Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srboljub Živanović

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, kao što možemo videti da smo u pravu da je Vlada preglomazna, jer ako pogledamo danas ko je ovde ministar, jeste Snežana Samardžić-Marković, pa prema tome, ona je sposobna da verovatno zameni ministra za trgovinu Slobodana Milosavljevića, a verovatno Božidara Delića.
Ako pogledamo preko 20 ovih ratifikacija i ako se osvrnemo unazad, videćemo da smo akcenat bacili na saradnju sa zemljama koje ste vi posle petokotobarske revolucije zbrisali kao prijatelje, jer ste se okrenuli zapadu, misleći da se sunce rađa na zapadu,a ne na istoku. Ali, kako vreme odmiče, svhatili ste kako su ona vaša predizborna 10-godišnja obećanja koje su vam davali vaši nalogodavci nisu ostvarila, vi se okrećete onim zemljama koje mogu da vam pomognu, odnosno sve to što vam je od 2000. godine pa na ovamo govorio jedan od naših najvećih stručnjaka i najvećih heroja, a to je prof. dr Vojislav Šešelj.
On vam je govorio još tada da grešite u jednoj velikoj saradnji sa Zapadom. Još tada je rekao jednim narodnim jezikom, da se ovca jednom godišnje šiša, a ne više puta, ali vi to niste poverovali, već tada je vama samo bilo najbitnije srušiti režim i doći na vlast. Dolaskom vašim na vlast, mi vidimo kako danas funkcioniše privreda Srbije. Rađa se slamka nade, a to su Ruska Federacija i Kina.
Prvo, osloniću se na zakon koji govori o slobodnoj trgovini sa Rusijom. U prošloj godini, moram vam iskreno reći da zahvaljujući Rusiji, srpski seljak i poljoprivreda su opstale. Setimo se samo jedne povrtarske biljke koja je pomogla seljaku da opstane, da revitalizuje svoju proizvodnju, a to je kupus. Na žalost, nije se to posle dugo nastavilo. Čujete žalopojke ovde od poslanika kada pričaju kolike su cene poljoprivrednih proizvoda. Imate cenu jabuka po 1,30, a kolik danas grca Srbija pod ovim proizvodom? Da ne govorim unazad, jer bih se ponavljao o onome što vi nikako nemate sluha, jer sigurno, moram vam reći, da je malo vas koji ste došli iz privrede, jer ne znate da zahvaljujući Rusiji, ekonomska blokada Srbije je prebrođena. Uspeli smo da ne budemo gladni.
Pitaćete kako? Lepo, mnoge fabrike mineralnih đubriva su radile zahvaljujući gasu iz Rusije. Rusija nije tada zatvorila gas, već je on imao slobodan protok i dug se plaćao poljoprivrednim proizvodima. Sada kada je kod vas sve ovo otvoreno, kada ste otvorili granice, kada ste u predizbornoj kampanji govorili – doći će Zapad, doći će oni preko koji će doći da uzmu direktno bez posrednika da uzimaju robu od seljaka. Ali, nažalost, vi ste postavili tu barijeru. Postavili ste te velike ekonomske tajkune koji su se obogatili, a nažalost, koji danas svojim bogatstvom čine i grade ekonomiju i društvo ove zemlje.
Dame i gospodo, kada pogledamo i kada se osvrnemo unazad, vidimo kako Kina funkcioniše, svakodnevno pričamo o jednom velikom industrijskom razvoju ove zemlje, o preporodu. Sad se hvatamo i za Kinu. Videli ste sad, pre jedno mesec dana, možda i kasnije, kada predsednik obilazi Kinu, hvata se opet za slamku spasa, može li ta Kina doći da nam gradi mostove, da nam gradi infrastrukturu, da nam ta Kina pomogne da možemo da progledamo.
Dame i gospodo, nama izgleda neće moći niko pomoći, dok ne budemo rešili unutrašnje probleme korupcije, kriminala i mafije. To je ona najopasnija boljka danas koja mori ovu zemlju. Napravite nekakav potez, napravite nekakvu Moravu, napravite nešto što bi bilo senzacionalno da se vidi kako vi funkcionišete, kako vi hvatate ili hoćete da uhvatite one vaše koji mućkaju, koji kradu, i tu se zastavi posle mesec dana, on se pusti na slobodu. Ništa nije dokazano koliko je ko ukrao i koliko je ko opljačkao ovu državu. Ne treba mnogo vi da žalite ni da određeni novac nudite seljacima da bi mogao da preživi, samo vi njemu pomozite da njegova roba dođe na tržište Rusije i Azije i sve će biti u redu.
