Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srboljub Živanović

Govori

Hvala. Dame i gospodo poslanici, ispred SRS podneo sam amandman na član 160. da se briše. Obrazloženje. Nema razloga da vazduhoplov koji predstavlja osnovno sredstvo samo iz tog razloga bude izuzeto od izvršenja. Šta to podrazumeva? To je zaštita delatnosti. predmet izvršenja prodajom vazduhoplova ne može da bude vazduhoplov koji predstavlja osnovno sredstvo i neophodan je za obavljanje osnovne delatnosti privrednog društva, drugog pravnog lica ili preduzetnika protiv koga se sprovodi izvršenje.
Gospodine ministre, u ovom zakonu vi negde donosite odluku da može kao osnovno sredstvo da se vazduhoplov proda, da bi se određeni troškovi mogli namiriti, a u ovom članu vi to ne dozvoljavate.
Evo vaše obrazloženje - predloženi amandman se ne može prihvatiti, s obzirom da se ovim članom predloženim zakonom vrši zaštita lica protiv koga se sprovodi izvršenje, ukoliko je vazduhoplov, odnosno osnovno sredstvo za obavljanje osnovne delatnosti tog lica. U navedenom slučaju mora se odrediti drugi predmet izvršenje.
Gospodine ministre, mi dobro znamo da, normalno, i kontrolori leta i sveobuhvatno vezano za sistem vazduhoplova, kada je vršena modernizacija, u kojoj je učestvovala američka kompanija "Rejtion", uzet je kredit od Evropske investicione banke od 34 miliona. Pitam vas, a to je pitala i SRS, gde su utrošena ta sredstva, u koju modernizaciju? Mi, predstavnici vlasti, a i građani Srbije nisu videli ili ne vide tu modernizaciju koja je navodno sprovedena ili koja je uzeta za tu namenu da bi se to izvršilo.
Molim vas, moramo jednom stati na put tom kriminalu, koji je najviše zastupljen u tom javnom preduzeću, koje je i medijski bilo propraćeno da bi se upoznali građani, ali, čini mi se, jeste cilj da se upoznaju, ali donošenje određene odluke inspekcijske kontrole ili bilo čega, to je nedopustivo i to ovo najjače zakonodavno telo ne donosi takvu odluku izvršne vlasti da bi to moglo da se sprovodi. Zbog čega? To je taj problem. Zbog čega mi ovde sedimo? Da obelodanimo to korupciju, taj kriminal ove desetogodišnje vladavine ove DOS-manlijske vlasti, koja je kriminalno sve privatizovala i uništili.
Da li mi verujete, u razgovoru sa ambasadorkom u Briselu, koja je rekla – ne mogu da shvatim predsednika države, predsednika Vlade koji uz sebe drži određene ljude, a to im navodno zamera i EU i njihovi predstavnici, koji su svojim postupcima kriminalizovano doprineli da se uništi ovakva lepa zemlja, koja se zove Srbija.
Da li nama treba, s tim završavam, neko napismeno ili bilo kako da nam to napiše, a da mi to ne možemo da sprovodimo? Pa ne možemo to da sprovedemo zato što na vlasti i dalje sede oni od kojih treba početi čišćenje. Znači, idemo onom narodnom – riba s glave smrdi, pa se čisti. Mora s glave da se čisti, moraju ministri da budu pročešljani. Zato sam i rekao, moram da idem na psihijatrijsko posmatranje, jer imam platu istu kao i svi ovde poslanici. Obrađujem tih 20 hektara zemlje i ja sam na pozitivnoj nuli, ne mogu životno da opstanem.
Pitam se kako pojedini ministri imaju po nekoliko desetina stanova? Odakle, od čega su to stvorili? Niti imaju svoje firme, niti bilo čega. To je problem, to je enigma ovog društva, ove vlasti i svega ovoga što je danas bit ovog sistema. Mora se stati na put tom kriminalu, toj korupciji, ali, molim vas, i obelodaniti, da se kaže da li je Marko Marković ukrao to i to i da li je zbog njegovog nedela uništeno to i to. To se danas uništilo i u ovoj avio-kompaniji o kojoj danas čitav dan pričamo i ovih dana, vi to dobro znate, kada govorimo i kada smo pričali o svim zakonima koji su pod juresdikcijom vašeg ministarstva. Hvala vam.
Dame i gospodo poslanici, poštovani građani Srbije, danas raspravljamo o jednom vrlo važnom zakonu gde se nadam da će otprilike poslanici SRS uspeti da analiziraju ovaj zakon i da na neki način donesu jedan veliki zaključak koji će na kraju doprineti nekom poboljšanju rada seljaka, poljoprivrednih proizvođača.
Poznata je da je sorta u biljnoj proizvodnji, pa prema tome i u voćarstvu, osnov za rentabilnu proizvodnju, ako je sorta slaba, rodna ili nema odgovarajući kvalitet plodova, ili ako je osetljiva prema biotičkim i adbitičkim činiocima i nema pogodno vreme sejanja prema lokalitetu na kome se gaje, onda ni najbolja primena agro mera neće uticati na povećanje rentabilnosti njenog gajenja. Stoga rad na selekciji i oplemenjivanju je prisutno dosta dugo, ovo iz razloga govorim što nijedna biljka, a ni voćka nije bez nedostatka pa je stoga, nastoje da se stvore sorte sa manjim nedostacima.
Savremena selekcija stoji pred mnogobrojnim problemima pri stvaranju novih sorti i biljnih, odnosno novih sorti voćaka. Šta je u stvari jedan veliki cilj ovog oplemenjivanja? Pa jeste, znači, kao što sam i na početku svoje diskusije rekao da se stvori veća rentabilnost onih koji se bave proizvodnjom. Ovde postoje tri činioca, a to je proizvođač, država i korisnik. Znamo ko je proizvođač, proizvođač je seljak, država danas ona se ovim poslom ne bavi, na žalost, bavi se jedan trgovački lobi i ono što je na kraju, jeste krajnja distanca, jeste korisnik.
Kada kažemo korisnik, potrebno je proizvoditi što više, a da na kraju onaj koji koristi taj proizvod jeste da ga koristi i aktivnije i da njegov kvalitet bude što bolji. To se na žalost danas u ovoj zemlji nije desilo, ne može da se desi, jer vi dobro znate posle 5. oktobarske revolucije, vi ste tada imali jednu glavnu foskulu, mi pobeđujemo vi dobijate. Ali razmišljam, ko je u ovom lancu sada, ova tri lanca, ko je sada u stvari dobio. Iako pogledamo lanac koji se bavi ovom, da ga tako nazovemo, znači, proizvodnjom, odnosno, oplemenjivanjem, vi se smejuljite, jer vama verovatno je sve dozvoljeno da se smejuljite, ali ako pogledate te institute koji su se bavili ovim zadatkom, danas tih instituta, kao što su to u svojoj diskusiji moje kolege rekle, tako ređi ne postoje ili su na ivici svoje propasti.
Gospodine ministre, danas, morate mi verovati, da sam tako reći svake noći, znači, na traktorima zajedno sa seljacima pripremajući redukovanu aleju za setvu, gde seljaci umesto da koriste oplemenjenu pšenicu, visoko rodnu, oni koriste iz svojih ambara. Zbog čega je koriste? Pa, koriste je zbog toga što ne mogu da je plate tri puta većom cenom nego ovu danas koju vi otkupljujete od seljaka.
Znači, on je prinuđen da mora da seje tu pšenicu i na koji način ste vi onda pomogli seljaku da sa tom oplemenjenom pšenicom on može da dobije veći prinos, odnosno da ima veću rentabilnost, odnosno da krajnji korisnik, to su seljaci, penzioneri, radnici i ova sirotinja kojih ima blizu milino, da može da koristi tu jeftinu hranu. Jer danas se u Srbiji ne sme da bude gladi. Danas Srbija mora, mora da svakom građaninu da obezbedi da ima pristojan obrok ali vi to niste uradili već dobro se sećate kada ste na Slobodnoj Evropi govorili koliko je narodnih kuhinja 2000. godine u Srbije. Ali vas pitam koliko je danas korisnika narodne kuhinje, danas u Srbiji.
To je 10-godišnja vaša vladavina koja govori kako ste urnisali, kako ste upropastili sistemom oplemenjivanja biljnih sorti i voćaka, kako ste upropastili ono što smo imali do 2000. godine. To je ta vaša kriminalizovana privatizacija, jel danas, pogledajte kako su tajkuni kupovali i pola Vojvodine, znači na koji način su došli do te kvalitetne vojvođanske zemlje koja je nekada se prognoziralo da je mogla da hrani više od pola Evrope, a danas ne možemo samo da ishranimo svoje stanovništvo u Srbiji. To je ona foskula kojom ste se vi 2000. godine borili ali na kraju tu foskulu vi niste za ovih deset, jedanaest godina pokazali i dokazali danas u Srbiji.
Ono što takođe moram napomenuti, a to je kako i na koji način je dostupno, ako je ovih dana hiljadu prvi Srbin ubijen na Kosovu i Metohiji zato što je došao da obiđe svoje imanje, da vidi kako će sa tim oplemenjenim biljkama da poseje, kako će da preživi.
Prilikom dolaska međunarodnih snaga na KiM 1001 Srbin je ubijen a ni jedan proces nije procesuiran. Dobro znate, 1999. godine je ubijeno 14 žeteoca koji su žnjeli pšenicu na svom imanju. Ubili su ih i do danas za njih nije dokazano i pokazano, nije procesuirano ko je taj zločin učinio, odnosno te međunarodne snage, odnosno njihove institucije ne žele danas to u Srbiji da prikažu. To je problem,
Gospodine ministre, došli ste u jednom vrlo nezgodnom momentu. Neću govoriti ovo što su moje kolege rekle, jer ovim oplemenjavanjem je dobro zamišljeno, ali kako je to zamišljeno? Zamišljeno je na taj način, gospodin Krstin je to dobro objasnio, videli ste, možda niste imali vremena, u jednoj prolećnoj setvi kolika je reklama bila inostranih instituta, inostranih semena vezano da dođu na naše tržište. Sigurno znajte da one sorte kukuruza i pšenice koje su proizvedene u našim institutima vezane su za neka podneblja, vezana su za podneblja u ograničenom sistemu padavina i temperature. One su meritorne koliko i kvalitetno mogu da daju u prinosima a normalno i u kvalitetu. To je taj problem koji je vrlo prisutan, a zbog čega ste vi otvorili tržište, odnosno otvorili ste da može inostrana semena da dođu na naše podneblje, ali niste toliko uradili da se naša semena nađu na njihovom tržištu, jer dobro znate koliko je u istočnoj Evropi, koliko su ti instituti postizali u finansijskom pogledu, uspeli prilikom izvoza naše semenske robe.
Šta danas govorimo? Danas mi u stvari uvozimo ili proizvodimo, ne ove oplemenjene znači biljke, tj. sorte koje treba da posejemo, na našim područjima, već u stvari proizvodimo i toliko da opet ne budemo kurentni na tržištu sa proizvodnjom drugih zemalja.
Moram vam iskreno reći kada sam pre tri godine bio u Londonu, pa video sam tada u njihovim radnjama isključivo uvoznu robu iz Argentine, iz Brazila, ali nema nigde uvezene robe iz Srbije. To je taj problem i o čemu mi onda diskutujemo i o čemu je ovaj zakon danas.
Voleo bih da ovaj zakon oživi, ali kako da on oživi? Kako on da dođe do jedne upotrebe koja je zadovoljavajuća za nas, ali ne da mi zadovoljimo druge, to je taj problem. Znači, morate se okrenuti ka onim ljudima koji danas vi kažete treba, odnosno treba posejati 550 hektara zemlje pod pšenicom, kako je posejati? Pa, redukovano. Ne može da se uzore. Nije padala kiša. Nije suša.
Kako i na koji način obezbediti seljaku koji danas treba da uloži 550 evra da bi posejao pšenicu, a koliko će posle iz nje da izvuče na kraju kada sve sabere?
Vi ste jednom prilikom rekli – pa, 30 dinara po kilogramu cena pšenice odgovara i tu može seljak lepo da živi. To je lepo za mišljenje, ali ja vas pitam a gde je danas 30 dinara po kilogramu pšenice? Nema je nigde. Ona je danas od 17, 18, 19 dinara na berzi, kukuruzi isto tako. Znači, i ako je slabo rodio, dobro znate da je podbacila proizvodnja, ali gde smo mi danas na tržištu, ko danas otkupljuje?
Vi danas pokušavate da sa tom proizvodnjom, odnosno sa tom proizvodnjom koju mi želimo da proizvedemo na našim poljima, da li može seljak da prati određene agroimpute koji su su potrebni prilikom ulaganja u toj proizvodnji, pa ne može. Kako sada, zamislite, kolika je cena tona prehrane ili MPK đubriva, a kolika je cena semenske pšenice, kada sve to stavite na papir videćete da je seljak u minusu i vi ste ga doveli da rub propasti.
