Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srboljub Živanović

Govori

Hvala, gospodine predsedavajući. Dame i gospodo poslanici, u ime SRS podneo sam amandman na član 12. da se stav 6. briše. U obrazloženju sam naveo da se obaveze između profesionalnog sportiste i sportske organizacije regulišu ugovornom obavezom u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima. Cilj amandmana je poboljšanje teksta zakona.
Gospođo ministre, ja sam čovek koji se ne razume mnogo u sport, ali prateći u novinama i gledajući šta se sve danas u Srbiji dešava, gore na platformi gde su mladi ljudi, gledajući sport koji je postao sport gladijatora i gde se ispoljava velika agresivnost, mislim da bi ovim zakonom trebalo poraditi na razvijanju ljubavi i solidarnosti među tim mladim ljudima koji navijaju za svoje sportiste da bi došlo do sprečavanja svih tih zloupotreba koje danas imamo i koje viđamo na sportskim terenima.
Ali, mora biti evidentno da su najveća korupcija i najveći kriminal u sportu. Smatram da je u pisanju ovog zakona trebalo da učestvuju profesionalni sportisti, verovatno su i učestvovali, ali i eminentni pravnici, da ne bi bilo određenih zloupotreba u sportu. Ovim amandmanom sam u stvari želeo da sprečim sve to, jer ovde se govori da jedan sportista može biti ustupljen drugoj sportskoj organizaciji bez pitanja tog sportiste da li želi da pređe.
Prema tome, moramo shvatiti da je sport danas najvažnija grana u odgoju mladih ljudi, kojima se u tom sportu želi stvoriti njihov sutrašnji put. Iako sam antisportista, ipak smatram da je tu velika želja svake države, svake vlasti da uputi mlade ljude da se otkače ulice, droge i svega onoga što je danas porok u društvu. Smatram da ovo što se danas dešava... Bili ste u Šapcu, otvorili ste tamo jednu sportsku halu koja će biti namenjena školskoj i predškolskoj deci da bi mogla da se bave sportom i povećaju svoju fizičku spremnost, odnosno da napravimo ono što se u narodu kaže – u zdravom telu, zdrav duh. Hvala.
Dame i gospodo poslanici, podneo sam amandman na član 27. Predloga zakona – da se briše. Cilj ovog amandmana je nepotrebno unošenje pravnih odredbi kojima se ponavljaju odredbe o nadležnosti ministra.
SRS je podržala predlog Ministarstva za nauku i tehnološki razvoj da se u budžetu za 2011. godinu obezbede sredstva u iznosu od 14,5 milijardi, jer su u tom iznosu ubačena sredstva za zapošljavanje 4.000 novih naučnih radnika. SRS vam godinama govori – zapošljavajte mlade i stručne, apolitične, mlade ljude, a vi to ne činite. Vama nije u interesu da zapošljavate mlade i talentovane, već politički podobne, sa kojima možete manipulisati. Umesto da izdvojite 14,5 milijardi, vi u stvari smanjujete na 11 milijardi, što predstavlja zločin prema mladima. To je slučaj i u drugim ministarstvima, te vi naknadnom politikom mlade ljude terate iz zemlje.
Odbor za nauku i tehnološki razvoj je podržao zapošljavanje 4.000 mladih istraživača, a vi ćete vašom politikom ovaj projekat razbiti i mladi će napustiti zemlju.
Iz stenograma sinoć, iz mog govora se vidi da vi niste samo nesposobni i nestručni, već i lažljivi, jer hoćete lažima da sakrijete lopovluk i kriminal. Ali, to je novi znak današnje vlasti.
Dame i gospodo, SRS nikada ne oponira vlasti kada ide putem zapošljavanja mladih i njihovom perspektivom. Morate da znate da se 10.000 naučnih radnika danas nalazi izvan Srbije, a 8.000 je u Srbiji. To govori da vi vašom nakaradnom politikom želite da uništite mladi naučni kadar, odnosno želite u stvari da nauku i tehnološki razvoj politizirate i da je stavite u službu politike. Hvala.
Hvala. Dame i gospodo dragi moji penzioneri, vidite da ovi vaši predstavnici u Narodnoj skupštini ubiše se da vam pomognu sa amandmanima. Ipak ću na član 77. na koji sam podneo amandman alineja 2 reči – polovinu realne stope zamenio sam rečima – realnu stopu. SRS smatra da je neophodno i društveno opravdano od 1. oktobra 2011. godine i od 1. aprila 2012. godine da se penzije povećaju za realnu stopu rasta BDP. Prihvatanjem amandmana stvoriće se uslovi za očuvanje životnog standarda penzionera. Verovatno ćete prihvatiti moj amandman, jer mislim da je 2011. godina predizborna godina i da ćete verovatno i ovo učiniti u želji da opet povećate penzije i da na taj način opet prevarite penzionere.

