Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milorad Krstin

Govori

Naime, Predlog zakona o rakiji ima podosta anomalija. Najpre, Vlada čini veliku grešku nazivajući rakiju u prvom Predlogu zakona o rakiji- industrijskim proizvodom.
Ako znamo da je srpska rakija alkoholno piće koje je proizvedeno od 100 posto srpskog voća koje je fermentiralo i proizvedeno dvostrukom destilacijom na tradicionalan način u Srbiji, kako taj naš nacionalni proizvod ne može biti poljoprivredni? Gospodo, ne možete da se stidite proizvoda koji zaista sa malo naše brige može postati nacionalni ponos Srbije. Imamo primer Škotske, koja je velikom brigom i pametnim postupanjem od škotskog viskija napravila svetski priznatu robnu marku. Pogledajte kako su oni to radili i sve će vam biti jasno.
Izopštavanjem fizičkih lica iz Predloga zakona o rakiji, kojih prema evidenciji Ministarstva za šumarstvo i vodoprivredu ima negde oko 1.700, a prema našoj proceni mislim da Udruženje proizvođača rakije ima čak 10.000 do 20.000, dozvoljava se otprilike, kako se ovde vidi, da se negde daje podstrek nekoj sivoj ekonomiji i anarhiji na tržištu. Doći će do toga da imamo ponudu rakije lošeg kvaliteta na tržištu, ako se ne budu zaštitili oni koji se bave striktno proizvodnjom rakije.
Ako budemo imali zozovaču i mnogo tih koji se bave takvom proizvodnjom rakije, a i dalje se nalaze po prodavnicama i marketima Srbije, dolazićemo u situaciju da kada uzmemo i otvorimo onaj čep da se pitamo – da li ću ostati živ posle jedne čašice ili ću posle one druge, koja ima onako bolji venac.
Zatim će tu doći odmah do izbegavanja plaćanja akciza i poreza, i to je evidentno. Tu je odmah i budžetski prihod, i na ovaj način on bi iznosio preko jedne milijarde dinara, ako bi došlo do plaćanja PDV-a u smislu da ima toliko i toliko proizvođača. Tu je evidentno da bi Ministarstvo finansija trebalo da izoštri donošenje ovog zakona, jer budžetski prihodi koji izostaju ovih godina su veoma veliki.
Međutim, hteo sam, ministre, da vam skrenem pažnju. Smanjenje obima proizvodnje pojedinih proizvođača rakije koji svoju proizvodnju zasnivaju na otkupu rakije od fizičkih lica; Vlada umesto da olakšava, ona komplikuje veoma posao proizvođačima, kao da ovim zakonom ne želi napredak Srbije u ovom pogledu, već želi da se proizvodnja rakije sasvim ugasi.
Ovaj postojeći Zakon o vinu i rakiji je donet još 1994. godine. Taj zakon je bio sigurno dobar zakon. To što mi sada, kao što ste u prethodnom izlaganju o Zakonu vinu rekli da su evidentni stručnjaci iz Španije učestvovali u izradi tog zakona o vinu, a ja vam kažem, ono što sam pročitao, da je to radio dr profesor za proizvodnju vina. To jeste tako, doktor profesor, ne bih da reklamiram ovde, ali ću vam reći, kao što ovo sada čitam da su radili eminentni stručnjaci za proizvodnju rakije.
Na početku ovog zakona koji je bio 1994. godine, na početku njegove 14-to godišnje primene je gotovo zamrzla proizvodnja rakije u Srbiji. Zapušteni voćnjaci počinju polako iz godine u godinu da se oporavljaju.
Broj registrovanih proizvođača koji ispunjavaju zakonske uslove za proizvodnju rakije raste i dostiže cifru od blizu 2.000. Na tržištu se javlja čitava paleta novih robnih marki rakije koje se kvalitetom bore za domaće i strane kupce. Znači, dobrim zakonom vi ćete stvoriti što veću konkurenciju na tržištu. Šta nam se sada dešava?
Ovim zakonom nam se sada dešava da imamo uvoz flaša iz Italije, imamo uvoz čepa plute, koja se nekada kod nas proizvodila, iz Španije. Etikete se prave reljefnog tipa, jer više nisu interesantne obične, jasne i glasne, već reljefnog tipa, i kada provučete ruku prosto mislite da ste prevukli preko neke geografske karte koja ima tu svoju namenu.