Kažete i slažem se sa vama da mora da postoji lanac proizvodnje. Valjda je bolje prodavati finalni proizvod nego sirovinu. Pitam vas gde mi to danas da preradimo? Vi dobro znate, oboje smo iz Šapca, gde je Šapčanka koja je prerađivala voće i povrće i gde se ona danas nalazi i šta se danas u njoj proizvodi. Nema ni slova "A" ni slova "Š" da su u njoj proizvodi od voća ili povrća. Da ne govorim bilo šta drugo dalje.
To je u stvari poenta danas, da je uništeno sve ono što je moglo da finalizira. Sada mi hoćemo preko noći da napravimo fabrike i da ih izvezemo. Pa, lud čovek bi mogao da pretpostavi da je valjda bolje prodati finalni proizvod nego sirovinu, ali mi nismo u mogućnosti jer smo kriminalnom privatizacijom uništili sve. Ne treba da vam nabrajam. Evo, mogu samo da vam kažem koliko je uništeno u zadnjih godina. Osamdeset hiljada firmi je u različitim oblicima blokade, 66 računa da će biti u blokadi, a 22 hiljade preduzeća je već spremno za blokadu i likvidaciju. Tu se nalaze i zemljoradničke zadruge. Vi sada pokušavate nekim novim metodama da bi se približili sa onim zakonom, da bi se mogli približiti poljoprivrednom proizvođaču, seljaku, jer dobro znate da veleposednici danas u Srbiji i ovo što oni danas proizvode ti ljudi ne mogu da zadovolje onoliko koliko treba da bude zadovoljena proizvodnja u pogledu proizvodnje, kao što ste i napomenuli da je potrebno uraditi i napraviti suficit u izvozu poljoprivrednih proizvoda.
Prema tome, celokupan poljoprivredni mehanizam, morate mi verovati zato što sam na njemu danonoćno, zato što na njemu provodim i radim, je urnisan i doveli ste ga do jedne propasti, ali to je materija koja se neregeneriše vrlo brzo, ona mora da prođe period da bi vi ponovo uspostavili taj lanac proizvodnje od njive do trpeze i da to bude jeftino, odnosno da to bude pristupačno, odnosno da ne može da se desi da za vreme predizborne kampanje određene proizvodi ili određeno se desi, pad cene, a kada sve to prođe kasnije, vi to dobro znate, kako umete da se podignu cene odnosno da krajnji kupac ispašta a to su naši građani Srbije. Hvala.
Dame i gospodo poslanici, poštovani građani Srbije, ovi zakoni su bili na matičnom Odboru za nauku i tehnološki razvoj. Moram vam reći da je diskusija na Odboru bila dosta pozitivna i da smo dosta stvari elaborirali, trudeći se da na neki način razjasnimo određene nejasnoće koje smo zapazili čitajući i analizirajući ove zakone.
Sigurno da se donošenjem ovih zakona želi postići određena pravna regulativa, ali sam i na Odboru pitao neke stvari. Nažalost, ta pravna regulativa jeste prisutna, ali se pitam da li i u zadnjih 30-ak, 40-ak godina, kada su privreda i industrija bile toliko jake, kada smo imali veliki broj tih stručnih ljudi, ljudi koji su želeli svojim određenim znanjem iz određene oblasti, nije morao da bude samo intelektualac da bi patentirao nešto ili izmislio određeni tehnološki sistem, i vrlo je bilo bitno što u bilo kojem društvenom sistemu ti ljudi nisu se mogli razumeti. Odnosno, nikada nije bilo dovoljno razumevanja da bi ti patenti mogli da se nađu i ustroje u određenoj implementaciji.
Na Odboru za nauku sam čak i pominjao određene patente stručnih ljudi, još kada sam radio u privredi, kada smo pokušavali da ih implementiramo, da nađu svoju prođu u privredi. Međutim, oni nisu mogli da nađu svoju prođu u privredi, tada Jugoslavije, već, nažalost, našli su svoju primenu u drugim zemljama, koje su imale razumevanja odnosno tamo gde su razumeli i te empirijske ili projektovane obrasce sa kojima smo se susretali, da bismo na kraju mogli dođi do određenog cilja.
Smatram da danas, a to sam rekao i na Odboru za nauku, na neki način sve pokušavamo da implementiramo jednom rečenicom – to želimo zbog EU. Mi prvo to treba da želimo zbog sebe, a posle toga treba da dođe da se svi ostali ustroje prema nama, ali ne a se mi ustrojavamo prema drugima. Svojom posetom institutima Londona video sam mnogo naših mladih ljudi koji tamo razrađuju određene projekte. Vi dobro znate kakav je taj proces, a naročito ministar Obradović, gde od samog projekta pa do proizvodnje je potrebno da prođe jedan veliki ciklus.
Kada neko, kada taj koji je izmislio ili koji je predao određeni patent, on sada traži razumevanje onih stručnih ljudi koji treba da donesu ocenu o regulativi i sprovođenju tog svog patenta. Ali, nažalost, vrlo retko se ti patenti, da li zbog nerazumevanja onih koji su trebali krajnju ocenu da daju ili onih koji nisu hteli ili nisu razumeli čoveka koji je hteo da plasira svoj patent, ostvaruju. Na kraju, on izmučen svim stvarima u državi, ne mogavši naći svoj određeni cilj, on je to sprovodio dalje. Ne treba ništa da vam govorim kako i na koji način.
Mi se dičimo mnogim našim ljudima, slavnim ljudima, Nikola Tesla, Mihajlo Pupin, itd. Ali, oni u svom vremenu tada nisu mogli u Srbiji doći do tog svog cilja, već su morali da traže druge, oni koji su imali novca ili oni koji su imali razumevanja, da bi mogli da sprovedu te svoje patente ili taj svoj projekat. Sada ovde imamo novca, a nadam se i htenja.
Moram da vam kažem da možda nepisani patenti koji su danas prisutni u ovoj državi, a to su patenti kako doći do određenog kapitala u sistemu ekonomije. Evo vidite i sami kako su i na koji način bez tog pisanog, bez objavljivanja patenta, Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić uspeli da dođu do velikog kapitala ali ne prijavljujući taj svoj patent dolazili do ove sume, odnosno do svog kapitala.
Dobro znate kako i na koji način oni uspostavljaju kontakte, navodno, sa privrednim komorama širom sveta i Japanom, pa kada su pitali gospodina Vučića zbog čega je tamo išao, kaže – išao sam tamo da bih uspostavio tu ekonomsku saradnju u prodaji malina.
Hteo sam samo plastičan primer, da vam prikažem, jer ne mogu ovde da prikažem taj patent drugi koji je nevidljiv, koji je ne moguć, ali ovaj ekonomski je vidljiv, može da se vidi. Zbog toga vam to i govorim.
Zapitao bih se koji je gram izvezen u Japan tih malina naših seljaka koji su želeli da iskoriste taj patent dragog gospodina.
Da ne govorim o ostalim drugim patentima, naročito gospodina Božidara Đelića koji je rekao – čujte, Srbija će da se obogati i iskoristiće tu svetsku ekonomsku krizu. Pitam se kako i na koji način smo mi do sada uspeli to da iskoristimo, tu svetsku ekonomsku krizu u korist naše ekonomije. Zato će u budućnosti izaći taj patent, ali mi čekamo taj patent tri – četiri godine i nikako da bude implementiran da bi mogli da ga iskoristimo.
Vidite, postoje i određeni patenti na kojima se, nažalost, zasniva privreda Srbije odnosno ta vizuelna patentiranost gde bi određeni stručni ljudi mogli stalno da je patentiraju, naročito u vremenu izbora, kada je potrebno određenim patentima ili određenim modelima da se građani Srbije prevari pa da bi mogli da zaokruže određene političke partije za koje bi glasali da bi i dalje mogli da ih vode. Nažalost, vidite i sami, tu sam samo hteo da implementiram, odnosno da plastično prikažem kako i na koji načni je sve vreme do sada zloupotrebljavano, odnosno oni ljudi koji su od pameti, koji su od znanja, koji su virtuozi, koji žele da svoje znanje, ne da ga unovče, nego da nađe svoju primenu u društvu i da društvo u celini ima korist od tih svojih patenata.
Vidite koliko je, nažalost, instituta u ovoj napaćenoj državi Srbiji uništeno, celokupna pamet. Stalno vičemo da ćemo zaustaviti odliv mozgova, da stavimo barijeru da mladi ljudi ne napuštaju Srbiju, da ne odu trbuhom za kruhom, ali vas pitam danas kao stručne ljude, kao ljude od autoriteta, ljude od znanja da li je moguće sve to zaustaviti i tu našu mladost i našu pamet ubaciti u sistem od koje bi imali koristi.
Kriminalizovanom privatizacijom su uništeni instituti u velikim sistemima, u velikim fabrikama koji su bili potencijalna moć odakle je bio pionirski početak svih tih pronalazača koji su mogli davati određene rezultati u jednoj budućnosti. Treba da znate, kada od samog projekta pa do te nulte proizvodnje, do jednog savršenstva rada mora da prođe jedan dugačak posao. Drugo, to traži veliku finansijsku moć, finansiranje.
Pitam vas da li danas ijedna privatna firma u državi Srbiji može da finansira ili hoće da finansira? Neće. Imaju mnogi koji mogu to da rade, kao što je Mišković i Beko, ali oni su finansirali u ovo dvoje, jer su videli u njima da mogu da dođu do jedne ekonomske moći, ali oni neće, idu na sigurno, da u ta dva čoveka, koja danas nude Srbiji prosperitet, oni Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića, sistemom otkrivanja "Vikiliksa", kako je otkrio kako i na koji način oni žele da pomognu Srbiji i srpskom narodu, oni žele da pomognu sebi i svom džepu i da što više sebe obogate a ne da bi pomogli srpskom narodu. Oni se nude kao spasioci srpskog naroda, ali verujem da će srpski narod shvatiti da su ova grupa prevaranata ljudi koji će ih prevariti i na čije floskule i razne priče ne smeju da nasednu na taj njihov projekat patenta.
Dame i gospodo, što se tiče ovih autorskih prava, vi dobro znate da prvo, kao predsednik Odbora za nauku i tehnološki razvoj, bio sam iznenađen kada je pre dve godine bila rasprava što se tiče ovih autorskih prava, naročito fonograma i ostalog što se tiče, da kažem, izvođača narodne muzike i da dalje ne pričam. Više su se oni uključili u ovaj rad, nego što je bilo reči do autorskih prava, određenih intelektualnih časopisa, da ipak ta autorska izdanja budu zaštićena, odnosno i da kao što smo i doneli odluku na Odboru za nauku i tehnološki razvoj, određenim diskusijama i konstrutivnim diskusijama, što smo i došli do određenog rešenja da to mora biti zaštićeno.
Smatram još jednom da svojim autoritetom gospodin ministar Žarko Obradović mora doprineti da danas mladost svojim znanjem dođe u jednu poziciju da pomogne danas ovoj razrušenoj Srbiji, jer bez pomoću tih intelektualnih mladih ljudi, verujte mi, mi nemamo izlaz. Bavićemo se ovde praznim pričama. Govorićemo o određenim tabu temama, gde nismo u stanju da ih rešimo ili ne smemo da ih rešimo, ali ti mladi ljudi su danas spremni da se uhvate u koštac, da rešavaju sve te probleme i da pomognu ovoj državi. Smatram da ćete vi to pomoći. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, videli ste danas diskusije poslanika vezano i za poziciju i za opoziciju, a normalno i diskusiju i odgovore gospodina ministra Mrkonjića, da je katastrofalno stanje u železnici. Ako pogledamo, svi ste se u stvari objašnjavali ili diskutovali ste o problemima, o posledicama, a nikako o uzročnicima koji su danas prisutni ili koji su već prisutni 30 godina. Dobro znate, za ovih 30 godina, čuli smo ovde od jednog poslanika iz pozicije, koji govori da najveći problem jeste prisutnost ili postavljanje kadrova u Železnici politički podobnih, u stvari nestručnih ljudi. Onda je analizirao, ali je zaboravio da analizira da je u jednom javnom preduzeću, danas JAT, da su najveće posledice zbog toga što su bili postavljeni kadrovi iz SPO i DSS, da su tamo nastali najveći problemi.

