su živeli u tim područjima i desi se zbog starosti da čovek umre njegovi naslednici ukoliko ne isključe struju, a normalno bi bilo da niko ne isključi struju, zato što je to nešto što je bitno, on želi da ima to svoje ognjište, oni u tim kućama gde ima to merno mesto, osim što plaćaju tu taksu, struju, plaća se i taksa konkretno vezano i za pretplatu RTS-a. To važi za te ljudi koji ne žive u tim kućama, to važi i za ekonomska dvorišta.

Konkretno u našim seoskim područjima postoji mogućnost da ljudi žive u kući, a ekonomsko dvorište odvojeno od njih 50 ili 100 metara i oni ukoliko imaju to merno mesto i na tom mernom mestu plaćaju pretplatu RTS-a.

Mislim da nije normalno, jer krave, ovce, svinje, kokoške verovatno ne gledaju RTS i to bi trebalo normalno da se ne naplaćuje tim domaćinstvima.

Imamo i situacije kada sada dođe do navodnjavanja, imamo kvalitetne voćnjake, gde ljudi žele da se bavi navodnjavanje, da to bude sve kako treba i oni tu imaju merno mesto i oni tu isto moraju plaćati pretplatu RTS-u.

To je namet za naše poljoprivredne proizvođače i da bi oni to mogli da ne plaćaju treba da podnesu određene zahteve, to je procedura, a u krajnjem slučaju oni tu gube vreme, a nekada to ne urade nego plaćaju i to njima ide iz svog budžeta koji je i ovako u teškoj situaciji.

Moje pitanje, da li postoji mogućnost da se takvim ljudima koji imaju takve probleme, da imaju dva merna mesta, jedno gde žive, na drugo su ekonomsko dvorište štale i to gde je njihov izvor prihoda, od toga žive, da tu ukoliko ima dva merna mesta da se na tom drugom mestu da se ne plaća RTS i da se oni od toga ljudi oslobode i normalno to je potreba i poziv da se to što pre reši, jer suština svega jeste da veliki, najveći broj naših ljudi koji žive na jugoistoku Srbije, a i u ostalim područjima brdsko planinskim kako sam rekao, to su redovni pretplatnici i RTS-a, i normalno redovno plaćaju struju i zbog toga oni sad zbog svog poštenja i dobrote oni sada plaćaju nešto više nego ovi naši prijatelji i sugrađani koji žive u velikim centrima.

Za mene kao čoveka to je bitno da se reši, da se ne plaća pretplata za RTS na takvim mestima gde se već isplaćuje za to gde oni ljudi žive i to da se ne naplaćuje. I to treba da uradi ili EPS ili koordinirano sa RTS.

Radio televizija Srbije normalno neće da se odrekne svojih naknada, ali mislim da nije u redu da se nekom naplaćuje dva puta, iako je jedno domaćinstvo, a štala izdvojena i tu ima merno mesto.

Još jednom pozivam sve nadležne da to reše za dobrobit naših i poljoprivrednika i onih ljudi čije su kuće ostale u nekim selima, a oni žive u nekim većim centrima. Još jedna od bitnih stvari, ovo ću sada da kažem, i za mene je ovo bitno da to bude rečeno, na dobrobit svih, da ne bude aprilska šala, jeste danas 1. april.

Ja bih danas iskoristio priliku……
Samo da zahvalim našoj reprezentaciji i našem Draganu Stojkoviću Piksiju, koji je iz Niša iz Pasje poljane, čovek koji vodi reprezentaciju na najbolji način, bravo Dragane, bravo Piksi, napred za našu Srbiju.
Zahvaljujem se.

Uvaženi ministre, kolege poslanici, građani Srbije, ja sam Milija Miletić i dolazim iz Svrljiga, to je najlepša opština u Srbiji koja se nalazi pored grada Niša, to je najlepši grad u Srbiji. Inače, ovde u Skupštini Srbije predstavljam Ujedinjenu seljačku stranku, a izabran sa liste SNS – Aleksandar Vuči – Za našu decu.

Inače, i u prethodnom periodu sam govorio o problemima naše jugoistoka Srbije, problemima koji se dešavaju u našim selima, u brdsko-planinskim područjima, u područjima sa težim uslovima života. Sve ovo što sam govorio u prethodnom periodu videće se sada po popisu koji će biti odrađen. Mi sada ovde govorimo o popisu stanovništva i produženju roka za oktobar mesec, gde ćemo tačno videti kako i na koji način gubi stanovništvo, kao prvo velika populacija naših ljudi iz tih naših sredina van tih malih sredina gde su kao opština Svrljig i Bela Palanka, Gadžin Han, Babušnica, i veliki broj takvih opština, to su opštine koje imaju teške uslove života.

Suština svega jeste da mi moramo ovde i u Skupštini zajedno sa našom Vladom imati i obavezu i mogućnost da u narednom periodu više ulažemo u takva područja, jer se stvarno vidi koliki je broj stanovnika bio, recimo 2011. 2001. godine, koliko će biti sada, odnosno 2022. ukoliko se usvoji amandman da bude popis 2022. godine.

Inače, mi smo pravi primer onoga o čemu govorim, kako je teško da se živi u takvim opštinama gde stvarno veliki broj ljudi, recimo 2011. godine imali smo 17.700, a pre toga deset godina bilo je 17.000, sada 3.000 manje ljudi, znači 14.700. Sada se očekuje da ćemo imati sigurno manje od 14.000 stanovnika. To je pravi parametar da se stvari koje su loše dešavaju u takvim sredinama i da moramo mnogo veću pažnju staviti na takve opštine, pomoći takvim ljudima, obezbediti veće investicije, dati veće oslobađanje za privrednike, za poljoprivrednike, jer je to jedini način da tamo ljudi ostanu da žive.