Gospodine Milosavljeviću, vi ste bili ministar poljoprivrede, kada ste poljoprivrednicima pričali lepe bajke pred izbore, a sada ste postali ministar za trgovinu. Mislim da ste postali smrt za penzionere.

Povećavate im stalno cene proizvoda koji oni treba da kupe, vi se tu smejuljite, ali dobro znate kao ste povećali cene zejtina i ostalih prehrambenih, životnih namirnica i koliko ste se kako i na koji način ste se borili za njihovo smanjenje. Vi dobro znate koliko ima penzionera, poljoprivrednika. Ima negde oko 230 hiljada. Broj penzionera iz privrede se kreće…
Dame i gospodo poslanici, poštovani građani Srbije, podneo sam amandman na član 7. razdeo 25, vezano za Ministarstvo za nauku i tehnološki razvoj. Na Odboru za nauku i tehnološki razvoj mislim da je jedini odbor koji se sastao i raspravljao o raspodeli koja je vršena, a to je 11 milijardi, koliko je ostavljeno za Ministarstvo za nauku i tehnološki razvoj, a u stvari prilikom diskusije i svih relevantnih činioca koji su tražili od predsednika države, predsednika Skupštine, a to Srpska akademija nauka i umetnosti, Nacionalni savet za naučno-tehnološki razvoj, Zajednica instituta Srbije i Konferencija univerziteta Srbije da ova cifra bude negde oko 14,5 milijardi.

To bi, u stvari, bilo dovoljno da se izvrši projekat, a to je strategija razvoja, naučno-tehnološkog razvoja u periodu 2010. do 2015. godine. Međutim, ovim svojim amandmanom hteo da određene stavke koje su vezane za specijalističke troškove da se smanje, da bi na neki način, ova cifra od 11, 5 milijardi koliko je određeno za Ministarstvo za nauku i tehnološki razvoj, da bi se moglo poboljšati. Dobro znamo da su projekti koje su Vlada i ministarstva zacrtali je četiri hiljade novih projekata, četiri hiljade novih istraživača, potrebno finansirati, odnosno dobro znamo da je 1.700 takvih naučnih mladih istraživača uključeno u ovaj projekat.

Ako dođe do smanjenja ove cifre, sigurno da ovaj istraživački projekat koji je sebi zacrtao put jeste četiri hiljade, a to je nemoguće ostvariti. Dobro znamo da bez nauke, da bez istraživačkih centara nema perspektive ni u privredi ni u ekonomiji zemlje. Sami dobro znate da instituti koji su postojali pri velikim centrima, pri velikim gigantima su uništeni. Ovi instituti koji su bili pri državi i pri Vladi, oni danas, nažalost, ne funkcionišu. Dobro znamo šta se radi sa jednim od najvećih instituta, tj. sa Institutom "Vinča" i njemu sličnih instituta.

Smatram da bi trebali da prihvatite ovaj moj amandman. On, u stvari, ide ka realizaciji da se ovi projekti mogu u 2011. godini realizovati, odnosno da se ova strategija koja je zacrtana od 2010. do 2015. godine može realizovati. Hvala vam.
Hvala. Gospođa Nado, verovatno mene niste razumeli ili me niste pratili.

(Predsednik: Samo se nemojte obraćati gospođi Kolundžiji, nego parlamentu.)

Izvinjavam se.

Sigurno me niste razumeli kada sam hteo reći da se obični troškovi mogu usmeriti u troškove koji su vezani za naučne projekte. Ovde jesam napisao koliko smanjenja iznosi, po određenim stavkama koje se kreću negde otprilike oko pet

milijardi, ali u želji, vi dobro znate da smo uzeli od razvojne Evropske banke kredit od 200 miliona, da bi se izgradili stanovi i da bi se kupila oprema.

Zato sam želeo da poboljšam sa svojim amandmanom, da ova sredstva mogu da se iskoriste na osnovu onih četiri hiljade projekata koji treba da budu primenjeni, odnosno da tih četiri hiljade istraživača bude uključeno u ovaj rad.

