Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Slavoljub Matić

Govori

Gospodo radikali, naš narod kaže: "Ko krade, taj je lopov". Manite demagošku priču. Zakon je, pre svega, usmeren ka tome da ko utaji porez treba da ga plati i uz to treba da plati kaznu.
Od toga će živeti bolesni, živeće nemoćni, sirotinja raja će od toga imati nekakvog novca. Nemojte svojim amandmanima da štitite lopove.
Da bismo prihvatili amandmane Srpske radikalne stranke, valja ih u jednoj razumnoj i tihoj atmosferi čuti, razmisliti, pa ćemo sutradan možda i glasati za njih.  Međutim, ovde kada se iznose neistine o ljudima kao što je premijer Srbije, gospodin Koštunica, ne mogu da budem ubeđen da valja glasati za amandmane Srpske radikalne stranke.
Očigledno da takvo blaćenje ljudi, poput Vojislava Koštunice, svakako ne čini da ova Srbija ima mirnu atmosferu, gde će se donositi zakoni i gde će narod biti zadovoljan slogom među političarima. Podsetiću vas da je Vojislav Koštunica, između ostalog, učinio i to da ovde svi jednoglasno ili istovetno glasamo za naš stav po pitanju rešavanja krize na Kosovu i Metohiji.
Vi ste mlad čovek, gospodine Vučiću, možda to ne znate, ali u vreme kada ste se rodili, u to vreme Vojislav Koštunica, upravo zbog pitanja Kosova i Metohije, izgubio je posao nastavnika na Pravnom fakultetu i kao mlad asistent tog momenta je izgubio mogućnost da napiše te silne knjige. Neću komentarisati ono što je zapisao predsednik vaše partije. Mislim da je neukusno i nikada nećete čuti od poslanika Demokratske stranke Srbije...
(Predsednik: Tema, molim vas.)
... da na bilo koji način kritikuju rad Vojislava Šešelja, dokle god se on nalazi u zatvoru u Hagu. Iz elementarne pristojnosti mi nećemo tako blatiti ljude, niti pominjati u negativnom kontekstu. Ne želimo njihov položaj da otežavamo ni na koji način, ali mislim da vi kao mlad čovek treba da imate elementarnog poštovanja prema predsedniku Republičke vlade i nemojte izvrtati činjenice, posebno ne činjenice iz biografije gospodina Vojislava Koštunice.
Moja namera nije, naravno, da dokazujem da poslanici vladajuće koalicije imaju svoju aktivnost, a posebno ne da to dokazujem gospodinu Markoviću koji je juče svoju aktivnost pokazao kroz amandmane vezane za Zakon o osiguranju, gde su, recimo, zatrpavanjem rečima mislili da pomažu svom predsedničkom kandidatu. To je njihov stil i neka to ostane njihov stil.
Ovaj amandman, konkretno, pokušava da stimuliše da u okviru Zakona o javnim nabavkama one koji legalno posluju država podrži.
To je namera ovog amandmana, ko je čitao, a nadam se da su čitali poslanici iz vlasti i poslanici opozicije i nadam se da će on imati podršku. Pročitaću ga, a biće vam potpuno jasan, ovo činim zarad javnosti.
Dakle, član 14. menja se i glasi: "Pravo na učešće u postupku ima domaće ili strano pravno ili fizičko lice ako:
1) je registrovano za obavljanje odgovarajuće delatnosti kod nadležnog organa;
2) nije u roku od pet godina pre objavljivanja javnog poziva pravosnažnom odlukom sudskog ili upravnog organa kažnjeno za krivično delo, privredni prestup ili prekršaj iz oblasti koja je predmet javne nabavke, odnosno ako mu u tom roku nije izrečena pravosnažna sudska ili upravna mera zabrane obavljanja delatnosti koja je predmet javne nabavke;
3) je za tekuću godinu izmirilo dospele poreze, doprinose i druge javne dažbine u skladu sa propisima Republike Srbije;
4) ima važeću dozvolu nadležnog organa za obavljanje delatnosti koja je predmet javne nabavke, a takva dozvola je predviđena posebnim propisom;
5) raspolaže neophodnim finansijskim i poslovnim kapacitetom;
6) raspolaže dovoljnim tehničkim kapacitetima."
