Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milorad Krstin

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na Predlog zakona o regionalnom razvoju. Samo ću citirati jedan deo, gde se kaže – smanjenje regionalnih i unutarregionalnih dispariteta u stepenu društveno-ekonomskog razvoja i uslova života, s naglaskom na podsticanje razvoja nedovoljno razvijenih.
Sada bih pitao nešto predstavnike Vlade. Počeli su prvi otkosi ječma, za dve do tri nedelje će početi prvi otkosi pšenice. Pogledajte, počele su igre oko otkupa pšenice, ali nisu te igre u interesu paora, seljaka, individualnog poljoprivrednog proizvođača, to su igre skladištara, tajkuna i finansijskih moćnika koji se utrkuju i koji će dati najmanju cenu individualnom poljoprivrednom proizvođaču.
Predlog tih moćnika jeste da kilogram pšenice bude devet dinara i 70 para. Znate kako je ministar Dragin odreagovao? ''Mlinari su ponudili cenu kojom nismo zadovoljni i moja poruka za njih je da pri računanju koliko treba platiti ratarima koriste više od broja prstiju na rukama.''
Seljak će se sagnuti i do onih prstiju na nogama, samo da se ispoštuje cena pšenice od 18 dinara. To je jedina kalkulativna cena gde proizvođač strnih useva može da podmiri ono najosnovnije ulaganje koje je dao po hektaru.
Vlada mora hitno da interveniše, da preko robnih rezervi, preko Direkcije za robne rezerve otkupi od 150 do 200 hiljada tona ovogodišnjeg roda pšenice po predloženoj ceni, jer bi se na taj način regulisalo domaće tržište. U protivnom, seljak više ne može da izdrži ovo što mu nameće Vlada, ili nesposobnost Vlade da stane jednom na put skladištarima, bez obzira na to što smo doneli Zakon o skladištima i skladištarima, i da kaže – ne možete vi da određujete, cenu pšenice i svih poljoprivrednih proizvoda će da određuje Vlada Republike Srbije, a ne tajkuni, skladištari i finansijski moćnici koje vi držite.
Dame i gospodo narodni poslanici i članovi Vlade, mislio sam da se obratim gospodinu ministru za državnu upravu i lokalnu samoupravu Milanu Markoviću, a vidim da nije tu. Obraćam se gospodinu premijeru Cvetkoviću i ministru gospođi Malović.
Naime, 24. maja (iskoristiću tri minuta i zahvaljujem vam) bili su izbori za Savet MZ u opštini Novi Bečej, naseljeno mesto Novo Miloševo. U 20.00 časova se zatvara biračko mesto, birački odbor broji glasove, pravi se zapisnik, dobijaju se oni koji imaju najviše glasova i to se odnosi u mesnu zajednicu, u izbornu komisiju. Bilo je osam biračkih mesta, 17 kandidata za članove Saveta. Nastaje problem kada se odnesu glasački listići i originalni zapisnik kod predsednice Izborne komisije Mesne zajednice Novo Miloševo Marice Bešlin.
Brojanje traje do 03.15 časova u ponedeljak ujutro 25. maja, prekida se i nije više brojano. Zapisnik se postavlja na vidno mesto, na oglasnoj tabli, ali sem pečata nema potpisa predsednika Izborne komisije Marice Bešlin, koja izbacuje biračka mesta 24 i 19 bez ičijeg znanja. Zašto? Zato što je SRS ta koja je dobila većinu glasova i može da formira Savet Mesne zajednice. Na biračkom mestu 24 je sporan Pajić Duško jer je prošao, a na biračkom mestu 19 je Lalić Vlastimir, koji je jedini kandidat SPS-a koji je sa nama ulazio u vlast za Savet Mesne zajednice.
Prosto ne mogu da verujem da se od ponedeljka u 03.15 časova komisija ne sastaje, ne završava se brojanje, a na vidno mesto se postavlja zapisnik gde nema rezultata sa biračkog mesta 24 i 19.
