Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zlatan Jovanović

Govori

Dame i gospodo, evo već drugi dan pokušavamo ovde da dokažemo parlamentarnoj većini da ovaj zakon nije dobar i da ga treba povući iz procedure, doraditi, preraditi, i konačno izaći pred javnost i pred poslanike, sa jednim celovitim, kompletnim zakonom, kojim će se ova oblast definitivno urediti.
Amandman koji sam podneo odnosi se na član 9. i njegov drugi stav, koji bi trebalo da se briše. Da bih ovo objasnio, prvenstveno javnosti, vratiću se na prethodna dva člana. Naime, u članu 7. Zakon propisuje koeficijente za izabrana lica u državnoj upravi i pravosuđu.
U članu 8. zakon predviđa da koeficijente za obračun i isplatu plata imenovanih i postavljenih lica iz oblasti državne uprave, pravosuđa, prosvete i zdravstva, utvrđuje Vlada Republike Srbije, svojim aktom.
U članu 9. u prvom stavu predviđeno je da se koeficijenti za izabrana lica u organima teritorijalne autonomije i lokalne samouprave utvrđuju u skladu sa aktom Vlade, koji sam pomenuo u članu 8. Međutim, nigde ne piše koji je to organ, ili lice koje je nadležno da utvrdi ove koeficijente.
U drugom stavu člana 9. koji ovim amandmanom treba da se briše, stoji da se koeficijenti za postavljena lica u organima teritorijalne autonomije i lokalne samouprave takođe utvrđuju u odnosu na prethodno donet akt Vlade, ali dati su i neki maksimalni koeficijenti, koji se ne smeju prekoračiti.
Koliko je to besmisleno, npr. u tački 3. stoji - postavljena lica u opštinama sa preko 60 hiljada stanovnika, mogu imati koeficijent najviše do koeficijenta za obračun i isplatu plate načelnika okruga. Zamislite sada jedno postavljeno lice u opštini, to je načelnik neke službe u opštini, koje će imati platu jednaku plati načelnika okruga, jer mu ovaj član, odnosno ovaj stav, to dozvoljava. S obzirom na to ko drži vlast u lokalnim samoupravama, uglavnom, ne sumnjam u to da će ovi koeficijenti biti maksimalni.
Apelujem na poslaničku većinu ovde, s obzirom da niko iz Vlade nije prisutan, konačno je gospodin Jovanović tu, apelujem na njega da se, dok još ima vremena, ovaj zakon povuče.
Ovim zakonom izazvaće se samo novi revolt u ovim oblastima, novi revolt među 420 hiljada zaposlenih ljudi, jer je ostavljeno previše Vladi, da ona odlučuje. Naime, Vlada će sada utvrđivati koeficijente i za plate zdravstvenih radnika, i za plate prosvetnih radnika. Nigde ne piše na osnovu čega - da li će pregovarati Vlada sa zdravstvenim radnicima, sa nekim sindikatom, ili neće, da li će progovarati sa prosvetnim radnicima, da li će posle tih pregovora biti raznoraznih štrajkova, pobuna itd., nekih novih ustupaka itd.
420 hiljada ljudi očekivalo je nešto konkretno, očekivali su konačno red, očekivali su jedan balans, jednu ravnotežu između plata prosvetnih radnika, zdravstvenih radnika, radnika u pravosuđu itd. Međutim, sa ovakvim zakonom toga nema, i dalje je sve ostalo nejasno, sve je u magli. Znači, radnici koji ovo očekuju, neće moći posle ovog zakona da znaju kakve će im plate biti.
Još jedna stvar, koju sam pominjao već dva puta, nije mi jasno, i dalje mi nije jasno zašto se zakon zove Zakon o zaradama, a ne o platama, jer kako je ovde definisano, obuhvata sve ono što zarade već obuhvataju Zakonom o radnim odnosima. Hvala.
Dame i gospodo, pre nepunih mesec dana mi smo o jednom ovakvom projektu razgovarali. Očekivali smo da će danas pred nama biti mnogo kvalitetniji predlog. Međutim, ta očekivanja se očigledno nisu ispunila. Koliko je Vlada ozbiljna i koliko sve ovo ozbiljno shvata, dokaz su i ove prve klupe koje su ponovo prazne, nikoga iz Vlade nema. Jedino je bio gospodin Batić, verovatno se malo duže zadržao ovde neplanirano, pa je u svojstvu predstavnika Vlade pročitao nekoliko pasusa iz obrazloženja ovog predloga zakona i zatim napustio ovu salu. Nema čak ni predsednika poslaničke grupe poslaničke većine ovde, koji bi mogao možda da nas sasluša i da neke naše sugestije prenese Vladi kako bi se ovaj zakon učinio kvalitetnijim.
Predlažem da se ovaj zakon ponovo povuče iz procedure, da se jednom, ali sada stvarno, kvalitetno razradi, da se sagledaju svi aspekti i da se konačno treći put ovde dođe pred poslanike sa jednim celovitim i kvalitetnijim projektom. Zakon je i dalje konfuzan, nejasan i nepotpun.
I prošli put sam postavio pitanje šta je sa javnim preduzećima, šta je sa zaradama u tim preduzećima i predstavnik poslaničke grupe DOS-a je o tome govorio, da je tačno da postoje problemi ovog tipa, problemi sa zaradama u tim preduzećima, koje su enormne za ove naše uslove, koje su mnogo veće od prosečnih zarada u Republici Srbiji, ali da je to Vlada na neki način stavila pod kontrolu jednom svojom Uredbom od pre par meseci. Moram da podsetim i poslanike i javnost da je ta uredba na mestu, odnosno da je ona doneta pre par meseci, da je stupila na snagu, da su tom uredbom plate u javnim preduzećima zamrznute na dostignutom nivou. Međutim, pre desetak dana novom Uredbom Vlade Republike Srbije prethodna Uredba je u jednom svom delu stavljena van snage, odnosno zarade zaposlenih u javnim preduzećima su ponovo van kontrole ove vlade.
Drugo pitanje koje postavljam ovde i koje sam prošli put postavio, čini mi se i dobio saglasnost predsednika poslaničke grupe DOS-a, i obećanje da će se to ispraviti, jeste pitanje tehničke prirode, pitanje samog naslova ovog zakona. Naime, ovde se govori o platama u državnim organima, a mi već nekoliko zadnjih meseci pričamo o zaradama. Nije mi jasno sada, ako smo prešli na zarade, koje uključuju sve i svašta, od toplog obroka, regresa i drugih naknada, zašto se sada ponovo vraćamo na termin -plate. Zar se i ovde ne govori o zaradama zaposlenih u javnim službama, u državnoj upravi.
U članu 3. ovog predloga stoji da je osnovica za obračun zarada, da platu utvrđuje Vlada. Opet ostaje isto pitanje, suštinsko pitanje, opet je Vlada iznad svih u ovoj državi, opet Vlada kroji svima plate u ovoj državi, ona određuje osnovicu. Postavljam pitanje zašto se osnovica nije utvrdila zakonom, zašto se nije neki parametar usvojio na osnovu koga će se osnovica menjati, zašto ona nije vezana za neki parametar, recimo za prosečnu zaradu, za minimalnu zaradu i za neki drugi parametar koji je u opticaju.
U članu 7. su definisani koeficijenti za neke kategorije zaposlenih na koje se ovaj zakon odnosi. Ali, ako se pogleda, to su koeficijenti za kategorije zaposlenih koji su na najvišim mestima na lestvici, koji treba da primaju najveće plate u ovoj državi. S druge strane, njihov broj je minoran u odnosu na ukupan broj zaposlenih u ovom sektoru. Postavlja se pitanje, zašto ovim zakonom nisu regulisani koeficijenti za ostale zaposlene....
Izvinjavam se, ako mogu samo da prekoračim.
Zašto nisu, znači, ovim zakonom definisani koeficijenti za ostale zaposlene u javnim službama i državnoj upravi? Zašto nisu zakonom utvrđeni platni razredi, zašto nije precizno rečeno kolike su zarade prosvetnih radnika, profesora, nastavnika, učitelja, profesora univerziteta, zašto nije rečeno zakonom kolike su zarade lekara, specijalista i drugih zdravstvenih radnika? Zašto zvanja i zanimanja nisu utvrđena zakonom, već sve to ostaje na Vladi, da ona sve to utvrđuje i uređuje.
U članu 9. kaže se da se koeficijenti za obračun plata izabranih i drugih lica u organima teritorijalne autonomije, lokalne samouprave, utvrđuju najviše do koeficijenata određenih ovim zakonom. Kaže sada i navodi neke grupe, međutim ne stoji ovde ko koeficijent utvrđuje, samo su neke gornje granice određene, ali ne zna se koji to organ, utvrđuje ove koeficijente.
I na kraju, utvrđena je određena granica što se tiče lokalne samouprave, definisane su zarade zaposlenih u opštinama do 60.000 i onih preko 60.000. Interesuje me, a to ovde ne piše, koji je parametar, na osnovu čega će se utvrditi koja opština pripada jednoj  ili drugoj  grupi, da li je to neki popis iz neke godine iza nas ili je to neki drugi dokument koga je trebalo ovde precizno utvrditi, da se zna, da li će sada biti špekulacije po tom osnovu, da li će biti veštačkih emigracija. Trebalo je to sve definisati ovim zakonom.
Izvinjavam se zbog prekoračenja vremena.
Dame i gospodo narodni poslanici, tema o kojoj danas ovde razgovaramo je naizgled bezazlena. Naizgled, to je samo problem koalicije DOS. Međutim, ova tema prevazilazi granice koalicije DOS, jer bitno utiče na politički život i na ukupnu situaciju u Srbiji.
Bitno utiče jer ova tema i ovaj trenutak ugrožavaju i život i egzistenciju svih građana Srbije. Postavlja se pitanje - šta je motiv da se u ovom momentu ovakva tema stavi na dnevni red Skupštine Srbije.