Imali smo molbu od ljudi koji žele legalno da posluju da legalno plaćaju one dažbine koje država traži od njih i da imaju jedan normalan tretman, a ne da se u okviru konkursa povodom javnih nabavki takmiče sa nelojalnom konkurencijom. Ovaj amandman prosto takve ljude podržava.
Kada sam vas spomenuo mislio sam na vaše jučerašnje objašnjavanje razlike između NBS, njenog načina kontrole i nadzora  osiguravajućih društava i agencije koju ste vi ponudili u okviru jednog amandmana, a pošto se NBS u nekih 15-tak članova zakona pojavljuje, onda ste 15 puta obrazlagali razliku između ta dva modela.
Dame i gospodo narodni poslanici, DSS će podržati ovih pet zakonskih projekata Republičke vlade. Smatramo da bez obzira na činjenicu da se Srbija nalazi u izbornoj kampanji ovaj parlament mora da radi i da neka izborna obećanja, data u decembru prošle godine, valja ostvarivati kroz ono što obezbeđuje uslove za bolji život naših građana.
Jedan od takvih zakona koji u narednom periodu obezbeđuju boljitak našem narodu jeste i zakon koji omogućava stambenu izgradnju u našoj zemlji. Činjenica je da mladi ljudi nemaju mogućnosti da uđu u projekte vezane za izgradnju sopstvenih stanova. Ako nemaju mogućnosti da obezbede mesto svog življenja svakako da ćemo doživeti ono što već imamo, a to je bela kuga u Srbiji.
Ovaj zakon obezbeđuje uslove kako bi preskupe bankarske kamate upravo garancijama od strane države obezbedile bankama veću sigurnost, kako bi se snizile te kamate. Ono što je nedostatak ovog zakona jeste nemogućnost da se preko noći vide rezultati.
Više sam nego siguran da ćemo u nekoliko narednih meseci imati već formiranu nacionalnu korporaciju, a potom, već tokom iduće godine, i prve stanove za koje će se obezbediti novac iz budžeta, koji nije veliki. Podsetiću vas da se radi o iznosu od 700 miliona dinara, koji može da bude 16 puta veći u obezbeđivanju bankarskih kredita, dakle sa tim novcem već može da se krene tokom iduće godine u stambenu izgradnju.
Kritičari kažu da zakon nije moguće realizovati zbog toga što iskustva pokazuju da se banke prosto oglušuju na ono što čini država. No, ovde se radi o konkretnom novcu, o konkretnim garancijama, tako da će ta sigurnost učiniti da će i same bankarske kamate i veća fleksibilnost u dobijanju kredita pokrenuti ovaj vid građevinske operative i izgradnju stanova.
Ono što bih mogao u okviru Predloga zakona o osiguranju da kritikujem, to je nedovoljna hrabrost od strane ministra finansija da kontrolu i nadzor nad radom osiguravajućih društava poveri jednoj nezavisnoj instituciji koja bi se možda nazvala agencija ili nekako drugačije. Međutim, hajde da pružimo šansu ministru da se kroz nacionalnu instituciju koja se zove NBS obezbedi pun nadzor i kontrola, makar za prvo vreme.
Ali verujte da ćemo mi iz DSS-a biti prvi predlagači nekih dopuna ovog zakona ukoliko se pokaže da NBS na neki loš način vrši nadzor i kontrolu osiguravajućih društava.