Parametar koji će pokazati koliko je manje ljudi ostalo u takvim opštinama u odnosu na prethodni period je alarmantan i mislim da smo svi u obavezi da te probleme rešavamo putem većeg ulaganja, većih investicija, veće pažnje.

To će biti jedini način da se obezbedi ostanak u takvim sredinama. To konkretno važi i za one ljude koji žive na selu, žive od sela. To isto važi za privrednike koji žive u tim malim sredinama. Oni moraju imati veće stimulacije, da se za te njihove potrebe obezbedi više sredstva za svako gazdinstvo, za svaku ženu na selu, za svako dete na selu, za svakog privrednika koji u takvim sredinama živi i radi.

Ja ću kao poslanik podržati Predlog zakona, jer mislim da je potrebno uraditi popis, ali u situaciji sada dok je korona to je teško izvesti. Još jednom, uvaženi podržaću kao poslanik i predsednik USS, jer je ovo potrebno. Hvala.
Zahvaljujem se, predsedniče Skupštine.

Uvažene kolege, ja ću postaviti pitanje i podsetiti sve naše građane na neki period 2000. godine, gde je do te 2000. godine bio veliki broj firmi koje su bile aktivne, radile, tzv. društvene firme. Posle dolaska DOS-a, veliki broj tih firmi je počeo da propada, počeli su da uništavaju te firme, donosili zakone koji su bili na štetu radnika a u korist pojedinaca, gde je veliki broj tih firmi otišao u stečaj, veliki broj radnika izgubio svoja radna mesta i ti ljudi su sada već u poznim godinama, da ne kažem u godinama kada je njima najteže.

Mogu da podsetim sve da je veliki broj takvih firmi ugašeno, zatvoreno, odvedeno u stečaj, i u opštini iz koje ja dolazim, Svrljig, a to važi i za okolne opštine, gradove, za grad Niš, „Elektronska industrija“ i veliki broj takvih firmi. Takve firme su imali naši prijatelji i sugrađani i u Prijepolju, u Tutinu, Sjenici, Subotici, Novom Sadu, gde su sve privatizacije rađene na štetu radnika.

Posle toga, radnici su imali prava da se tuže, da ostvaruju svoja prava na sudu, gde su dobijali sudske presude u njihovu korist. Imali su pravosnažne sudske presude da im se isplati određena naknada za period dok su bili u firmi a nije im isplaćena zarada. Njihova cena rada koju je sud presudio se kreće od nekoliko stotina hiljada pa i više od toga, ali do dana današnjeg ti radnici nisu uspeli da naplate svoja potraživanja, iz razloga što je stečajni upravnik namirio prvo svoje potrebe, a posle su bili radnici u drugom redu i vrlo mali broj njih je ostvario svoja prava i dobio neka sredstva iz te firme.

Inače, presudom sudova ta društvena svojina je bila obaveza države, tako da je država preuzela obavezu da isplati zaostale zarade ili naknade radnicima. Veći deo sredstava nije isplaćen i te pravosnažne sudske presude i sada stoje kod naših radnika koji su u veoma teškoj finansijskoj situaciji.

Pitam nadležno ministarstvo i predsednicu Vlade – da li postoji mogućnost da se ta njihova potraživanja, te pravosnažne sudske presude koje imaju od strane naših sudova, da se nađe način da se to njima nadoknadi kroz pomoć oko naplate struje, tehničkih stvari, vode i svega onog što oni moraju da plate? Ja bih voleo ako bismo tako mogli da uradimo, da pokušamo da spasimo veliki broj ljudi koji su sada u poznim godinama, 50, 60, nisu u penziji, a imaju potrebe da plate struju i ostale stvari koje su za njih veoma bitne.

Još jednom, mislim da je privatizacija bila veoma loša, da su stečajni upravnici radili na štetu radnika i firmi koje su vodili, ali sada bi bilo potrebno da iznađemo mogućnosti da ta dugovanja radnika, da njihova pravosnažna rešenja mogu da se naplate, makar jednim delom da se „prebiju“, kako se kaže kod nas u našem kraju, sa dugovanjima za struju, za vodu ili za ono što je njima potrebno. Mislim da je to potreba svih nas.

Imamo veliki broj ljudi koji su imali određene skupove u Nišu, kod mene u Svrljigu i ja bih voleo, ako bi mogli na ovo pitanje da mi odgovore i da se nađe način i rešenje, da se makar deo tih dugovanja prizna kroz relaksaciju troškova struje i osnovnih životnih potreba. Hvala.
Zahvaljujem.

Uvaženi ministre, kolege poslanici, ja ću reći samo nekoliko stvari koje su bitne vezano za ovaj zakon, za ovaj sporazum.

Ja sam čovek koji dolazi iz Svrljiga, više puta sam govorio u prethodnom periodu, 2014, 2015. godine vezano za niški aerodrom, za probleme niškog aerodroma. Mogu da kažem samo jednu stvar, da razlika u radu niškog aerodroma se vidi kako je bilo do 2012, 2013. godine, kako je počelo 2014. godine, gde je malopre moj kolega govorio da su imali desetak hiljada putnika koji su bili na aerodromu „Konstantin Veliki“.

Sada 2020. godine, odnosno 2019. godine imamo preko 420.000 putnika. To je znak da država Srbija, da Vlada Srbije, u tom vremenu od 2014, 2015, 2016. godine, sadašnji predsednik gospodin Vučić je bio predsednik Vlade, vide se pomaci, vidi se ulaganje. To je velika stvar za sve nas koji živimo na jugoistoku Srbije. Niški aerodrom je okosnica razvoja, okosnica za sve nas koji tamo živimo.