Takođe, možemo reći pod broj 2. jeste kriminal i korupcija. U svakom javnom preduzeću je taj kriminal i korupcija, toliko prisutna da ne treba da govorimo, da objašnjavamo koliko je novca pokradeno, koliko je sve to zloupotrebljeno, da danas ne bi bilo potrebno da uzimamo kredite, da li od MMF ili bilo koje druge banke, već samo da vrate ono što su pokrali bilo bi dovoljno da se izvrši revitalizacija, kako infrastrukture, tako i opreme na Železnici. Nažalost, kako nam je sudstvo, kako sve to funkcioniše, to se izgleda u ovoj zemlji neće desiti.

Takođe, možemo da kažemo šta je još jedan veliki uzrok, a to je kriminalna privatizacija danas u Srbiji. Jutros ste videli, stigao je poslanik, nažalost, gospodin Vlahović, koji je bio prvi ministar privatizacije u Srbiji, koja je toliko kriminalno uništila privredu i ekonomiju da o tome ne bi trebali više da pričamo, već i vrapci na grani govore šta je i kako je ta privatizacija urađena u Srbiji. Čim je nestalo privrede, čim je nestalo proizvodnje, pa normalno da je moralo doći i do propasti Železnice. To vam govorim kao čovek koji je radio 30 godina u privredi. Govorim o hemijskoj industriji "Zorka" u Šapcu, gde je lično fabrika "Zorka" imala svoje lokomotive i svoje vagone. Danas, moram vam reći, oni su isečeni, to više ne postoji. Bilo je jedno veliko saobraćajno transportno preduzeće u hemijskoj industriji "Zorka" u Šapcu, a da ne govorim dalje.

Ako pogledate i uđete u železničku stanicu, vi imate, ne znam kako i na koji način da vam to objasnim ili da vam pokažem kakva je ta rupa danas gde treba da se bavi prevozom putnika ili da se bavi prevozom robe. Znate li zašto služe te železničke stanice? Služe jer se tu seku za otpad, za sekundarnu sirovinu, tu se seku određene lokomotive, vagoni i da ne govorim više šta. Znači, to je danas prisutno, govorim o železničkoj stanici u Šapcu, a putujem i vidim da je to svugde. Isto tako možemo da primetimo, kada uđete bilo gde, u selo ili bilo gde, u manjim i većim varošicama, kao i u gradovima, odmah ćete primetiti veliku zgradu koja je ruinirana, a to je škola. Isto tako tamo gde su železnički čvorovi možete primetiti kako i na koji način izgleda ta železnička stanica, odnosno ta njena infrastruktura.

Gospodine ministre, vi kažete, ja vas tu podržavam, u redu je, da se podignu ti krediti, a i podizaće se krediti koji će biti potrebni za revitalizaciju celokupnog ovog infrastrukturnog dela vezanog za Železnicu. Ali, pitam vas, kada dođu ti krediti, zbog čega se onda ti krediti zloupotrebe ili novac ode na neku drugu stranu, a jedan minorni deo ode u Železnice, odnosno samo da bi se to javno moglo prikazati? Na jednom seminaru, koji je bio 11, 12, 13. i 14. u Briselu, gde sam bio lično prisutan sa delegacijom, gde je trebalo da se konstatuje i da se donese određeni zaključak vezano za tu jugoistočnu regionalnu transportu saradnju, ali moram vam reći – gde mi sebe da vidimo u toj jugoistočnoj transportnoj saradnji sa bilo kojom zemljom u okruženju? Ne možemo da vidimo.

Pazite, ovo je propala kuća koja ne može izvršiti revitalizaciju. To je jedan problem. Ja bih se sa vama složio, da mi imamo sutra mogućnosti i da može to da se uradi. Znate kako, što rekoh, dobićemo mi kredite, odobriće ljudi kredite, ali ti krediti će otići za saniranje socijalnih slučajeva, odnosno da se čuva socijalni mir, pa će otići dalje u penzijski fond, bilo gde ili na neki način, ono najgore, da će neko taj novac prisvojiti individualno, ko ima pristupa ka tom novcu. To je taj jedan veliki problem.

Moram vam reći, pre 35 godina kao student posetio sam "Gošu" u Smederevskoj Palanci, koja se bavila proizvodnjom vagona. Kasnije, kao čovek u privredi sam posetio Fabriku vagona u Kraljevu. To je bio jedan veliki uzor Srbije, to je bio jedan veliki uspon. Tada, u to vreme je bilo te privrede vezano za Železnicu.

Znači, mi smo radili vagone za evropske zemlje. Pitam vas da li danas Srbija može to da uradi? Ne može. Mi imamo pameti, ali nemamo one zdrave pameti, organizacione pameti da se vratimo i da ponovo to proizvodimo. Ne možemo mi sve da uvezemo, jer morate dobro da platite. Da li znate ko uvozi? Uvozi onaj samo koji će sutra da ima koristi od tog uvoza, da bi mogao sebi da sjuri novac u džep. To je taj problem.