Inače, i mi narodni poslanici smo, kao i obični građani svesni činjenice da su se brojne zloupotrebe dešavale u poslednjih par godina, i ne samo par godina nego poslednjih decenija, u mnogim osiguravajućim društvima; maltene niste mogli jedan migavac ili branik na automobilu da naplatite; fantomske firme su se pojavljivale; tako da će ovaj zakon koji unosi novinu u visini cenzusa - a podsetiću poslanike da se radi o povećanju cenzusa u iznosu od nekih 123% u proseku - ako ništa drugo ono bar obezbediti veću sigurnost. Dakle, kad odete kod osiguravajućeg društva imaćete nekakvu sigurnost da će ono što vam nude stvarno i obezbediti.
Ono zbog čega sam se posebno javio jeste Zakon o javnim nabavkama. (Glasovi - tema) Zakon o javnim nabavkama jeste tema i on svakako mora da se unapredi. Imao sam iskustva od pre tri godine da sam zatekao u lokalnoj samoupravi, u svom gradu, jednu situaciju gde su se nabavljala sredstva, ono što je potrebno za funkcionisanje, recimo kancelarijski materijal, po cenama koje su bile više od 20 do 50%.
I, kao poslanik, bio sam i te kako zainteresovan da onaj zakon koji smo doneli tokom prošlog mandata, Zakon o javnim nabavkama, uvede red u ovu oblast. Naravno, on je pokazao svoje nedostatke, a te nedostatke valja ispravljati. Evo trenutka kada ih možemo ispravljati. Potrudio sam se, sa svojim kolegama iz poslaničke grupe DSS, da i ponekim amandmanom to popravimo.
Prvo, sam zakon ima jednu dobru nameru, a to je da stimuliše domaću proizvodnju i da joj da jedan, da kažem, privilegovan položaj u odnosu na inostrane dobavljače. To valja pozdraviti. Znamo da je pokretanje proizvodnje naš osnovni interes, s tim što smo gospodin Prodanović i moja malenkost želeli da jednim amandmanom u potpunosti definišemo šta je to što nam dolazi iz domaće proizvodnje.
Jer, ukoliko bi ostalo predloženo rešenje robom domaćeg porekla mogli bi se smatrati samo proizvodi koji su u potpunosti proizvedeni u zemlji, odnosno u čijoj proizvodnji, ni u jednoprocentnom iznosu, nisu korišćene uvozne sirovine. Jednostavno, mi moramo da stimulišemo i proizvodnju koja će se bazirati i na uvoznim sirovinama, tako da pretpostavljam da će pomoćnik ministra da prenese ministru Dinkiću ovaj amandman, a moliću poslanike da za njega glasaju.
Takođe, podneli smo i jedan amandman želeći da stimulišemo one koji legalno posluju u ovoj zemlji. Vi znate da je problem sive ekonomije veliki.
Prosto bi bilo neuputno da dopuštamo da oni koji nelegalno posluju svojom nižom cenom onemogućavaju one koji legalno posluju i pokušavaju da se na ovom tržištu bore u okviru zakona.
Poštovani poslanici, želja mi je da pohvalim Republičku vladu i ministarstvo koje je predložilo ova tri zakona. Ovi predlozi dokazuju da je Vlada uočila probleme, a preko je potrebno da se oni rešavaju, kako bi oživeli privredu u našoj državi, otvarali nova radna mesta i, pre svega, stekli poverenje u sopstvenu državu.
Ako krenem od zakona o vraćanju sredstava po osnovu zajma za privredni preporod Srbije, to je dokaz da nova republička vlast želi da građani Srbije imaju poverenja u sopstvenu državu. Bez tog poverenja, bez ispravljanja te nepravde koja se desila tokom devedesetih godina, nemoguće je krenuti u podruhvate koji su vrlo bitni za državu. A država, u svakom momentu, ukoliko građani imaju poverenja u sopstvenu državu, može posegnuti za svojim obveznicama i pokušavati da, naravno uz sve garancije koje država treba da daje svojim građanima, da rešava neke akutne probleme koji postoje, recimo u realizaciji republičkog budžeta.