Jedna od bitnih stvari jeste što smo unazad pretprošle godine, 2019. godine, imamo sad formiramo i javno preduzeće Republike Srbije Aerodromi Srbije, gde je direktor tog preduzeća, čije sedište nije u Beogradu, već je sedište u Nišu, je čovek iz Niša, Mihajlo Zdravković. To je velika stvar za nas, da ne bude sve u Beogradu, da bude nešto i u Nišu.

Ovim sadašnjim usvajanjem imaćemo mogućnost ulaganja u niški aerodrom „Konstantin Veliki“ da se napravi novi objekat, nova zgrada, da se napravi toranj. To je velika stvar, gde planiramo da se od trenutka kada nestane korona, kad se izborimo sa koronom, a to možemo samo kada se vakcinišemo, od tog trenutka siguran sam da ćemo imati ekspanziju putnika, gde će doći veliki broj ljudi i gde će niški aerodrom „Konstantin Veliki“ sigurno raditi mnogo bolje. Očekujemo, zalažemo se i borimo se i mi kao poslanici i građani na jugoistoku Srbije, a i Vlada Srbije, da imamo i do milion putnika. To je plan za razvoj aerodroma „Konstantin Veliki“, to je plan i Vlade Srbije. Dobro je što je sedište tog aerodroma i državnog preduzeća u Nišu.

Mislim da je to pozitivna stvar. Mislim da na tome moramo svi zajedno da radimo da se mnogo više ulaže u Niš, u jugoistok Srbije, da se ulaže u te male sredine.

Uvaženi ministre, reći ću vam nekoliko stvari, a vi ste verovatno u toku. Pošto svi znamo dolazak putnika, ceo jugoistok Srbije dolazi do Niša, da preko niškog aerodroma ode do bilo koje zemlje u svetu, to je velika stvar. Sada su avioni iz „Er Srbije“ prisutni na niškom aerodromu. To je velika stvar. Imamo sada jedan, to je isto vaš resor, ministarstvo koje vi vodite, problem dolaska iz istočne Srbije, znači, Knjaževca, Zaječara, preko Svrljiga do Niša. Imamo put koji je u veoma lošem stanju. To je tzv. put koji se vodi od Malčanske petlje do ulaza u Niš. Taj deo puta moramo uraditi. O tome smo razgovarali sa vašim direktorom Drobnjakom. Imali obećanja, ali je uhvatila je korona i ovaj period. Očekujem da to moramo uraditi. Suština svega jeste da neko dođe do niškog aerodroma „Kostantin Veliki“. Mora da prođe kroz Niš, ako dolazi iz istočne Srbije. Taj deo puta moramo uraditi, to je neophodno, a o tome vas je obavestila i gradonačelnica Niša, gospođa Dragana Sotirovska.

Mislim da je potrebno kažemo o izgradnji puta. Evo, sada planira se završetak izgradnje puta od Knjaževca prema Zaječaru.

(Predsednik: Milija, moram da vas prekinem, ovde su vazdušni putevi na dnevnom redu, nisu ovi.)

U redu je.

Uvaženi predsedniče Skupštine, uvaženi ministre, očekujem da se ovaj deo, što sam sada govorio, završi. Ulaganje u niški aerodrom je ulaganje u razvoj jugoistoka Srbije, a to sve možemo uraditi zajedno. Ovde ćemo mi kao poslanici i vi kao Vlada Republike Srbije raditi i siguran sam de će biti rezultata. Kao poslanik i kao predstavnik Ujedinjene seljačke stranke glasati za predlog ovog zakona, jer mislim da je to jedina šansa ulaganje u jugoistok Srbije, ulaganje u razvoj Srbije. Hvala još jednom.
Zahvaljujem, predsedniče Skupštine.

Uvažena ministarka, poštovani kolege poslanici, građani Srbije, ja sam Milija Miletić i dolazim iz Svrljiga. To je najlepša opština u Srbiji koja se nalazi pored grada Niša. To je najlepši grad u Srbiji.

Inače, izabran sam sa liste Aleksandar Vučić – Za našu decu i u Skupštini predstavljam Ujedinjenu seljačku stranku, čiji sam i predsednik.

Ja ću govoriti o problemima i glasam uvek za Predloge zakona koji se tiču svih nas koji živimo na teritoriji Srbije.

Ovaj zakon i ovaj sporazum o kome sada govorimo je nešto što je vrlo bitno za naše seosko stanovništvo, za naša seljačka područja, za područja sa otežanim uslovima života gde mora biti više ulaganja, gde mora biti direktnog ulaganja, ovo je pozitivna stvar.

Više puta sam u razgovoru sa tim operaterima, sada je to „Mobilna telefonija Srbije“, da li je „Telenor“, da li je VIP ili neki drugi, razgovarao sam i tražio sam od njih da oni u okviru svojih mogućnosti obezbede pokrivenost mreže u nekim seoskim područjima koja se nalaze u delu puta koji ide prema Staroj planini, a baš se nalazi preko Svrljiga. Tu imamo i seoska područja i potrebe.

Ovim sada očekujem da ćemo imati mogućnost da pokrijemo i takvo područje, jer je intencija i želja vas i Ministarstva i naše Vlade i svih nas da se u svakom selu obezbedi taj internet da mogu u svakom trenutku naši ljudi, mladi i oni stari, da mogu da se edukuju, da mogu da vide neke novitete i za mene kao čoveka koji dolazi iz takve jedne opštine, koja jeste lepa, kažem najlepša opština, ali ima potrebe da se u takve opštine mnogo više ulaže. Nije to samo Svrljig, ima još takvih opština koje su brdsko-planinska područja, demografski jedno od najugroženijih, a imamo područja u selima gde ima i dece. Baš zbog te dece mi moramo obezbediti to što sada vi potencirate.