Inače, ti naši stručni ljudi, video sam na institutu u Londonu, gde se naši ljudi bave konstrukcijom najsavremenijih vagona za prevoz transporta. Da li mi razmišljamo da te ljude ponovo vratimo u našu zemlju? Razmišljamo, ali kako, gde u ovoj propaloj privredi, na ovim nogama danas, gde se celokupna politička i ekonomska elita zemlje nalazi? Ne možemo.

Moramo vam iskreno reći, razočaran sam, mi sami sebe lažemo sa ovim zakonima, donosimo određene zakone, a kada će ti zakoni naći svoju implementaciju? Nikada, samo proforme da ih donesemo, da kažemo – uradila je ta vlada to. Meni bi bilo drago da se to pozitivno desi i da nisam u pravu, ali na žalost ću ja biti u pravu, a vi nećete biti u pravu, da vas zloupotrebljavaju kao čoveka, kao ličnost, a vi ste do sada mnogo puta svoj obraz stavljali na kocku zbog nekih drugih, ali vi dobro znate zbog koga ste sve to stavljali.

Ovde čujemo – istorijat. Ista ta istorija što se tiče železnice, ali od istorije mi danas ne možemo da živimo. Moramo da gledamo šta ćemo dalje. Čuli ste od mnogih poslanika da železničke pruge tako reći više ne postoje. Kada sam polazio u vojsku, dobro znate, išli smo svi železnicom, "Ćira" me je vozio iz Čapljine do Trebinja, tih 70-ih godina. Pitam vas šta je danas, da li danas postoji "Ćira"? Vi kažete da treba da stignu lokomotive. Kada treba da dođu te lokomotive? Kuda će te lokomotive i ti vagoni da idu po Srbiji? Jedan od najjeftinijih prevoza danas jeste železnica i plovni sistem.

Svi smo mi danas ovde u jednoj teškoj situaciji. Zbog čega? Zbog prodaje obraza. Malo pre je kolega Prelić pričao o jednoj izdajničkoj političkoj partiji, koja je prodala sebe. Dobro znamo da odela gospodina Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića vrede koliko jedan hektar mačvanske zemlje. Pitam vas, verovatno treba da ide na psihijatrijsko posmatranje, zajedno sa vama primam istu platu, obrađujem 20 hektara zemlje, radim sve ono što niko od vas ne bi to radio na farmi, a tavorim na jednoj pozitivnoj nuli. Pitam vas kako su pojedini ministri stekli toliko kapitala, toliko stanova? Nisu čestito i pošteno to zaradili. To je problem danas. Pitamo se kako su pojedini ministri došli sa tetkinog kreveta i toliki kapital, tolike kuće. Pitam se danas kako?

Sada ću vam pročitati, sa tim ću završiti, telegram broj 08 Beograd, 1072, od 16. oktobra 2016. godine, 16,51 čas, koji je potpisao Manter, samo za službenu upotrebu. "Takođe ima znakova da je SNS dobila pristup francuskim sredstvima za podršku stranke. Po rečima dobro pozicioniranog i pouzdanog novinara, srpski tajkuni Miroslav Mišković i Milan Beko odlično plaćaju SNS. Drugi posmatrači i diplomate tvrde da Nikolić dobija podršku od francuskih donatora i da trenutno pregovara sa fondacijom jedne nemačke partije u vezi sa paketom pomoći."

(Predsednik: Malo ću vas fokusirati ka sadržini zakona.)