Naravno, za to je potrebno da čak i takvi poduhvati kakvi su bili u neposrednoj prošlosti, za koje svakako svi u sali smatramo da nisu uspeli, da je potrebno čak i da nove vlasti stanu iza njih i da garantuju svojim građanima bezbednost za uložena sredstva.
I tih 56 miliona evra svakako nije suma koja će opteretiti nešto posebno naš budžet tokom narednih godina, ali svakako da poverenje mnogo više vredi.
Drugi zakon koji ispravlja nepravdu, pretpostavljam da ćete se složiti sa mnom, to je zakon o izmenama i dopunama Zakona o Garancijskom fondu. Setimo se svih onih naših obećanja nakon 5. oktobra. Čuli smo ih sa svih strana – da će prvi zadatak nove vlasti u Srbiji biti razvoj malih i srednjih preduzeća.
Nažalost, čak i nakon donošenja Zakona o Garancijskom fondu nemam podataka da je taj garancijski fond zaživeo i da je, na bilo koji način, uspeo ono što je svima nama bila namera, a to je razvoj malih i srednjih preduzeća, i, naravno, nova zaposlenja u Srbiji.
Ova dopuna zakona garantuje da Republička vlada baca akcenat na garancijski fond, predviđa poširenje na korisnike kao što su poljoprivrednici, koji su u okviru svojih domaćinstava predstavnici nekih malih preduzeća, pa dakle uz proširenje i vrlo rigoroznu kontrolu i oživljavanje samog garancijskog fonda nadam se da će predstavljati osnovne uslove za oživljavanje malih i srednjih preduzeća. A svi imamo iskustva tokom poslednje dve godine – nema malih i srednjih preduzeća, nema poverenja u sopstvenu državu, a to nepoverenje je možda izgubljeno i zbog onog zajma za preporod Srbije.
Treći zakon, koji je na dnevnom redu, Zakon o platnom prometu, takođe jednim delom doživljavam kao sticanje poverenja u sopstvenu državu. Finansijska disciplina i posebno zaštita poverilaca čini mi se da će garantovati i okuražiti poslovne ljude da investiraju u Srbiju.
Naime, dosadašnji sistem zaštite isključivo dužnika nije delovao stimulativno. Proizvođači su obično ostajali kratkih rukava, a zakon je obično bio na strani onih koji su dugovali. Upravo ovaj zakon koji uvodi finansijski red, a na osnovu iskustava u poslednje dve godine, nadam se da će okuražiti nove investitore i da ćemo mi svakako obezbediti one uslove o kojima pričamo, a to su pre svega uslovi za nove investicije, proizvodnju i nova radna mesta. Zahvaljujem.
Gospodo poslanici, teško je polemisati sa demagogijom gospodina Rosića gde na jedno jednostavno pitanje, a pitanje glasi - koliko je poslanika bilo prilikom izbora guvernera Narodne banke Srbije u skupštinskoj sali, dobijate ovakvu dozu demagogije gde odmah iz toga sledi naravno etiketiranje i gde uviđamo da i dalje živimo u matrici one politike koja je odredila sudbinu srpskog naroda u drugoj polovini DžDž veka. Živimo i dalje u onoj totalitarnoj matrici, gde nažalost tekovine 5. oktobra i onoga što je narod odlučio tokom septembra 2000. godine nimalo ne tangiraju one koji su u izvršnoj vlasti.
A ovde šta se desilo sa parlamentom? Desilo se da potpadne pod potpun uticaj izvršne vlasti, da nažalost predsednik parlamenta postane deo izvršne vlasti. Samim tim, prihvatajući pravila da cilj opravdava sredstvo, parlament postaje jedna od najneuglednijih institucija u našem političkom životu. Nažalost, ako to krene od samog parlamenta dalje ide ka ostalim institucijama, pa usput doživljavamo da i sama Narodna banka Srbije, jedan od faktora stabilnosti, bude takođe jedna od institucija koja nema više nikakvog ugleda, pa potom i sve ostale institucije.