Ja ću za ovo sigurno glasati i uvek ću govoriti pohvalno o takvim stvarima. S tim što je dobro da u nekom narednom periodu imamo mogućnosti da vi kao ministar i trgovine da svoju funkciju upotrebite za nešto što je pozitivno, a to je da se obezbedi bolji plasman naših proizvoda iz naših područja, recimo otkup mleka, i takve stvari. To su stvari koje su bitne za našeg seljaka, da putem interneta, recimo može da obezbedi jedan dobar, kvalitetan svrljiški sir, belmuž ili nešto drugo da u tom delu ide put preko Stare planine i dolazi veliki broj turista iz cele Srbije, ovde iz Beograda, Novog Sada, Subotice.

Ti svi ljudi prolaze preko Niša, preko Svrljiga dolaze do naše opštine i to je stvarno velika potreba. Bilo bi dobro da nađemo načina da ovo bude pokrivenost maksimalna, i sa druge strane da obezbedimo osim interneta, druge osnovne uslove za život te naše dece, tih naših ljudi koji ostaju na tim područjima.

Ja ću kao i do sad potencirati na takvim stvarima. Sad, po prvi put imamo jedno Ministarstvo za selo gde očekujemo da će biti mogućnosti da se neke stvari tu promene, s tim, što sam ja uvek govorio i to ponovo kažem – tuđa ruka svrab ne češe. Bilo bi dobro da svi oni koji vode određena ministarstva, koji vode određene sektore, da osećaju probleme naših seljaka, tog našeg mučenika, tog domaćina koji je štitio, hranio i branio zemlju.

Još jednom uvažena ministarka voleo bih da je u tim područjima i opštinama iz koje ja dolazim da možemo da obezbedimo pokrivenost sa internetom za tu našu decu, a i mogućnost da se kroz to obezbedi plasman proizvoda naših poljoprivrednih proizvođača za one koji dolaze iz drugih krajeva, pa preko Svrljiga idu do Stare planine, to je odmaralište, skijalište, nešto najlepše u Srbiji.

Još jednom, ja ću kao poslanik Ujedinjene seljačke stranke podržati ovaj sporazum, jer mislim da je ovo potreba, ovo je neki početak, ali sigurno da ćemo morati mnogo više da ulažemo u područja kao što je Srvljig, Bela Palanka, Babušnica, Gadžin Han i veliki broj takvih opština na jugoistoku Srbije, a isto to važi za Prijepolje, za Tutin, to važi i za Suboticu, za sva mesta treba isti život, ista mogućnost, a to možemo samo kada donosimo zakone, a ti zakoni da se primenjuju i da budu veća ulaganja u takva područja. Hvala još jednom.
Zahvaljujem se.

Poštovana predsedavajuća, uvažene kolege poslanici, mi smo kao neformalna Zelena poslanička grupa predložili ovaj amandman na Predlog ovog zakona. Vlada i ministarka su prihvatili i ovaj amandman i sledeći. Mislim da je to ispravno zato što mi kao Zelena poslanička grupa smo veoma aktivni.

Ja dolazim iz Srvljiga. To je organska i zelena opština koja stvarno ima kapaciteta, ali, normalno, bilo bi dobro da u narednom periodu obezbedimo i neka sredstva, konkretno vezano za čišćenje otpada, za rešavanje otpadnih ovda.

Inače, ja očekujem da ćemo zajedno, mi iz moje opštine, odakle ja dolazim, i opština Aleksinac, imati mogućnost da dobijemo sredstva gde ćemo uraditi kompletnu kanalizacionu mrežu i to će biti u periodu 2020-2025. godina. To je jedna od dobrih stvari.

Biće napravljen i filter za otpadne vode, što je velika stvar. Imamo mogućnosti za jednu zdravu sredinu. To je nešto što je bitno da u narednom periodu dođe kod nas što veći broj turista.

Inače, ovde u Skupštini kao poslanik Ujedinjene seljačke stranke i kao član i zamenik šefa poslaničkog kluba Stranke pravde i pomirenja i Ujedinjena seljačka stranka ćemo glasati za Predlog ovog zakona, jer mislim da je ovo potrebno i veliki akcenat stavljamo na zaštitu životne sredine, na ulaganje u životnu sredinu. O tome smo govorili i u prethodnom periodu.

Što se tiče naših poljoprivrednika koji žive na području jugoistočne Srbije, budite sigurni da tamo zemlja nije opterećena lošim supstancama, hemikalijama. Zemlja je zdrava i o tome je govorio i moj kolega Marijan Rističević, koji isto, kao i ja, u potpunosti podržava politiku razvoja naše poljoprivrede, našeg sela, ulaganje u selo i nije to bitno da li je to selo u Vojvodini, da li je to selo u Raškoj, da li je to selo na jugoistoku Srbije, da li je to selo u Svrljigu. Svima nama je potrebno da se u tim našim selima može bolje živeti, da naši ljudi koji tamo ostanu da žive da imaju uslove i da mogu od svog rada da žive.

Još jednom, govorim i uvek ću govoriti za potrebe jugoistočne Srbije i razvoja poljoprivrednih sela, razvoja svega onog što je bitno, a za sve nas je bitna životna sredina i, uvažena ministarka, ja ću glasati za ovaj Predlog zakona.
Zahvaljujem se dr Orliću.

Uvažena ministarka, kao i do sada i u prethodnom vremenu smo uvek govorili o problemu naših malih sredina vezano za životnu sredinu i za sve one stvari koje dotiču i nas sa jugoistoka Srbije. Vi kao ministarka ste se pokazali unazad ovih nekoliko meseci kako ste jaki, kako radite svoj posao odgovorno.