Pitanje je – da li je moguće da neko može nezakonito da prekraja volju građana (Predsednik: Vreme.) kod izbora članova Saveta Mesne zajednice Novo Miloševo (Predsednik: Molim vas da završite.) i da krši Zakon o lokalnoj samoupravi, i ko će zbog ovog zakonski odgovarati? Nezadovoljstvo je ogromno u naseljenom mestu Novo Miloševo…
Izvinjavam se predsedavajućoj, ali…
Izvinjavam se, je l' se prijavio i Petar Jojić? Je l' podneo amandman? Zašto onda uskraćivati poslaniku da ima pravo dva minuta na amandman? Stvarno nema smisla. Kako može biti isti amandman? Nismo pričali o istom amandmanu. Stvarno više nema smisla. Ovo što se radi, ovo je krajnje nekorektno…
Izvinjavam se, ali stvarno nema smisla. Evo, neka kolega Jojić kaže o svom amandmanu. Nemojte preskakati.
Gospođo predsedavajuća, vi ste povredili član 143. poslovnika o radu Skupštine, stav 6, koji kaže – ukoliko više narodnih poslanika iz iste poslaničke grupe podnosi amandman koji su po svojoj sadržini istovetni, smatraće da se radi o jednom istom amandmanu koji je podnelo više narodnih poslanika zajedno i primeniće se odredba iz stava 5. ovog člana.
Citiraću vam sada ove amandmane koje smo podneli. Počeću od sebe, da vidim da ima razlike između mog amandmana, gospodina Tomislava Ljubenovića i Vesne Marić.
Gospodine ministre, stvarno se izvinjavam, mislio sam da će gospodin Mićović biti ovde, s obzirom da je nešto ovako slično bilo u nekim vremenima i smatrao sam da ću komunicirati sa Mićovićem.
Vidite, u članu 12. stav 1. tačka 1) Predloga zakona posle reči „oblast stočarstva“ dodao sam reč „veterinarstva“. Reći ću vam zašto. Ta oblast stočarstva je malo širi pojam. Kada sam rekao – i veterinarstvo, smatrao sam da veterinarstvo, kao jedan od onih mehanizama koje predlažu veterinarske sanitarne mere, mere zdravstvene zaštite životinja, mere prevencije zaštita raznih oboljenja, tj. vakcinacija, a konkretno se misli na besnilo, živinsku kugu, svinjska kuga i dijagnostička ispitivanja raznih oboljenja, kao što su, obratite pažnju, bruculoza goveda i ovaca, leukoza goveda, tuberkuloza goveda.
Zašto govorim bruculoza goveda? Zbog toga što sam imao sukobe sa gospodinom Krnjajićem. Tada je bio direktor Uprave za veterinu. Naime, na terenu se dešavalo da su uzimani uzorci krvi od teladi koja su mlađa od šest meseci, a to je u zakonu bilo zabranjeno. Od jagnjadi mlađih od tri meseca, a to je zakonom bilo zabranjeno.
Zbog toga sam hteo da ubacim u ovaj član 12, posle propisa u stavu 1, koji kaže – propisima kojima se uređuje oblast stočarstva, i veterinarstvo. Jeste, vi ste u obrazloženju stavili da se to definiše Zakonom o veterinarstvu, ali da se ne dešava ono što se dešavalo na terenu. Čak sam i izneo da je to opština Zrenjanin, da je to recimo naseljeno mesto Elemir, Tara, Škumane, Melenci itd. Znači, on koji je dozvolio određenom broju stručnjaka i dao im da rade to na terenu, ispitivanje krvi, radili su kod onih teladi i kod jagnjadi koji nisu bili stariji od šest meseci i stariji od tri meseca. Hvala.
Podneo sam amandman na član 23, Registar prevoznika životinja. Ne želim uopšte da branim ministra, očito je da je podlegao pod pritiskom EU ili silnih udruženja u Srbiji koji žele dobrobit životinja.

Razumem da oni žele dobro životinjama, kao i svi mi. Prvi mislim da nema, bar u Srbiji, čoveka koji ne voli jednu od životinja koja mu je kućni ljubimac. Ne mogu da shvatim stvarno da neko od tih udruženja za dobrobit životinja traži recimo u članu 5. redni broj 29) kaže – objekat za higijenu i ulepšavanje životinja jeste objekat u kome se obavljaju poslovi higijene i ulepšavanje kože, dlake i noktiju životinja.

Nemojte mi reći da baš neko želi nekom svom mačetu ili psu da lakira nokte. Pretpostavljam da toliko voli tu životinju da će to uraditi. Kada pogledate kako živimo danas u Srbiji, mislim da je to izlišno.