Svakim danom, gospodine ministre, sa dobrim zakonom bi rastao izgubljeni ugled rakije, a i ona je sve veća konkurenciji uvoznim pićima, koja su nažalost poput ovih viskija u nazivu ''čivas'' i ostala, Vesna Rivas, najgore Đilas. Mislim da je trebalo da konsultujete malo i ljude poput profesora Nikićevića, da vidite malo da ovaj zakon može stvarno da bude do bar zakon. Kada ne budemo imali više zozovače, više imali kvalitetne dunjovače, kruškovače, kajsijevače, šljivovice.
Srbija je poznata po šljivovici i ne možete reći da, kada je reč o kvalitetu, da je geografski prepoznatljiv kvalitet. Ne, prepoznatljiv je kvalitet proizvođača. Gde se to nalazi to je druga priča, da li se on nalazio tamo negde iz okoline Leskovca ili na subotičkoj peščari, to je nešto sasvim drugo. Ali, ako ima dobro, kvalitetno grožđe, i onaj u Subotici i onaj iz okoline Niša može proizvesti dobro vino. Nije baš u prioritet stavljeno geografsko poreklo. Toliko zasad.
Gospodine ministre, pred nama je veoma bitan zakon, s obzirom da je on sastavni deo prethodna dva zakona o vinu, rakiji i alkoholnim pićima. U članu 2. sam, a član 2. ovako glasi – etanol mora da ispunjava propisane norme kvaliteta i uslove u pogledu pakovanja, deklarisanja utvrđeno ovim zakonom i propisima kojima se uređuje njegov kvalitet.
Umesto reči – propisane, stavio sam reč – zakonske. Kada bih pročitao, vidi se da je ovo pravno bolje od ovog što je predloženo – etanol mora da ispunjava zakonske norme kvaliteta, a ne propisane. Mislim da je zakon od propisa jači. Mislim da sam tu jasan.
Drugo, kada je reč o etanolu, proizvodnjom i kontrolom etanola Republika Srbija dobija veću mogućnost za učestvovanje u proizvodnji energenata, medicinskoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji, baš zbog visokog kvaliteta etanola koristi se za proizvodnju parfema, ako niste znali, gospodo narodni poslanici.
Tako da etanol nije samo ona zozovača rakija, nego etanol je nešto što mora imati sigurnu kontrolu, nešto što mora imati neku svoju jačinu. Plašim se da ako ne bude upotpunjen ovaj zakon doći će do nekih propusta. Imaćemo opet u novinama stubac gde će pisati – od etanola ubačenog u rakiju, ne daj bože, umrlo toliko i toliko ljudi.
Prema tome, ovo je jedna ozbiljna stvar, s obzirom da imamo veliku proizvodnju alkohola, i da ima devet proizvođača koji su zainteresovani za ovu proizvodnju gospodine ministre, i smatram da bi trebalo da prihvatite ovaj moj amandman, umesto reči - propisane, da stoji reč – zakonske.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, vi jeste ovaj zakon prepravili, zakon o genetskim modifikovanim organizmima.
S obzirom da se radilo tada o poštovanju Poslovnika, kada se krene u reč u načelu, a hoće da se postavi amandmanima, onda može to samo između načela i pojedinosti da uradi Odbor za poljoprivredu.
Vi ste to uradili, to je evidentno, ali gospodine ministre evo ovde lepo stoji, u članu 3. tačka 18), koje je prihvatio Odbor za poljoprivredu, kaže da se briše. Taj amandman sam podneo ja. Član 20. se briše. U članu 20. je podnela Vesna Marić. Ovde imamo član 3, pa briše se član 12, 13. i 15, isto su podneli poslanici SRS.
To ste mogli odmah uraditi, bez potrebe intervencije Odbora za poljoprivredu. To što ste vi uradili sa Odborom za poljoprivredu, neosporno je. Ispoštovao se Poslovnik, u načelu smo prošli, više ne može nijedan od nas da podnese, jer, po Poslovniku, između načela i pojedinosti, može samo Odbor. To je u redu.
Gospodine ministre, u članu 15. stav 1. stavio sam u ime poslaničke grupe da se stav 1. briše.
Međutim, vašom intervencijom na Odboru za poljoprivredu vi ste javno stavili do znanja da u članu 15. stav 1. reči "stavljanje u promet, odnosno prevoz" se brišu.