Takođe, na Odboru za nauku i tehnološki razvoj raspravljali smo o ova dva zakona o sporazumu, jeste, i o tehnološkoj i tehničkoj saradnji nauke Kine i Srbije i, normalno, o ratifikaciji sporazuma oko uvoza radioaktivnih čestica ili radioaktivnog otpada iz Vinče.
Ovde su kolege dosta govorile o tom problemu, ali, verujem da ovako kako ste obrušili privredu Srbije i uništili svako preduzeće osećam da je i Vinča, kao naučni institut takođe ruiniran, obrušen i uništen. Čuli ste od kolega koliko je naučni institut iznedrio doktora nauka, koliko je iznedrio stručnih stručnjaka, ljudi iz ove oblasti.
Nije džabe bila priča da na ovom delu Evrope po značaju ovog naučnog instituta, pre 20-ak godina pričalo se da je Vinča jedan od glavnih koji grade atomsku bombu, zato što je bila značajna, jer je bila jaka po stručnosti, po kapacitetu ljudskog kadra. Danas sta vi to ruinirali, devalvirali vrednosti tih istraživača. To je ono što vi, verovatno, prvo određenim zakonskim normama, lažima, kao što je gospodin Delić iznosio da je obezbeđen novac, 25 miliona dolara, da se ovaj otpad iz Vinče ukloni. Međutim, to nije tačno.
Moram vam reći da na Odboru za nauku i tehnološki razvoj mnoge stvari su izrečene, pa ću pokušati da to prenesem, verovatno, prvi put i vama, a verovatno i prvi put građanima Srbije. Četiri ili pet sastanaka Odbora za nauku i tehnološki razvoj, diskutovali smo i pričali o stanju o Vinči. Tu je pokušao Miroslav Vesković, pomoćnik ministra da objasni situaciju i mislim da je i državni sekretar tj. Snežana Pajović, takođe pokušala da objasni stanje u Vinči.
Međutim, kontradiktorno objašnjenje je bilo njihovo u odnosu na ono činjenično pravo stanje koje se u stvari dešava u ovom preduzeću. Kolege su dosta pričale o tome ali nisu se dotakle određene materije, koja je u stvari vrlo bitna i koja treba da govori kako i na koji način se danas stanje u Vinči dešava.
Moram napomenuti da ova Vlada nije obavestila, niti je dala do znanja šta je u stvari Vlada učinila sa NATO alijansom koja je u stvari priznala da je na teritoriji Srbije i Crne Gore korišćena municija sa osiromašenim uranijumom.
Sada ću vam pročitati - javno preduzeće koje upravlja nuklearnim objektima Srbije ima zadatak da se brine o svom nuklearnom otpadu koji se nalazi u sastavu onoga kako je formirano i to zapravo znači ovo što ste pomenuli materijale, zemljišta koja je kontaminirano upotrebom municije sa osiromašenim uranijumom, a najveći deo da se sve što se na odgovarajući način desilo na prostorima Srbije, osim prostora Kosova, i na prostoru Crne Gore je na jedan određeni način izvršena dekontaminacija. To znači da je skinut površinskih sloj zemljišta sa onih lokacija na kojima je došlo do kontaminacije.
Moram da vam kažem da smo imali malo sreće u svemu tome, u tom smislu da je upotreba te municije bila na odgovarajući način, rekao bih, više testirana od mogućnosti samog oružja, nego što je bio cilj municije.
Međutim, Vlada je dobila novac od NATO alijanse i time je priznala NATO alijansa da je koristila municiju sa osiromašenim uranijumom. Pitam vas - gde je Vlada to objavila da je dobila novac od NATO alijanse?
Dame i gospodo, kao što ovde postoji 31. tačka koja govori kako je došlo do hronološkog uništenja Instituta za nuklearne nauke Vinča. Samo ću izneti jednu od tačaka, jer verujem da mi treba još jedno sat vremena da bi izneo, iako su moje kolege površno iznele pojedine tačke koje su doprinele razaranju ovog instituta.
Godine 2008. finansiran je program VIND Bivša Vlada Srbije i Ministarstva nauke, Ministarstva ANEM Pešikan, državni sekretar Uranija Kozmidis-Luburić donosi odluku o obustavi dalje izgradnje akceleratorske instalacije Tesla i IEN Vinča, navodeći u kojima se sankcioniše i ne otkrivaju odgovorni državni funkcioneri, rukovodioci sa sumnjom da se posao oko ovog posle usled nenamenskog utroška budžetskih sredstava u periodu ove dve decenije.
U toku avgusta i decembra 2008. novi potpredsednik Vlade ministar Đelić, to su izneli poslanici, rekao je da se za nauku može izdvojiti 6%.