Kada pogledam samo član 14, to su psihopate ako ovo rade. Seći jezik teladima, onesposobljavati petlove da se oglašavaju kukurikanjem, a to se stručno kaže devokalizacija. To su stvarno bolesno umovi, ako oni tkao nešto rade, ili ne znam, skraćivati kljun živini itd. To treba zabraniti, konkretno, ne zabraniti, nego da prvo neko ode na psihijatrijsko posmatranje, pa onda tek da dozvolite da drži životinje. Izvinjavam se, mislim, ovo su izgleda odradila društvo za zaštitu životinja kojih ima na hiljade.

 
Uvaženi građani Srbije, individualni poljoprivredni proizvođači, paori, seljaci, pred nama je jedan veoma bitan zakon, u stvari izmene i dopune Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Ne mogu pričati o njemu, a da se ne osvrnem na 2006. godinu, kada je taj zakon donet, krajem godine. Tada ga je podnela Ivana Dulić-Marković, član G 17 plus.
Zakon, nažalost, vi morate sada da prepravljate, ministre, da ga pravno uobličavate, ali tadašnji ministar Ivana Dulić-Marković je taj zakon donela onima koji mogu u liku tajkuna, moćnika, da dođu do velikih površina državnog poljoprivrednog zemljišta i da ga uzmu u zakup.
Raspravu oko toga, gospodine ministre, mi smo imali. Tada sam vam kroz dokumentaciju dokazao da je u primeni ovog zakona, pre ovih izmena i dopuna sada, došlo do pune nepravilnosti i da se pojedinim licima, a izvinjavam se onim jadnim paorima, seljacima, koji su uspeli nekih par hektara da dođu i uzmu u zakup kao državno poljoprivredno zemljište, ovim tajkunima, ne može se oprostiti.
Prvo, opštinske uprave nisu uradile svoj posao kako treba. Na osnovu izveštaja koji imam, ovaj poslednji, koji sam i vama dao, za zakup po programu za 2006. i 2007. godinu samo u opštini Zrenjanin je plaćeno 60.837.128,30. Na osnovu one dokumentacije koju sam dobio od vas, gospodine ministre, Ministarstvo poljoprivrede ima sasvim drugi iznos, vaš iznos je 74.000.000. Ovde se već pojavljuje razlika od 14.000.000. Znači, da opština Zrenjanin, koja je poznata po građevinskoj mafiji, a poznatija je postala i po agrarnoj mafiji.
Ove probleme iznosio je i kolega Petar Jojić kada je reč o Pančevu, Srboljub Živanović, Dobrislav Prelić i nadam se da je to dovoljno da vi shvatite da protiv ovih ljudi, doduše u Zrenjaninu ste poništili osam zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta, ali nadam se da će ti ljudi odgovarati. Niko nema pravo da državnu zemlju koristi, a da ne plaća državi zakup. Nadam se da se tu vi i poslanička grupa SRS slažu.
Što se tiče, gospodo individualni poljoprivredni proizvođači, paori i seljaci, stanje agrara u Srbiji je teško, izuzetno teško. Vremenski uslovi, vremenske prilike nisu povoljne i ne idu na ruku paorima, ne idu na ruku ni onim stočarima, ne idu na ruku ni vinogradarima, ni voćarima. Nemate sigurnu cenu poljoprivrednih proizvoda. Za nepunih 20 dana stočni ječam će početi da se skida kao usev, nema cene, pšenica za mesec dana. Nemaju seljaci, paori ni približnu pretpostavku kakva će biti cena njihovih poljoprivrednih proizvoda, da ne pričam o suncokretu koji dolazi, da ne pričam o kukuruzu.
Vi ministre, bez obzira na sve, morate uložiti puno napora da, kako ste rekli – poljoprivreda postane motor privrede, ali za taj motor je trebalo još 2001. godine da se napravi generalka, mislim da je sad 2009. godine kasno za seljake.