Smatram da se ispoštovao ovaj moj amandman i da se ispoštovalo ono što smo tražili – da genetski modifikovani organizmi nemaju nikakve pravne osnove niti zakonske da se jednostavno nađu u Srbiji na srpskom tržištu.
Gospodine ministre, isto se obraćam kao i po ranijem amandmanu. Dobro je što ste na vreme primetili šta se sprema ovim zakonom o genetski modifikovanim organizmima. Vidim da ste najzad na Odboru za poljoprivredu prihvatili da se čl. 27, 28, 29. i 30. briše. Podneo sam da se član 27. briše.
Prema tome, sve je u redu, jedino nije u redu to što niste hteli da prihvatite prvo naše amandmane, nego je to moralo da ide onako kako to naređuje Poslovnik, između načela i pojedinosti da odradi Odbor za poljoprivredu. Toliko.
Prosto sam ostao zapanjen zapažanjem gospodina Milivojevića i nemam reči. Mislim da smo mi jasni ispred poslaničke grupe SRS. Uvažavamo to što je ministar, u stvari Odbor za poljoprivredu uradio to što je uradio.
Ministar je prihvatio bukvalno sve ono što smo mi tražili kao opozicija, zajedno i sa zamenikom predsednika Odbora za poljoprivredu, da ne nabrajam sve ljude koji su učestvovali u ovim amandmanima, a prihvaćeni su.
Znači, zakon o genetskim modifikovanim organizmima potpuno je izmenjen. On je zabranjen je u Srbiji, zabranjen u prometu, samo je u naučne svrhe ostao, ali i to u ograničenom delovanju. Samo da kažem da sam u članu 40. stavio da se tačka 5) briše. Ministar to nije prihvatio, Odbor je isti takav podneo, ministar prihvatio. Smatram da je moj amandman koji sam podneo prihvaćen.
Evo, bližimo se kraju amandmanima o genetski modifikovanoj hrani, nadam se da se neće više neki javljati koji su izgleda malo više konzumirali, u stvari genetski modifikovanim organizmima.
Ministre, vi ste u članu 49. stav 1. tačku 1) izbrisali, zatim 10)-16).
Podneo sam amandman da se tačka 7) briše, smatrajući da oni koji vrše upotrebu u zatvoreniim sistemima a nemaju dozvolu za određeni stepen rizika, trebalo bi ta tačka da se briše. Logično da neko ko vrši upotrebu u zatvorenim sistemima, a nema dozvolu za određeni stepen rizika – briše se, kao i ovi ostali koje ste vi predložili da se izbrišu, što mislim da je veoma dobro.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Srbije i cenjeni poljoprivrednici Srbije, evo došli smo do rasprave u pojedinostima. Kao što smo čuli, podneto je negde oko 1.260 amandmana na set zakona, gde je 15 zakona o poljoprivredi spojeno bukvalno u jedan. Ostalo nam je da pričamo svi ukupno 10 sati, ali poslaničkoj grupi SRS ostalo je onih 15 minuta ovlašćenom predstavniku i 68 minuta ostaje po amandmanima.
Verujte mi uvaženi paori, seljaci, individualni poljoprivredni proizvođači, trudiću se da što više amandmana koje je predložila poslanička grupa SRS pokušam da obrazložim, neke neću ili većinu možda neću uspeti, ali trudiću se da to uradim kvalitetno, stručno i praktično, ono zbog čega je najveći broj amandmana podnela SRS.
Kolega Ljubomir Kragović je podneo amandman na Predlog zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju, u članu 1. stav 2. da se briše. Ovim je samo hteo još jednom da ukaže da pri svakom ministarstvu imamo agenciju. Međutim, sada pored agencije imamo i upravu, a govorite kako treba smanjiti broj zaposlenih.
Posle ću se na jednom od amandmana obratiti i onim procentom koji je nama ministar izneo na Odboru za poljoprivredu, koliko je njegovo ministarstvo to smanjilo, ali ću i reći da je od drugog ministarstva, zahvaljujući ovoj upravi za agrarna plaćanja, isto popunio određen broj svog ministarstva. Tako da smanjenje broja zaposlenih nisam u tome video.