Više puta i moj kolega iz mog poslaničkog kluba, gospodin Samir je govorio da je u Prijepolju rađeno nešto što nije urađeno unazad 50 godina. To je velika pohvala za vas, za vašu ekipu u ministarstvu u kome radite i siguran sam da ćemo imati mogućnost da naša zemlja Srbija bude što jeste, zemlja blagostanja, zemlja dobra za život.

To ćemo uraditi, siguran sam, onog trenutka kada obezbedimo iste uslove života za sve naše ljude koji žive na jugoistoku Srbije, za sve one naše ljude koji žive u malim sredinama. Ja sam iz Svrljiga, mislim da bi bilo dobro da određene stvari i tamo kod nas rešimo, normalno i okolne opštine pored Svrljiga, tu je i opština Pantelej, gde je juče govorio moj kolega poslanik, Bratimir Vasiljević, o problemima opštine, o stvarima koje su dobre da se odrade u opštini Pantelej za grad Niš, gde je govorio o nekim istražnim stvarima koje je dobila opština Pantelej da radi, to su toplotni izvori.

Mislim da bi bilo dobro da mi svi zajedno, koji smo na teritoriji jugoistoka Srbije, zajedno sa vama radimo na tome da sve one stvari koje su u okviru naših problema, da sve to stavimo na papir, na projekat i da zajedno apliciramo prema ministarstvu i siguran sam da ćemo mi puno stvari i završiti.

Što se tiče grada Niša, za mene je grad Niš najlepši grad u Srbiji, zato što je, pored moje opštine, koja je najlepša opština u Srbiji, kada to govorim to i mislim. Siguran sam da ćemo zajedno uspeti, zajedno sa vama, sa našom Vladom, zajedno sa našim predsednikom, gospodinom Vučićem, imati mogućnost da naša zemlja Srbija bude najlepša zemlja na svetu. To je sigurno, na tome svi radimo, ali pre toga, pre nego što to budemo uradili, moraju se rešiti određene stvari. Ti problemi koji su nastali od prethodnog perioda, a to su negativne stvari koje su bile do 2012. godine, gde su prethodni ministri, gde su prethodni predstavnici radili nešto što je loše, radili su neke prevarantske rabote, to se tako kaže kod nas, u mom kraju. Akcenat je takav, kakav jeste.

Oni su tu sada gde jesu. Sada mogu da kritikuju ono šta se radi, ali rezultat svega toga jeste da ima puno napretka, da ima puno boljih stvari i ima mogućnost da se radi još više. U programu naše zemlje, u programu koji je predvideo i govorio o tome, naš predsednik gospodin Vučić, 2021–2025. godina, imaće mnogo stvari da se odradi što se tiče vodosnabdevanja, rešavanje otpadnih voda, rešavanje kanalizacije u našim selima i u tim našim rubnim područjima.

Evo, već se na tome radi. Iz opštine iz koje ja dolazim, trebamo završiti i otpadne vode, to ćemo uraditi zajedno sa našom državom, zajedno sa našom Vladom. Siguran sam da će to biti urađeno. Posle toga rešavamo probleme i azbestnih cevi, to je vodovod koji je rađen davnih 70-tih i 80-tih godina. To ćemo biti u mogućnosti da uradimo i nadamo se da ćemo moći sa vama zajedno da razmotrimo neke stvari.

Opština, kao što je opština iz koje ja dolazim, ima budućnost zato što joj je dato Bogom, da ima turizam. Preko opštine Svrljig se ide najbliže do Stare planine. Grad Niš je nešto što zaslužuje veliku pažnju i naša država, naš predsednik u prethodnom periodu je stavio veliki akcenat na razvoj grada Niša, Nišavskog okruga i jugoistoka Srbije.

Potenciram potrebe naših poljoprivrednih proizvođača, ljudi koji žive na selu i od sela, da se i kod njih obezbede donekle isti uslovi, a kako smo rekli potrebno je da se uradi kanalizaciona mreža u puno naših sela. To će biti u nekoj daljoj budućnosti, ali na tome želimo da radimo svi zajedno.

Znam da je problem vezano za neke deponije koje su urađene na način kako ne treba, ali to moramo sada da rešimo. Siguran sam da ćemo mi zajedno sa vama na čelu, sa našim ministarstvom, odnosno sa vama kao ministarkom, zajedno sa našim gradonačelnicima, predsednicima opština, da rešimo problem deponija, da rešimo problem svega onoga što je loše, a rezultat toga će biti da dođe što veći broj turista da naši ljudi koji žive u tim sredinama tamo ostanu da žive i da normalno svi možemo da uživamo u lepotama naše zemlje Srbije, u lepotama jugoistoka Srbije, normalno u lepotama naših sela u Srbiji.

Još jednom, zahvaljujem se što ste prihvatili ovaj naš amandman koji je podnela naša Zelena poslanička grupa. Tu smo svi zajedno i bilo bi dobro, kolega Bratimir Vasiljević je hteo da kaže nekoliko stvari pa ne znam, ja više puta pominjem njegovo ime, da li ćete da dopustite da se on javi i da kaže određene stvari što se tiču grada Niša i opštine Pantelej, jer je to potreba da čuju svi, da mi koji smo tu želimo da radimo u interesu svih građana bez obzira da li žive u Svrljigu, Nišu, Beloj Palanci, Gadžinom Hanu, da li žive u Prijepolju ili u Subotici.

Još jednom hvala što ste prihvatili naš amandman, a ja vas pozivam da kada imate vremena dođete da obiđete najlepšu opštinu u Srbiji, a to je opština Svrljig. Bilo bi nam veoma drago.
Zahvaljujem.

Još jedan amandman koji smo zajedno podneli iz našeg Zelenog poslaničkog kluba, amandman tehničke prirode, ali amandman koji će omogućiti da se neke stvari lakše dešavaju.