Ako vi vidite po ovim sredstvima da se izdavanje BDP kreće od 0,3% do 0,4%. Odnosno cilj odbora je bio da do strategije razvoja od 2010. godine do 2015. godine taj procenat bude 1%. Dobro znamo da razvojna privreda ne može da postoji i ne može da sebe u ovom momentu nađe bez adekvatnog inženjerskog puta, odnosno bez razvoja unutar instituta i naučne tehnologije. Hvala vam.
Gospodin me je pogrešno razumeo, odnosno verovatno da nije slušao moju diskusiju o kojoj sam govorio, vezano za budžet i za izdvajanje za Ministarstvo za nauku i tehnološki razvoj, gde smo na Odboru za nauku jednoglasno prihvatili povećanje od 14,5 milijardi. Ali, vi iz pozicije ste smanjili na 11,5 milijardi. Znači, minus je dve milijarde.

(Predsednik: Samo recite koji član Poslovnika reklamirate, molim vas.)

Član 107. Izvinjavam se, nisam rekao.

(Predsednik: Dostojanstvo Skupštine. Čime je narušeno?)

Prema tome, dotični gospodin trebalo je da vodi računa o svojim veterinarskim, odnosno poljoprivrednim uslugama, a da u stvari ne u ovom momentu kada želi da ukaže na nauku i tehnološki razvoj, da od četiri hiljade novih projekata koji treba da donese zemlji poboljšanje, to je u stvari bio i cilj da se spreči odlazak mladih stručnjaka iz ove zemlje, odnosno da se omogući da oni koji su otišli iz zemlje, koji se nalaze u dijaspori da mogu da se vrate u zemlju sa novim znanjem, sa novim naučnim dostignućem, da mogu da pomognu, odnosno da ti ljudi obezbede jedan prosperitet ovom društvu. Zato je i cilj bio da se uzme ovaj kredit od Evropske razvojne banke da se izgrade stanovi za mlade stručnjake, jer vi dobro znate, ti mladi ljudi ne pitaju za plate, ali ipak im treba omogućiti dostojan život. Hvala vam.
Dame i gospodo, poslanici, poštovani građani Srbije, Odbor za nauku i tehnološki razvoj prihvatio je da se Ministarstvo finansija zaduži povodom ovog zajma kod Banke za razvoj.
Jedina održiva pozicija Srbije u 21. veku jeste učešće u branšama sa visokim stepenom znanja. Vizija Republike Srbije, kao inovativne države u kojoj naučnici dostižu evropske i svetske rezultate, doprineće ukupnom nivou znanja društva i unapređenju tehnoloških razvoja privrede i ekonomije.
Ovaj zajam bi se koristio prevashodno za izradu stanova za mlade naučnike i istraživače i pod dva, za kupovinu opreme. Moram vam iskreno reći da je, na Odboru za nauku, prof. dr Nedeljković plastično i na primerima prikazao evoluciju građenja stanova od pre 15 godina i sve nedostatke i nedaće, a možemo reći i malverzacije, koje su pratile ovaj projekat.
U ovoj godini kada se želi ostvariti novi projektni ciklus istraživanja u nauci i tehnološkom razvoju, i to sve sa ciljem da okupe najtalentovanije mlade istraživače, međunarodno priznate naučnike, to je cifra od četiri hiljade novih istraživača, od kojih je 1.700 već uključeno u novi projektni ciklus. Tom prilikom poslanici SRS su se izjasnili da ovde ne bi trebalo da bude politizacije prilikom prijave mladih istraživača, a i prilikom podele stanova u cilju bilo kakvog oblika korišćenja.
Sećamo se kada je DOS došao na vlast i tadašnji ministar prosvete Gašo Knežević, čovek sumnjivih moralnih i stručnih kvaliteta, dao otkaz redovnom profesoru Pravnog fakulteta, jednom od najumnijih ljudi današnjice, prof. dr Vojislavu Šešelju zbog političke neistomišljenosti. Takođe i oprema koja se nabavlja mora biti u vlasništvu Ministarstva za nauku, odnosno mora biti na jednom mestu.
Bilo je primedbe da ova sredstva mogu takođe koristiti i drugi univerzitetski centri, da se ovim sredstvima dobijenim od razvojne Svetske banke mogu takođe kontrolisati i iz ministarstva, jer čini mi se da je dosadašnja praksa pokazala da su sredstva korišćena bez određene kontrole, ali moramo napomenuti da je prilikom davanja ovih sredstava podvučeno da se ova sredstva ne mogu koristiti u bilo koje druge svrhe.
Znači, bilo je potrebno da taj zajam dođe u prave ruke i da se na najadekvatniji način iskoristi, kako za izgradnju stanova, tako i za nabavku opreme.
Prilikom izveštaja, prof. dr Nedeljković iz Ministarstva za nauku objasnio je da je tokom petnaestak godina takav način korišćenja ovih sredstava bio u jednu ruku i zloupotrebljen, tako da mladi naučnici nisu mogli doći do izražaja, a dobro znate da ove elementarne nepogode koje se dešavaju danas u Srbiji nisu samo elementarne nepogode kao što su zemljotresi, poplave, već elementarne nepogode koje su zadesile naročito naučne institute.
Znate da je tim povodom veliki broj mladih naučnika napustio zemlju ili se priprema da napusti zemlju, zbog loše politike Vlade, naročito Ministarstva za nauku i tehnološki razvoj, gde se 0,3% bruto domaćeg proizvoda izdvaja za nauku.
Smatramo da država odnosno Vlada mora više obratiti pažnju na mlade ljude, jer se samo ovakvim načinom može podići prosperitet u državi, odnosno povratiti poverenje u privredu i ekonomiju.
Dame i gospodo poslanici, ovo je vrlo značajna tema, što se tiče rada skupštinskih odbora.  Očekivao sam jednu veću diskusiju, jedan plodonosniji rad, odnosno rad koji bi bio usmeren ka radu Republičkog parlamenta.