Dame i gospodo, da bi ubedio, gospodin Đelić, i ostale članove Vlade, pokušavao je raznim transakcijama da obezbedi ili da ih ubedi da bi ovaj institut trebao da se nađe na budžetu države. Međutim, 1. januara 2009. godine prestaje finansiranje projekta VIND koji je formirala i kontrolisala isključivo Vlada Srbije.
Dalje, institut konstatuje da se u budžetu za 2009. godine nije našlo sredstava da bi se ovaj projekat mogao sanirati. Dame i gospodo, kao što vidite, na kraju, moram reći da moje kolege koje su iznele da istraživači i naučnici iz ovog naučnog instituta Vinča su nedavno konstatovali da je javno preduzeće "NOS" registrovano za vršenje komunalnih delatnosti i spoljno-trgovački promet bez dodatih tačaka sa nupljenim objektima i radioaktivnim otpadom.
Znate li zbog čega je formirano ovo javno preduzeće? Baš zbog toga i zbog tog cilja da bi se moglo ovo preduzeće zadužiti za 25 miliona dolara. U svojoj poseti koju je gospodin ministar imao u ... julu, tamo je boravio i rekao je da je obezbedio 23 miliona, što vidite i sami da nije tačno.
Ako još jednom sagledamo stvar koja je vrlo bitna za funkcionisanje ovog javnog preduzeća možemo shvatiti da se ne samo Vinča, već i okolina oko Vinče nalazi u jednom vrlo teškom, da kažem, ne izlaznom položaju, jer preti jedna velika ekološka katastrofa.
Ove godine ili 2010. godine treba da dođe ruski tim koji treba da izvrši transport, odnosno utovar ovog radioaktivnog otpada. Biće vrlo teško zato što stručnjaci koji treba taj deo posla da obave, verovatno ste mnoge oterali, neke milom, neke silom, što pokazuje koliko ste vi, u stvari, mislili o budućnosti ovog velikog naučnog instituta „Vinča“.
Ipak smatram da će ovaj projekat biti ostvaren i zbog toga je na Odboru za nauku i tehnološki razvoj jednoglasno podržan ovaj projekat da se to ostvari, ali smatram da ovo javno preduzeće trenutno, koje je formirano, vi morate, kao predsednik Skupštine, učestvovati, odnosno pokazati jednu dobru volju da se to ponovo vrati u tokove Skupštine, jer je Skupština 1977. godine preuzela obavezu osnivanja ovog instituta i smatram da vi svojim autoritetom treba da pokažete veliku i dobru volju, prvo da spasemo sve te, ima dosta i mladih i starih stručnjaka, njihov odliv iz ove države, o kome stalno govorite, na koji način treba te mlade ljude sačuvati i, normalno, da sačuvamo da ne dođe do velike ekološke katastrofe.
Kada smo na Odboru za nauku razgovarali, mi smo šire pričali o ovim projektima koji su vrlo prisutni, a to su projekti koji su vezani za termoelektrane na nuklearni pogon, gde ima dosta takvih termoelektrana koje su u okruženju. Čuli ste, dame i gospodo, koliko je ova vlada svojim nepromišljenim potezom zaustavila ili na neki način sprečila da se 48 kg visokog radioaktivnog materijala nađe na slobodnom tržištu, čija je basnoslovno velika vrednost.
Vi upravo niste uspeli da taj, da ga nazovemo visoko obogaćeni uranijum, koji je istrošen i koji je trebalo, takođe, da se nađe u zemlji porekla, da se vrati ponovo u svoje tokove, jer sigurno da je Rusija toliko tehnološki jaka da svojom preradom ponovo ga vraća u svoju namenu, tako da se može koristiti, da li u termoelektranama, a može čak i da se koristi za izradu atomske bombe.
Znači, to je vrlo bitno, što vas još jednom upozoravam, da se ovaj institut mora spasti, a to je i vaša i naša briga. Hvala.
Hvala. Izuzeo sam svoje mišljenje o donošenju ovog zakona, a to je zakon o autorskim i srodnim pravima, zbog toga što je došlo do mnogih nejasnoća koje se provlače kroz članove ovog zakona.
Prvo moram reći da su poseban sastanak sa matičnim odborom, Odborom za nauku i tehnološki razvoj, zakazala mnoga udruženja, gde su navela mnoge manjkavosti prilikom izrade ovog zakona. Pokušaću da iznesem koje su sve to manjkavosti koje su se javile pri izradi ovog zakona.
Po mojim informacijama, OPFS - Organizacija proizvođača fonograma Srbije dobila je dozvolu od Zavoda za intelektualnu svojinu da može kao reprezentativno udruženje proizvođača obavljati poslove iz ove oblasti i time doprineti rešenju haotičnog stanja što se tiče diskografije. Preko nje su uključeni i autori određenih dela, izvođači, tj. interpretatori, korisnici fonograma, proizvođači i emiteri, tj. radio i televizija.