Malopre sam govorio o svim onim problemima koje smo imali i koje treba da rešimo, ali sada bih hteo da kažem nešto što je vrlo bitno, uvažena ministarka, to se tiče radioaktivnih gromobrana koje imamo u područjima na teritoriji grada Niša, opštine Aleksinac, opštine Svrljig, ima ih još dvadesetak, gde smo u prethodnom periodu više pota pokušavali da nađemo rešenja da te radioaktivne gromobrane rešimo na najbolji način.

To je ostalo da rešim. Nismo uspeli to da rešimo zato što su na mestu gde su ti gromobrani postavljeni nekada bile društvene firme koje su u postupku privatizacije… Ti ljudi sada ne mogu to da plate, jer to iziskuje određena sredstva. To važi i kod nas u mojoj opštini, dakle, ja sam u Svrljigu, to važi za grad Niš, to važi za Aleksinac i ima tu još nekoliko tih gromobrana.

Znam da to moramo rešiti zato što se to pitanje tiče i ekologije, zdravlja i životne sredine.

Mislim da ćemo puno stvari morati da rešimo koje nisu urađene u prethodnom periodu, ali vi ste tu da zajedno sa vašim Ministarstvom, sa našom Vladom te stvari odradimo. U tome mora najveće učešće da ima i lokalne samouprave, zajedno sa svojim organima, da koordinirano radimo i da to bude rešeno za dobrobit svih naših građana koji žive u tim našim mestima, koji žele da im priroda bude što više naklonjenija, ali zato prirodu moramo da čuvamo.

Malopre je gospodin Rističević rekao puno stvari što se tiče ovih vidova energije koje možemo koristiti i u poljoprivrednim usevima, biomase i svega toga. To je potrebno da se uradi.

Znam da su određene indicije krenule da se rade grejanja na tzv. sečku. To su ti proizvodi iz prirode koje moramo koristiti. To je u planu i kod nas, i u mojoj opštini gde ja živim. Čuo sam da ima planova da se radi tako nešto i u Nišu, u Pirotu, u tim sredinama i mi nastojimo da to da uradimo. Na taj način štitimo prirodu i rešavamo probleme.

Još jednom, ja ću kao poslanik i predsednik Ujedinjene seljačke stranke glasati za ovaj predlog zakona, za ove amandmane. Mislim da je to pozitivno.

Vama želim da dam maksimalnu podršku zato što to radite uspešno i za dobrobit svih građana naše Srbije.
Zahvaljujem se predsedniče.

Uvaženi kolege poslanici, građani Srbije, ja bih postavio pitanje MUP-a gospodinu Aleksandru Vulinu, a konkretno se pitanje tiče lovaca. Pošto u Srbiji ima velik broj lovaca, ljudi koji se bave lovom. Lovački Savez Srbije je veoma aktivan sad i kad …situacije vezano za zaustavljanje velikih broja zaraznih bolesti da se ne šire od životinje na ljude.

Konkretno pitanje jeste – da li će se ući u postupak promene Zakona o oružju i municiji baš zbog toga što u okviru tog zakona se daje ovlašćenje policijskim službenicima da mogu u svakom slučaju, ukoliko dođe neki problem, da li verbalni sukob, da li čak neko lažno prijavi nekog ko je lovac, da njemu istog trenutka dolaze policajci, uzimaju oružje, u celokupnom njegovom domaćinstvu, pa sad nije bitno da li je njegov sin učenik trećeg ili četvrtog razreda srednje škole ima 18 godina, imao neki verbalni sukob zajedno sa nekim svojim drugom iz odeljenja, neko to prijavio policiji, dolazi uzima se oružje i lovačko oružje i svo oružje i njegovom ocu i njegovom dedi i njegovom pradedi.

Sve dok se ne okonča postupak ti ljudi ne mogu ići u lov, a mi svi znamo da veliki broj naših građana Srbije veoma vole love, ide u lov, i imamo blizu 80.000 lovaca u Srbiji. Nije bitno da li je taj lovac iz Svrljiga, da li je iz Prijepolja, da li iz Tutina, da li je iz Subotice. Svi ti ljudi koji idu u lov, a desi ovako neki nemili događaj da mu neko namerno želi da mu smesti, a dešava se, jer je to sada svakodnevnica. Dešava se da neki prijatelji ili prijatelj nekog njegovog neprijatelja prijavi nekog lovca da mu je pretio, istog trenutka mu se dolazi u kuću, u domaćinstvo, uzima se svo oružje i na taj način taj lovac i njegov možda otac, njegov deda, više ne može ići u lov, a imamo situacije da neko čuva samo pušku jer je to uspomena na njegove pretke, pa zbog toga moje pitanje jeste da li će se taj zakon uskoro promeniti.

Imam informacije da je ministar Vulin napravio i Radnu grupu koja će ući u postupak promena ovog zakona baš zbog toga da će se tačno u zakonu definisati da se u tačno određenim situacijama može oduzeti oružje od onoga ko je učinio neki prekršaj ili pored prekršaja u pokušaju, a da to ne bude za njegove iz familije. To je veliki problem za veliki broj lovaca Srbije i ja bih voleo da to što pre rešimo.

Imamo situaciju, isto tako sličnu, i to je prethodnih dana i ministar policije gospodin Vulin rekao, da se ulazi u postupak promene zakona da kada neko dođe da napadne nekom u svom domaćinstvu, recimo dođe Janković Janko u domaćinstvo Petrović Petra, napadne, ovaj upotrebi oružje da brani svoju kuću, svoje ljude, svoje ukućane, on za to može da odgovora. Imali smo isto takav slučaj kada su migranti ušli u plac privatnog vlasništva i napali su vlasnika. On se branio i pucao i sada taj čovek ima odgovornost i ide mu krivična prijava i može biti uhapšen.