Moram da pretpostavim, a to je i logično, ne samo meni nego i drugim građanima Srbije, da ova vlada jednom ovakvom temom u Skupštini Srbije želi malo da zamagli stvari, da baci prašinu u oči građanima Srbije, da skrene pažnju građana sa životnih problema. Naime, jednom ovakvom temom ova vlada pokušava da skrene pažnju građana Srbije na neka druga pitanja od onih koja su egzistencijalna. Da skrene pažnju građana Srbije sa efekata svoje višemesečne vladavine. A, efekti višemesečne vladavine ove vlade su poražavajući.
Navešću nekoliko stvari koje su toliko očigledne da ih ne treba često ni ponavljati. Svi građani Srbije osećaju efekte vladavine DOS-ove vlasti. Privreda Srbije je u kolapsu. Iz meseca u mesec, prema podacima DOS-ovih zvaničnih organa, proizvodnja je sve manja i manja.
Od 1. juna prešli smo na obračun zarada po bruto sistemu i prvi efekti su takođe poražavajući. Prosveta je primila za mesec maj akontaciju koja je umanjena u odnosu na prethodnu.
Na administrativnoj granici između Kosova i Metohije i Srbije uvedeni su ponovo carinski punktovi. Upravo smo danas ovde čuli od poslanika DOS-a da je sve to urađeno sa blagoslovom Vlade Republike Srbije. Domaća i strana štampa su preplavljene raznoraznim kriminalnim aferama, u kojima su glavni akteri upravo vodeći ljudi ove vlasti u Republici Srbiji.
Ima još mnogo poraznih efekata DOS-ove vlasti u ovih nekoliko meseci. Umesto da danas raspravljamo o svim ovim problemima, mi govorimo o jednoj aferi koja se desila u Vladi Republike Srbije. Hteli ili ne, mi se danas stavljamo u ulogu, ili smo stavljeni u ulogu, sudija, da donosimo presude. Donosimo ovde presude glasajući za ili protiv, i kako god da glasamo mi smo sudije. Donosimo presude, a ne znamo da li je bilo istrage i šta je ta istraga pokazala.
Navešću nekoliko stvari koje su sporne u celom ovom postupku i aferi. Prvo, simptomatičan je baš trenutak u kome se sve ovo desilo. Otkud baš u ovom momentu, kada je Vuk Obradović trebalo da izađe pred javnost sa dokumentacijom i dokazima o kriminalu koji je istražio i ispitao? Otkud baš u tom momentu da se desi jedna ovakva afera i da se sve to zaustavi?
Sporan je taj trenutak ne samo nama koji smo opozicija ove vlasti. U razgovorima sa građanima Srbije, primetio sam da je i onim najvatrenijim pristalicama DOS-a sve ovo sumnjivo. I oni sumnjičavo vrte glavom i pitaju se otkud sad baš sve ovo.
Simptomatična je i brzina kojom je DOS reagovao. Naime, predsedništvo DOS-a je, ne čekajući i ne vršeći nikakvu istragu, ne tražeći tačnost svih navoda koje smo čuli prethodnih dana, donelo odluku da gospodina Vuka Obradovića automatski skloni sa mesta potpredsednika Vlade.
Moralna vlada bi zbog ovakve afere podnela ostavku. Moralna vlada ne bi dozvolila da se zbog ovakve afere vode skupštinske rasprave. Sama bi podnela ostavku, odnosno svi članovi Vlade i premijer. Međutim, ova vlada ima taj osnovni problem, a to je moral. Mi smo proteklih dana, kada smo raspravljali o razrešenju ministra Batića, upravo videli o kakvom se moralu radi.
Gospodin Batić je dobio podršku samo jedne trećine ovog parlamenta, a da je moralan on bi sam podneo ostavku. Ne bi se više pojavio u ovoj skupštini. Međutim, moral je mnogo daleko od gospodina Batića, a očigledno i od ove vlade. Takođe je sporno i nedopustivo da Administrativni odbor ove skupštine više od mesec dana ne donese nikakvu odluku o statusu poslanika Socijaldemokratije u ovoj skupštini.
Ovde postoje dve grupe, što je očigledno. Jedni su druge isključili iz stranke, a obe grupe sede ovde i učestvuju u raspravi. Više od mesec dana postoji određen zahtev pred odborom ove skupštine koji je morao da reaguje i da donese odluku, bilo kakvu, i da tek posle te odluke mi ovde raspravljamo po ovom pitanju.
Nedopustivo je, a pre svega je to problem i greška gospodina predsednika ove skupštine, što ovaj odbor nije završio svoj posao i što nismo imali jednu kvalitetniju raspravu, sa nekim činjenicama, nekim rešenjima odbora, i sa mnogo jasnijom situacijom od ove u kojoj smo u odnosu na to koji to poslanici ovde imaju pravo da govore, a koji nemaju, odnosno koji više nisu poslanici.
Napomenuo bih još jednu stvar a to je inicijativa ove vlade koja je trebalo da bude revolucionarna, nova, originalna, sa kojom je ova vlada izašla odmah po svom izboru, a to je inicijativa da se svi članovi Vlade podvrgnu kompletnom lekarskom pregledu. Znači, odmah po izboru Vlade. Javnost je upoznata sa tom inicijativom. Javnost je dugo očekivala rezultate tih lekarskih pregleda, željno ih očekivala, da bismo videli koji će to i kakvi će ljudi voditi ovu zemlju.
Od tih rezultata, nikome ništa. Niko u ovoj skupštini, ni u ovoj Srbiji, nije saznao kakvi su rezultati lekarskih ispitivanja članova naše Vlade. Posle par meseci, imamo aferu. Posle par meseci jedan član Vlade je očigledno bolestan, jer je počeo da se ponaša drugačije, mnogo drugačije od onoga što je normalno ponašanje.
Postavljam pitanje - kakva je ta vlada, odnosno kakvi su rezultati tih lekarskih pregleda i zašto oni nisu ovde, pred Skupštinom, ili u javnosti objavljeni, da bismo znali, (ko zna šta nas čeka u budućnosti, ko zna kakvi su rezultati i drugih članova Vlade), kakvim su ponašanjima skloni i šta sve možemo doživeti u narednim danima, znači, u bliskoj budućnosti.
I na kraju, samo malo ću iz teme da izađem, sinoć sam gledao drugi dnevnik i, verovali ili ne, u drugom dnevniku je uvedena, možda ne od sinoć, nisam pratio ranije, jedna rubrika koja se zove "Hronika naših zločina".
Dame i gospodo, diskusija koja traje već drugi dan ovde, ukazuje na to da postoji jedinstvo u nekim stvarima. Postoji jedinstvo u svesti da postoji problem koji se zove Kosovo i Metohija i postoji jedinstvo u tome da smo svi ovde svesni, a i građani Srbije, da taj problem ne datira od juče, već je to problem koji traje u ovoj državi već decenijama, a možda i više od toga. Ja ću se ovde osvrnuti kratko na neke činjenice koje su vezane za problem Kosova i Metohije.
Prva činjenica, to su dokumenti koji su vezani za Kosovo i Metohiju, a koji su doneti od strane međunarodne zajednice ili nekih drugih faktora u zadnjih nekoliko godina. Prvi dokument je sporazum Ahtisari-Černomirdin, zatim Kumanovski sporazum, i na kraju Rezolucija 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, dokumenti koji su u zadnjih nekoliko godina, bili presudni za status Kosova i Metohije i odnos Kosova i Metohije prema matičnoj državi Srbiji. Ovi dokumenti su krajnje nepovoljni za Republiku Srbiju jer ograničavaju državni suverenitet Republike Srbije i Savezne Republike Jugoslavije nad teritorijom Kosova i Metohije.
Posle ovih dokumenata, evo imamo i novi dokument, a to je Ustavni okvir za Kosovo i Metohiju, koji donosi specijalni predstavnik Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija na Kosovu i Metohiji, Hans Hekerup i koji ide dalje od prethodnih dokumenata. Naime,ovim dokumentom gaze se i kidaju i one tanke veze koje su prethodni dokumenti ostavili između Kosova i Metohije i Srbije, kao matične države.
Ustavni okvir za Kosovo i Metohiju već u preambuli prejudicira konačno rešenje statusa Kosova i Metohije, dajući ovoj teritoriji atribute države. Kratko ću, ne zbog poslanika ovde, već zbog javnosti kojoj ovaj dokument nije dostupan, samo navesti neke elemente ovog ustavnog okvira, koji upravo upućuju na ovakav zaključak, da se Kosovu i Metohiji daju atributi države.
U preambuli Specijalni predstavnik Generalnog sekretara objašnjava uslove, potrebu i namere za donošenje jednog ovakvog dokumenta. On kaže - podsećajući se Rezolucije Saveza bezbednosti 1244, koja predviđa uspostavljanje i razvoj značajne samouprave na Kosovu, u očekivanju konačnog rešenja. Ovde je vrlo dvosmisleno napisano da se očekuje konačno rešenje, čime se automatski gazi Rezolucija 1244, jer ona je definisala konačno rešenje, dajući i definišući Kosovo i Metohiju kao deo Savezne Republike Jugoslavije, odnosno Republike Srbije. Dalje, Hans Hekerup kaže, uzimajući u obzir legitimne težnje stanovništva Kosova da živi u slobodi i u miru, u prijateljskim odnosima sa ostalim stanovnicima u regionu - kako bi se omogućilo utvrđivanje budućeg statusa Kosova, jednim procesom u odgovarajućoj budućoj fazi koja će u potpunosti voditi računa o svim relevantnim faktorima, uključujući i volju stanovništva.
Gospodo, svim ovim rečima, Hans Hekerup upravo prejudicira buduće rešenje Kosova i Metohije jer se poziva na volju stanovništva, a svi znamo kakva je struktura stanovništva na Kosovu i Metohiji i svi znamo kakva će biti volja tog stanovništva u pogledu statusa Kosova i Metohije. U narednom delu ovog dokumenta, Hans Hekerup predviđa privremene institucije samouprave, pored ostalih i skupštinu, i predsednika Kosova, čime daje ovoj teritoriji atribute države.