Završavam. To je "Vikiliks" objavio, to je ono što nas urniše, to je ono što nas danas uništava, ali uništava najsvetliji obraz današnjice, a to je srpski seljak. Hvala.
Dame i gospodo poslanici, poštovani građani Srbije, gospodine ministre, pripremajući govor vezan za ovaj zakon, jedan od najbitnijih i najvažnijih zakona za svakog građanina ove zemlje. Danas u Srbiji državni organi imaju dvojaku ulogu u pravu energetike. Oni su nosioci državne vlasti. Pored toga, oni su nosioci prava. Kao nosioci prava raspolažu dobrima od opšteg interesa i kao nosioci prava obavljaju delatnosti od opšteg interesa, ali i obaveze kontrole načina korišćenja dobara od opšteg interesa i kontrole obavljanja delatnosti od opšteg interesa. Državu i državne organi građani su ovlastili da zastupaju njihove interese i da se pojavljuju u ulozi nosioca prava i obaveza raspolaganja dobrima i pravima od opšteg interesa. Istovremeno, država preko svojih organa ostvaruje nadzor nad korišćenjem svoje imovine, jer danas u Srbiji ima registrovano preko 400 subjekata koji obavljaju različite energetske delatnosti.
Kupci električne energije su tarifni i kvalifikovani kupci. Tarifni kupci su oni kupci koji nemaju pravo izbora od koga će kupovati energiju i snabdevaju se regulisanom tržišnom energijom po profesionalnom tarifnom sistemu. Kvalifikovani kupci to su trgovci energije. Oni mogu uzimati energiju za svoje potrebe i prodavati zadnjem potrošaču.
Dame i gospodo, cilj ovog zakona jeste donošenje radi započinjanja procesa reforme energetskog sektora, sa ciljem obezbeđenja preduslova za razvoj i efikasniji rad svih subjekata koji obavljaju energetsku delatnost prema tržišnim principima poslovanja, kao i usaglašavanje ovog zakona sa principima EU.
Sada ću vam reći kako se energija i kako se danas ponaša EU. EU je jedan od najvećih potrošača energije na svetu. Od svih 27 zemalja članica ukupna potrošnja energije prelazi preko 1800 miliona tona ekvivalentne nafte, dok ukupna finalna potrošnja energije iznosi nešto manje od 1200 miliona tona. Domaća proizvodnja energije u EU opada posle 2004. godine i ona je spala na oko 850 miliona ekvivalentne nafte, što uključuje nuklearnu energiju sa 28%, čvrsta goriva, gas, naftu i obnovljive izvore energije. U 27 država članica EU, 2006. i 2007. godine, ukupan uvoz energije je iznosio negde oko hiljadu miliona tona ekvivalentne nafte. Zavisnost EU je prešla 50%, iznosi 53% ukupnih energetskih potreba. Nafta dominira sa preko 60%, slede i ostali energenti ugalj i gas.
Uvoz električne energije se svodi na ispod 1%. Pazite, ispod 1% uvoz električne energije. Najveći snabdevač nafte u EU su Rusija, Kazahstan i Norveška, a u delu uglja Rusija, SAD, JAR i Australija. Dok u delu gasa dominira Rusija, Norveška i Alžir. U zbiru Rusija je najznačajniji energetski partner u EU. Ona obezbeđuje negde oko 33% uvozne nafte i 42% uvoza gasa i 26% uvoza nafte.
Dame i gospodo, kao čovek iz privrede, sećam se perioda kada je ova napaćena "zemljica" bila bombardovana od ovih velikih naših sadašnjih prijatelja. Tada nisu hteli da odvrnu slavine ni za gas ni za naftu ni za bilo koji energent koji je uvožen, da bi mogli da preživimo odnosno i da proizvodimo u privredi, ali to je učinila majka Rusija. Zato vas i pitam da li moramo ipak da se okrećemo EU ili Rusiji? Zato sam vam ovo pročitao da bi mogli da vidite koliko EU zavisi danas od Rusije.
Ono što mene danas interesuje, a verovatno i građane Srbije, dame i gospodo, znamo da cene električne energije gasa, vode, komunalnih, zdravstvenih i prosvetnih usluga najdrastičnije utiču na standarde građana. Kada bi bile odobrene cene koje bi obezbedile rentabilnost poslovanja isporučioca ovih proizvoda i usluga, velika većina naših građana ne bi mogla to da plati. Nažalost, naš standard je takav da navedene cene imaju i socijalni karakter.
Navodno, vi želite da uništite ili da ukinete monopol isporuke električne energije i ostalih energenata. Navodno, hoćemo da prilikom implementacije svih energenata imamo druge snabdevače odnosno da se liberalizuju ostali proizvođači prema potrošačima tj. prema kupcima. Da li to nije put kako hoćete da prodate ovaj energetski sistem. Mislim, da sve ono kako ste dosad radili obično određenim zakonima, vi to modulirate kako bi mogli kasnije da opravdate, kako bi to mogli da otuđite odnosno da to nije više u vlasništvu države.
Vi dobro znate da prema Nacrtu zakon o energetici umesto Vlade, Srbiji je visinu gasa, od prvog dana određuje Agencija za energetiku. Novina je da mali proizvođači i domaćinstva od 2015. godine će birati snabdevače. Kada kažem snabdevača onda mislim na onoga koji će dovoditi ove energente u Srbiju i što govori da li je srpski građanin sposoban da može da to plati.
Na kraju ću reći ono što verovatno sve vas i interesuje, a takođe, verovatno je i moj kolega Goran u raspravi rekao, kakva je situacija sa energetikom i energetskim snabdevačem sa Kosova i Metohije kad dobro znamo da ovih dana najveći lobista jeste Hilari Klinton koja hoće, preko Svetske banke da se termoelektrana Obilić A sravni sa zemljom i da se na njenim temeljima podigne nova termoelektrana. Dobro znamo da svi oni koji su iz NATO ili da kažem iz Umnika, dosad vladali Kosovom, oni su u stvari lobirali, kako i na koji način je trebalo vršiti popravke u termoelektranama jer tu se najveći novac ubira, odnosno tu je i najveća korupcija.
Smatram i tim ću zaključiti da ovim zakonom, vi još jednom hoćete da prevarite građane Srbije, hoćete da obmanete javnost, jer vi hoćete da ovaj energetski sistem, termoelektrane, hidroelektrane, sve nosioce ovih subjekata, hoćete da ih prodate. Ipak mislim, gospodine ministre da vi pripadate političkoj partiji koja misli o socijalnoj strukturi građana i da to ne sme da se desi. Hvala vam.
Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, danas raspravljamo o vrlo važnom zakonu, o zakonu koji je označen kao bitan na seminaru, koji je održan u Briselu 11, 12. i 13. pod naslovom "Transport, infrastruktura u regionalnom saobraćaju za jugoistočnu Evropu".
Na tom seminaru su bili prisutni i članovi Odbora za saobraćaj republičkog parlamenta Srbije i govorili o problemima koji su vezani za sve vidove infrastrukturnog transporta a, normalno, tu je bilo reči i o vazdušnom saobraćaju.
Kao što ste i u ovom zakonu rekli, cilj ovog zakona jeste da se postigne veći nivo bezbednosti i veliki uticaj na vazduhoplovnu privredu, da se povećaju usluge u vazduhoplovstvu, odnosno da se stvori jedan veći nivo na kojem će se ostvariti ta bit koja je bitna u vazdušnom saobraćaju.
Dobro znamo da je u toku prošle godine Vlada Srbije usvojila Zaključak o transformaciji JAT u novu nacionalnu aviokompaniju. Trebalo je u toj novoj kompaniji da se odredi, odnosno da se postigne jedan veći nivo korporacije i rada ali, nažalost, to se nije desilo, jer se niko nije javio. Podsetiću, takođe, da je u toku 2008. godine bio raspisan tender za prodaju na kojem se, takođe, niko nije javio.
Dame i gospodo, ovaj zakon treba da uredi da sve te nesreće koje se dese, ne daj Bože, da u stvari telo komparativno, znači samostalno, bez uticaja da li vlasti države, organa, samostalno odredi ili donese zaključak zbog čega se desila ta nesreća, odnosno ta nezgoda.
Dobro znate da u eri velikih terorističkih akcija, gde je najviše i najveći primat, baš su određena aviokompanije, dobro znate šta se to desilo u Rusiji, koja ima veliki bezbednosni sistem, normalno u taj bezbednosni sistem su, takođe, uključene te aerokompanije, ili da ih nazovemo svi aerodromi širom Evrope.
Da budemo iskreni prema sebi, kada donosimo ovakve zakone moramo prvo da sagledamo da li je kompanija JAT sposobna, odnosno kakvo je poslovanje kompanije JAT, gde su moje kolege načele tu temu, a ja ću samo sa dve, tri rečenice da vam objasnim i da vam kažem kakvo je poslovanje JAT bilo za ovih 10 godina, odnosno koji je najveći problem bio, a to je menjanje, tako reći, godišnje rukovodioca po političkoj liniji, gde su se menjali rukovodioci iz političkih partija DS i SPO, što je na kraju rezultiralo velikim gubicima, odnosno i, na neki način, propadanjem ove avio-kompanije koja je nekada bila ponos stare Jugoslavije, Srbije, a kažem i imala velike predispozicije zbog velikog kvaliteta ljudi koji upravljaju ovim avionima, pilotima, gde smo bili na jednom velikom nivou, što se tiče kvaliteta i sigurnosti leta.
Reći ću da je zaduženost "JAT Airwys" uvećana u prošloj godini, jer je aktiva sa 14,54 milijarde dinara dostigla 18,75 milijardi. Pri tom, poslovni prihod od 2009. godine iznosio je 11,96 milijardi, a u prošloj godini je 11,55, dok je prošle godine gubitak u poslovanju gotovo utrostručen sa 925 miliona po završnom računu za 2010. godinu. Dostigao je 2,52 milijarde, a da je pri tom broj zaposlenih smanjen sa 1.508 na 1.291. Zbog ovakvog stanja možemo reći da Direktorat nije više sposoban da može da zadovolji kriterijume zbog čega je postavljen. Zbog toga mislim da i EU i svi korisnici aerotransporta i aerodroma su prisiljeni da moraju uvoditi ovo nezavisno telo koje će nadgledati rad avio-kompanije, odnosno sučeljavati se sa problemima koji se u toj avio-kompaniji dešavaju.
U svom izlaganju ste decidno govorili o jednom kriterijumu, o radu, o bitisanju ove avio-kompanije i o ciljevima šta avio-kompanija namerava u budućnosti da ostvari prilikom primene ovog zakona.
Čuli ste od kolege Avramovića da nećemo podržati ovaj zakon, ali ovaj zakon u sebi ima određenih pozitiva, bar što se tiče bezbednosne strukture.
Slažem se sa kolegom Avramovićem da dok se određene političke strukture ne budu promenile, odnosno dok ne bude u tim javnim preduzećima, evo, kada ovih dana imamo jedan novi potez vladajuće koalicije, koja u javnim preduzećima, da li na lokalnom ili na republičkom nivou, želi rukovodstvo, da ga izabere bez političke podobnosti, odnosno hoće da izabere rukovodstvo koje će biti sposobno da rukovodi javnim preduzećima u pogledu svog sposobnog materijalnog i organizacionog nivoa, što govori da je to opet jedna vrsta šarene laže, što se to u stvari neće moći desiti, jer ipak ako 3,36% danas na nivou Republike Srbije je zaposleno i živi od budžeta, da li od lokalnog ili republičkog. To znači da oni koji budu bili na vlasti da će oni i dalje određivati ko će i na kom mestu rukovoditi odnosno biti rukovodilac u tim javnim preduzećima.