Kasno je jer vi očito ne možete, ministre, da izađete na kraj sa tajkunima, sa svim onim ljudima koji diktiraju buduće cene proizvoda poljoprivrednih proizvođača. Morate pokušati da istrajete da pomognete posrnulom agraru, da pomognete seljaku, paoru, da pomognete onom seljaku i u okolini Niša, da pomognete onom seljaku i u okolini Bora, seljaku u okolini Loznice, da pomognete onom seljaku i u okolini Pančeva, u okolini Subotice, okolini Sombora i onda tek može vam verovati individualni poljoprivredni proizvođač, paor, seljak. Verovaće vam i onaj koji se bavi tovom junadi i svinja, proizvodnjom mleka, proizvodnjom grožđa i vina, rakije, proizvodnjom ratarskih useva.
Prema tome, gospodine ministre, još jedan vapaj ispred poslaničke grupe SRS za napaćenog individualnog poljoprivrednog proizvođača, za napaćenog paora, za napaćenog seljaka. Učinite sve, jer on više ne može teret da nosi na leđima, a jedino može Ministarstvo poljoprivrede da mu pomogne, a s obzirom u kakvom ste okruženju i kakva vam je Vlada, sumnjam da ćete to uspeti.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, podneo sam amandman na član 22. stav 1, gde se reč "ministar" zamenjuje rečju "ministarstvo".
Član 22. stav 1. glasi ovako: "Na osnovu rezultata ispitivanja i predloga Stručnog saveta ministar donosi rešenje o dodeljivanju prava oplemenjivača ili odbijanju zahteva za dodeljivanje prava oplemenjivača, u roku od 30 dana od dana davanja predloga od strane Stručnog saveta". Smatram, ministre, da ste vi stvarno dosta opterećeni i evo uspeli ste da preko Vlade progurate ovih 15 zakona o poljoprivredi.
Ali, ako biste mogli samo da me pogledate, molim vas ispred individualnih poljoprivrednih proizvođača, pošto je pred nama žetva prvo stočnog ječma, a zatim pšenice, da obavite razgovor sa skladištarima, sa mlinarima, da ne dozvolite da bude manja cena pšenice od prošle godine.
Takođe vas molim, ispred individualnih poljoprivrednih proizvođača, da obavite razgovor sa Unijom uljara, da ne dozvolite da cena suncokreta ne bude manja od prošle godine. Rod pšenice je, na osnovu svih pokazatelja, prepolovljen. Znak pitanja je kako će biti sa suncokretom.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, i posebno pozdravljam individualne poljoprivredne proizvođače, iz seta zakona, bukvalno spojenih u jedan, a reč je o 15, pred nama je i zakon o zdravlju bilja.
Ono što u samom obrazloženju koje ste dali čitam, jasno je da je ovo zakon, kako Vlada kaže, koji nas vodi u Evropu. Jedan od elemenata plana reforme u oblasti zaštite zdravlja bilja, u pravcu usaglašavanja sa EU i Svetskom trgovinskom organizacijom, jeste donošenje nove zakonske regulative kroz koju će biti institucionalizovana sva nova rešenja koja treba da omoguće sprovođenje ove nove reforme.
Taj deo, što se tiče ovog zakona, nama je jasan, ali ne znam šta je to što će ovog paora, seljaka ili poljoprivrednog proizvođača, kada ovo dođe do primene, a skoro neće doći, što će njemu pomoći.
Ako uzmemo član 73. i pogledamo, da to sad neko protumači, kaže – Ako prilikom obavljanja sanitarnog pregleda pošiljke bilja, biljnih proizvoda i propisanih objekata posumnja na prisustvo štetnih organizama sa liste 1a deo jedan, 1a deo dva, liste 1b, liste 2a deo jedan itd. To je nešto što je stručno, što će da odrađuje i ono što je EU propisala.
Da vidimo šta je to što će dobiti seljak od ovoga, šta će poljoprivredni proizvođač dobiti od ovoga? Ako vidimo da ste reč – nacionalno referentna fitosanitarna laboratorija se briše i stavljate da je to sada direkcija za nacionalno referentne laboratorije.
Ispred ove nacionalno referentne stavili ste direkcija, posle nacionalno referente – fitosanitarna se briše, znači ona ne postoji, i stavljate direkciju za nacionalno referentne laboratorije. Evidentno je da treba neko da kontroliše sve što ulazi i izlazi, ali je evidentno da ovaj zakon je zakon koji će nas, kako Vlada kaže, što pre odvesti u EU, ali ne znam kako će to seljak, paor ili individualni poljoprivredni proizvođač podneti.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, ako ste primetili, a to smo raspravljali i na Odboru za poljoprivredu, počevši  od člana 31, ako pogledamo po amandmanima, od rednog broja 79. do 126, poslanička grupa SRS je umesto reči – ministar stavila da se zamenjuje rečju – ministarstvo, jer smo smatrali, na osnovu onoga što je Vjerica Radeta rekla po Ustavu, da vi ne možete sami iskontrolisati sve ovo što se dešava u poljoprivredi, nego bi trebalo bitnije da prebacite na vaše pomoćnike, savetnike i najbliže saradnike.