Takođe, govori u ovom dokumentu o zajednicama stanovnika koji pripadaju istoj etničkoj, verskoj i jezičkoj grupi, pa kaže - zajednice i njihovi članovi imaju pravo da slobodno koriste svoj jezik i pismo pred sudovima, organima i drugim javnim telima na Kosovu i Metohiji, da imaju obrazovanje na svom jeziku, da koriste i ističu simbole zajednice u skladu sa zakonom. Da li to znači da će te zajednice koristiti simbole države Srbije ili svoje nacionalne simbole? Očigledno je ovo drugo, što opet potvrđuje ono što sam već rekao, da se ovim daju izuzetno široka ovlašćenja, odnosno atributi državnosti na prostoru Kosova i Metohije.
U ovom dokumentu se predviđa da privremene institucije samouprave imaju odgovornost u sledećim oblastima, pa pored ostalih, administrativne i operativne delatnosti, carine. Znači, uvodi se i carina, čime se definitivno ovaj prostor zaokružuje i fizički razdvaja od teritorije Republike Srbije.
U ovom dokumentu, u poglavlju 5, kaže da se obezbeđuje saradnja po pitanju pravosuđa i kazneno-popravne službe, sa odgovarajućim entitetima unutar Kosova, što je lično meni nejasno o kakvim se entitetima radi. Međunarodna i spoljna saradnja takođe se predviđa ovim dokumentom, koja uključuje postizanje i finalizovanje sporazuma. Verovatno se misli na neke međunarodne sporazume, što je opet atribut jedne suverene države.
Na kraju, kaže - privremene institucije samouprave su odgovorne za omogućavanje bliskih ekonomskih, socijalnih i ostalih veza između stanovništva Kosova i ostalih Evropljana, znači uopšte se ne pominje Republika Srbija, niti veza sa Republikom Srbijom, već direktno veze sa nekom tamo Evropom.
Pored toga što sam naveo, ovde se predviđa i skupština od 120 poslanika, od kojih je 10 mesta rezervisano za predstavnike Srba, a ostalih 110 mesta biće predstavnici drugih nacionalnosti na Kosovu. Odmah možemo pretpostaviti da će tu biti preko 100 mesta rezervisano za pripadnike šiptarske nacionalne manjine na Kosovu i Metohiji. To je prva činjenica koja govori da je ovaj ustavni okvir pogazio Rezoluciju 1244 Saveta bezbednosti, da je otišao mnogo dalje u otežavanju položaja Republike Srbije prema Kosovu i da, kako i premijer reče, ovaj ustavni okvir zadire u suverenitet Srbije i Jugoslavije na teritoriji Kosova i Metohije.
Druga činjenica na koju se mora ukazati jeste obećanje aktuelne DOS-ove vlasti u predizbonoj kampanji da će problem Kosmeta vrlo brzo rešiti, uostalom kao i ostale probleme, ukoliko dođe na vlast. Ta obećanja DOS-a tada ste podupirali prijateljstvom sa predstavnicima međunarodne zajednice, sa onima koji su 78 dana bezočno uništavali srpski narod i državu. To prijateljstvo tada je stvarano i demonstrirano finansiranjem vaših političkih aktivnosti i vaše borbe za vlast. Vašim dolaskom na vlast stvari se menjaju. Vaši dosadašnji prijatelji pokazuju svoje pravo lice. Više nema bezuslovne finansijske pomoći, a aktuelni problemi na Kosmetu pokazuju koliko vas uvažavaju vaši zapadni prijatelji. Oni vas upravo smatraju svojim podanicima, jer su vas upravo oni i doveli na vlast.
Da podsetim samo u prilog ovome da smo 4. maja u Skupštini Srbije doneli Rezoluciju i bili jednoglasno svi za nju, koja je bila izuzetno blaga, Rezoluciju kojom smo želeli da predupredimo i sprečimo donošenje jednog ovakvog dokumenta. Da je ovo što sam rekao sada tačno, koliko ovu aktuelnu vlast prihvataju i poštuju dojučerašnji prijatelji na Zapadu, govori upravo i ovaj dokument koji je donet 15. maja, znači 10 dana posle te rezolucije koju je ova skupština usvojila. Drugim rečima, Hans Hekerup se nije ni osvrnuo na ovu rezoluciju, nije je ni pogledao, niti je uopšte uzeo u obzir.
Treća činjenica na koju ukazujem ovde jeste to da je aktuelna vlast oberučke prihvatila podaničku ulogu prema tzv. međunarodnoj zajednici. To dokazuju i dokumenti koji su danas pred nama. To je više nego očigledno u predloženim zaključcima, a više nego sramno u informaciji Saveznog ministarstva za inostrane poslove. Koliko je ta informacija ponižavajuća za srpski narod, razrešenje ministra spoljnih poslova je minimum koji je morala učiniti Savezna vlada.
U Informaciji Saveznog ministarstva za inostrane poslove, koju ovde imamo, opet zarad javnosti moram neke stvari da pročitam, kaže se: "nesumnjivo je da Ustavni okvir u određenoj meri daje elemente državnosti Kosovu i Metohiji, pre svega zato što sam dokument u nazivu sadrži izraz ustavni, što može da implicira državnost, što se uvodi institucija predsednika Kosova, sa ovlašćenjem da predstavlja jedinstvo naroda Kosova i preduzima aktivnost spoljnih poslova i što Kosovo ima određene nadležnosti u oblasti spoljnih poslova". Znači, Ministarstvo inostranih poslova već je svesno toga da je ovaj dokument ponižavajući za državu Srbiju i za srpski narod i da zadire u taj suverenitet nad Kosovom mnogo dalje nego što je to učinila Rezolucija Saveta bezbednosti.
Dalje se kaže u Informaciji: "Međutim, treba istaći da nije neuobičajeno praksi drugih zemalja da ovlašćenja teritorija sa samoupravom sadrže elemente državnosti, da se osnovni akt zove ustav, donose zakoni itd, elementi državnosti stoga ne znače nužno prejudiciranje državnog i međunarodno pravnog statusa neke teritorije". Ministarstvo spoljnih poslova odmah traži opravdanja za ovakav potez međunarodne zajednice i pokušava da pred srpskim narodom i javnošću opravda jedan ovakav dokument.
Obzirom da ne mogu da sve ovo izložim, još vrlo kratko, na kraju se postavlja pitanje šta činiti u ovom trenutku. Sve ove činjenice koje sam rekao stoje i ostaje pitanje šta činiti. Očigledno je da aktuelna vlast i skupštinska većina iz podaničkog odnosno vazalskog odnosa prema tzv. međunarodnoj zajednici žele da prihvate ovaj dokument. Mi, kao poslanička grupa Srpske radikalne stranke, naprotiv smatramo da reakcija ove skupštine, kao i Vlade Republike Srbije mora imati ton protestne note, upućene kako predstavniku Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Hansu Hekerupu, tako i svim relevantnim faktorima, Ujedinjenim nacijama i međunarodnoj zajednici. Jednim oštrim protestom, iza koga bi stali svi poslanici u ovoj skupštini, a kojim bi se odbacio Ustavni okvir za Kosmet i specijalni predstavnik Generalnog sekretara pozvao na dosledno poštovanje Rezolucije 1244, na hitno i bezuslovno obezbeđenje uslova za povratak izbeglih i prognanih Srba i drugog nealbanskog življa, aktuelna vlast bi samo dobila na težini i značaju, a Srbija bi dobila na vremenu neophodnom za konačno rešenje statusa Kosova i Metohije, kao sastavnog dela Republike Srbije i Savezne Republike Jugoslavije.
Dame i gospodo narodni poslanici, mnogo toga je već rečeno o gospodinu Vladanu Batiću. Poslanička grupa Srpske radikalne stranke je iznela argumente koji su tačni, koji su u stvari isečci iz novina, odnosno govora gospodina Batića. Prema tome, ne mogu se demantovati, niti opovrgnuti. To su njegove reči, to je sve ono što je on izjavljivao od 5. oktobra 2000. godine naovamo, ali i ono što je govorio pre 5. oktobra.
Neću da se vraćam na ono što je već rečeno i u vezi sa "Galenikom" i u vezi sa "Crvenom zastavom" i drugim nedelima gospodina Batića. Ja ću ovde izneti jednu optužbu za koju imam dokaze.
Optužujem gospodina Batića, iako nije prisutan što još jednom potvrđuje njegov odnos i odnos kompletne Vlade Republike Srbije prema ovoj skupštini, za rušenje i skrnavljenje zgrade Skupštine Savezne Republike Jugoslavije. Svi znamo da je 5. oktobra 2000. godine došlo do prodora grupe demonstranata u zgradu Savezne skupštine i da je tom prilikom došlo do, bukvalno rečeno, razaranja zgrade Savezne skupštine, do uništavanja onih vrednosti koje su izuzetno dragocene i vredne za našu naciju, za našu državu.
Razmišljao sam tog dana da je DOS kao organizator demonstracija (uzgred budi rečeno - DOS nije okupio tako mnogo pristalica tamo i demonstranata, već ih je okupio Slobodan Milošević) bio nemoćan da spreči demonstrante da prodru u zgradu Skupštine Savezne Republike Jugoslavije. Razmišljao sam i na neki način opravdavao tu njihovu nemoć.
Međutim, nekoliko dana kasnije, u jednoj televizijskoj emisiji, kada su se revolucionari predstavljali i, verovatno, pravili preporuke za buduće funkcije, u jednoj od tih emisija na novoj televiziji, jer stare više nije bilo, gostovao je i današnji ministar pravde Vladan Batić. Jednog momenta voditelj je pitao: Gospodine Batiću, otkud to da baš u momentu kad vi govorite dođe do prodora demonstranata u Saveznu skupštinu? Na to pitanje gospodin Batić je trijumfalno odgovorio, sa osmehom na licu: Pa, znate, ja sam se unapred dogovorio sa grupom Zvezdinih navijača, "delija", da baš u momentu kad ja govorim izvrše prodor u Saveznu skupštinu.
Neposredno posle toga, Vlada je odredila - ili ne znam ko od zvaničnih organa - jednu komisiju koja će se baviti procenom štete načinjene Saveznoj skupštini. Pre nekoliko dana sam čuo izjavu te komisije da je procenjena šteta u Saveznoj skupštini 20 miliona nemačkih maraka. Možda je i više, ali je ovo zvaničan stav, zvaničan podatak komisije koja je formirana od strane zvanične vlasti u ovoj državi.