Očekujem da će taj zakon biti promenjen da svi mi koji imamo sutra opasnost da nas neko napadne, a imamo oružje u kući da možemo da branimo svoj prag. Još jednom bih se zahvalio našem generalu Bratislavu Dikiću koji je bio uhapšen pre četiri godine i četiri meseca u Crnoj Gori. Bio je u zatvoru i sada je pušten. Taj čovek je branio naše ljude da li su bili na Kosovu, da li su bili u bilo kom delu naše zemlje Srbije, on je bio borac i ostaće borac za svakog građanina i on je čovek koji je sada tu u Srbiji. Došao je slobodan i pozdravio bih ga i poželeo mu puno zdravlja, jer ti ljudi su bili za nas i branili našu zemlju Srbiju i mi za njih uvek moramo imati poštovanje. Hvala.
Zahvaljujem se predsedniku Skupštine.

Uvažene kolege, građani Srbije, ja ću postaviti nekoliko pitanja koja se tiču konkretno velikog broja ljudi. Konkretno pitanje bi bilo nadležnom Ministarstvo za boračka pitanja, za ljudi koji su bili učesnici rata, za sve one koji su branili ovu našu zemlju. Inače, zadnjih dvadesetak dana, možda i mesec dana u novinama je bio istaknut problem jednog našeg borca učesnika rata koji je bio u vojsci i odmah krenuo da brani našu zemlju. Inače je 1978. godište, iz Svrljiga je, jedno selo pored Svrljiga, selo Crnoljevica. Zove se Dragan Nikolić.

O njemu ću morati da kažem nekoliko stvari. To kažem i zbog njega i zbog još mnogo takvih ljudi koji su bili učesnici rata koji su branili našu zemlju, koji su u borbama i ranjavani, imali su povredi, a sada kako vreme ide, posle dvadeset i nekoliko godina posle rata, ti ljudi i ako imaju određeni stepen invaliditeta, već stare, imaju potrebe da se na njih stavi veća pažnja.

Inače Dragan Nikolić je bio od prvog dana u borbi sa šiptarima na Kosovu, na Košarama. Tu je od prvog dana bio, tu je i ranjen, posle toga bio je u bolnici u Đakovici, pa u bolnici u Nišu gde je lečen. Posle završetka rata on je imao problema tzv. posle ratnih problema, psihički problema, gde je bio u veoma teško situaciji. U međuvremenu 1999. godine se oženio, dobio ćerku, nešto je malo radio, ali kako je prolazilo vreme imao je unazad godinu godinu i po dana imao je i dva moždana udara i sada je u takvoj situaciji da u međuvremenu nema invaliditet, ni jedan stepen invaliditeta nema zato što to nije ni tražio. Sada kada se desilo ono najgore, kada više ne može da se kreće, ne može da funkcioniše, pomažu mu i njegova ćerkica i njegov brat.

Tu su se posle apela i poziva uključila lokalna samouprava, uključilo se i Ministarstvo rada, uključila se i Vojska Srbije. Mislim da je on sada u Gamzigradskoj banji, tamo se leči. Tu je tri meseca, ali zbog toga što nema ni zdravstveno osiguranje, nikakvo osiguranje nema, on ima velikih problema i njemu je potrebna pomoć.

Kao prvo, moje pitanje – da li će imati mogućnost da nadležno ministarstvo obezbedi uslove za takve ljude koji su bili učesnici rata, koji su branili zemlju, koji imaju određene povrede, a nemaju pravo da se leče? Nisu prepoznati u zdravstvenom sistemu. Kako možemo takvim ljudima pomoći? Konkretno jedan od njih je Dragan Nikolić, a ima ih još takvih ljudi u Srbiji koji imaju problema. Do sada nisu imali potrebe da traže pomoć, ali kako godine idu oni stare i njima je neophodno potrebna pomoć.

Mi moramo sistemski naći rešenje za te naše borce, za te naše ljude, jer ćemo na taj način dati pažnju, dati poverenje, jer naš čovek je uvek bio za to da se brani zemlja, ali zato mi kao ljudi, kao država moramo iznaći mogućnosti da im stavimo veću pažnju i finansijsku i bilo koju, da na taj način oni mogu da prevaziđu ono što nisu mogli sami.

Mi kao država smo dužni da to uradimo i pozivam nadležno ministarstvo da rešimo problem Dragana Nikolića koji je sada u veoma teškoj situaciji, na lečenju je u banji. Ali, sve to što se radi, radi se što se kaže, bez nekih papira. Sada se završavaju papiri za njega, rešava se njegov status da dobije određeni stepen invaliditeta i zajedno preko Vojske, preko nadležnog Ministarstva za boračka pitanja, njemu se mora obezbedi da se leči i da može da živi, da dočeka da udaje ćerku, da dobije unučiće, jer to je cilj svima nama i svih nas.

Još jednom ja očekujem da ćemo rešiti problem Dragana Nikolića i svih onih naših boraca koji su bili učesnici rata, da li na Košarama, da li na nekom drugom mestu, a nisu prepoznati u zdravstvenom sistemu, jer neko nije bio ranjen i zbog toga i nije prepoznat. Jedno pitanje, to je ono što sam hteo da kažem.
Zahvaljujem se predsedniče.

Uvaženi ministre, gospodine Vulin, gospodine Kataniću, kolege poslanici, građani Srbije ja sam Milija Miletić, dolazim iz Svrljiga, to je najlepša opština u Srbiji koja se nalazi pored grada Niša, a to je najlepši grad u Srbiji.

Inače, ovde u Skupštini predstavljam Ujedinjenu seljačku stranku a izabran sam sa liste Aleksandar Vučić – Za našu decu, gde zajedno sa kolegama i sa našim predsednikom Srbije radimo na tome da se obezbede što bolji uslovi života i ovde u centralnoj Srbiji i u Beogradu a i u svim delovima Srbije.