Bilo bi dobro kada bi se to ostvarili jer tek bi tada došli na onaj nivo da stručni, pametni, organizacioni ljudi mogu rukovoditi preduzećima bez političke podobnosti jer ti krizni štabovi koji su 2000. godine, posle 5. oktobra, učinili najveće zlo, to je ovih 10 godina koje je uništila cela privreda, uništeno je sve ono što se decenijama stvaralo u ovoj zemlji.
Morate shvatiti da, kao ministar, kao organizator najvažnijeg posla koji ste obavljali, desetak godina i u onom sistemu i u ovom sadašnjem sistemu gde ste svojim virtuoznim organizacionim potezima dovodili do jednog velikog ushićenja, odnosno do ostvarivanja onih zadataka koje ste sami sebi postavili kao ministarstvo i kao čovek. Shvatite da to samo mogu sposobni organizacioni ljudi da urade bez mešanja politike u stvar jedne organizacije. Sve dok se to ne bude u ovom društvu, u ovoj državi ostvarilo mi ćemo nastaviti i dalji trend erozije propasti jer ne možemo više živeti na kreditima, na zaduženosti. Neću da govorim van teme, ali i ta tema je prisutna, što se tiče ove avio-kompanije. Pitam vas ko je pokrivao sve ove gubitke? Sigurno smo pokrivali iz budžeta Republike Srbije, a primale su se velike plate.
Znači, onaj ko je doveo firmu do lošeg poslovanja, morao je biti kažnjen da on prima malu platu a ne da prima platu toliku mesečnu gde jednom običnom smrtniku treba sedam-osam godina da bi tu istu platu mogao primati.
Imali smo i bio je taj put u nazad 50 godina koji je bio iza nas, kada je jedna politička partija mogla ili usmeravala. Ali, ipak se ta politička partija vremenom deformisala. Na kraju je došlo ono što je i trebalo, da su dolazili ljudi koji su bili sposobni da vode određena preduzeća, odnosno da vode državu i da se na neki način pozitivno odnose prema građanima, zbog čega su i birani.
Šta vi danas imate u ovoj zemlji? Nemate ništa. Sve je u eroziji. Ništa se ne zna unapred. Vi danas u sistemu poslovanja bilo koje firme ne znate ništa. Tržišna ekonomija može da posluje, samo u sistemu ako je došlo do stvaranja bogatog društva i ako je došlo do podizanja nivoa svesti onih koji su u proizvodnom ciklusu. Ali danas, kada toga u Srbiji više nema, kada je Srbija u svim porama otišla na nivo nule i ispod nule, ja ne vidim, osim jednog velikog reza, danas u društvu, u sistemu, gde je na najveći pijedestal podignut kriminal i korupcija. To mora da se zaustavi, ako bar ne može da se iskoreni, jer to je nov model koji je ova vlast stvorila za ovih 10 godina.
Ovo što se danas zbiva i to što stalno pričamo o borbi protiv korupcije i kriminala, ne znači ništa kada se ona na terenu ne ostvaruje. Jer, vidite, svi oni koji su uhapšeni, zatvoreni, posle nekoliko dana se puštaju, brane se sa slobode, imaju narukvice, da li ih imaju ili ih nemaju, a imamo i pojedine slučajeve gde se plaća da ne budu osuđeni. To je problem.
Danas jedan običan smrtnik, ako treba da se leči, nema para da plati i mora samo da umre, a onaj koji ima para ostaje da živi. Tako i onaj koji ima para da plati da ne ide u zatvor, on će da plati, neće ići u zatvor jer nam je pravosuđe najviše korumpirano, zajedno sa zdravstvom, sa prosvetom i sa svim ostalim delatnostima u našem društvu. Hvala vam.
Hvala.
Dame i gospodo poslanici, ovo je set od tri zakona, vrlo bitnih, ali proučavajući ove zakone ništa novo u stvari nije ni doneto, osim samo da bi mogli da postavimo temelje jedne apsolutne građe, građe koja treba da apsolvira i da taj nacionalni srpski identitet još jednom potvrdi.
Čuvari te istorijske građe, moramo biti svesni, su bile naše bake, majke, koje su još svojoj deci, svojim živim spomenicima pevali u kolevci, prenoseći im živo tu istoriju, taj srpski prefiks ljubavi nacionalnog bića. Pitam vas, da li 50 godina, kada smo pod komandom komunizma, kada je uništavano to srpsko biće, u zadnjih 10 godina pokušavamo pa i, nažalost, ovim zakonima hoćemo opet da se približimo i nijedan zakon koji ste do sada ovde promovisali u ovom zdanju nije prošao, a da ne pomenete EU. Pustite nju po strani i jednom krenimo da pokažemo ili da dokažemo taj jedan srpski identitet, da pokažemo tu jednu srpsku istoriju, da pokažemo to srpsko biće.
Ako konstatujemo i ako se vratimo u nazad, možemo reći da onaj narod koji nema svoju prošlost on nema ni svoju sadašnjost, ni svoju budućnost. Plašim se da jednog dana, a taj dan verovatno nije daleko, da Car Lazar ne bude bio sa zapada, odnosno da ne bude nemačkog porekla. Plašim se da, kao što reče ministar, kada govorimo o srpskoj kulturi moramo da se setimo svih ovih parametara koje je naveo, o delima Vuka Karadžića. Plašim se da i on ne bude nemačkog porekla, jer hoćemo ili želimo ili pojedinci to hoće isključivo svoj identitet da bi ga prikazali, oni ga prikazuju u drugačijem svetlu, oni ga prikazuju ne u onom svetlu odakle potičemo.
Nemojmo sada novi model oblačenja da nam bude izazov, sako i pantalone, već ona narodna nošnja, ona je izgleda deo koga se mi plašimo, da li hoćemo da je zaboravimo, a to je taj istorijski prefiks postojanja srpstva, odnosno srpske nacije.
Pitam vas, ovde je decidno rečeno, takoreći sve biblioteke i svi nazivi koji danas figurišu u Srbiji, da li biblioteka na KiM, odnosno biblioteka u Prištini, ona ostaje i dalje model koji govori o identitetu srpstva, o identitetu srpske kulture, o identitetu srpskog bića? Nažalost ne. Moram vam reći, pre 30 godina ta biblioteka i ta istorijska građa je bilo možda najznačajnije istorijsko poreklo građe u Evropi, pa može da se kaže i u svetu.
Ali, danas to nije tako. Taj albanski, da ga nazovemo fašistički, teroristički sindrom uništava sve ono što je srpstvo, a to su srpski spomenici kulture, to je u stvari prva biblioteka srpstva, a da ne govorimo o svim tim, kao što je o istorijskom značenju gospodin Nikola Žutić, moj stranački kolega, vrlo sjajno govorio i o datumima, a i o istorijskom biću, a normalno i o značaju istorijskom koje je sve to postizalo i dovelo do jednog značaja da opstanemo kao srpska nacija.
Danas govorimo o ova tri zakona koji treba da udare temelje istorijske građe, da se sve to sačuva, ali moram vam iskreno reći, kaže gospodin ministar, koga uvažavam zbog svog delovanja i svog rada, ali čini mi se dosta je toga uništeno, dosta toga je prošlo kroz ruke onih, kao što ministar reče, njih nismo uspeli prošle godine da zaustavimo, da sprečimo iznošenje sve te istorijske građe koja nema svoju vrednost.
Ono što je takođe vrlo bitno jeste, svi ovde govorimo kako i na koji način ta istorijska građa treba da se sačuva ili treba da se zaštiti. To je jedan veliki posao. Nažalost, mislim da je trebalo ranije delovati, jer i tamo gde nema ili tamo gde su Srbi proterani sa svojih ognjišta, proterana je i istorija i istorijsko biće, proterani su, nažalost i uništena određena dokumenta o tom postojanju.
Ovo što pričamo o nacionalnim manjinama, slažem se sa gospodinom ministrom da su to u pitanju bila i biće i ostaće ta jezička pisana ili nepisana reč, koja govori da još u ta vremena nisu postojale nacionalne manjine, ali kako i na koji način se vremenom to sve menja vidite i sami, nažalost, politika je ta koja ulazi u pore svega, pa i u pore ove bibliotekarske, da kažem muzejske građe, koja treba da sačuva ovo naše srpsko biće. Kako ćemo i na koji način govoriti svojoj deci, govoriti svojim potomcima o svom biološkom opstanku? Vi dobro znate da jedan čovek koji je napisao "Ideologiju srpskog nacionalizma" to je prof. dr Vojislav Šešelj, knjiga koja obiluje jednom velikom istorijskom građom, koja govori o ovom biću, o čemu danas svi mi treba da govorimo, da pričamo, da iznosimo.
Da li će čitav ovaj putopis, da li će sva ova građa koju su naši preci ili određeni ljudi koji su na neki način žrtvovali sebe, hteli da ostave nama, potomcima, da možemo s kolena na koleno tu građu prenositi, govoriti odnosno zaštititi je od uništenja, a kada zaštitimo građu od uništenja, zaštitili smo i uništenje svog nacionalnog postojanja.
Čini mi se da je to jedna najvažnija bit. Ovo sve što je napisano ovde u ovim zakonima, to je u stvari određena modulacija kako i na koji način to sve sprovesti. Ali, pitam vas, kao što reče gospođa Mojović – da li ima dovoljno sredstava da se sve to sačuva, odnosno da ljudi koji se bave ovim poslom, za mene su to kao arheolozi, oni imaju, nažalost, male plate, oni ne mogu da se izbore za svoj socijalni status. Vi dobro znate kako i na koji način je sve to bilo pokriveno, naročito ovim sredstvima, da li iz budžeta ili nekakvim drugim sredstvima.
Da li opet neće stići sredstva iz određenih donacija? Odnosno, vi te zajmove kao pretvarate u donacije, pa, nažalost, zahvaljujući tim donacijama ili sredstvima za zapada mi treba da sačuvamo svoj nacionalni identitet? Toga se ja plašim. Jer, sve ovo što je rečeno, to je apsolvirano u ovim zakonima, odnosno kako sve to po određenim članovima treba sprovesti.
Ovde je SRS dala nekoliko amandmana. Ako Vlada, Skupština ili ministar prihvate te amandmane, sigurno da će i poslanici SRS podržati ovaj zakon koji je od velikog istorijskog značaja. Jer, nažalost, kod nas se sve zasniva da bi moglo da opstane i to prilikom donošenja tih zakona. U stvari, trebalo bi da postoje ti nepisani zakoni koji nas čuvaju, koji nas štite, koji sprečavaju od uništenja svega onoga što je nacionalno, ono za šta se vekovima borimo da dokažemo i da pokažemo ovde u ovoj kući, koja se nažalost nalazi nasred puta, koju hoće svi da okupiraju i svi hoće da je prisvoje. Oni traže one koje, nažalost, hoće da joj sluganskim putem omogući da Srbija zaboravi sebe, odnosno da nema ni prošlosti, ni budućnosti, ni sadašnjosti.
Plašim se da su ti feudi koji hoće da je okupiraju, na ovakav način, bez oružja, da su našli nove saradnike u sadašnjoj vlasti koja, nažalost, će dati sve samo da bi mogla da opstane u sedlu, odnosno na konju na kojem se danas nalazi i na kojem danas jaše, a to je, moram iskreno reći, a to je nad građanima, koje danas ponižava i koje je spustila na najniži nivo.