Prema tome, ja optužujem gospodina Batića da je saučesnik, da je idejni tvorac ove akcije i ove štete koja je naneta Saveznoj skupštini, odnosno, kompletnoj državi. Dokaz je izjava samog gospodina Batića, data na Novoj televiziji Srbije, a ako gospodin Batić ne veruje tome, verovatno ima i kasete koje su sačuvane iz te emisije.
Takođe, optužujem gospodina Batića za njegovo nesprovođenje odluka legitimnih državnih organa. Naime, gospodin Batić je ovde pre nekoliko dana, odnosno, u četvrtak, kada je verovatno pokušavao da odbrani sebe od svih argumenata koje je SRS iznela protiv njega, objašnjavao i ubeđivao nas i javnost kako je on patriota i kako je on u vreme agresije podnosio krivične prijave protiv predvodnika NATO agresora, verovatno želeći time da dokaže svoj patriotizam. Postavljam pitanje gospodinu Batiću - zašto nije ispoštovao i sproveo odluke legalnih organa ove države, koji su, možda i na osnovu njegove krivične prijave ili drugih prijava, presudili i doneli presude svim vinovnicima zločina koji su se desili ovoj državi i ovom narodu.
Naime, posle takvih izjava da je podnosio krivične prijave, gospodin Batić je dočekao u Beogradu i Solanu i druge čelnike NATO alijanse, bukvalno ih grleći i ljubeći, a istovremeno je hapsio one koji su demonstrirali protiv takvih postupaka naših zvaničnika, koji su cepali i palili njegove slike i njegove postere. Prema tome, radi se o njegovoj političkoj nedoslednosti, o jednoj prevari koja je od strane gospodina Batića, ali očigledno i kompletnog DOS-a, učinjena ovom narodu.
Gospodin Batić ovih dana vrlo često boravi u Hagu, pokušavajući da nađe adekvatan sporazum sa međunarodnim, kako ga već zovu, sudom u Hagu, kako bi se od strane ove države ozvaničilo i legitimno sprovodilo izručenje naših državljana Hagu. U međuvremenu, između dva putovanja u Hag, gospodin Batić obilazi opštine i gradove po Srbiji, u nastojanju da od jedne vrlo sumnjive grupe, koja je oko njega, napravi političku stranku. On pokušava da po opštinama Srbije stvori odbore svoje nazovi stranke i u tim pokušajima prikuplja i okuplja uglavnom onaj moralni otpad iz drugih političkih opcija koji zarad ličnog interesa prelazi u novu Batićevu stranku. Taj moralni otpad verovatno razmišlja da može po ključu da na lokalnom nivou dograbi neku funkciju...
(Predsedavajuća: Gospodine Jovanoviću, izričem vam opomenu.)
Hvala.
... uđe u neke strukture vlasti i ostvari neki lični interes. Gospodin Batić u tim svojim nastojanjima koristi sva moguća sredstva, od ucena i ubeđivanja, političkih i verbalnih, ali kada to ne uspeva, on prelazi i u onaj domen trgovine.
Tako je u jednoj opštini u Zlatiborskom okrugu, kada nije uspeo da prikupi dovoljno pristalica da napravi bilo kakav odbor, pokušao malo da trguje, pa je ponudio predsedniku Opštinskog odbora DSS-a u tom mestu 10.000 maraka za prelazak u svoju stranku, da bi napravio svoj odbor. Znači, ne beži ni od te trgovine unutar DOS-a, odnosno, pokušava da i od svojih političkih saboraca u okviru DOS-a (što je inače manir verovatno svih u DOS-u, koji užurbano prave odbore po opštinama Srbije, bar pokušavaju da ih naprave) na taj način dođe do nečeg malo većeg u ovoj državi.
Takođe, optužujem gospodina Batića da govori u ovom parlamentu rečnikom mržnje. On je u više navrata ovde, za ovom govornicom, nastupao mitingaški, držeći govore koje je držao pre godinu i više dana po Srbiji, na raznim skupovima i mitinzima tadašnje opozicije. Gospodin Batić zaboravlja ovde da je ministar svih građana Srbije i da treba da bude podjednak i podjednako pravedan prema svima, pogotovo što se radi o ministru pravde, koji treba sutra da pomogne svim građanima Srbije, ukoliko dođu u situaciju da im je njegova pomoć potrebna. Na žalost, on se ne ponaša tako i to demonstrira upravo sa ove govornice.
U svojim govorima ovde vrlo često se poziva na Boga, predstavljajući sebe kao vernika, verujućeg čoveka, pobožnog i poštovaoca tih srpskih vrednosti i tradicije. Moram da se vratim nekoliko meseci unazad, negde pred Božić, Beograd je bio okićen i izlepljen velikim posterima gospodina Batića, na kojima je pisalo - Hristos se rodi, hvala Bogu.
(Predsedavajuća: Vreme.)
Na tim posterima je bila njegova slika, vrlo, vrlo uvredljivo za hrišćanski svet, za narod kome je Božić verovatno najveći praznik. Mislim da je time izvrgao ruglu i pravoslavlje i kompletno hrišćanstvo. Mislim da su ovi argumenti koje smo naveli sasvim dovoljni da bar ozbiljnije razmislite, govorim gospodi iz DOS-a, o gospodinu Batiću kao ministru pravde i da glasate danas za nepoverenje gospodinu Batiću. Hvala.
Dame i gospodo, iako skupštinska većina pokušava da svojim odsustvom, odnosno neprisustvom ovde i svojim  neozbiljnim odnosom prema ovoj temi, ukaže na neozbiljnost teme, smatram da je tema vrlo ozbiljna i da  joj treba prići sa mnogo više pažnje. Predstavnici Vlade ovde već nisu prisutni danima, tako da za njih to nije ništa čudno ni novo, a oni ni  jednoj temi o kojoj smo mi raspravljali nisu dali nikakvu pažnju i nisu udostojili ovaj dom svojim prisustvom, sa časnim izuzecima, skoro ni jednoj temi. Zakon koji danas razmatramo, u stvari dopuna zakona, sastoji se samo od jedne jedine rečenice i  ne vidim otkud toliko spora oko ove jedne rečenice, moram da je pročitam, a i da pročitam sada kompletan Predlog ovog zakona.

Naime, u prvom stavu, prvog člana postojećeg Zakona o poljoprivrednom zemljištu, stoji: "Ovim zakonom uređuje se zaštita, korišćenje, unapređivanje i uređenje poljoprivrednog zemljišta, kao prirodnog bogatstva i dobra od opšteg interesa." Posle prvog stava, gospodin Marjanski predlaže drugi stav, koji glasi: "Zaštitom poljoprivrednog zemljišta, u smislu ovog zakona, obuhvata se i sprečavanje elementarnih nepogoda (poplave, suše, vetrovi, korovske biljke) i preduzimanjem odgovarajućih mera u cilju očuvanja poljoprivrednog zemljišta." Koliko vidim, ovde se sirak ne pominje, znači u samom predlogu dopune zakona. Pominju se elementarne nepogode, u koje se ubrajaju i korovske biljke, pominje se u stvari obaveza koja se ovim zakonom nameće državi da povede računa o zemljištu i da uradi sve što je neophodno da se zemljište zaštiti i sačuva.

Prema tome, nije cilj predlagača da direktno sada ovde uvrsti bilo kju korovsku biljku ili da apostrofira bilo koju elementarnu nepogodu, već da ovom izmenom, ovom dopunom, obaveže Vladu da mora preduzeti odgovarajuće mere kako bi se sprečile štetne posledice elementarnih nepogoda, u koje se sada samo uvršćuju i korovske biljke.

Neko od prethodnika je rekao da korovske biljke nisu elementarne nepogode. Gospodo, i grad se danas može predvideti, i olujni vetrovi, i obilne kiše itd. Međutim, ne možemo se odupreti tim pojavama na kvalitetan način, ne možemo sprečiti posledice koje su štetne od tih pojava. Prerma tome, i korovske biljke koje su zahvatile veliki deo naših oraničnih površina, što je fakat i što vidimo u ovom obrazloženju koje je izuzetno detaljno, izazivaju ogromne posledice, znači ogromne štete za naše poljoprivredne kulture.

Iz tih razloga upravo treba jedan ovakav stav da se unese u postojeći zakon i zbog toga ovo i podržavam. Podaci, koje je gospodin Marjanski naveo ovde u obrazloženju, odnose se na 1995. godinu, iz njih se vidi da je još tada, 1995. godine, znači pre šest godina, ova korovska biljka zauzela ogromne površine u Vojvodini, ali i u drugim delovima Srbije i samo možemo pretpostaviti da je danas situacija izuzetno nepovoljnija.

Znači da se ta korovska biljka proširila i na druge krajeve u kojima se vrši obrada zemlje, intenzivna obrada zemlje, znači gde su te oranične površine u značajnijem obimu. Prema tome, ovaj zakon treba prihvatiti, ne treba bežati od njega. Smatram da je predlagač na ovaj način, predlažući zakon, odnosno izmene zakona, ostavio prostor Vladi da ona utvrdi decidno koje korovske biljke mogu da se svrstaju u elementarne nepogode i prema kojim korovskim biljkama ili elementarnim nepogodama treba reagovati na odgovarajući način.

Na kraju, samo jednu rečenicu. Obratio bih se gospodinu Trnavčeviću, koji je rekao da je prethodna vlast elementarna nepogoda i da je ona svojim delovanjem u prethodnom periodu dovela faktički poljoprivredu u ovakav položaj, prvenstveno misleći na cene poljoprivrednih proizvoda koje su bile već znamo kakve. Danas sam pročitao u dnevnim novinama da je juče održana sednica Zajednice proizvođača i prometnika voća i povrća i da su na toj sednici utvrđene otkupne cene voća za ovu godinu. Dolazim iz kraja u kome se gaji malina, pa sam obratio pažnju na ovo. Najavljena je otkupna cena malina za ovu godinu od 39 dinara. Ko se bavi ovom kulturom, zna da je prošle godine ta cena bila do 50 dinara, 45 do 50 dinara. Ako uzmemo u obzir inflaciju koja je zvanično preko 100% bila dolaskom vas na vlast, a sada je znatno iznad tog procenta, onda možete shvatiti kakav je odnos aktuelne vlasti prema poljoprivrednim proizvođačima što se tiče cena otkupnih poljoprivrednih proizvoda.