Kada uočimo sve posledice ovakvog parlamentarnog rada postavlja se pitanje ko će u ovoj Srbiji obezbediti bolji život, ko će u ovu Srbiju, koja nije pravna država, investirati, kako poboljšati standard naših sugrađana? Kako učiniti da ovo bude Meka za investitore, a ne jedna stanica kroz koju će vozovi samo prohujati?
Naravno da tu pada deo odgovornosti na predsednika parlamenta.
Podsetiću, dame i gospodo, da je gospodin Maršićanin u vreme dok je bio predsednik parlamenta imao veći ugled od svoje stranke, po svim anketama koje su ispitivale javno mnenje. Dragan Maršićanin je vrlo često zbog toga što se ponašao kao predsednik svih narodnih poslanika, a ne samo svoje poslaničke grupe, imao i nekakve neprijatnosti i sukobe sa svojim kolegama poslanicima u svom poslaničkom klubu. Imao je istovremeno viši ugled nego sama DSS, čiji je on član...
Gospođo Čomić, da vam kažem jednu stvar, nemamo...
A da bih poredio...
Dođite ovde za govornicu i recite šta imate. Molim vas, nemam koga drugog da poredim, već da poredim upravo dva predsednika ove demokratske skupštine ili "demokratske Skupštine". Molim vas, ako vučem paralelu, nemojte mi to osporavati. Ako imate nešto da kažete, prijavite se poput ostalih poslanika, dođite za govornicu i ispričajte svoje i polemišite.
Da li možete makar da smirite vaše poslanike?
Nekoliko pitanja Nataši Mićić: da li ste bili 9. marta 1991. godine na ulicama Beograda? Zbog čega smo mi tada izašli, 9. marta, da li zbog TV prenosa? Šta je autoritet predsednika Skupštine učinio da bude TV prenosa i dalje u ovoj skupštini? Šta ste učinili sa oduzetim mandatima DSS-a? Zašto ste se stavili na stranu onih koji su diktirali upravo oduzimanje tih mandata i šta ste učinili autoritetom svoje funkcije da se poslanici, po odluci Saveznog suda, vrate u skupštinske klupe i učestvuju u radu skupštinskih odbora?
Zašto dobar deo poslanika DSS-a ne učestvuje u radu odbora, a vrlo često se pozivamo na rad tih odbora i na odluke, a posebno Administrativnog odbora? Šta ste učinili da vrlo bitni zakoni koji su uslov za reforme, za investiranje u našu zemlju, dođu na dnevni red? Šta je sa zakonom o denacionalizaciji? Ko će investirati u Srbiju, ukoliko zna da kupuje tuđu dedovinu? Da li znate kakva će sudbina biti ovakve privatizacije, da baš zbog ovog kovitlaca koji imamo ovde u ovom skupštinskom zdanju upravo donose odluke da obiđu našu Srbiju, upravo zbog toga što znaju da će sutradan možda imati teške sudske procese u Strazburu?
Želim da vas pitam, pošto je vrlo često ovde izgovoreno da ova skupštinska rasprava čini da se ne donose reformski zakoni, zašto nismo, gospođo predsedniče Narodne skupštine, zasedali tokom septembra? Bili smo spremni i svi narodni poslanici, koliko se sećam, došli su krajem avgusta, kako bi doneli odluke, vrlo važne za ovu državu, povodom Kosova i Metohije. Šta je sprečilo ovaj parlament, obzirom da postoji nekih 40-tak, 50-tak zakonskih predloga u vašoj arhivi, gde je predložen hitan postupak za njihovo donošenje, zašto nismo radili tokom septembra, a sada imputirate ovako lako poslanicima koji imaju potrebu da kažu gde se greši, šta je neispravno, kako bi uveli red u radu našeg parlamenta?