Kao predsednik Odbora za nauku i tehnološki razvoj moram iskreno reći da je taj odbor održao preko 35 sednica i da možda na dve sednice nije imao kvorum, što pokazuje prevashodno o ozbiljnosti rada nauke i istraživačkog rada, odnosno što pokazuje i ozbiljnost svih tema koje su bile prisutne na Odboru za nauku i tehnološki razvoj.
Svi oni iz ministarstava koje smo pozvali moram reći da su se odazvali pozivu i normalno pokušavali su da daju odgovor na sva ta pitanja koja smo im postavljali, u želji da bi mogli da usmerimo sva ta pitanja prema radu Republičkog parlamenta.
Takođe sam i član Odbora za saobraćaj, gde dobro znate kolika je važnost toga odbora, naročito prilikom donošenja određenih zakona u saobraćaju, gde smo svi, tako reći, i podržali tu zakonsku platformu, koja je trebala da da jednu sigurnost učesnika u saobraćaju.
Takođe smo hteli i da poboljšamo rad na infrastrukturi i na putnoj infrastrukturi, železničkoj infrastrukturi, avioprevozu i to je u stvari opet davalo jednu posebnu intonaciju, jednu veliku, da kažem, težinu rada ovih odbora.
Ali je ono vrlo bitno, ovo što vi stalno govorite, opominjete da se vratimo na temu dnevnog reda, jesu u stvari i odbori u kojima sam bio prisutan kao poslanik, želeći takođe da poboljšam rad tih odbora, odnosno da iznesem probleme iz sveobuhvatne sredine odakle dolazim, odnosno i od susreta sa građanima, gde na neki način sam smatrao da ti problemi na odborima mogu biti izneti, odnosno da bi se to moglo opet usredsrediti i usmeriti ka Republičkom parlamentu.
To je dobro poznato, to su odbori za ekologiju i za prostorno planiranje. Dobro znate, vi ste to dobro govorili, baš kada je ministar za ekologiju i prostorno planiranje bio prisutan ovde, o problemu prostornog planiranja, to je danas jedan veliki problem u Srbiji i možda jedan od najvećih....
Tako da ste i usmerili taj rad, da kažem, tog odbora, ali dobro znate da je problem rada određenih odbora bio zbog nemogućnosti održavanja, zato što nije bilo kvoruma.
Pitam vas, kao predsedavajućeg ovog tela, i kao potpredsednika Skupštine, mislim da je i Skupština trebalo da raspravlja o težini rada tih odbora, da li oni koji ne dolaze na te odbore, koji ne daju kvorum, odnosno ili svojim prisustvom ne pomažu radu odbora, da li i ti predsednici odbora koji nisu sazivali te odbore, da li su oni trebali da budu smenjeni ili vi verovatno čekate vreme, odnosno to i vama odgovara da se oko određenih problema u Srbiji danas ne raspravlja?
Vi stalno vičete da niko nije skrenuo sa teme, a na tim odborima se želi raspravljati, odnosno diskutovati o vrlo bitnim problemima građanstva, velikim problemima i temama koje bi trebalo da se nađu na dnevnom redu u Skupštini.
Zato smatram, vidite, i pored toga što je i došlo do popune u određenim odborima, Odbor za nauku i tehnološki razvoj nije imao problema sa kvorumom i moram iskreno reći da izbor ljudi koji je u tim odborima je bio iz svih političkih partija dosta kvalitetan, jer se u ovom odboru raspravljalo o temi.
Kažete koje su bile teme i da li o tim temama treba da raspravljamo, jesmo o temama, jer smo želeli da na jednom mestu pozovemo i Ministarstvo za finansije, i Ministarstvo za ekologiju i prostorno planiranje i Ministarstvo za ekonomiju i regionalni razvoj, da potpomognemo ili da damo jednu smernicu ili jednu pravu sliku, da određenim ministarstvima, naročito sada u fazi pripreme budžeta treba omogućiti više sredstava da bi određena ministarstva mogla da funkcionišu.
To su pitanja, to su teme o kojima treba da raspravljamo na odborima. Ne možemo raspravljati po odborima o nekoj drugoj ili nekoj visokoj politici, koja u datom momentu nije bitna ili nije važna. Raspravljamo ili smo raspravljali o saradnji sa drugim naučnim institutima van Srbije u želji…
Hvala. Smatram da određeni predsednici odbora, koji nisu u mogućnosti ili da organizuju odbore, prevashodno je trebalo danas ovde da diskutuju o tom pitanju, odnosno kako vi kažete, da to bude tema dnevnog reda, da se vidi…
Da li mogu da nastavim? Hvala.
Popuna odbora mora biti adekvatna odnosno da i po brojnom stanju, normalno, i po težini rada skupštinskog odbora…
Vi me dekoncentrišete, tako da ne mogu vašim prekidima, tako da mi ne dozvoljavate da govorim o temi koja je na dnevnom redu, odnosno što smatram da je vrlo bitno.
Verovatno je mnogima ovde smešno i mnogi mogu da se smeju, ali dobro, još malo ću završiti sa jednom svojom pričom. Vreme prolazi polako ovih 10 godina. U Srbiji su danas prisutni reciklirani političari koji ovom zemljom vladaju i smatram da i ovi odbori koji su danas na dnevnom redu da pokušavate da devalvirate vrednosti rada i ove skupštine, a verovatno i rad ovog najvažnijeg zakonodavnog tela, ali sigurno znajte da će prof. dr Vojislav Šešelj doći iz Haga vrlo brzo, da će verovatno zaustaviti ovu eroziju Srbije i propast ovog što nas danas snalazi.
Ovo što danas pokušavate regionalizacijom, što pokušavate određenim transakcijama…
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče.)
Zahvaljujem se. Prijatno.
Dame i gospodo poslanici, hteo sam da postavim jedno pitanje ministru za saobraćaj, gospodinu Mrkonjiću. Da li ste upoznati sa projektom "Vin", vezano za transport radioaktivnog otpada koji ovih dana odnosno do kraja godine mora da bude transportovan u zemlju porekla, Rusiju?