Dame i gospodo, slušajući izlaganja nekih prethodnika, zaključio sam da svi ovde nismo dobili isti tekst predloga, jer su neki poslanici govorili o sankcionisanju maloletnika, neki su govorili o oporezivanju maloletnika, a to nigde ovde nisam pročitao. Naime, ono što sam shvatio iz ovog zakona jesu sankcije, ali za one koji zloupotrebljavaju maloletnike, za one koji žele da izvuku materijalne koristi na nesreći drugih, prvenstveno maloletnika. Takođe, prvi put sam danas čuo od jednog poslanika DOS-a da se sekte nazivaju malim verskim zajednicama. Zamolio bih ovu skupštinsku većinu - DOS da se o ovome izjasni i da svoj stav, zvaničan stav DOS-a, da li se sekte u ovoj državi smatraju malim verskim zajednicama i na taj način prihvataju kao legalne i kao ostale verske zajednice, ili se radi o nečem drugom.
Ovaj zakon smatram veoma ozbiljnim i zato ne prihvatam ovako a priori odbacivanje ovog predloga koji je pred nama. Ozbiljan je jer se odnosi na maloletnike, na jednu društvenu grupu koja je psihofizički još uvek nedovoljno zrela da može sama da rasuđuje, donosi odluke i da snosi posledice tih odluka i odgovornosti. Zbog toga treba ovaj predlog pažljivo razmotriti i pokušati da se dođe do jednog rešenja koje će biti prihvatljivo za sve poslanike, ali i za kompletnu društvenu zajednicu, odnosno državu Srbiju. Po mom mišljenju, ne treba a priori odbaciti predlog koji je došao iz neke opozicione grupe, samo zbog toga što je potekao iz te grupe.
Smatram da bi, prvenstveno Vlada Republike Srbije, trebalo da na osnovu ovog zakona i drugih propisa koji su u upotrebi, izvrši jedno sažimanje, da izvuče ono što je bitno, što je novo, što nije obuhvaćeno dosadašnjim propisima i da, na kraju krajeva, napravi jedan zakonski predlog koji bi kompletno obuhvatio ovu populaciju maloletnika i da taj zakonski predlog uđe u skupštinsku proceduru. Smatram da je najbolje da se na jednom mestu, u jednom zakonskom projektu nađu sva dela koja dodiruju ovu društvenu grupu, grupu maloletnika. Očigledno je i nesporno je da neke stvari, koje su sadržane u ovom predlogu, već postoje i već su propisane u drugim zakonskim propisima. Prema tome, ovaj zakon ima nekih suvišnih stvari. Čini mi se, neke stvari nisu sadržane ni u drugim propisima, a nisu ni u ovom zakonu koji je pred nama.
Zbog toga bi trebalo ovaj zakon, od strane Vlade, pregledati i sagledati njegove veze sa drugim propisima i sve to Vlada da obradi i podnese ovoj skupštini, kao jedinstven projekat, na usvajanje. Ono što nedostaje ovom predlogu, možda grešim, čini mi se da nema ni u jednom drugom propisu, to je zaštita maloletnika od zloupotrebe u političke svrhe. Smatram da je u ovoj zemlji u prethodnom periodu bilo dosta zloupotreba od strane kako pojedinaca političara, tako i političkih stranaka. Prvenstveno je u ovome prednjačila aktuelna vlast, odnosno dosadašnja opozicija koja je koristila maloletnike, decu iz srednjih škola, iz osnovnih škola, u svoje političke svrhe. Ja ću navesti jedan primer početka oktobra prošle godine, kada me je na Ibarskoj magistrali, tačno u ponoć, zaustavila grupa dece. Oni su blokirali saobraćaj, oni su napravili kilometarsku kolonu vozila, navodno iz protesta zbog nepriznavanja izbornih rezultata.
(Predsednik: Vreme.)
Na moje pitanje, ko je odgovoran za to, ko je organizator, sa kim mogu razgovarati da bih prošao, odgovorili su mi da nema organizatora i da su oni samoinicijativno to uradili. To se desilo kod Lazarevca, koji je udaljen nekoliko kilometara od magistrale, u ponoć je grupa dece uzrasta osnovne škole, mlađih od moje dece, bila na magistrali. Smatram to zloupotrebom dece i smatram da bi i taj segment trebalo u nekom zakonskom projektu obraditi i obuhvatiti. Inače, ne znam u kom dosadašnjem i postojećem zakonu je sankcionisana prodaja alkohola maloletnicima, sankcionisana prodaja cigareta maloletnicima, u kom zakonu su predviđene sankcije za one koji vrše tu prodaju i na taj način ostvaruju materijalnu korist?
Smatram da su to odredbe koje moraju neizostavno ući u neke naše propise i moraju se primenjivati. Neke odredbe koje se tiču ovog predloga su sadržane u nekim propisima, ali ruku na srce, nisu primenjivne ili bar nisu dosledno primenjivane u prethodnom periodu. Trebalo bi ih, normalno u narednom periodu, primenjivati vrlo rigorozno.
Podržavam kaznene odredbe ovog zakona, jer su one prvenstveno preventivne, znači imaju preventivni karakter za one koji vrše prodaju svih ovih navedenih sredstava o kojima je reč u ovom predlogu. Da zaključim, smatram da Vlada treba, ako već imamo činjenicu da većina neće prihvatiti ovo, ovaj zakon da uzme u obzir, da ga preradi, dopuni i sa jednim jedinstvenim, celovitim predlogom izađe pred Narodnu skupštinu.
 Dame i gospodo, vremenski period koji je za nama, naročito od uvođenja sankcija našoj zemlji, a i nekoliko godina pre toga, pokazao je da veliki industrijski sistemi posustaju. Ostvariće veliki broj zaposlenih ali i velike režijske troškove, prevaziđenim načinom rukovođenja i upravljanja, odsustvom radne discipline i poslovne kulture, odsustvom poslovne fleksibilnosti, odnosno veliki sistemi su postali balast celog društva.
Nužna privatizacija, u koju se pomalo stidljivo krenulo pre nekoliko godina, a koja bi trebalo da dobije na zamahu u ovoj i narednoj godini, doneće neizbežno problem viška nezaposlenih. Zbog promene vlasnika veliki broj zaposlenih će ostati bez posla. Za njihovo socijalno zbrinjavanje Vlada je predvidela određena sredstva iz sredstava dobijenih po osnovu privatizacije, ali je svima jasno da će ta sredstva biti nedovoljna za rešavanje socijalnih problema viška zaposlenih.
Uporedo sa slabljenjem velikih industrijskih sistema dolazi do razvoja privatnog preduzetništva, kako malih zanatskih radnji, tako i trgovinskih i ugostiteljskih radnji, a samim tim i malih i srednjih proizvodnih preduzeća, izgrađenih uglavnom sopstvenim sredstvima. Ta mala i srednja preduzeća su postala vrlo brzo oslonac i najzdraviji deo naše privrede.
To potvrđuju i podaci da u malim i srednjim preduzećima danas angažujemo preko 500.000 zaposlenih radnika, ili oko 20% od ukupnog broja zaposlenih. Takođe, podaci govore da ovih 500.000 zaposlenih radnika u malim i srednjim preduzećima nisu fiktivno zaposleni, već stvarno zaposleni, koji ostvaruju blizu 20% društvenog proizvoda ove zemlje.
Privredne sankcije, rat u okruženju, agresija NATO pakta, kao i ukupna politička i privredna situacija, kroz koju smo, nadam se, definitivno prošli, iscrpeli su i privatne preduzetnike, koji su sada u sitauciji da i pored najbolje volje ne mogu više da investiraju u sopstveni razvoj.
Ovo upravo govori o opravdanosti jedne ovakve ideje, ideje da se od strane Vlade Republike Srbije više pažnje posveti upravo ovom segmentu - razvoju malih i srednjih preduzeća. Možda ovaj zakon nije najbolji. Verovatno su moguća i bolja rešenja. Ali, ovaj predlog je prvi u našoj praksi, prvi u ovoj vlasti, a samim tim treba da dobije podršku ove skupštine.
To, naravno, pretpostavlja njegovo kasnije usavršavanje, njegovu doradu, određene izmene u skladu sa praktičnim iskustvima koja će pokazati njegove prednosti i nedostatke. Neki od prethodnika su rekli da ovoj zemlji nije potrebno da usvoji i da ima ovakav zakon, te da ovakvi zakoni ne postoje ni u Italiji, ni u Švajcarskoj, ni u drugim zemljama razvijene Evrope.
Možda je ova konstatacija tačna. Ali, treba imati u vidu i razlike koje postoje između nas i razvijenog sveta. U razvijenom svetu ovaj tip preduzeća je našao svoje mesto, zauzeo svoje mesto, i tamo je po nekim procenama između 65% i 80% zaposlenih upravo u malim i srednjim preduzećima.
Prema tome, tamo su oni ove pionirske korake već prešli. Tamo su ta preduzeća izborila svoj status, i naš položaj je bitno različit od položaja u tim zemljama.
Takođe, smatram da ovaj zakon nikako nije ograničavajući faktor za naše preduzetnike, već naprotiv, njegov cilj treba da bude da stvori obavezu Vladi Republike Srbije da u budućnosti posveti mnogo više pažnje upravo ovim malim i srednjim preduzećima.
Po mom ubeđenju ovaj zakon treba da pokrije prelazni period. Period do potpune rekonstrukcije bankarskog sistema, dok banke ne budu kreditno sposobne da kreditiraju privredu po povoljnim uslovima, odnosno sa minimalnim kamatama. Pri tome, u ovom prelaznom periodu država treba da preuzme ulogu kreditora, da obezbedi sredstva za kratkoročne i srednjoročne kredite pod povoljnim uslovima, kako bi preduzetnici, mala i srednja preduzeća, mogli da nastave svoj razvoj.