Kažite mi, kako ćemo povratiti ugled ovom parlamentu? Koji je vaš koncept, ukoliko ostanete predsednik? Da li ćete uspeti da smirite ovde ovu buvlju pijacu gde se trguje mandatima na jedan besprizoran način? Da li imate nekakav koncept? Mislim da je naša budućnost u onome što smo obećali narodu Srbije, a to su brzi vanredni parlamentarni izbori i mogućnost da izmerimo biračku temperaturu našeg naroda, a ovo, kako smo krenuli, čini mi se da ne vodi nikud. Hvala.
Gospođo predsednice, kolege poslanici, DSS neće glasati za predlog, a ko želi da čuje on čuje, gospodine Jočiću, nema problema, neće glasati za gospođu Kori Udovički.
Prvo da se podsetimo, mi smo doveli u pitanje prvo nadležnost ovog odbora za finansije, jer sam sastav Odbora za finansije ne garantuje da nosi preslikanu strukturu ovog parlamenta. Naime, dva člana Odbora za finansije iz reda DSS, gospodin Prodanović i gospodin Ilić, nisu više članovi Odbora za finansije. Podsetiću da i neke druge parlamentarne grupe više nemaju svog predstavnika u Odboru za finansije, što znači da je sam predlagač doveden u pitanje.
Zašto je to tako? Zbog toga što na ovakav način funkcioniše ovaj parlament i naravno, neću više ponavljati, mislim da vi znate bolje od nas, mislim na vas, gospođo predsednice ovog parlamenta, ovoj Srbiji su potrebni izbori kako bi imali makar takve institucije kao što je Parlament, Odbor za finansije, kako bi moglo da se dođe do pravog vrednosnog suda kada su u pitanju ovakve odluke ili predlozi, vrednosnog suda birača Srbije.
Što se tiče rešenja, ponudili smo ga dok smo raspravljali o Zakonu o Narodnoj banci Srbije, rešenje bi bilo da predsednik Republike bude taj predlagač, jer smatramo da je takvo rešenje prvo primereno parlamentarnoj praksi, ne samo pojedinih zemalja, već i sveta, potom to rešenje ne dovodi u zabunu i posebno ne unosi ove nemire koji postoje u našem parlamentarnom životu. Ali, ako zanemarimo to i dođemo do ovakvog predloga iz odbora, koji fakat nije na pravi način konstituisan ili je vremenom izgubio ono što treba da ima, i iz toga proizilazi da se sam predlog dovodi u pitanje.
Iz toga dalje proizilazi da će promenom odnosa u republičkom parlamentu biti moguće da se menja guverner svakodnevno, tj. svakom promenom vlasti u Srbiji, a to ne doprinosi monetarnoj stabilnosti. Samom kandidatu niko nije na samom Odboru za finansije osporio stručnost, ali pripadnost Republičkoj vladi, a ona je ministar, mislim da dovodi u pitanje nezavisnost, a tu nezavisnost Narodne banke Srbije mi smo dovodili u pitanje i zbog toga što se na onakav način konstituiše sam Savet i ostali organi Narodne banke Srbije.
Znači, to su bili razlozi zbog kojih sam, kao predstavnik DSS, izuzeo mišljenje. Nama se, takođe, čini da je ovaj guverner za jednokratnu upotrebu, on će isključivo koristiti kako bi bio spona između Narodne banke Srbije i republičkih vlasti, Srbiji se bliže izbori, ti izbori naravno da nailaze na biračko telo koje je nezadovoljno politikom Republičke vlade i potrebno je u svakom slučaju, a možda i nekim monetarnim intervencijama, poboljšati jednokratni status te vlade u biračkom telu.