Što se tiče ovog radioaktivnog otpada, vi dobro znate koliko je potrebna ta predostrožnost, odnosno koliko je potrebno praćenje, ne samo kroz Srbiju nego kroz druge zemlje u okruženju kroz koje treba da prođe ovaj opasan teret.

Dobro znate da je 2002. godine 50 kg svežeg nuklearnog goriva, koji je takoreći bio bezopasan, imao je jednu ogromnu kontrolu i trebalo nazad da se vrati u zemlju porekla. Ako kažem da je bezopasan, to mogu da kažem sa sigurnošću. To znači da ga možete držati u ruci i neće biti opasan za zdravlje čoveka, dok je istrošeni radioaktivni otpad vrlo opasan.

Potpredsednica Skupštine, pošto se smeje mom izlaganju rekavši da li je taj teret opasan ili ne, sa sigurnošću vam mogu reći da je bezopasan, ali je njegova vrednost bila ogromna, neograničena i najzad je vraćen u zemlju porekla, ali, nažalost, tadašnja Vlada nije imala sluha da bi zajedno sa tim gorivom mogla takođe isto da vrati ovaj radioaktivni istrošeni otpad, već sada država mora da se zaduži za 25 miliona dolara da bi mogla da se normalno uključi u transport ove opasne materije.