Ovaj zakon je potreban da bi se koliko-toliko uveo red u ovoj oblasti jer se ovde u muzičkoj industriji obrće veliki novac, a dugogodišnji problem je što taj novac uzimaju svi drugi, a najmanje, ili čak nikako, oni koji su ga zaradili i kojima on zaista pripada.
U ovom zakonu se isključivo pominju postojeće organizacije koje su registrovane kod Zavoda za intelektualnu svojinu, a nigde se ne daje mogućnost da akteri u ovoj oblasti mogu biti i druge organizacije za koje se opredeli većina. To znači da organizacije koje ne posluju po određenim zakonskim pravilima gube tu dozvolu.
Znamo da Zavod za intelektualnu svojinu daje dozvolu za rad određenoj organizaciji, znamo da nadgleda rad te organizacije i oduzima dozvolu.
Kako je moguće da organizacija kao što je OPFS (to je organizacija diskografije) naplaćuje već tri godine po Srbiji novac, u svoje ime i ime izvođača i drugih učesnika iz ove oblasti i vrši raspodelu tog novca po samo njima znanim kriterijumima? Ova organizacija ima pet članova, upravni odbor, i znamo da skupština ima šest.
Gospođo Branka, vi ste vršilac dužnosti direktora Zavoda za intelektualnu svojinu i vi ste dobili ovaj materijal 19. 04. 2007. godine, u kome se decidno traži oduzimanje dozvole za obavljanje delatnosti organizaciji za kolektivno ostvarivanje i zaštitu prava proizvođača fonograma.
Vidite da ovde u upravnom odboru sedi pet ljudi, a u skupštini se isti ti ljudi pojavljuju. To su Maksa Ćatović, Branislav Stojanović, Bane Lav, Aleksandar Saša Popović, Ognjen Uzelac iz PGP-RTS, koji je smenjen zato što je kritikovao rad ove fonografske institucije. Takođe, imenovani su i drugi: to je Petar Đurić, a na njegovo mesto je imenovan Slobodan Loka Nešović.
Svi se ti ljudi nalaze u skupštini. Interesuje me kako je moguće da isti ljudi budu u upravnom odboru i u skupštini? Verovatno ćete to vi kasnije objasniti.
Novac se ubira po Srbiji, 90% paušalno. Na terenu su njihovi ljudi, koji za njih uzimaju novac od svih onih koji koriste radio ili kasetofon u frizerskim salonima, kafićima, restoranima, bakalnicama; taj novac na neki način paušalno uzimaju. Samo 10% radio-stanica plaća tu tzv. košuljicu, koju bi morali da imaju svi emiteri kako bi znali čije delo izvode tog dana; navodno, po takvoj evidenciji se novac isplaćuje onima kojima pripada.
Dame i gospodo, samo ću još kratko reći da je samo ova organizacija OPFS 2007. godine ubrala 159.000.000 dinara, što je preko dva miliona evra. Pet godina puta dva miliona evra, to je deset miliona evra. Gde je još i SOKOJ? Gde je sav taj novac koji je podeljen i kako se deli, to je pitanje koje Zavod za zaštitu intelektualne svojine mora da reši, da ovakvim organizacijama oduzme dozvole i slučaj preda nadležnim organima na rasvetljavanje. Hvala vam.
Ispred SRS podneo sam amandman na član 9. ovog zakona o civilnoj službi. U obrazloženju Vlade stoji: ''Amandman se ne prihvata iz razloga koji se navodi u obrazloženju amandmana pod rednim brojem 1.''
Na osnovu ovog odgovora možemo videti kako je Vlada shvatila ovaj zakon, jer nije htela da odgovori meni kao poslaniku na ovaj amandman.
U ovom članu govorite o Centru za civilnu službu kako biste navodno pratila civilnog vojnika u njegovoj službi.
Želim da iskoristim priliku da postavim ministru nekoliko pitanja:
1) Koji su kriterijumi za odlučivanju o broju redovnih i civilnih vojnika, pošto smo prethodnom čuli gospodina ministra kada je rekao da je veći broj onih koji su želeli da služe vojni rok nego što su postojale mogućnosti? Ne znamo o kakvim se uslovima radi da nisu mogli biti prihvaćeni svi vojnici koji su želeli da služe redovnu vojnu službu?
Takođe, plašim se da sa civilnim služenjem vojnog roka skrivate teško stanje u kasarnama, znam da su mnoge bombardovane i da njihova rekonstrukcija nije urađena.
Verovatno znate da vam one nisu ni bile potrebne, jer među vojnicima ima mnogo onih koji su građevinski radnici, pa uz malo ulaganja, ali pošteno, sve bi bilo obnovljeno i rekonstruisano. Pogledajte one kasarne koje se koriste, uslovi za život i boravak u njima su loši, objekti su nesigurni i opasni.