Ovakvim pristupom države ovom problemu postigao bi se osnovni cilj, a to je amortizacija socijalnih tenzija koje su neizbežne u procesu privatizacije. Naime, po nekim procenama, procesom privatizacije će oko 800.000 zaposlenih ostati bez posla, a ako se uzme u obzir da veliki broj mladih upravo završava škole i fakultete i odlazi na tržište rada, taj broj nezaposlenih u bliskoj budućnosti preći će broj zaposlenih u ovoj zemlji.
Ako 350.000 preduzetnika, što radnji, što preduzeća, zaposli u narednom periodu, uz primenu ovakvog zakona i uz pomoć države, u proseku po dva radnika, mi ćemo uposliti u vrlo kratkom periodu oko 700.000 novih radnika, a time ćemo bitno smanjiti socijalne tenzije i amortizovati negativne efekte privatizacije.
Prema tome, lično prihvatam prvenstveno ideju da se jedan ovakav zakon usvoji u ovoj skupštini, i da ovakav zakon zaživi u Republici Srbiji, sa ciljem, prvenstveno, da se pokrije prelazni period u smislu da država preuzme ulogu kreditora, da država preuzme ulogu rukovođenja jednim bitnim delom privrede, segmentom srednjih i malih preduzeća, kako bi ovaj segment privrede mogao da amortizuje negativne posledice privatizacije.
Ovde prvenstveno mislim na privatna preduzeća, jer smatram da je postignut konsenzus u ovoj državi da u privatizaciju treba ići što pre, da je društvena svojina prevaziđena i da kao takva treba da nestane. Hvala.
Dame i gospodo, možda ovo što je gospođa Matković rekla kao odgovor na pitanje prethodnika, odgovori na moje pitanje koje ću postaviti, a koje sam juče u stvari postavio, ali nisam bio zadovoljan odgovorom koji sam juče dobio. Mislio sam da će ministar izaći sa konkretnim podacima, preciznim podacima, da nas uveri i ubedi da je ova računica ispravna.
Naime, radi se o nejednakosti kriterijuma koji su primenjeni u Zakonu o braku i porodičnim odnosima, u Zakonu o društvenoj brizi o deci i u ovom zadnjem Predlogu zakona o socijalnoj zaštiti i obezbeđenju socijalne sigurnosti građana. Juče sam rekao da je u prvom Zakonu o braku i porodici odnos između stopa koje su postojale do sada i novih negde oko dva, odnosno da su nove stope umanjene za oko dva puta. U Zakonu o društvenoj brizi o deci taj odnos je preko tri puta, kao i u ovom zakonu koji upravo razmatramo. Pokušao sam malo da se bavim matematikom ovde na osnovu svega ovoga, mada sam očekivao da će nadležni ministri u toku prethodnih dana, kada smo raspravljali o svim ovim zakonima, da izađu pred javnost sa konkretnim stopama doprinosa, da bismo mogli znati definitivno i konačno i mi ovde, i javnost u Srbiji, kolike su te nove stope doprinosa za penzijsko i zdravstveno osiguranje, da bismo mogli definitvno doći do te cifre koja predstavlja zaradu po novom sistemu bruto zarada. Ovako, sve je u domenu pretpostavki, hipoteza i mi moramo na kraju krajeva na taj način i da govorimo ovde.
Pokušao sam da simuliram sve ovo na jednom primeru. Uzeću primer zaposlenog koji trenutno ima neto zaradu jednaku proseku zarade u Srbiji, znači negde oko 4.000 dinara, da budem malo neprecizan a da to zaokružimo. Ako je zaposleni sa ovom zaradom od 4.000 dinara, neto zarada 4.000 dinara, ako je davalac izdržavanja, on mora izdržavanom licu da, po prethodnom zakonu koji je stavljen van snage, odnosno izmenjen, da izdvaja 15% i to je iznosilo 600 dinara.
Po novom bruto sistemu, uvodim hipotezu, pretpostavku da će zarada po tom novom sistemu biti dva puta uvećana u odnosu na prosečnu neto zaradu, možda će biti i više od toga, ali se povodim za najnižom osnovicom po novom sistemu koja je uvećana za oko 100%, odnosno dva puta, znači, pod tom pretpostavkom, zarada će iznositi oko 8.000 dinara. Ako se primeni na taj iznos novi procenat izdvajanja za izdržavano lice od 7%, koji je usvojen, to iznosi 560 dinara i to je negde blizu onog prethodnog iznosa, odnosno ovim se stvarno i ostvaruje ona neutralnost u finansijskom pogledu, o kojoj se i govori u obrazloženju ovog zakona.
Ako sve ovo primenimo na Zakon o društvenoj brizi o deci računica daje sledeće podatke: dečiji dodatak za prvo dete po starom, sada već nevažećem zakonu, iznosila je 20% od neto proseka, odnosno 20% od tih 4.000 dinara, koliko je neto zarada sada, ili 800 dinara. Prema novom zakonu, koji je usvojen, stopa je 6% u odnosu na zaradu i ako je ta zarada dva puta veća, odnosno 8.000 dinara, znači da ovo pravo iznosi 480 dinara. Razlika je evidentna i značajna. Upravo govori o razlici u kriterijumima koji su primenjeni u ova dva zakona, a isto se odnosi i na ovaj koji upravo razmatramo, jer su i tu stope umanjene za tri i preko tri puta.
Voleo bih da dobijemo konačno konkretno te stope, da znamo već jednom u Srbiji šta je to zarada po novom sistemu obračuna, a u nekom od zakona stoji da je obaveza ministara finansija, za rad itd. da do kraja meseca to usvoje i normalno objave u javnosti. Mislim da je trebalo da to imamo pre prelaska na sve ove zakone, da se to demonstrira ovde na jednom primeru, da se i poslanici ovde i javnost ubede da je to to što piše u obrazloženju, da se obezbeđuje ta finansijska neutralnost, a ne ovako da na osnovu nekih hipoteza i pretpostavki mi faktički kritikujemo možda nešto što je i dobro.
Dame i gospodo narodni poslanici,  vratio bih se na jedan zakon koji smo usvojili prethodnih dana, da bih izvršio samo jedno poređenje, a drago mi je da je gospođa Matković tu, i nadam se da će odgovoriti na pitanje koje proističe iz ovog poređenja.
Radi se o Zakonu o izmenama i dopunama Zakona o braku i porodičnim odnosima. U tom zakonu, koji je usvojen pre nekoliko dana, u stavu 4. novčani iznos izdržavanja je definisan u iznosu od 7% u odnosu na zaradu. Ranije je to bilo 15%, pa je ovim izmenama to umanjeno na 7%, u odnosu na zaradu po jednom izdržavanom licu. Znači, to je minimalni iznos po jednom izdržavanom licu.
Maksimalni iznos je umanjen sa 50%, u odnosu na neto zaradu, na 22%, u odnosu na novi termin, u odnosu na novu definisanu zaradu. Prema tome, proističe da je to umanjenje negde oko dva puta, a razlog za ovakvo umanjenje jeste u stvari, kako predlagač kaže, redefinisana kategorija zarade. Ja ću uzeti malo vremena da pročitam i razloge za donošenje ovog zakona, u kojima je to sve lepo objašnjeno.
Kaže: "U ovim izmenama i dopunama Zakona usaglašavaju se pojedine odredbe ovog zakona sa izmenama u sistemu, kojim se definišu prava iz radnog odnosa. U skladu sa redefinisanom kategorijom zarade, neophodno je da se pojedinim odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima izvrši usaglašavanje. S obzirom da se na taj način menja i osnovica, koja služi za utvrđivanje iznosa izdržavanja, za lica koja po ovom zakonu ostvaruju pravo na izdržavanje, neophodno je da se izvrši i umanjenje parametara koji služe za obračun, kako bi se postiglo neutralno dejstvo zakona u finansijskom pogledu".
Znači, ove izmene su izvršene da bi se ostvarilo neutralno dejstvo ovog zakona u finansijskom pogledu. Isto objašnjenje ide i uz ovaj predlog, koji upravo razmatramo.
U ovom predlogu se takođe kaže da je osnovica uvećana, jer je zarada redefinisana. Znači, radi se o bruto zaradi i takođe se i ovde vrši umanjenje parametara koji služe za obračun cenzusa i visine prava, kako bi se postiglo neutralno dejstvo zakona u finansijskom pogledu. Međutim, to umanjenje sada izgleda malo drugačije. Više nije umanjenje dva puta, nego tri puta.
Naime, materinski dodatak koji je do sada iznosio 30% u odnosu na neto zaradu, sada iznosi 9% u odnosu na zaradu. Znači, umanjenje je preko tri puta. Pravo na pomoć za opremu novorođenčadi do sada je iznosila jednu prosečnu neto zaradu, a sada po ovom predlogu iznosi 30% od prosečne zarade. Znači, opet preko tri puta je to umanjenje. Dečiji dodatak za prvo dete je ranije iznosio 20% od neto zarade, a sada 6% od zarade. (Iz sale: Bruto.) Gospodine, od zarade.
Znači, umanjenje je prko tri puta. Za drugo dete ranije je taj dodatak iznosio 25% u odnosu na neto zaradu, a sada 7,5% u odnosu na zaradu. Znači opet preko tri puta. Za treće dete ranije je iznosilo 30% u odnosu na neto zaradu, a sada 9% u odnosu na zaradu. Opet preko tri puta. Postavljam pitanje gospođi Matković: kako u jednom zakonu ostvarujemo neutralnost u finansijskom pogledu umanjenjem stopa za dva puta, a u drugom zakonu to isto neutralno dejstvo ostvarujemo umanjenje za tri i preko tri puta?
Sa jedne strane, usvajanjem Zakona o porezu na promet, oporezovano je sve što se odnosilo na decu, od pelena, dečije hrane, dečije opreme, odeće, obuće itd. da bi se ostvarili efekti u budžetu, kojima će se neka prava koja imaju korisnici u ovoj državi nadomestiti. Čak se govorilo da će ta prava biti u nekom većem iznosu. Opravdano, posle ovih podataka, tvrdim da će prava dece po ovom zakonu biti umanjena u odnosu na dosadašnja prava, a obzirom na ove razlike u ova dva zakona koja sam ovde i uporedio. Hvala.