Zato vas molim, da li ste vi kao ministar za saobraćaj uključeni i da li pratite ovo? Jer, mi iz Odbora za nauku i tehnološki razvoj, takoreći, svakih mesec dana zakazujemo Odbor da bismo mogli da pratimo u kakvom je stadijumu, da li su stigli ti kontejneri u koje treba upakovati ovaj radioaktivni otpad? Smatram da vi kao ministar za saobraćaj treba da budete upoznati s tim.
Dame i gospodo, podneo sam amandman da se Agencija za zapošljavanje iz Kragujevca preseli u grad Šabac.
Vi dobro znate da je posle Petooktobarske revolucije nastalo jedno telo koje ste zvali kriznim štabom. Ti štabovi su imali zadatak navodno da sačuvaju privredu, da sačuvaju ljudstvo. Navodno, govorili ste svima onima koji su tada bili za demokratiju – mi ćemo vas voditi u pravcu gde ćete svi imati posao, gde ćete svi živeti u blagostanju.
Ali vas pitam da li 25.000 nezaposlenih u Šapcu, gde je 30 preduzeća i velikih firmi, najvećih giganata, od kojih Hemijska industrija "Zorka", čije ime nije trebalo da kažete. Ja sam bio privrednik, radio sam 30 godina u njoj. Nije trebalo da kažem da dolazim iz Šapca, nego je samo trebalo da pomenem tu firmu koja je zapošljavala 12.000. Ali, određenom redukcijom, morate mi verovati, u toj firmi se danas nalazi otprilike 300 do 400 radnika.
Kako i na koji način posle svega ovoga i posle kriminalne tajkunske privatizacije koju ste uradili u Srbiji, koja je izvedena na takav način da su otete firme, za 24 miliona dolara "Ju-Es-Stil" je kupio smederevsku "Železaru", a u tom svom okruženju kupila je i jednu fabriku, to je koka koja treba da nam nosi zlatna jaja u Srbiji – Fabrika belih limova.
Nemojte zaboraviti da je kupovinom Smederevske železare 1,6 milijardi dinara i, da tako kažem, pola grada Smedereva je poklonjeno US Steel i 10 godina benefita da ne plaćaju ili redukciju da plaćaju struju. Pitam vas koliko se miliona i milijardi dolara danas iz Srbije iznese, jer oni koji su je kupili neće da ostave dohodak u Srbiji, nego taj dohodak nose u svoju zemlju.
Šta je danas prisutno u Srbiji? Pa ti tržišni centri, samo trgovina, od trgovine, dame i gospodo, ne može da se živi. Jedan od krucijalnih zakona koje ste donosili, to je Zakon o zapošljavanju, mi ćemo i nekako u ovim godinama i završiti svoju opciju biološku, onu koju treba radno da završimo, ali šta će naša deca, gde će oni da rade, hoćete tu regionalizaciju?
Ali, pitam vas - gde hoćete regionalizaciju? Hoćete regionalizaciju tamo gde nema više privrede, gde nema ništa? Hoćete jug Srbije, Kruševac? Hoćete Kuršumliju, hoćete Vranje, hoćete Pirot, hoćete Kragujevac, hoćete automobilsku industriju, gde ste prodali možda 30-40 vozila u toku godine?
To je najveće zlo jer danas ekonomiju vode ljudi koji dana nisu radili u privredi, navodno, oni su eksperti, ekonomski eksperti. Ne vidim, to vam je isto kao kada bi čoveka koji je završio medicinu, lekar, pa ga dovedete da operiše, a on kaže - nemam pojma, nikada u životu nisam operisao. Džabe mu je njegova diploma koju je on stekao na fakultetu, ako nema određenu rutinsku praksu. To je taj proces stažiranja koje mora svaki stručnjak da provede.
To je problem, regionalizacija. Ne možete vi, dame i gospodo, sada tamo gde su ostali sedamdesetogodišnjaci da se oni bave reprodukcijom. Znate li, to je živa reprodukcija. Ne mogu oni više da proizvode, da prave decu. Nema više, njihova su deca otišla u grad, izgubila su posao.