Još jedno opterećenje, još jednom ćemo imati, pored Ministarstva agenciju, i novi deo uprave, koja će se uvesti kasnije kroz ovaj zakon, tj. kroz ove amandmane ćemo pokazati da je dobar deo posla uzet kako ste vi ministre rekli, od Ministarstva finansija, to je radila Uprava za trezor.
Međutim, kolega Kragović je svojim amandmanom hteo da da do znanja da je dosta više dodatnih opterećenja i za građane, i za seljake, za paore, to će se njima staviti na leđa. Ta uprava neće biti jedan čovek, oni će raditi svoj posao, počev od podnošenja zahteva za registraciju poljoprivrednog gazdinstva, pa onda sve ostalo što budu trebali i želeli, a mali deo ako im se bude onemogućio ili ne ispunio, mislim konkretno na kratkoročne i dugoročne kredite i one uredbe koje bude Ministarstvo predlagalo.
Prema tome, predlažem kolegama poslanicima da prihvate amandman kolege Ljubomira Kragovića zato što se uvodi još jedna dodatna institucija u Ministarstvu poljoprivrede pod nazivom - uprava za agrarna plaćanja.
Dame i gospodo narodni poslanici, kao i gospodin Kragović, tako je i Zoran Krasić podneo amandman na Predlog zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju, gde kaže da bi treći stav trebalo da se briše. Reč je o stavu koji kaže: ''Način obrazovanja, struktura, odnosno organizacija Uprave za agrarna plaćanja uređuje se aktom ministra nadležnog za poslove poljoprivrede (u daljem tekstu: ministar.)''
SRS, tj. poslanička grupa je protiv bilo kakvih dodatnih agencija, uprava po ministarstvima. Nas je zahvatila teška ekonomska kriza, vi doduše, ministre ste rekli, da ste uzeli od ministra finansija, Uprave za trezor te ljude koji će sada raditi u ovoj upravi, ali vi ste samo tamo smanjili, a vama povećali.
Ministar Dinkić ima 713 zaposlenih, pa nisam čuo da će da smanji ijednoga, jer je on neprikosnoven nad svima.
Reč je o poljoprivredi i ruralnom razvoju, o sumraku agrara, koji pokušava sada da se čupa. Imamo 4.800 do 5.000 sela. Po nekim procenama, niko to ne može tačno da proceni, jer nam, maltene, iz dana u dan se gase sela.
Problem je sa procenom tačnog broja sela u Srbiji jeste, što svake godine stotinak sela bukvalno nestane. Ukoliko se trend odumiranja seoske populacije nastavi, procenjuje se da će u sledećih 10 godina potpuno nestati do 1.000 sela.
Ovo su vaši citati, ministre. Vaš citat. Ali, moram sada da vam dam drugi citat, nažalost, novinarski i koji je proveren, kaže – selo Gabrić kod Subotice, mislim selo Gabrić koje iščezava.
Kaže, sredinom sedamdesetih, u Gabriću je bilo više od 400 domaćinstava. Uzmimo da je prosek tri člana, da su živela, sigurno bi bilo više. To je 1.200. Danas tu živi svega 300 duša.
Pre godinu dana, zatvorena je jedna jedina prodavnica. Seljani često nemaju vode ni struje. Ni autobusi više ne voze do sela. Nažalost, to je selo u Vojvodini.
Gde je sada tu fond za razvoj poljoprivrede Pokrajine, pa gospodin Pajtić?
Moram pročitati još dve-tri rečenice – i dok obilazimo prazne kuće u Gabriću i železničku prugu, koja je jedva vidljiva od korova, tišina pritiska selo. Ni svrake, ni goluba, ni gavrana, ni psećeg laveža. I onda, konstatacija meštana, kaže – i ovo ti je ta razvijena Vojvodina o kojoj pričaju.
To je problem, ministre poljoprivrede i ruralnog razvoja. To je problem paora i seljaka. Odumiru nam sela. Možemo doneti hiljadu zakona koji će nešto tekstualno govoriti o poboljšanju agrara i tog paora i seljaka, ako ništa ne bude uradio Pajtić iz DS.
Oni se busaju kako puno više rade za seljake, za paore, za registrovana poljoprivredna gazdinstva, za poljoprivredne proizvođače, a Velimir Ilić iznosi ovde u više navrata, u stvari u onoj Skupštini, kako je iz fonda za razvoj poljoprivrede Pajtić upotrebio tri miliona evra.