Pitam vas – da li danas gladan čovek, milion gladnih ljudi u Srbiji ili milion onih koji se danas bore za svoj opstanak, da li mogu i da li im je prva ideja nacionalni idol odnosno nacionalizam, koji treba da im bude prisutan, a to je njihov opstanak? Ne. Da li ti isti ljudi treba da koriste biblioteke koje će biti savremene, univerzitetske, srednjoškolske, osnovne, kao što gospođa Malović reče, čini mi se da ćemo čak imati i biblioteke u obdaništima i u vrtićima, kako ste krenuli? To bi bilo dobro. To bi bilo sjajno. Ali vas pitam – da li danas jedan običan građanin, jedan običan čovek može da koristi ili da se pitamo ovde između sebe kada smo zadnji put pročitali nekakvu knjigu ili knjigu koja govori o biću srpstva? Nismo mogli da pročitamo zato što je borba za opstanak nacije velika, borba da se prehrane porodice, borba da opstanemo kao nacija u onom biološkom smislu, da ne umremo od gladi. To je danas ova vlast u poslednjih 10 godina, nažalost, sprovela u ovoj Srbiji.
Ne vidi se kraj. Ne vidi se kada će to biti zaustavljeno. Jer, mnogi, koji su mnogo obećavali za ovih 10 godina, mnogi koji su govorili o svim onim aspektima svog obećanja u predizbornoj kampanji nisu to ostvarili. Ne. Jer, znate kako je. Čovek da bi mogao da živi, u njemu se nalazi pet litara krvi. Ali, nažalost, za ovih 10 godina u čoveku, u biću, danas je litar i po ili dve, a ostatak, ne znam kako, čovek može i da preživljava, a to je prilikom unosa hrane, a hrana jeste i to nacionalno biće koje o njemu govori, ali, nažalost, danas u Srbiji toga više nema.
Moramo da shvatimo još nešto, ono što je vrlo bitno, a to je da ova vlast sve što god je mogla da uništi u čoveku – ona je uništila. Ona je samo stvorila i stvara samo jedno robotsko biće koje je okrenuto i samo misli prema EU. Nažalost, da li je car Dušan mislio prema EU? Hajde da se vratimo unazad, da pogledamo istoriju pa da vidimo da li je istorija srpstva...
Molim te, nemoj dobacivati, ako imaš šta da kažeš, javi se pa reci.
(Predsednik: Molim vas, nemojte ometati govornika.)
Da li svi ti zakoni koji su još u doba Dušana postojali, kada te zakone, odnosno kada ih pogleda današnja civilizacija, videće se koliko je taj prefiks kulturološki bio iznad današnjeg. Zato se i pitam da li je moguće i da li danas postoji ovo o čemu mi danas želimo da govorimo? Ovo je sjajna ideja. Ovo je odlično. Sve je ovde napisano odlično, osim jedne stavke, gde se govori opet da, nažalost, opet sve to mora da bude pokriveno pod velom EU i sporazuma u Evropi. To je ona šteta koja je sve ovo pokvarila.
Znači, kada pričamo o sebi, kada pričamo o svojoj istoriji, kada pričamo o svom biću, zbog čega pominjemo EU, pustimo, pa mi smo deo Evrope, možda taj deo Evrope kada je civilizacija bila ovde, do jednog vrhunca, možda su nam bili do članaka, možda je tada bio još plemenski sistem rada. To je ono čime sami sebe ponižavamo, što ponekad umemo da spustimo sebe na niske grane.
To je i ono što sam rekao na početku, zahvaljujući onima koji su nas stvorili, zahvaljujući majkama, bakama i svima onima koji su nam pevali pesme u kolevkama, kada nije bilo pisane ili elektronske forme, ali to se prenosilo sa kolena na koleno, da se istorija srpstva, istorija srpskog nacionalizma, istorija srpskog bića, nikada ne zaboravi. To je ono najvažnije i mislim da će određene generacije, naša deca, morati to da shvate. Hvala vam.
Hvala. Dame i gospodo poslanici, uvaženi ministre, jutros kada sam pošao razmišljao sam da li ćete biti ovde danas, ali dobro hvala Bogu, tu ste prisutni, da bih mogao da vam postavim nekoliko pitanja koje interesuje građane grada Šapca.
Vaspitna ustanova "Naše dete" je pre godinu dana i više smenila, smenili su roditelji, bivšeg direktora Jasminu Vuletić sa tog mesta jer je snimala pornografske filmove. Nažalost, šta se dalje dešava, ta direktorica, umesto da bude odstranjena iz te institucije ona biva raspoređena za dečijeg psihologa.
U poslaničku kancelariju stalne mi dolaze roditelji, oni su napisali peticiju da žele da se ta osoba udalji iz te institucije, što ja smatram da ste vi kao odgovoran čovek, i ministar, i roditelj da ćete kod nadležnih vaših institucija uticati da se ovaj slučaj reši, odnosno na blagodet roditelja koji traže da se ova osoba udalji iz te institucije.
Drugo pitanje je posvećeno jednoj od najvećih pljački koja se desila na području Mačve, Pocerine, pa da kažemo i Jadra, kada su ojađeni seljaci od jedne firme "Majstorović dil", koja je za 24 miliona ojadila seljake uzimajući im stoku, a da im nije platila.
Nažalost šta se dešava, dešava se da direktor i vlasnik te firme, naročito direktor je bio odbornik Skupštine grada, gde su ga smenili na inicijativu odbornika Srpske radikalne stranke i građana, smenjen je sa tog mesta, jer pozivaju se na imunitet, nije moglo da dođe do pokretanja krivične prijave protiv njega i protiv njegove firme. Ali, nažalost, evo vodi se jedan veliki postupak gde preko 200 živih svedoka i dalje ostalo je bez svojih sredstava, odnosno sud je nažalost presudio da su seljaci iako su opljačkani, oni treba da snose neke sudske troškove, što smatram da treba da se pokrene taj postupak.
Dalje, treće pitanje je posvećeno vezano što se tiče vama, a to je da bivši predsednik opštine Vladimirci jeste Janko Đurić, zvani Rus, koji je obavljao funkciju predsednika opštine, a bio je i profesor ruskog jezika u školi, nije još tri minuta, evo treći je minut pa mi možete kasnije odgovoriti na ovo pitanje pa da bi mogao dalje ja da nastavim.
Hvala vam.
Znači, bivši predsednik opštine kad je završio svoju opciju kao predsednik, on je shvatio da normalno, potpisao je sa školskim odborom ugovor da kad završi funkciju predsednika opštine da se vrati ponovo za profesora ruskog jezika. Međutim, školski odbor donosi odluku da ga proglašava tehnološkim viškom, a što nažalost je deficitarno zanimanje. On kasnije, ali prethodno, pre nego što je to uradio školski odbor, on je sebi i svojim saradnicima u opštini podigao platu bez zakonske procedure.
Šta se dalje dešava? Dešava se da dotični gospodin kad je završio svoju opciju i kad su druge političke opcije došle da vladaju opštinom, on je tražio tih šest meseci da mu se isplati lični dohodak. Od Ministarstva za lokalnu samoupravu dobijena je saglasnost da mu se ne isplaćuje. Međutim, normalno kakvo je naše sudstvo, on pokreće krivični postupak protiv predsednika opštine, a što spor dobija i da mu se isplati za tih šest meseci, da mu se isplate zaostale plate, odnosno po koeficijentu koji je on sam podigao sebi i svojim saradnicima. Smatram da kasnije, kad je sve to urađeno, on dobija zvanje da predstavlja Srbiju preko Privredne komore u Rusiji, a što i dobija normalno spor, što je to koštalo opštinu Vladimiračku. Smatram da je to nezakonito i da bi to trebalo i preko pravnih službi, a i verovatno i preko Ministarstva prosvete da se to preispita.
Četvrto pitanje je posvećeno, dame i gospodo, ovih dana jednoj vrlo značajnoj temi, a to je tema imuniteta. Za neizgovorenu reč sam u Skupštini grada Šapca kažnjen, nisam izgovorio određene reči i pozivajući se na imunitet i dolazeći ovde na Administrativni odbor koji nije rekao da sudija mora podneti zahtev za to što sam ja tražio imunitet. Međutim, dešava se suprotno da sudija nije hteo da prihvati. Moje zalaganje za traženje imuniteta već je izvršio tu sudsku proceduru. Videli ste ovih dana kako se i na koji način dolazi do tog pitanja oko imuniteta. Ustvari, ja sam tražio za neizgovorene reči koje me je sud osudio i opštinski i okružni sud.
Moram istaći da se o svim zakonima koji se nađi na Odboru za nauku i tehnološki razvoj dosta stručno raspravlja, pa moram reći da se i ovom zakonu dosta stručno raspravljalo i da smo tražili originalna, adekvatna rešenja, odnosno i pisanjem svog amandmana sam hteo da poboljšam ovaj zakon.
Vi ste prihvatili ovaj amandman, ali cilj ovog zakona jeste u stvari da se podeli ili da dođe do podele u fazi ispitivanja i fazi žigosanja metala i njihovih legura koje su ovim zakonom u stvari predviđene. To i jeste jedan cilj koji govori da ovde, kao i svaki zahtev o implementaciji koji se u ovom zdanju donese, on se na izvršnom telu vaših ministarstava i širom drugih ministarstava u stvari ne primenjuje.
To je jedan problem o kome govorimo, o korupciji, o kriminalu i to se htelo ovim zakonom da spreči. Mi u stvari stalno oko toga govorimo, ali nikako da se zaustavi ta korupcija i taj kriminal. Naročito je to prisutno baš vezano za dragocene metale, jer dobro znate da je tu veliki kriminal i da naročito prilikom uvoza ili izvoza tu se svašta može primenjivati, odnosno tu se svašta i događa.
Smatram da ovim zakonom vi ste u stvari hteli, ili pretpostavljam da ste hteli, da se to u stvari spreči, ali nemojmo ostati samo da je napisano slovo na papiru, a da do implementacije ovog zakona, kao i mnogo drugih zakona koji se donesu u ovom zdanju, ne dođe.
Verovatno vi ponekad alergično to posmatrate, jer pogledate kada to deluje opozicija, odnosno kada opozicija od vas traži da realizujete te priče koje svakodnevno čujemo iz usta određenih ministara, pa normalno i od predsednika vlade i od predsednika države, kolika je borba protiv korupcije i kriminala, a u stravi to je isto kao kada SAD su sklonile Bin Ladena, pa kasnije i na kraju su uspeli da ga likvidiraju.
Nažalost, ipak se plašim, kao što ste to i do sada dokazali, da i pored usaglašavanja ili izglasavanja novih zakona, ova najveća opaka bolest koja je za ovih deset godina od kada ste na vlasti, koja je zadesila ovu Srbiju, to je kriminal i korupcija, koja je ušla u svake pore života od najnižih do najviših, ona danas caruje.
Verujte mi, i time ću završiti, kada bi svako ministarstvo sat vremena radilo za ovu državu i kada bi u svakoj pori prestalo da bude kriminala i korupcije, za godinu dana sigurno da nam MMF ne bi trebao, sigurno da bi došlo do oporavka privrede, ali nažalost to ne može pod vašom vlašću, jedino to može pod vlašću SRS i profesora doktora Vojislava Šešelja.
Dame i gospodo poslanici, postavio bih nekoliko pitanja ministru za poljoprivredu. Trudiću se da mu samo postavim pitanja, a kasnije da mi da odgovore.
Seljački penzioneri spadaju u grupu nekomercijalnih domaćinstava, sa penzijom od 8.300 dinara, pa vas pitam – da li oni s ovom penzijom mogu da obrađuju svoja domaćinstva, jer nemaju pravo da koriste subvencije?
Drugo pitanje – kada će biti isplaćena i zbog čega se ne isplaćuje četvrta, poslednja rata zaostalih penzija od 2010. godine, odnosno za 2011. godinu, jer je obećano da će biti isplaćene?