Sve je ovo danas kao što sam juče rekao, u Srbiji navodno cvetaju ruže, Srbija je sva u ružama, kao što reče predsednik Republike – ja sam u stvari Srbija. Gospodo, verovatno jeste on na sebe mislio da je on Srbija, jer mi ovde razmišljamo kako danas i koliku platu mi ovde primamo, vidite koliko je ovde prisutnih. Koliko iz budžeta treba da se izdvoji za plate poslanika, a koliko je danas prisutno? To pitaju građani.
Stvorili ste drugu političku partiju koja navodno treba ponovo da vlada, da bude taj novi DOS. Stvorili ste ono što danas, dame i gospodo, vi Novakoviću hoćete da me prekinete, vidim da se pripremate, ali nisam otišao van teme, zato što sam stalno u temi jer govorim o najvećoj bedi i siromaštvu danas u Srbiji.
(Predsedavajući: Ne, ali ću da vas zamolim da se vratite na temu.)
Nemojte vi posmatrati Beograd. Beogradizacija je tu u okruženju. Vi čuvate socijalni mir. Znate li ko vam čuva socijalni mir? Čuva ga još onaj bedni i jadni seljak, sedamdesetogodišnjak koji se bavi proizvodnjom, jer privreda u Srbiji ne funkcioniše. Zato sam i rekao da bi bilo najbolje da se sve to preseli u Šabac. Trideset firmi je zatvoreno.
Pogledajte ovu firmu koja je ovde, "Omni stock", ova firma koja se bavi i koja se bavila 2000. godine obnavljanjem onoga što ste vi zapalili, što ste bili piromani. Taj isti čovek danas obnavlja Skupštinu.
Da li vi znate ko je on? On je bio pomoćnik ili zamenik ili potpredsednik Privredne komore, pa se vratio iz Rusije, gde je bio kao građevinac, bio je u Americi, u Italiji, vidite koliko je on uložio tog svog kapitala, onog koji treba da uloži da bi otvorio firmu, u zaloge stavio 5.000 evra, a pogledajte koliki mu je dohodak.
Taj čovek je u crno zavio privredu Srbije. Zavio je u crno privredu Šapca jer je kupovao firme gde radnicima nije uplaćivao PIO, nije im isplaćivao dohodak. Pitam vas – gde se danas nalazi privreda? Nemojmo više da se lažemo, govorimo jednom istinu, da kažemo – čujte, danas u Srbiji ova vlast više ne može da vodi Srbiju jer ona je deset godina ovo što je uradila, to je isto kao što ste 2000. godine zapalili ovaj dom. Zapalili ste ovo zdanje, uništili ste.
Videli ste od mojih kolega koliko je donacija. Gde su vam one donacije koje ste dobili 2000. godine da bi ta demokratija mogla da funkcioniše u Srbiji? Gde su vam te pare? Svu tu donaciju koju ste dobili pokrali ste između sebe. Stvorili ste te tajkune Miškovića, Beka i ostale. Ti sigurno danas drže Srbiju, ta tri-četiri tajkuna, oni daju Srbiju i daće je na prodaju zajedno sa vama.
Dame i gospodo narodni poslanici, kažem poslanici, ali vidim koliko nas u ovoj sali ima, odnosno koliko je onih koji su zainteresovani da raspravljaju o ovom vrlo bitnom i važnom zakonu. Tamo u ćošku verovatno Nada Kolundžija sa svojom poslaničkom grupom vodi nekakav dijalog, priprema se verovatno da diskutuje posle toga o ovom zakonu.
Podneo sam ovaj amandman u jednoj velikoj želji da se Agencija za osiguranje i finansiranje izvoza Republike Srbije iz Užica preseli u Šabac, a to je zato što je Šabac u zapadnoj Srbiji centar oko koga infrastruktura, kada kažem infrastruktura, putna je povezana i sa zemljama sa kojima smo u jednom CEFTA ugovoru potpisali da možemo vršiti izvoz svojih proizvoda.
Nažalost, čini mi se i plašim se da sa ovom Agencijom ne želi da se pokrije kriminalni trag onih koji su do sada, kao taj trgovački lobi, mogli danas u Srbiju da uvoze sve i svašta. Čuli ste moje kolege kako su diskutovale i govorile šta se danas sve u Srbiju uvozi. Srbija je sigurno, morate mi verovati, jedan od najvećih proizvođača u Evropi zdrave hrane, ali mi tu zdravu hranu ne koristimo i ne jedu je naši građani, već mi onaj otpad Evrope koji je po hladnjačama dugo godina, mi, nažalost, danas to koristimo i jedemo u Srbiji.