Zbog toga kažem, izdvajam mišljenje, i mi ćemo ovom prilikom biti uzdržani, a svakako dočekaćemo i kao parlament i kao država trenutak kada ćemo se svakako izboriti za status Narodne banke Srbije, kao jedne samostalne nezavisne institucije koja će na pravi način rukovoditi monetarnom politikom ove zemlje. Zahvaljujem.
Gospođo Čomić, poštovani narodni poslanici, nemam inspiracije da pričam u sali u kojoj nema kvoruma. Mislim da bi bilo jako korektno da se izborimo ovde, obzirom da u ovoj sali očigledno nema kvoruma i mislim da je besmisleno da pričamo kada nikoga iz Ministarstva finansija nema. No, hajde, kada je već tako, neka ostane makar zabeleženo u stenografskim beleškama, kakav je stav Demokratske stranke Srbije kada je u pitanju Predlog ovog zakona o Narodnoj banci Srbije.
Prvo, ne možemo a da ne umešamo dnevnu politiku i činjenicu da je u toku jedan od najžešćih političkih sukoba na političkoj sceni Srbije, sukob između guvernera Narodne banke i ministra finansija. Nakon onih, maltene ljubavnih pogleda na spotovima izborne kampanje Miroljuba Labusa, eto dokaza da je u Srbiji tanka linija između ljubavi i mržnje, šta je u Srbiji, maltene, kumovska svađa.
Evo vidite u kakvoj atmosferi donosimo jedan od vrlo značajnih zakona, posebno kada uzmemo u obzir današnji rad naše Skupštine, kada uzmemo u obzir i današnji sistemski zakon, zakon o finansiranju političkih stranaka, i da je u sklopu tih zakona, u vreme donošenja i rasprve oko tih zakona, kada imamo prosto činjenicu da gospodin Đelić ne sedi ovde, kako bi se pripremio za sukob sa guvernerom Dinkićem. Mislim da je to nepravedno prema građanstvu Srbije. Prema nama poslanicima manje-više, mi ćemo se već izjasniti svojim glasanjem.
Kada je u pitanju sam tekst zakona, pronalazimo u njemu niz manjkavosti i kontradiktornosti. Pitamo se - koji su to autoriteti, iz oblasti prava i finansija, pisali ovaj tekst. U Saveznoj vladi, prethodnoj, postojao je sektor za monetarnu politiku. U našoj Republičkoj vladi nema sektora za monetarnu politiku i pitamo se, kao poslanici, ko je pisao taj zakon. Znamo da ga nije pisala Narodna banka Srbije, znamo da se oni nisu uključili nijednog trenutka u pisanje ovog predloga. Znači, neko je iz Ministarstva finansija pisao ovaj zakon. Međutim, na moje pitanje na Odboru za finansije, to pitanje sam uputio ministru Đeliću - ko je pisao ovaj zakon, nikakav odgovor nije dao.
Potom, kada pogledamo tekst Predloga zakona videćemo da se u osnovi, pre svega, ovde traži jedan odgovarajući odnos Narodne banke Srbije prema Republičkoj vladi i obrnuto. Ono što ne možemo da odagnamo kao osnovni utisak, to je da o nezavisnosti na kojoj insistira ministar Đelić nema ni govora. Ta nezavisnost nije obezbeđena, iako nekoliko deklarativnih članova na njoj insistira. Pogledajte član 2, poslednji stav, zapisano je - Narodna banka Srbije u obavljanju svojih funkcija neće primati niti tražiti uputstvo od državnih organa i drugih lica. Sjajno zapisano, puno znači, znači idemo ka toj nezavisnosti.