Evo danas govorimo, ova tačka vezano za poljoprivredu o kojoj je gospodin Rističević malo pre puno stvari rekao koje su ovako evidentno uporedive, gde je gospodin iz Poslaničkog kluba koji predstavlja i zamenik predsednika Odbora koji je govorio o poljoprivredi, o problemima u poljoprivredi, ja ću sve to podržati zato što je to stvarno evidentno.

Velika stvar za sve nas koji smo ovde je da znamo, a znamo da je poljoprivreda bila nosilac razvoja naše zemlje Srbije sada i ranije, da je seljak branio i hranio zemlju, ali s druge strane mi moramo staviti veću pažnju konkretno vezano, i ovde u Skupštini a i Vlada, vezano za pomoć našim poljoprivrednim proizvođačima. Nije isto raditi poljoprivredu u Novom Sadu, Vojvodini, centralnoj Srbiji, nije isto raditi poljoprivredu na jugoistoku Srbije.

Veliki problem jeste staračka populacija ljudi, veliki problem jeste i to što veliki broj naših sugrađana, prijatelja ide iz tih naših malih sredina u veće centre, ali s druge strane poljoprivreda je naša šansa.

Mi koji smo ovde sada tu znamo da imamo veliki broj, odnosno nekoliko kuća jakih proizvođača koje prave tu semensku robu za pšenicu za kukuruz i za sve te žitarice. To je Institut NS seme, Institut Zemun Polje, za njih znamo, a ima ih još. Ti njihovi proizvodi su prisutni u svim delovima sveta i u Rusiji i u Brazilu i u Danskoj, svuda ih ima.

Mi smo ovde sada otvorili tržište gde polako ali sigurno ti naši instituti imaju manji prolaz ovde kod nas od nekih stranih kuća. Verovatno što ti strani proizvođači koji dostavljaju nama tu semensku robu verovatno da daju veći procenat za nekog ko to plasira.

Mislim da je uvek bila za nas jedina i prava stvar bolje proizvesti nego uvesti, o čemu je govorio Rističević i ja o tome govorim. Mi moramo sačuvati ono što je naše, ono što vredi i što je dobro u bilo kom delu sveta.

Ta naša pšenica, taj naš kukuruz je nešto veoma kvalitetno, ta naša semenska roba koja je prisutna svuda je veoma kvalitetna i mi se moramo zalagati da ovde u Srbiji normalno da se prate trendovi razvoja kvaliteta i svega ostalog, ali to naši instituti mogu da rade i to naši instituti moraju da rade. Njima moramo dati što veću podršku da se oni razvijaju, da razvijaju bolju tu semensku robu, da se prate stvari na tržištu i normalno, ja ću kao poslanik podržati predlog ovog sporazuma zato što je to kvalitetno, zato što je to dobro, zato što je to neophodno.

Inače, jedna od bitnijih stvari, osim te pšenice, odnosno kukuruza, pšenice, tih žitarica jeste da bi se zasejalo moramo da pripremimo našu zemlju. Da bi se ta naša zemlja pripremila potrebna je dobra cena za dizel gorivo.

Mogu samo da kažem da naši poljoprivredni proizvođači koji se bave poljoprivredom, primer da imamo na svaki dizel goriva koji kod nas ima dosta visoku cenu ima PDV 20% i ima akciza 50,90 dinara, to je akciza i PDV, to ukupno iznosi 90,90 dinara od ukupne cene goriva. Ako bi trebali da obradimo jedan hektar, tu bi bilo potrebno 60 litara dizel griva. Za to sve, a obrađeno je preko 2,5 miliona hektara, obrađuje se, za to sve potrebno je blizu devet milijarde i trista miliona dinara. Toliko je potrebno da se odvoji za naše poljoprivredne proizvođače, da odvoje za taj rad.

Mislim da je bilo dobro da se nađe načina da ne idemo mnogo daleko. Danska, Holandija, to su zemlje koje imaju mnogo razvijenu poljoprivredu, da mi to vidimo kako rade naše komšije ovde u blizini nas. To su komšije Hrvati koji imaju plavi dizel koji je 70,90 dinar, taj plavi dizel, on je za te poljoprivredne proizvođače veoma dobra cena. Mogu da koriste 120 litara da obrađuju svoju površinu i to je velika podrška poljoprivredi. Mi na tome moramo obezbediti što bolje uslove, da se obezbedi jeftiniji dizel za naše poljoprivredne proizvođače, a normalno i ta cena dizela da bude mnogo manja za ona područja koja su nerazvijena, brdsko-planinska područja gde je mnogo teže da se radi poljoprivredna proizvodnja.

Ja mislim da je potrebno na tome da radimo, uz dobru i kvalitetnu semensku robu, uz sve ono što govorimo, dobro bi bilo i potrebno bi bilo da se obezbedi oslobađanje tzv. kod naš komšija Hrvata, taj „plavi dizel“, da bude jeftiniji, da ti naši poljoprivredni proizvođači mogu lakše i da bude jeftinije održavanje i rad na poljoprivredi.

Ujedno, gospodine ministre, za vas mogu da kažem sve pohvale, jer sva ministarstva gde ste bili ranije, svi korisnici su zadovoljni i kada ste bili ministar rada i socijalne politike, kada ste sada bili ministar vojske i očekuje se da ćete u policiji imati još bolje rezultate, ne samo vezano za naknade zarada, već da se suzbije ovaj kriminal i korupcija koji se kreće u svakom delu Srbije.

Jednu od stvari koje bih hteo da povežem sa poljoprivredom jeste da veliki broj ljudi dolaze sada u ta naša rudna područja…