Dame i gospodo, imam prvo primedbu na prisustvo, odnosno neprisustvo Vlade u ovoj sali. Nisam zadovoljan objašnjenjem koje je dao gospodin predsednik Skupštine, obrazlažući odsustvo predlagača ovog zakona, ministra za lokalnu samoupravu, odnosno pravdu, gospodina Batića. To što je Batić član i Savezne skupštine, što ima određene obaveze i tamo, to može biti njegov problem, ali on je predlagač ovog zakona i trebalo bi da bude ovde.
Uzgred, ovde nema nijednog člana Vlade, i upravo članovi Vlade krše dostojanstvo ovog doma. Poneki od njih, verovatno u neznanju, zaluta, ode, pa kada shvati da nije na dnevnom redu njegov predlog, brže bolje se izgubi iz ove sale i nestane. No, možda imaju svoje predstavnike ovde, koji će u njihovo ime da tumače ovaj zakon i da odgovaraju na pitanja, a imam neka pitanja, pa bih zamolio gospodina Jovanovića, koji je tu, da u ime Vlade odgovori na ova moja pitanja.
Pored ovoga što je većina prethodnika već rekla o ovom zakonu, da je on centralistički, da vodi ka centralizaciji, što je suprotno zalaganju većine u ovoj sali u kampanji pred izbore, neću se zadržavati na tome.
Lično mi nije jasan sam naslov ovog zakona. Naime, terminološki mi nije jasno zašto se ovde pominju plate, a ne zarade? U naslovu stoji - Predlog zakona o platama u državnim organima i javnim službama. Do sada smo govorili o zaradama i pokušao sam da povežem ovo, da nađem analogiju i vezu, i došao sam do zaključka da postoji, osim terminološke, i suštinska razlika.
U zarade ulaze i porezi i doprinosi, a u ove plate ne ulaze porezi i doprinosi, jer je to ovde jasno i rečeno. Ovde, pored one osnovne zarade, odnosno dosadašnje neto plate, ulaze samo dodaci na platu, koji su u članu 9. definisani. Nije mi jasno kako će se sada obračunavati zarade zaposlenih u prosveti, u zdravstvu, u državnoj upravi, da li će zaposleni u tim službama znati kolika je njihova ukupna zarada, sa porezom i doprinosom? Kako će sada to da se povezuje sa zakonom koji je juče ovde usvojen? Kako će lica koja su davalac izdržavanja drugim licima, a zaposlena su u ovim službama, kako će se njima obračunavati ta naknada, koju isplaćuju, odnosno daju izdržavanim licima?
Da li će se ona obračunavati na platu, koja je ovde definisana, ili na ukupnu zaradu, koja podrazumeva i poreze i doprinose, a koja se ovde ne pojavljuje? Da li će budžet Republike Srbije, prosveti, zdravstvu, pravosuđu i drugim službama, prebacivati sredstva za doprinose i poreze, ili samo za plate, kako je to ovde definisano?
Drugo pitanje koje bih postavio gospodinu Jovanoviću, koji je ovlašćen, otprilike, da zastupa Vladu ovde, jeste pitanje javnih preduzeća. Lično mogu da podržim ovakav pristup ideji da se izvrši određeno uravnotežavanje zarada zaposlenih u javnim službama, u državnoj upravi, ali me interesuje šta je sa javnim preduzećima? Da li aktuelna vlast zna kolika su primanja, kolike su zarade u javnim preduzećima i zašto se uporno beži od toga? Zašto se nekim zakonom,odnosno ovim zakonom, nisu definisale bar neke granice, neki okviri za zarade zaposlenih u javnim preduzećima?
Molim vas, pričamo o ravnopravnosti zaposlenih u javnim službama, u državnoj upravi, budžetskim korisnicima, prosveti, zdravstvu, itd, a niko ne pominje javna preduzeća, poput EPS-a, NIS-a, itd.
Da li znate da je zarada portira u javnom preduzeću, recimo EPS-u, veća od zarade, od plate, kako ovde stoji, predsednika Narodne skupštine Republike Srbije, ili premijera Vlade Republike Srbije, i da li je to pravedno, i kada će se ta nepravda ispraviti? Da ne pričam da je ta zarada portira u javnom preduzeću EPS veća tri puta od zarade profesora u srednjoj školi. Da li je to pravda i kada će se nekim propisom, nekom odredbom o tome ovde govoriti?
U članu 1. definisani su organi, organizacije i službe, u kojima se ovim zakonom uređuje plata. U tački 2. stoji da se ovim zakonom uređuju plate u organima i organizacijama teritorijalne autonomije i lokalne samouprave. Gospodo, Ustavom Republike Srbije, u ovoj republici su definisane dve autonomije. U članu 6. Ustava stoji: "U Republici Srbiji postoje AP Vojvodina i AP Kosovo i Metohija, kao oblici teritorijalne autonomije."
Ovako neodređenom tačkom 2. člana 1. bojim se da ste ostavili prostor da se prave neke nove autonomije u ovoj Srbiji, na koje će se onda automatski ovaj zakon odnositi. Mislim da je trebalo precizno definisati, jer Ustav je to precizno definisao, imamo samo dve autonomije, i bilo je logično da se to ovde i ubaci konkretno.
U članu 2. ovog predloga stoji da se plate zaposlenih iz predloga člana utvrđuju na osnovu osnovice, koeficijenata i dodatka. U drugom stavu stoji da javne službe mogu po osnovu sopstvenih prihoda da uvećaju plate do 30%. Interesuje me da li se to odnosi samo na javne službe definisane tačkama 3. i 4. iz prvog člana ili na sve budžetske korisnike koji ostvaruju sopstvene prihode. Da vas podsetim da zdravstvo ostvaruje sopstvene prihode, postoji participacija, da ministar prosvete najavljuje participacije i u prosveti. Znači, škole će ostvarivati sopstvene prihode. Da li će i one moći da uvećavaju plate zaposlenih, po članu 2, do 30%?
U članu 3. stoji da osnovicu za obračun plata utvrđuje Vlada Republike Srbije. Ovde je gospodin Jovanović, a i drugi su tvrdili, da će Vlada pregovarati sa sindikatima i da će sindikati biti tu aktivni učesnici u tim pregovorima, itd. Međutim, to može biti kao preporuka, ali to ovim zakonom nije decidno utvrđena obaveza Vlade da konsultuje sindikate i da pregovara sa sindikatima. To znači da Vlada, ako hoće - može, ako neće - ne mora da konsultuje sindikate po ovim pitanjima.
Znamo koliko je radnika obuhvaćeno ovim zakonom, znamo koliko ima sindikata, znamo i kakva je uloga ovih sindikata bila u prethodnom periodu, koliko su se borili i zalagali i za prosvetu i za zdravstvo i za status svih zaposlenih u tim oblastima. Sada je nepravedno da se svi ti sindikati jednim potezom eliminišu iz daljih konsultacija oko svog statusa i statusa svih zaposlenih u ovim organizacijama i državnoj upravi. Mislim da treba uneti jednu odredbu koja obavezuje Vladu na pregovore sa sindikatima po pitanju plata ovih zaposlenih.
Dalje, imam primedbu na član 5, u kome stoji da razvrstavanje u platne grupe zaposlenih i koeficijente za obračun i isplatu plata utvrđuje Vlada Republike Srbije. Onda je došao amandman Odbora za rad, boračka i socijalna pitanja, kojim se ovaj član proširuje, dopunjuje rečima: "osim za zaposlene u organima i organizacijama teritorijalne autonomije i lokalne samouprave". Zamislite sad apsurd - Vlada će utvrditi koeficijente za obračun plata predsedniku Narodne skupštine, poslanicima u Skupštini, predsedniku Republike i drugim licima koja su izabrana na neposrednim izborima, a neće moći da utvrdi koeficijente predstavnicima lokalne samouprave.
(Predsedavajuća: Gospodine Jovanoviću, vreme.)
Da li je ovo ustupak Nenadu Čanku i autonomašima iz Vojvodine, koji i u današnjim novinama najavljuju da će uzeti stvar u svoje ruke i da će oni biti gospodari sredstava koja Pokrajina ima.
U članu 10. stoji da zaposleni imaju pravo na naknadu plate i druga primanja u visini utvrđenoj aktom Vlade, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. Gospodo, ovo je poseban zakon kojim se regulišu prava, odnosno plate zaposlenih u ovim oblastima. Koji sad posebni novi zakon pretpostavljate ovde? Da li to znači da će biti izuzetaka i van ovog zakona, pa će Vlada da pravi neke izuzetke i donosi nove zakone kojima će regulisati primanja u nekim od ovih oblasti?
Na kraju, samo jedna rečenica, ovo je zakon, verovatno prvi u kome nema kaznenih odredbi. Objasnite mi sada na koji način će Vlada ili neko drugi sankcionisati nepoštovanje ovog zakona? Ako gospodin Čanak ne želi da poštuje ovaj zakon, a vidimo da ne želi, ako ne budu plate za koje smo čuli juče da su dva puta veće od plata predsednika Skupštine, premijera, itd., ako ne bude hteo da ih vrati u okvir ovog zakona, na koji način ćete prisiliti gospodina Čanka da to učini? Ovde nema kaznenih odredbi po kojima se može postupati i dovesti sve to u skladu sa ovim zakonom. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, imam dve primedbe na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o braku i porodičnim odnosima. Prva primedba se odnosi na prvi deo ovog predloga, na prvi stav, koji je restriktivan i koji u odnosu na dosadašnji zakon umanjuje prava primaoca ove naknade.
Druga primedba se odnosi na drugi deo, drugi stav ovog predloga koji nije pravedan, odnosno dovodi u neravnopravan položaj kako obveznike ovih davanja, davaoce, tako i primaoce, odnosno izdržavana lica. Restriktivnost ovog prvog člana ogleda se u smanjenju minimalne stope, kao i maksimalne stope izdvajanja tako što po novom predlogu minimalna stopa iznosi 7% po jednom izdržavanom licu, a maksimalna stopa ide do 22% u odnosu na zaradu obveznika izdržavanja.