2) Oružja i oruđa su zastarela, a u mnoga su i neispravna. Motorna i borbena vozila su u stanju kao iz vremena Enver Hodže. Pitam vas, da li ste kao ministar išta učinili, po tom pitanju, pošto znam da ste tehničko lice? A, verovatno ovih dana i bijete jednu veliku bitku kako bi namenska proizvodnja, odnosno fabrike za proizvodnju oružja i oruđa mogle da konkurišu svetskim silama.
Ako mi dopustite, ja bih odgovorio na jedno pitanje, koje je juče postavljeno jednoj poslaničkoj grupi kada su se u diskusijama mnogi pozivali na cerske junake – verujem da se njima prevrću kosti kada njihovi potomci govore o njihovom junaštvu!
Hvala vam. (Aplauz.)
Dame i gospodo, podneo sam amandman na član 34. stav 3. koji glasi: „Za štetu koju prouzrokuje vozač neosiguranog motornog vozila koje se uobičajeno nalazi na teritoriji Republike Srbije, na teritoriji država članica EU ili država čiji je nacionalni biro osiguranja potpisnik multilateralnog sporazuma ili države u kojoj registarska tablica zamenjuje važeću međunarodnu ispravu o osiguranju od autoodgovornosti odgovara Garantni fond, u skladu sa zaključenim međunarodnim sporazumima.“
Dame i gospodo, kao što vidite, osiguravajući organ pokušava da drugim institucijama, kao što je garantni fond, osigura naplatu štete kod osiguranika, odnosno kod vozača ili kod vozila. Pitam ministra da li je potrebno da se u ovom članu... da li ulaskom, da li je moranje u Evropskoj uniji da se formira ta nova institucija, garantni fond, koja će biti sigurnost za isplatu štete? Ne znam na koji su način do sada osiguravajuća društva isplaćivala tu štetu.
Prema tome, smatram da država formiranjem jedne ovakve institucije u stvari stvara još jedan veliki trošak u budžetu, koji je takođe jedno telo koje nije u sastavu osiguravajućeg društva. Hvala.
Dame i gospodo, podneo sam amandman na član 78, i to da se naslov iznad amandmana briše. Odgovor Vlade jeste da ne prihvata moj amandman jer je stavom utvrđeno vođenje i ulaganje sredstava namenjenih za isplatu štete.
Dame i gospodo, kao što vidite, počelo je ulaganje iz državnog budžeta. Ne znam od kad se to zove ulaganje, ali verovatno je sada po novom finansijskom rečniku i to počelo da bude ulaganje. Verovatno vam vaši prijatelji iz EU više ne veruju, odnosno ne veruju našim osiguravajućim kućama. U stvari, veruju navodno vama da iz državnog budžeta, i to preko ovog garantnog fonda, mogu uzimati novac ako nastane bilo kakva šteta na njihovim vozilima ili čak za lica koja su nastradala u nekakvom saobraćajnom udesu.
To vam još jednom govori koliko vam vaši evropski prijatelji ne veruju, kao i Partnerstvo za mir koje ste potpisali, kada njihova vojska može biti na teritoriji Srbije, može žariti i paliti, silovati, ali da za to ne odgovara nijednom našem sudu, već odgovara sudu svoje države.
Kao što i sami vidite, vaši evropski prijatelji vam ne veruju. Ne veruju, jer mnogi ministri koji su bili u prethodnim vladama su uprljali ruke, postali su deo mafije, postali su simbioza mafije i novokomponovanih biznismena. To je ono zbog čega vam verovatno i MMF, pa i sva moguća udruženja Evrope više ne veruju, pa sada vidite. Hvala vam.
Dame i gospodo, podneo sam amandman ispred SRS na član 93. koji glasi: „Šteta prouzrokovana upotrebom motornog vozila, vazduhoplova, čamca ili drugog prevoznog sredstva, a ugovor o obaveznom osiguranju je bio zaključen sa društvom za osiguranje nad kojim je pokrenut stečajni postupak, naknađuje se iz sredstava garantnog fonda.“
Odgovor Vlade je da ne prihvata ovaj amandman, jer se odnosi na isplatu osigurane sume, odnosno naknadu štete od društva za osiguranje nad kojim je pokrenut stečajni postupak.
Dame i gospodo, plašim se, pošto postoji velika kohabitacija između mafije i vlasti, da će ovo dovesti do retroaktivnog, da će reaktivirati mnoge nenaplaćene štete mnogih osiguravajućih društava koja su opet otvorena nekako sumnjivo.