Već u sledećem članu 3, nakon deklaracija tipa - osnovni cilj je postizanje i održavanje stabilnosti cena i finansijske stabilnosti, već imamo kontradiktornost. Kaže - Narodna banka, ne dovodeći u pitanje ostvarivanje svog osnovnog cilja, podržaće sprovođenje ekonomske politike Vlade Republike Srbije, poslujući u skladu sa načelima tržišne privrede. Opet u članu 4. kaže - utvrđuje režim kursa dinara uz saglasnost Vlade i samostalno vodi politiku kursa dinara. Član 10. - Narodna banka Srbije u izvršavanju svojih funkcija sarađuje sa Vladom i drugim državnim organima i u okviru svoje nadležnosti preduzima mere za unapređenje te saradnje. Prvo se pitamo, da li je uopšte potreban ovakav član i opet postavljamo pitanje - ko je pisao ovaj predlog zakona?
U odeljku - Organi narodne banke, član 12, nakon toga imamo odeljak vezan za organe narodne banke i naravno, dolazimo do najbitnijeg organa banke, mislim na guvernera, i dolazimo do ovog aktuelnog sukoba između guvernera i ministra i do jednog načelnog pitanja - ko predlaže guvernera Narodne banke? Ideja Demokratske stranke Srbije, ne samo zbog toga što smatramo da je to najbolje i najumesnije u ovom trenutku za našu zemlju, za naše društvo, već zato što je to i najbolje iskustvo iz razvijenih demokratskih zemalja sveta, jeste da guvernera predlaže predsednik Republike.
Ta ideja ne počiva na našoj dnevnoj politici i na činjenici da jedan odbor, kao što je Odbor za finansije, ne preslikava stanje iz parlamenta, već da sam parlament ne preslikava ono za šta su se birači 2000. godine u decembru mesecu izjasnili, već preslikava ili prikazuje jednu, možemo da iskoristimo onu reč koju ministar finansija često pominje, a to je "tajkunizaciju Srbije". To je nešto što mi ne možemo da primetimo, a davati takve ingerencije jednom odboru koji je pre svega političko telo, a ne stručno, mislimo da je krajnje neumesno. To znači da je naš predlog bio da guvernera predlaže predsednik Republike.
Takođe, jedan od razloga zbog čega neće glasati za ovaj zakon je kompetencija saveta Narodne banke Srbije. Smatramo da je treba smanjiti u onom obimu u kome su određene kompetencije nadzornog odbora Narodne banke Jugoslavije, po onom saveznom zakonu od pre godinu dana. Smatramo da je to umesniji način i za taj odnos između njih i Republičke vlade, jer će savet biti organ pre svega republičkih organa vlasti, poput ovih nesrećnih radiodifuznih i ovih drugih saveta koje smo imali prilike da u ovoj skupštini izglasavamo.
Znači, taj savet više pokazuje podređeni odnos Narodne banke Srbije prema Republičkoj vladi nego nezavisnost ove institucije i to je jedan od razloga zbog čega nećemo glasati za ovaj zakon. Naravno, u članu 39, ne smanjiti, kako je predviđeno amandmanom koji prihvata Republička vlada, na 5%, koliko je moguće iz rezervi Narodne banke pozajmiti deficitarnom republičkom budžetu, već ukinuti, izbrisati taj član, zbog toga što je načelno DSS za politiku gde država pre svega kreira privredni ambijent, a nikako ne učestvuje u njemu kao bitan činilac, sem u kreiranju.
Član 43. je opet primer jednog vrlo lošeg teksta. "Narodna banka Srbije, uz saglasnost Vlade, utvrđuje režim kursa dinara", a zatim sledeći stav u istom članu: "Narodna banka Srbije samostalno vodi politiku kursa dinara". Da li je potrebno uopšte ovako nešto zapisivati? Sve u svemu, jedan loš zakonski predlog, opterećen silnom borbom između premijera i ministra. Večeras ćemo gledati duel. Žalosna je naša Srbija, izbori su neminovnost i molim vas da ovakve predloge više ne dobijamo, a kada ih dobijemo i kada želimo da ih ispravljamo, mislim da je minimalno da imamo ovde ministra kome se možemo obratiti i pokušati da ovakve projekte popravimo.