U dosadašnjem zakonu, postojećem zakonu, ovi procenti su se kretali od minimalnih 15% po izdržavanom licu, pa sve do 50% od mesečne zarade koja je do sada bila neto zarada. U obrazloženju ovog stava stoji da je umanjenje procenta izvršeno zbog redefinisane kategorije zarade, odnosno prelaska sa neto na bruto zaradu, čime je, kako stoji u obrazloženju, obezbeđeno neutralno dejstvo u finansijskom pogledu i u odnosu na izdržavano lice i u odnosu na obveznika izdržavanja.
Pokušao sam da napravim u ovom kratkom vremenu jednu računicu, pa sam došao do sledećih zaključaka. Ako je prosečna neto zarada trenutno u Srbiji oko 4,5 hiljade dinara, onda prema važećem zakonu minimalni iznos ove naknade za jedno izdržavano lice iznosi oko 700 dinara. Ako se prema ovom predlogu, koji je pred nama, za osnovicu uzme zarada u koju je sada uključen i topli obrok, regres i neke druge naknade, to bi trenutno iznosilo oko 5.800 dinara, ako se uzme u obzir da je topli obrok oko 1.000 dinara, regres 350 dinara mesečno. Sve je to uslovno, znači, ukoliko poslodavac ima sredstava da isplati ove kategorije. Ako na ovaj iznos primenimo predviđene stope, tj. minimalnu stopu od 7%, dobijamo iznos od 420 dinara, što je, vidi se, neuporedivo manje od dosadašnjih 700 dinara.
U drugom stavu predloženog člana učinjena je jedna nepravda kako prema davaocima ovih naknada, tako i prema primaocima, odnosno izdržavanim licima. Naime, ovaj stav se odnosi na penzionere koji su davaoci izdržavanja i kod njih je zadržan raspon koji je i ranije postojao od 15 do 50% u odnosu na penziju koju primaju.
To znači da će oni koji su davaoci izdržavanja biti opterećeni istim iznosom kojim su bili opterećeni i do sada, odnosno, znatno više u odnosu na ostale zaposlene, znači, lica koja su u radnom odnosu, što ih dovodi u neravnopravni položaj sa ostalim davaocima izdržavanja.
Isto tako, i primalac će takođe biti u neravnopravnom položaju, jer će primaoci koji primaju ovu naknadu od penzionera imati znatno veća prava, odnosno, imaće veće iznose, a oni davaoci koji primaju naknadu od drugih lica, znači, lica koja su u radnom odnosu, imaće znatno manje naknade, znači, umanjeno pravo.
Dame i gospodo, imam nekoliko konkretnih primedaba na ovaj predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o zapošljavanju. Moja prva primedba odnosi se na član 1. Predloga, u njemu je uvedena još jedna restrikcija u odnosu na postojeći zakon. Naime, dosadašnjim Zakonom predviđeno je da lica koja ostanu bez posla, a imaju 30 i više godina osiguranja (radnog staža), imaju pravo da primaju naknadu sve do novog zaposlenja ili do ispunjenja uslova za penziju. Ovim predlogom ova odredba je ukinuta, odnosno redukovana je, i to bitno, tako da sa ovim predlogom sva lica koja ostanu bez posla, a imaju 25 i više godina osiguranja, stiču pravo da primaju naknadu u trajanju od 24 meseca.
U obrazloženju ovog predloga stoji da će se ova lica ovom merom stimulisati da traže zaposlenje, da ne bi radili na crno. Imam jednu dilemu i pitanje: da li mi u ovoj zemlji imamo deficit radne snage, pa sada jurimo i one koji imaju po 30 i više godina radnog staža da traže zaposlenje ili je situacija drugačija.
Naime, svi znamo da u ovoj zemlji imamo hiljade i hiljade nezaposlenihi mladih ljudi, sa završenim fakultetima, sa završenim srednjim školama, naš cilj bi trebalo da bude da te ljude što pre zaposlimo, da njima obezbedimo radna mesta. Smatram da je pametnije ljude koji imaju 30 godina staža, a ostanu bez posla, plaćati do penzije, a obezbediti mesta mladim ljudima koji su završili škole i čekaju već više godina na posao. Drugim rečima, smatram da treba destimulisati ovom merom te ljude koji sa 25 i više godina radnog staža ostanu bez posla da ne zauzimaju radna mesta onima koji tek počinju svoj radni vek. Što se tiče njihovog rada na crno, ova vlast ima dovoljno inspekcijskih organa, dovoljno poreznika, tako da može vrlo brzo i vrlo lako da uvede red i u tu sferu, rada na crno.
Druga primedba odnosi se na član 3. Predloga, kojim se utvrđuju najniže osnovice za obračun doprinosa. Evidentno je da su ove osnovice uvećane za preko 100% u odnosu na postojeće po prethodnom, odnosno još uvek važećem Zakonu. U obrazloženju stoji da je razlog za ovo uvećanje, uvođenje bruto zarada, odnosno uvođenje u osnovicu za obračun doprinosa i toplog obroka, i regresa i nekih drugih primanja koja radnici danas primaju. Na prvi pogled jasno je da ova bruto zarada po novom sistemu nije uvećana za 100% u odnosu na dosadašnju neto zaradu, tako da je jasno da je namera predlagača u stvari da što pre i na što lakši način popuni budžet koji je projektovan za ovu godinu.
U stavu 2. ovog člana predviđeno je i ograničenje sa gornje strane, odnosno sada ću citirati "osnovica ne može biti viša od petostrukog iznosa prosečne mesečne zarade po zaposlenom u Republici". Nije mi potpuno jasno, da li ovo znači ograničavanje zarada u Republici Srbiji i sa gornje strane. Ako je to tako, smatram da je to neustavno, a ako Vlada Republike Srbije želi da ograniči primanja u sektoru javnih službi, državne uprave, javnih preduzeća, ja to podržavam.
Međutim, ako želi da ograniči zarade i u privatnim preduzećima, kod privatnih poslodavaca, onda mislim da je to neustavno i da to nije dobar potez. U prethodnom izlaganju po prethodnoj tački dnevnog reda, ja sam postavio ministru, koji ni tada nije bio u ovoj sali a ni sada ga nema, pitanje koje je tražilo konkretan odgovor. Prema postojećem načinu obračuna doprinosa, poslodavac je sa 4.217 dinara mogao da isplati radniku sa prvim i drugim stepenom stručne spreme zaradu trenutno jednaku najnižoj osnovici, a to je 1.634 dinara. Pored toga, još 1.000 dinara toplog obroka, koji je danas neoporezovan.
Drugim rečima, sa 4.217 dinara, koliko poslodavac obezbeđuje, radnik sa prvim i drugim stepenom stručne spreme dobija na ruke 2.634 dinara. Moje pitanje je tada bilo, koliko će moći radnik prvog i drugog stepena stručne spreme da ostvari, odnosno da primi na ruke, od 4.217 dinara, kada se primeni novi način obračuna doprinosa po ovom novom sistemu. Da budemo svi iskreni, neće poslodavci primenom novih zakona dobiti ništa više posla, odnosno neće imati veće fondove za isplatu zarada radnicima, nego što su i do sada imali.
Bojim se da će ove nove osnovice, ovako uvećane, i ovaj novi način, biti uglavnom na štetu radnika, u stvari da će iznos koji će biti na raspolaganju za isplatu zarada radnicima, biti mnogo niži nego do sada. U obrazloženju ovog člana stoji "uvođenjem bruto sistema uspostavljena je jedinstvena osnovica (bruto) za plaćanje poreza i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje iz zarada ..., a smanjenjem stope doprinosa stvaraju se uslovi za smanjenje fiskalnog opterećenja, odnosno obaveze poslodavca".
Ovde se provlači jedna ideja i teza da će se stope doprinosa smanjiti. Međutim, nigde to u javnosti još konkretno nije saopšteno, nije rečeno koliko će te nove stope iznositi. Već imamo jedno iskustvo sa porezom na zarade, stopa poreza na zarade nije smanjena, ona je ostala kao i ranije, u istom iznosu, a osnovica je proširena primenom novog bruto sistema.
Mene insteresuje da li su ove stope doprinosa već utvrđene i ako jesu, zašto to ovde nije obelodanjeno, zašto nije saopšteno javnosti i zašto, na kraju krajeva, nije izvedena precizna računica na jednom konkretnom primeru, da bismo ovde mi poslanici, i javnost uopšte, mogli da se uverimo da će taj novi sistem obračuna biti u korist radnika, kao što to predstavnici Vlade tvrde. Ako stope doprinosa ostanu na istom iznosu, tvrdim da će to biti na štetu radnika. Sa druge strane, iako se ove stope smanje, onda fondovi ostaju kratkih rukava, odnosno fondovi neće dobiti ništa više sredstava, a svi znamo da su fondovi u izuzetno teškom stanju, kako penzijski, tako i zdravstveni fond.
U članu 5. Predloga, u stavu 4, stoji da ministri za rad, finansije, zdravlje i socijalna pitanja (sporazumno) propisuju način obračuna i uplate doprinosa. Upravo ovo potvrđuje ono što sam malopre rekao, da su (oni) pomenuta gospoda trebalo da izvedu preciznu računicu i da nas ovde na jednom primeru uvere da će ovaj novi sistem obračuna zarada i obračuna doprinosa biti u korist radnika, a ne na njihovu štetu.
Na kraju, imam primedbu na član 4. Predloga, kojim je utvrđena obaveza poslodavca da do 30-tog u mesecu uplate doprinose za prethodni mesec na najnižu osnovicu, bez obzira da li je poslodavac isplatio zaradu. Smatram da je ovo još jedan udar na poslodavce i na zaposlene, jer poslodavac će morati pod pretnjom neke kazne, da izvrši obaveze prema državi, a za radnike da li će ostati, da li će imati, da li će to moći da učini, državu ne interesuje. Znači, cilj države jeste samo da napuni budžet, bez obzira i bez imalo sluha za egzistencijalna pitanja radnika.
Znači, radnici će ostati i biti vrlo uskraćeni ovim novim načinom obračuna, doprinosa i zarada u ovom novom sistemu. Zahvaljujem.