Kao što sami vidite, plašim se da ne dođe do ovakvog slučaja kakav je danas prisutan: setva je počela, Vlada sedi u 'ladovini i u klimatizovanim prostorijama, a seljaci žanju i daju obavezan otkup državi.
Mislim da je prisutan zakon prirode, vi to dobro znate – kada ugine životinja u prirodi tada nailaze lešinari, uzmu ono što njima odgovara, pa posle toga opet nailaze drugi... Od 2000. godine naovamo mnogo je bilo takvih lešinara, koji su „olešili“ budžet Republike Srbije, koji su „olešili“ Srbiju, koji su doveli radnike i seljake ...
Dame i gospodo poslanici, podneo sam amandman na član 8. stav 1. da se briše. Ovde je u obrazloženju dato da je potrebno formirati komisiju za kontrolu državne pomoći, ali se ja, dame i gospodo, pitam koliko je za ovih osam-devet godina komisija formirano, da li je formirana komisija za kontrolu donacija koje su stigle, od 6,5 milijardi dolara? Gde se taj novac slio?
Šta je sa donacijama koje su stizale u energentima? Dobro se sećate, 2000. godine je stizalo dole, na jug Srbije, naročito u Niš, a bivši predsednik Vlade Zoran Živković nikada nije javno rekao gde su se ti energenti slili; verovatno su se slivali u kupovinu ove zemlje na Fruškoj gori, koju on sad koristi kao privatni preduzetnik.
Pitam se, dame i gospodo, ko je gradio vojnu bazu Bondstil na Kosovu i Metohiji? Verovatno nisu Amerikanci doveli svoju mehanizaciju i svoje preduzetnike. Da li je to kontrola, da li je komisija kontrolisala gde se slivao taj novac, ko je plaćao porez, da li se slivao novac u državni budžet? Ne verujem.
Dame i gospodo, šta je sa mnogim aferama ili sa najvećom aferom što se tiče šećera? Da li je komisija utvrdila, da li su organi utvrdili ko je najveći krivac za tu aferu, a dobro se sećamo da su tu bili umešani Pitić, Đelić…
(Predsednik: Oprostite, dva minuta, hoćete od vremena koje je predviđeno za vašu…)
Ne, završavam. Hvala.
Dame i gospodo poslanici, podneo sam amandman da se u članu 8. stav 1. briše.
Obrazloženje koje je dala Vlada kojim odbija da prihvati ovaj amandman je: „ Amandman se ne prihvata jer bi to značilo menjanje suštine sadržine celog člana 8. Kontinuitet u radu komisije je neophodan jer je komisija stručno telo i članovi komisije moraju da poseduju, održavaju i unapređuju svoje stručno znanje.“
Dame i gospodo, za ovih devet-deset godina mnogo je komisija formirano radi kontrole tokova novca, ali i sami vidite da je sve više kriminala, korupcije, malverzacija. Još od vremena formiranja DOS-a, ili 2000. godine, kada ste došli na vlast, stizale su donacije iz inostranstva od vaših velikih prijatelja a to je pomoć poljoprivrednicima, donacije u veštačkim đubrivima, i država je dva puta zarađivala: dobijala je đubrivo džabe, putem donacija, ali je zato to đubrivo prodavala poljoprivrednicima i u tom kontekstu govorila – evo kako vam pomaže ova vlada ili ova vlast.
Dame i gospodo, umesto da revizorske institucije rade svoj posao, a morate se vratiti unazad da preispitate svoje poslovanje, vi to ne smete jer bi se verovatno mnogi od onih koji su danas deo vlasti našli sa one strane zakona. Zbog toga smatram da bi ovaj zakon trebalo povući iz procedure; verovatno ste videli da SRS traži da se takoreći svi članovi ovog zakona brišu jer je to još jedan pokušaj da operete sebe. Hvala.
Dame i gospodo poslanici, podneo sam amandman ispred SRS-a, na član 2. tačka 8) – da se briše.
Obrazloženje – SRS smatra da ovaj predlog zakona ne podržava celovitost Republike Srbije i u suprotnosti je s Ustavom Republike Srbije, posebno sa članom 8. stavom 1. koji glasi – teritorija Republike Srbije je jedinstvena i nedeljiva.
Obrazloženje Vlade zbog čega ne prihvata moj amandman, mislim da će ga gospođa Kalanović ipak prihvatiti, jeste da se amandman ne prihvata iz razloga što član 2. tačka 8) Predloga zakona određuje efikasnije iskorišćavanje domaćih prirodnih resursa i dobara.
Dame i gospodo, pitam se, da li je i danas Vladi smetalo da pošalje novac tamo gde je potrebno, odnosno u ruralna područja, i da pomogne ekonomski i materijalno stanovništvo Republike Srbije?