Tada biste mogli više da iskontrolišete ono šta se radi na terenu u Srbiji, šta je to što Ministarstvo radi a da je u interesu individualnih poljoprivrednih proizvođača, da bude dovoljno da se svi ovi zakoni koje ste sada predložili pravno i praktično ispoštuju, a onda ih tek možemo smatrati da su zakoni koji su trebali i doneseni su na vreme.
Ubeđen sam da je ove zakone trebalo puno ranije doneti. Kao ovlašćeni predstavnik ću, posebno kada bude reč o ishrani bilja i oplemenjivača zemljišta, malo podstaći tu temu ko je šta trebalo da radi i koliko je onda ministar na osnovu ovlašćenja imao i radio suprotno od onoga što treba seljaku da bi mogao paor da preživi tu godinu za sve ono što je uložio, a ne da ga prepustimo samo zakonima i onda se okrenete radu gore, a na terenu je sasvim druga priča.
Dame i gospodo narodni poslanici, s reč je o jednom veoma bitnom zakonu, reč je o sredstvima za ishranu bilja i oplemenjivačima zemljišta, doduše, podneto je svega 29 amandman, od toga je šest prihvaćeno, i to pozicije. Mi što smo iz opozicije, nažalost, nisu prihvaćeni amandmani, jer ste smatrali da oni verovatno neće poboljšati ovaj zakon.
Pored ovih dva minuta koristiću i još vreme kao ovlašćeni predstavnik i kada pričamo o ovom zakonu, koji je veoma bitan, evo citiraću nešto što je ministar poljoprivrede Saša Dragin u svojoj analizi poljoprivrede, brošuri koju je odštampao – Analiza poljoprivrede Srbije za 2008. godinu – rekao. Rekao je, ovog puta moram da konstatujem, istinu.
''Problem sa upotrebom veštačkog đubriva u Srbiji jeste i kontrola i kvalitet đubriva. Trenutno prava kontrola ne postoji, a inspekcija je mahom korumpirana. Ovo dovodi do toga da čak i kada naš seljak koristi đubrivo, njegovi efekti su sasvim mali.''
Nisam koristio ovo kao zloupotrebu, nego sam koristio kao argument koji je istinit.
Onda ću vam reći, i vaše mišljenje koje ste povodom ovog zakona dali, kaže: "Tako je zbog problema sa ne adekvatnim kvalitetom mešanih mineralnih đubriva u prometu u toku 2003, 2004. i 2005. godine, doneta je izmena Pravilnika o metodama za ispitivanje đubriva, koje se odnosila na uslove proizvodnje kvaliteta za ispitivanje ovih đubriva.''
U Republici Srbiji je registrovano 24 proizvođača mineralnih đubriva, uglavnom mešanih đubriva, od kojih zbog rekonstruisanja ove privredne grane aktivno radi oko sedam proizvođača, a to su "Azotara" Pančevo, "Azohem" Subotica, IHP "Prahovo", "Fertil" Bačka Palanka, "Žitomedija" Kula, "Ekomineral" Smederevo, "Delta agrar" Beograd, normalno, ona tu ne može da omane.
Ovih sedam proizvođača, na njih morate obratiti pažnju, u svom govoru, kada je bilo u načelnom pretresu, u set ovih 15 zakona, gospodine ministre, rekao sam da su nam iks puta poljoprivredni proizvođači slali uzorke veštačkog đubriva, gde smo nalazili delove ili deliće crepa, koristeći građevinske neke kuće, koristili su šljunkare sa sitnim šljunkom, kamenčiće.
Kada paor uzme i to lepo baci na svoju obradivu površinu, uvek to gledaju i prate meteorološke uslove, da ne bi stajalo đubrivo više dana bez padavina, nego gledaju nekako to pred kišu.