Treće pitanje – hoće li Ministarstvo poljoprivrede davati kredite preko komercijalnih banaka za prolećnu setvu? Dobro znate da je prolećna setva na pragu, pa da li će seljaci moći zasejati svoje parcele bez para i dinara?
Četvrto pitanje je vezano za socijalno-zdravstveno osiguranje poljoprivrednih domaćinstava, znači seljaka, a to je da li nosilac poljoprivrednog gazdinstva može da overi knjižicu, odnosno da svi ostali članovi domaćinstva mogu overiti knjižicu, ali da se ne desi da svi u domaćinstvu treba da plaćaju socijalno-invalidsko osiguranje?
Peto pitanje – zbog čega do sada nisu isplaćene sve subvencije poljoprivrednim domaćinstvima? U kontaktu sa seljacima video sam da im do sada više od polovine subvencija nije isplaćeno?
Šesto pitanje je vrlo bitno – da li je istina i ko je odgovoran za uvoz pšenice koja je kontaminirana, jer je Naučni institut iz Vinče dao zvanično saopštenje da je pšenica koju je "MK Komerc" uvezao kontaminirana, i da su sirovine od koje je napravljeno mineralno đubrivo koje se uvozi takođe kontaminirane, da imaju u sebi radioaktivnih materija, i to radioaktivnog otpada? Dobro znate da sam preko 30 godina proveo u fabrici mineralnih đubriva, a određeno objašnjenje ću dati kasnije. Hvala vam.
Hvala. Ipak mislim da mi niste odgovorili na drugo postavljeno pitanje – kada će biti isplaćena četvrta rata zaostalih penzija?
Ono što bih dalje hteo da vam odgovorim vezano je za ovo šesto pitanje, uvoz pšenice. Dobro znate da je na matičnom Odboru za nauku i tehnološki razvoj baš bilo pokrenuto to pitanje kontrole kvaliteta uvoza i pšenice i sirovina za fabrike mineralnih đubriva.
Moram vam iskreno reći da je u Institutu Vinča došlo do tog saznanja, odnosno da se nije dozvolilo inženjerima da izvrše adekvatnu kontrolu, jer dobro znamo da je Institut Vinča danas najkvalifikovaniji da da određene parametre što se tiče radioaktivnosti uvezenih sirovina.
Dobro znate da su sirovine koje se koriste za proizvodnju mineralnih đubriva azot, fosfor i sumporna kiselina. Prema tome, te su sirovine vrlo podložne i one se moraju striktno kontrolisati. To je isto tako vršeno i kada sam radio u fabrici mineralnih đubriva i kao čovek iz te branše dobro znam kako i na koji način je moglo da dođe do zloupotrebe, odnosno do povećanja radioaktivnosti u tim sirovinama.
Ovo što sam rekao jeste u stvari pšenica koja je uvezena iz Čečenije, koja je bila sa povišenom radioaktivnošću, i to je onda bio veliki problem, što sam i izneo, kada je bio popis poljoprivrednih dobara, gde pojedinci nisu shvatili da je u pitanju korišćenje mineralnih đubriva pa se to posle, u procesu vegetacije, prenelo i na pšenicu. Tako da vam govorim da je to jedan od velikih problema, jer je "Viktorija komerc" uvezla takve komponente za proizvodnju i da je to došlo na udar pod kontrolom.
Drugo što sam hteo da vam kažem, a vi ste to već na početku rekli, vezano za te poljoprivredne penzije, one su danas manje od socijalne pomoći i smatram da danas korisnici poljoprivrednih penzija, vi to dobro znate, to su staračka domaćinstva, takoreći napuštena domaćinstva, i mislim da se prema tim građanima moramo adekvatno okrenuti, odnosno moramo im pružiti određenu pomoć, obići, videti kako…
Jer nije samo u pitanju, vi dobro znate i dobro ste rekli da je ostvaren suficit u izvozu poljoprivrednih proizvoda, ali vas pitam da li je ipak država pomogla toliko poljoprivrednu proizvodnju da bi mogao da se ostvari taj suficit. Jer je taj suficit bio simboličan u odnosu na suficit koji ostvaruje Holandija i ostale zemlje, ali znajte sigurno da je taj suficit ipak bila i jedna slamka nade da se u ovako teškoj situaciji privrede ipak zaustavi ova naša privredna tragedija. Hvala vam.
Dame i gospodo poslanici, rasprava na matičnom Odboru za nauku i tehnološki razvoj bila je vezana za ovaj zakon o popisu poljoprivrednih dobara. Tu je i direktor, dr Vukadinović, koji se uvek trudio da na Odboru odgovori na određena pitanja i određene probleme. Ali, sada vidim da ponekad određenim grimasama negoduje zbog toga što određene kolege govore o problemu u poljoprivredi.
Vrlo je bitno i možda jedno od krucijalnih pitanje vezano za popis stanovništva i poljoprivrede. Moj amandman se odnosio na to da se član briše, s ciljem da se ne odlaže popis za poljoprivredu do 2012. godine, već da bude u sklopu sa popisom stanovništva. Šta sam hteo time da kažem? Da sa grupom koja će vršiti popis stanovništva ide i grupa koja će vršiti popis poljoprivrednih dobara. To je vrlo bitno, iako znamo da su ove dve oblasti na neki način povezane i da je nemoguće da jedno isto lice vrši popis i stanovništva i poljoprivrede zbog određenih organizacionih... ali i kvalitetnijeg popisa.
Mi ovde hoćemo da sagledamo stanje današnje Srbije. Mnogim vlastima koje su vladale od 1945. godine naovamo nije odgovaralo... Kao što i sami vidite, 1960. godine izvršen je poslednji popis poljoprivrednih dobara, jer su te statističke podatke koristili u odgovarajuće svrhe onda kada im je to odgovaralo, odnosno kada su hteli da prikažu građanima Srbije koliko je posejano u Srbiji, pa ispade da statističari bolje znaju koliko je posejano u Srbiji, koliko sam ja posejao pšenice, nego koliko sam u stvari posejao. Taj podatak pokazuje da to mnogima nije odgovaralo.
Ali, došlo je vreme, navodno pritiska vas EU, da morate da uradite i ovu statistiku, da se vidi prvo demografski, jer ispada da su Srbija i građani Srbije na poslednjem mestu po starosti; znači, spadamo među najstarije nacije u svetu.
Što se tiče poljoprivrednih dobara i onoga što danas poseduje Srbija, moram vam i to reći – to je jedna vrsta katastrofe. U stvari, to je podatak koji govori da određene vlasti nikada nisu mislile ni o selu ni o seljacima. Evo i sada, kada je došlo do rekonstrukcije ove vlade, u želji da dođe do boljitka u Srbiji, vi u stvari činite ili ministar poljoprivrede čini jedan potez, a to je – da se zabrani izvoz pšenice, da bi došlo do pade cena hleba sa padom cene pšenice.
Dame i gospodo, ja vas pitam dokle će seljak da čuva socijalni mir u ovoj zemlji? Dokle ćete seljaka pljačkati? Dokle ćete lažno prikazivati ono što on poseduje? To će pokazati ova statistika, da je seljak ostao go i da je ostalo još da mu skinete kožu s leđa. Jer, njemu ne ostaje ništa. Ko je lud da danas radi badava? Jedino je on još ostao da radi džabe, ostalo mu je toliko u džepu da ne može da kupi ni opanke da bi mogao da hoda po svojoj njivi i svojoj gradini. To je taj problem.
Pričate, hoćete da znate koliko je brojno stanje stoke. Hoćemo da znamo čime danas Srbija raspolaže, kravama, ovcama, pilićima. Vidite koliki je bio uvoz iz latinoameričkih država; poljoprivredu je, takoreći, uništio, uništio je sa niskim cenama. Dobro znate da koristi imaju samo taj trgovački lobi i ti mafijaši koji danas uvoze.
Kolega je malopre govorio o visokim cenama. Ne, nisu visoke cene danas ni pšenice, ni krompira, ni poljoprivrednih prehrambenih proizvoda. Ne, to su samo realne cene. Ako pogledate šta se danas u ovu zemlju uvozi, uvozi se sve i svašta – ono što smo mi mogli da proizvedemo. Sramota je da se sve ono što se može naći na trpezama, sve ono što se može naći na zelenim pijacama širom Srbije danas uvozi.
To pokazuje kolika je spremnost svake vlade, a naročito tokom deset godina ove dosmanlijske vlade, čiji je jedini put bio put Evropske unije, da se uvozi hrana, da se uvozi sve iz Evropske unije, a da se ugasi tržište, srpsko tržište, odnosno da se ugasi srpska proizvodnja. Tržište se nije ugasilo zato što ste vi uvozili robu iz drugih zemalja. E, to je dovelo do toga da su kriminalnom privatizacijom uništena mnoga poljoprivredna dobra, mnogi kombinati koji su proizvodili hranu.
Moram vam iskreno reći, šezdesetih i sedamdesetih godina, kao dete, kao mladić posmatrao sam koliko je pšenice u silose stizalo kombajnima sa tih zadružnih imanja, a pitam vas danas – gde je ta pšenica, gde se ona dela? Tih silosa više nema. Znamo kako ti silosi postoje i kako se pšenica izvozi.
Trgovački lobi je uvezao pšenicu iz Čečenije, koja još ima u sebi radioaktivnih materija, da to koristi naše stanovništvo, a izvozimo zdravu pšenicu u Evropsku uniju! Izvozimo je tamo gde želimo da hranimo zdravom hranom druge, a genetski modifikovanom hranom i hranom koja je pod znakom pitanja hoćemo da hranimo naše stanovništvo. Sa tim hoćemo da čuvamo socijalni mir.
Dame i gospodo, mi kažemo – nema mleka u Srbiji. Nema mleka, normalno da ga neće biti, jer sav repromaterijal koji proizvodi mleko... Znate kako, sve možete da proizvedete, ali mleko ne možete, mleko proizvodi krava. Nju morate da nahranite, nju morate da imate da bi ona mogla da proizvodi mleko. E, to je taj problem, što mi danas ne znamo. Ili je u pitanju, kao što rekoše – postavljen je ministar za poljoprivredu koji hoće da se bori protiv monopolista. Pitam vas, ko je stvorio monopoliste? Pa, stvorili ste ih vi, jer ste vi, u stvari, monopolisti. Mnogi od vas, na svim tim funkcijama koje držite, vlasnici su mnogih firmi, mnogih preduzeća. To je taj problem.
Ostavili ste seljaka, ostavili ste mučenika, ostavili ste onoga koji je ostao bez korice hleba. On je danas postao gladan. Svi ste vi ovde siti i teži se da se zadovolje veliki gradovi, da bude mir, da bude sačuvan socijalni mir. Niko ne pita kako i na koji način će seljak ove godine posejati, jer kako se poseje, tako će da se požanje.
To je taj problem i sigurno nećete nikada razgovarati o tim problemima. Setite se sela i seljaka samo kada su izbori. Tada hrlite u selo, tada mu ponudite subvencije, tada mu obećate penziono i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje, sve ćete mu to oprostiti, samo da vas zaokruži i da vi opet dođete na vlast. Kada dođete posle par meseci, onda opet zajašete veselog seljaka, pa krenete dalje u boj.
Znajte, 1946. godine su došli proleteri na vlast, a unuci i sinovi tih istih proletera su tajkuni koji danas Srbijom hodaju i koji hoće Srbiju da unište. Hvala vam.
Hvala vam. Dame i gospodo, pokušao sam da mnogima objasnim, ali verovatno nekome vi ne možete objasniti...
(Predsednik: Samo mi recite na koji se član Poslovnika pozivate.)
Član 104, rekao sam. Želeo sam da popis stanovništva, odnosno popis poljoprivrednih dobara bude transparentan, da bude javan, da se ne desi da statistički…

Whoops, looks like something went wrong.