Smatram da i danas, a kako danas, tako i pre sedam-osam godina, Dragan Veselinov je počeo s prvom regionalizacijom, kada je izjavio – ne može u Srbiju da ide vojvođansko žito. Sad vas pitam, da li su danas u Srbiji, kada je počela berba malina i kada treba da počne žetva pšenice, određene cene i da li se utrkuje taj trgovački lobi da opljačka još jednom najvećeg radnika i heroja, a to je, vi to dobro znate, seljak?
Sigurno je da vi niste izašli s određenim merama. Pokazaću vam kako ti otkupljivači pljačkaju seljaka, jer su se skupili hladnjačari i ne dozvoljavaju cenu otkupa maline, koju pojedine firme mogu da daju, već naprotiv, samo upisuju količinu, ali cene nema nigde. To će isto biti i sa pšenicom, koju ćete sigurno uzeti po pet-šest dinara i opet ćete opljačkati seljaka. Hvala vam.
Dame i gospodo poslanici, podneo sam amandman na član 14: u novom članu 37a, stav 6, reč – ministar zamenjuje rečju – ministarstvo. Obrazloženje – SRS smatra da je ministarstvo, a ne ministar, nadležno za obavljanje poslova iz ovog delokruga rada i da određuje količinu semena koje se za pojedine vrste šumskog drveća smatraju malim.

Moram iskreno reći da je odgovor Vlade, zbog čega ne prihvata amandman, takoreći identičan kao i za sve ostale amandmane, pa sam smatrao da je ipak Vlada trebalo da dogovori adekvatnije nego što je ovo napisala, kao što je isti odgovor i za amandman 9, 10, 11, a u stvari nema nikakve veze sa ovim amandmanom koji sam podneo na član 14.

Dame i gospodo, kao što se Ministarstvo za poljoprivredu određenim subvencijama ponaša prema stočarima, prema ratarima, to je isti način kao što se ponaša prema ljudima koji se bave sakupljanjem ovog semena. Dobro znate da seme šumskog bilja je vrlo teško sakupiti, a i ako se sakuplja, njegova plodnost je svakih šest-sedam godina, tako da su zemljoradnici prinuđeni da teškom mukom taj posao obavljaju.

Kao što se obično i dešava, kao što je Ministarstvo za poljoprivredu devalviralo vrednosti ratara, seljaka, svakog poljoprivrednog proizvođača, pa je i ovog puta devalviralo vrednosti proizvođača šumskog bilja i rastinja.
Dame i gospodo poslanici, podneo sam amandman na član 8. stav 2. Predloga zakona, to su odgajivačke organizacije, da se posle tačke 6) doda tačka 7) koja glasi "obavlja i druge poslove u skladu sa aktom o osnivanju regionalne odgajivačke organizacije".
Obrazloženje: SRS smatra da je neophodno izvršiti pravno-tehničku redakciju teksta zakona koja će odgovarati suštini i smislu zakonskog projekta kojim se uređuje problematika stočarstva.
Odgovor Vlade glasi da amandman nije prihvaćen zbog toga što predložena izmena ne podrazumeva pravno-tehničku izmenu teksta. Takođe, amandman se ne prihvata iz razloga što su Predlogom zakona jasno definisani poslovi, odnosno nadležnosti subjekata u stočarstvu, pa tako i regionalne odgajivačke organizacije, te predložena rešenja ne prihvataju.
Dame i gospodo, ako pogledate regionalne organizacije, odnosno organizacije većeg ili širokog tipa, to su organizacije koje u stvari stavljaju pod svoju kapu i male odgajivače stočarstva. Vi ovom organizacijom želite da učinite nekakvu plansku proizvodnju, ali koja ima drugačiju konotaciju – da male proizvođače, koji su od 10 do 20 grla, vezano za tov junadi ili od 15 do 20, vezano za tov svinja, da ih ugušite, odnosno da su oni u povlašćenom položaju, ti veliki proizvođači, a ne sitni.
Dame i gospodo poslanici, čini mi se da je ovaj motor zaribao, ovo što je rekao gospodin ministar. Ali, ovaj predlog zakona koji je došao na dnevni red, mislim da je trebalo da preživi još jednu duboku analizu, jer ako pogledamo ovde u ovom članu broj 2. stav 1, gospodine ministre, vi ovde i livade i pašnjake smatrate obradivim površinama.
Znam šta to vi mislite, ali dole u postupku vi kažete – proces je komasacije.
Šta mislite, procesom komasacije ako poljoprivredni individualni proizvođač dobije i livadu i pašnjak, pa koliki je kvalitet te zemlje i kako i na koji način će ta zemlja da rađa?