Šta se desi kada zemljoradnik posle tri-četiri ili pet dana ode na njivu? Desilo mu se da je nalazio ono što sam malopre citirao. Crvenilo se, belilo se od svega, samo ne od onoga što je činilo veštačko đubrivo.
Ovim zakonom apsolutno morate rigoroznu kontrolu sprovesti što se tiče proizvodnje veštačkog đubriva. Paor je iovako u lošoj situaciji. Kada mu na njivu stigne mleveni crep, šljunak, pesak, ne zna šta od toga može da poboljša rast biljke, a ujedno i da donese veći prinos tom poljoprivrednom proizvođaču, koji samo od toga živi, kako vi kažete, profesionalni proizvođač.
U vezi ovih podataka, hteo bih da iznesem još neke činjenice. Po broju izdatih odobrenja za uvoz sredstava gotovih đubriva i sirovina za njihovu proizvodnju, na godišnjem nivou, hajde da kažemo, u proseku, u poslednje tri godine dato je od strane vas negde oko 300 odobrenja. U 2007. godini, u vašem obrazloženju koje ste dali, izdato je 220 stalnih dozvola za stavljanje đubriva u promet i oko 70 izmena stalnih dozvola za stavljanje u promet. Molio bih vas, gospodine ministre, da obratite pažnju, zajedno sa vašim saradnicima, kome izdajete dozvole za uvoz veštačkog đubriva i koje su to države iz kojih nam uvoze veštačko đubrivo?
Moram da priznam i da kažem da nema bolje ureje 46-postotne od Rusije, odmah druga po mestu je iz Rumunije, ali dosta uvozimo đubriva iz Hrvatske. Evo, naveli ste sedam proizvođača, tih sedam proizvođača su u stanju da proizvedu dovoljno mešanog đubriva.
Kao prvi preduslov ili uslov, kada pre setve hoćete da posejete jedan usev, baca se mešano đubrivo, bez obzira da li je ono tri puta petnaest, osam sa šesnaest, dvadeset četiri i sto drugih kombinacija, to je na osnovu uzorka zemljišta. Nažalost, kod nas su paori dosta malo uzorkovali zemljište, pa uvek idemo sa jednim istim, idemo sa tri petnaesticom, idemo sa ''Anom'' i idemo sa urejom 46-postotnom. To je nešto što je najosnovnije.
Vi morate ovaj zakon koji ćete usvojiti 29. ovog meseca, ovaj zakon mora da bude strogo primenjivan. Dozvole strogo proverene uvoznicima, i sredstava i đubriva, i da postoji taj kriterijum koji ste ovde naveli u ovom zakonu.
U protivnom, nemojte da se desi, molim vas, stvarno da i kod ovih sedam, koji čine ovu celinu za proizvodnju veštačkog đubriva, a na teritoriji Srbije, da se nalazi crep, šljunak, kamenčić u džakovima od veštačkog đubriva. Tim ljudima ne zabraniti, kazniti ih normalno sa ogromnim ovde novčanim kaznama, ali brate mili i sa zatvorom. Nema smisla, seljak je stvarno pao na niske grane. Ne on kao seljak, nego nebriga o njemu, suprotno od onoga kako bi trebalo da bude.
Kolege poslanici, iskoristiću samo dva minuta, s obzirom da mi je malo ostalo kao ovlašćenom predstavniku. Pred nama je ovo tek peti zakon i fali nam još 10 zakona, trudiću se da govorim u okviru dva minuta.
Samo da iznesem one činjenice, a to jeste, potrošnja sredstava za zaštitu bilja u permanentnom je smanjenju od 1985. godine. Naime, u 2003. godini ona je za više od pet puta manja od potrošnje u 1985. godini, tj. sa 15.390 tona smanjena je na svega 3.167 tona.
Apsolutno i relativno niska potrošnja sredstava za zaštitu bilja, a posebno na privatnom posedu, svakako je jedan od osnovnih agrotehničkih razloga i smanjenja prinosa poslednjih godina, a posebno ako se ima u vidu da biljne bolesti i zakorovljeno zemljište smanjuje prinos za oko 40%.
Rekao sam kada sam pričao o sredstvima za ishranu bilja i oplemenjivačima zemljišta svoje mišljenje, šta uraditi i kako iskontrolisati proizvodnju i prodaju veštačkih đubriva. Isto tako vas molim, gospodine ministre, da obratite pažnju na ove silne privatnike, koji su registrovani tobože kao proizvođači zaštite bilja, neki su registrovani kao uvoznici aktivnih supstanci.