Videli ste kako je preko Kosova, preko Bondstila stizalo pileće meso iz Argentine, iz Brazila. Ono se našlo na trpezama naših građana jer je jeftino. Oni ne pitaju, nego u želji da svojoj deci obezbede bar jedan komad mesa za jedan obrok, uzimaju sve i svašta.
Da li ste se pitali kako je najveća kriminalna operacija izvršena, ali navodno na kraju nije sprovedena, a to je najveća mućka sa šećerom? Tada su mnogi koji su danas u timu Vlade prali ruke govoreći – to je u rukama savezne vlade. Mi dobro znamo koji su svi ti ministri učestvovali u takvim kriminalnim operacijama.
Dame i gospodo, ovo se mora zaustaviti. Čini mi se, jedini čovek danas koji to može da zaustavi i koji će verovatno i zaustaviti i ovo sve što se u Srbiji za ovih deset godina kriminalno dešavalo sprovesti u istragu, jeste heroj Srbije, prof. dr Vojislav Šešelj, sa svojom SRS i svojom ideologijom.
Na ovakav način kako privreda propada i kako ste 5. oktobra govorili da će izvoz teći kod seljaka sa njihovih njiva - doći će oni koji treba da kupe robu od seljaka, oni će doći na njihove parcele i kupovaće bez posrednika. Pitam vas – pa danas je taj trgovački lobi, pogledajte kako je kupljena pšenica iz Čečenije koja je radioaktivno ozračena i koja je u stvari stočna pšenica, koja je smeštena u robne rezerve, koja će biti poslata kao pomoć pekarama i mlinskim industrijama da zaustave cene poskupljenja hleba, a ono što se nalazi u robnim rezervama, to u stvari izvozite?
Nažalost, Srbiji preti glad. Ovo što se danas nalazi po poljima i što se bere ili žanje, kukuruz, pa to vas još spasava da se nalazite na ovim mestima gde se nalazite. Da pokrivamo ovo, ovaj nerad Vlade, nesposobnost Vlade i ministara, da pokrivamo nerad zakonodavnog tela, najvažnijeg, a to je Skupština, gospodine Novakoviću, mi smo danas videli kolika je vaša moć.
Ova mlada dama je jedina ostala ovde, koja sve vreme sluša nas, ali verovatno nije kompetentna da odgovori na određena pitanja. Mi od nje to ne možemo očekivati, odgovore, ali gde su oni ostali koji su nas potcenili, ponizili poslanike SRS-a koji u stvari večeras govore o ovom problemu? To je slika i prilika današnje vlasti.
Dame i gospodo, predložio sam da se Agencija Fonda za razvoj iz Niša preseli u Šabac. Sada ću da vam kažem zbog čega sam to predložio, zbog jedne velike zloupotrebe ovog fonda, a vi dobro znate, zbog čoveka koji je zloupotrebio ovaj fond, bivši premijer Zoran Živković, koji se i sam hvalio koliko je i na koji način uzeo iz tog fonda za razvoj navodno kredit, bespovratni kredit, da bi mogao da kupi 50 hektara zemlje na području Fruške Gore, da se bavi proizvodnjom vina.
Zato je služio Fond za razvoj, da se vaši stranački funkcioneri mogu olešiti o taj fond, uzeti novac, zloupotrebiti i da ga više ne vratite. To je ono zbog čega, gospođa Nado, vi pokušavate da nam degradirate vrednosti naših amandmana, gde želimo da prikažemo i da pokažemo zbog čega je značaj tog fonda da se nađe na području grada Šapca. Da bi moglo da se pomogne tim ojađenim seljacima, koji kada ulože sve inpute i kada iskoriste u poljoprivredi, oni na kraju nemaju ništa.
Vidim, Nado, da se vi protežete, da se istežete, jer vam je verovatno već progorelo mesto, jer ne možete više da izdržite, ali to je ono što pokazuje vašu vrednost kao šefa poslaničke grupe DOS, DS, jer više nemate gde, kako i na koji način…

Whoops, looks like something went wrong.