To je problematično, jer ako već težite komasacijom, erozijom i svim ostalim fundamentima koji su uključeni u ukrupnjavanje zemlje, onda mora doći i do razdvajanja adekvatnih površina, odnosno praćenja i kvaliteta, da se ne desi u selima Mačve kao što se to dešavalo u selima posavotamnave.
Dame i gospodo poslanici, podneo sam amandman na član 29. da se briše.
Opet Ministarstvo hoće da uvede novo telo koje će da upravlja, odnosno hoće da poveća broj zaposlenih. To znači da želi opet centralizaciju, odnosno opet hoće da uguši lokalne samouprave u kojima su formirane direkcije za poljoprivredu.
Želim da postavim Ministarstvu nekoliko pitanja. Brzo ću to postavljati.
Pitam šta je sa 780 hektara obradive površine koju je uzurpirao MK „Komerc“ vlasništvo gospodina Kostića – a to je Aerodrom Sombor?
Šta je, dame i gospodo, sa Fabrikom kafilerije koja je trebalo da se izgradi u srcu Mačve, u selu Klenju, gde su najveći proizvođači povrtarstva?
Dame i gospodo, šta je sa fabrikama koje je opštinama Ministarstvo za poljoprivredu dalo sertifikat da se izgrade fabrike za uništenje fizičko-hemijskog otpada?
Jedna takva ista fabrika trebalo je da se uradi u Šapcu, ali zahvaljujući SRS i SPS ta fabrika se nije uradila, zbog toga što smo znali kolika je štetnost emitovanja gasova od te fabrike, ali sada će pokušati da se uradi ta fabrika u srcu Šumadije – to je u Ćupriji.
Dame i gospodo, šta je sa najvažnijim procesom koji ste vi, kada ste došli na vlast posle petooktobarske revolucije, obećali seljacima – blagostanje, a to je zadrugarstvo? Obećali ste da omogućite seljacima da žive od svog rada, a u stvari vi živite od njihovog rada.
Dame i gospodo, to je petooktobarska revolucija u kojoj ste vi obećali radnicima i seljacima, a uništili ste privatizacijom sve fabrike koje su se bavile proizvodnjom.
Dame i gospodo poslanici, podneo sam amandman na član 11. stav 2. Posle tačke 7), dodaje se tačka 8) koja glasi – mora biti prilagođeno srpskom jezičkom standardu. Šta to u stvari znači?
Znači, dame i gospodo, da proizvođači određenih sorti trebalo bi da koriste imena iz srpskog jezika, a ne u stvari da koriste imena, verovatno, njima bliska tamo, da li po istom činu koji čine, a to je SAD ili EU.
Ali, poznata je činjenica da je sorta bilja u biljnoj proizvodnji, pa prema tome i voćarstvu, osnov za rentabilnu proizvodnju. Ako je sorta slaborodna ili nema odgovarajući kvalitet plodova, ili ako je osetljiva prema biotičkim i abiotičkim činiocima, i nema pogodno vreme zrenja prema lokalitetu u kome se gaji, onda ni najbolja primena agromera neće uticati na povećanje rentabilnosti njenog gajenja. Stoga rad na selekciji i oplemenjivanju voćnjaka od davnina je bio prisutan i verovatno će biti još veoma dugo vremena.
Sorte voćarstva su bile intenzivirane još u drevna vremena. One su došle još iz doba Heraklita pre 400 godina, a ovde kod nas u Srbiju je doneo Aleksandar veliki, car makedonski, on je preneo šljivu i jabuku. Intenzivan rad na selekciji i oplemenjivanju voćnjaka počinje još pre 250 godina. Od tada pa do današnjih dana, prema gruboj proceni, nauka je registrovala oko 80.000 raznih voćnih sorti, od toga jabuka i jagoda oko 200.000…
Dame i gospodo, verovatno da se prethodni govornik iz nepostojeće političke stranke razume u rakiju, ali ne u sorte. Ipak ću odgovoriti na pitanje stručno, prof. dr Arsen Stančetić i dr Milojko Ranković sa Instituta Čačak su ovo obrazložili, pročitaću vam.
Smatra se da je šljiva požegača najstarija voćna sorta, ponikla na Kavkazu, odakle je Aleksandar Veliki, car makedonski, preneo prvo u Grčku, a potom na Balkan 333 godine pre naše ere. Takođe se kao vrlo stare sorte pominju i jabuka i šljiva, zelena krupna renkloda, za koju postoje pisani podaci da se nalazi u proizvodnji od pre 2000. godina.
Dame i gospodo, ovo je knjiga, pogledajte, ako laže koza ne laže rog. Prema tome, dotični gospodin se ne razume u šljivu, ali se verovatno razume u rakiju, i verovatno da l' nije pod dejstvom alkohola.