Kada paor ispoštuje sve ono što stoji u uputstvu kod hemijskog sredstva za zaštitu bilja, i vremenske uslove do 25 stepeni, posle 25 stepeni je već pod znakom pitanja da li će uspeti zaštita od korova recimo u kukuruzu, ako ispoštuje koliko je potrebno po hektaru litara vode u cisterni, desi mu se jednostavno da to njegovo prskanje ne uspe.
Dame i gospodo narodni poslanici, koristiću vreme kao ovlašćeni predstavnik. Kada je reč o zakonu o vinu, na osnovu dopisa Udruženja vinara Srbije, vidi se da ovde postoje nejasnoće.
''Mnogi od članova Predloga zakona o vinu, moraću malo brže da čitam zbog toga što nemam puno vremena, u Srbiji su poznati od pre 40 godina, a gospoda iz Španije koja su predstavljala EU su ih prikazivali kao nešto najnovije, što je bilo vrlo uvredljivo za naše proizvođače, pa su jednom prilikom bili opomenuti da Srbi nisu pećinski ljudi da ne znaju ništa, da se ne može s njima tako razgovarati.
Da li ti koji su prepisivali uredbe EU znaju da je Srbija sveta zemlja, da takav spoj zemljišta i klime ne postoji nigde u Evropi, da Srbija ima izuzetne uslove za bavljenje vinogradarstvom i voćarstvom, a samim tim i za preradu, da postoje mnoge posebnosti koje određuju, pa se ne može samo prepisivati šta piše u uredbama EU.
Ono što mnoge sorte vinove loze mogu postići u Srbiji nikada ne mogu u zemljama EU, tako da ograničenja u prinosu koja se predlažu radi proizvodnje vina, određene kategorije, nemaju veze sa zdravom pameću. Tako nešto ne sme se dozvoliti, i svaki razborit i vinogradarski obučen agronom će biti protiv toga.
Međutim, predlagači nisu mogli da se odreknu nekih starih srpskih odlika, kao što je podešavanje zakona za određene grupe ljudi. Određeno rečeno, radi se o uvoznicima vina i grožđa u rinfuzi.
Tako je došlo do toga da se u Predlog zakona ubace članovi koji dozvoljavaju uvoz grožđa i vina u rifuzi, a ovamo iskazujemo veliku brigu za srpsko vinogorje i vinarstvo.
Uvođenje vinogradarskog i vinarskog registra treba pozdraviti, ali ni to nije ništa novo u Srbiji. Nekada je to radio gradski ili seoski beležnik, pečatio i raspečaćivao burad, pečatio i raspečaćivao kazane za pečenje rakije, dao dozvolu za rad, vodio evidenciju o proizvodnji davno pre EU.
Označavanje vina kakvo je u EU, kako je predloženo u poglavlju pet, u najmanju ruku je smešno. To nije označavanje vina koje ima korene u krajevima, nije jasno ni predlagačima, a posebno predlagačima.
Prema rečima predstavnika EU u Srbiji iz Španije, zbog toga što je komplikovano označavanje vina i što se kupci ne snalaze sa iščitavanjem etiketa, došlo je do značajnog pada potrošnje vina proizvedenih u EU.
Mnogo je jednostavnije označavanje vina iz prekookeanskih zemalja, kako je do sada bilo u Srbiji, i uticalo je na značajan porast njihove prodaje na tržište EU.
Ako je ovo zakon o vinu, kako kažu predlagači, koji štiti srpskog proizvođača, kako objasniti da se i pred kraj nacrta u poglavlju o prometu opet govori o uvozu vina i grožđa u rinfuzi. Oni se na rečima bore protiv takvog uvoza, a delima tj. ovim nacrtom ga podstiču. Kako objasniti slepo prepisivanih ovih uredbi, kada su sami predstavnici EU u Srbiji rekli da će one većim delom prestati da važe 2014. godine? Šta će one Srbiji kada do tada Srbija neće ući u EU, a možda će se EU do tada, daj bože, raspasti?
Ne treba srpskim proizvođačima uredbe EU, treba im red i disciplina i da jasno znaju pravila igre.''