Niko za to nije pokrenuo ili se upitao neko od nadležnih institucija da li je to tačno. Neko od njih dvoje mora da odgovara. Tako više ne može da se vodi agrarna politika.
Molio bih poslanike da podrže ovaj amandman gospodina Krasića, a koliko mi preostaje, SRS poslanička grupa je predložila neko preko 900 amandmana. Kao ovlašćeni predstavnik neću imati šanse da tih 900 svih obrazložim, i kolege koje su ovde, jer ima ograničenih deset sati, ali ćemo se truditi one najbitnije zakone koji utiču, specifično utiču na razvoj sela, specifično utiču na agrar, specifično utiču na onoga koji se bavi i ratarstvom, i povrtarstvom, stočarstvom i vinogradarstvom, voćarstvom, proizvodnjom malina, kupina itd. Pričam o seljaku u Srbiji.
Dame i gospodo narodni poslanici, kada je reč o članu 4. stav 3. smatram da strategiju donosi Narodna skupština, na predlog Vlade, na period od najmanje deset godina.
Naime, ovaj predlog zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju smatram i obrazlažem zbog čega bi to trebalo da bude najmanje deset godina. Baš na Odboru za poljoprivredu, ministre, ako se sećate da smo pričali, čak ste i vi sami rekli, jedan mandat nas poslanika, zajedno sa ministrom, traje četiri godine. To je taj maksimum.
Bez obzira koji ministar, na predlog Vlade, ministarstva, EU, u koju toliko mi tobože žurimo, smatram da ministar, bez obzira koji, koliko i kakav zakon doneo, morao bi da ima neku dužu strategiju. Doći će novi ministar, novi ministar će predložiti nešto drugo, nešto što će se možda kositi što vi smatrate da je dovoljno, sedam godina, obzirom da je to osnova u EU, donošenje na period od sedam godina.
Prema tome, mislim da bi kada predlažete zakone oni trebalo biti u dužem periodu od onoga što ste vi predložili. U protivnom, smatram da sada, u ovoj situaciji, ponavljam, u kakvoj se nalazi agrar Srbije, vi bi morali da napravite jednu ključnu analizu koja bi bila osnov za svaki dalji razvoj poljoprivredne proizvodnje.
Ta ključna analiza je preduslov za stvaranje strategije za duži period, onaj period koji predlažem. Samo tako može i paor, tj. Seljak, onaj koji proizvodi i pšenicu i kukuruz, ko proizvodi malinu, ko proizvodi grožđe, jabuke, kruške, kupine, tek kroz tu strategiju može da bude siguran da, kad napravi neku novu kulturu na svom zemljištu, da bude siguran da će taj njegov proizvod biti plasiran i siguran bar u narednih deset godina, a ne u narednih sedam godina, koliko predlažete.
To je suština zbog čega tražim da to bude duže od sedam godina. Smatram da će taj predlog zakona ili bilo koji, a posebno sada kada je reč o poljoprivredi i ruralnom razvoju, period od deset godina imati neku sigurnost kod tog paora i tog seljaka ili poljoprivrednog proizvođača. Neka osnova bude tih sedam godina koje propisuje EU kao, ali bi trebalo to povećati na deset godina. Uvek se ranije pravio neki petogodišnji plan, ali smatram da je poljoprivreda sada u situaciji kada bi trebalo da se pravi plan i strategija razvija poljoprivrede za nekih deset godina.
S obzirom da je poslanička grupa SRS na član 7. podnela više amandmana, reći ću razlog podnošenja tih amandman. On je jasan i glasan, kao i kod prvog, koji je obrazložio kolega Ljubomir Kragović, a to jeste ta uprava za agrarna plaćanja.
To je taj problem koji nas, poslaničku grupu SRS i poslanike SRS muči, s obzirom da zdušno slušam ministra Dinkića koji će od tih 713 otpustiti nula.
Koliko sam čuo od par ministara, kažu da su smanjili, neko 20%, neko 12% itd, ali ministar Dinkić nije umanjio nijedno radno mesto u svom ministarstvu, a ima 713 zaposlenih.
To je jedan od razloga zbog čega ovaj set amandmana poslaničke grupe SRS na član 7, zbog te uprave i zbog toga šta se čini od pojedinih ministara u Vladi Srbije – kresanje budžeta, otpuštanje radnika po opštinama, po službama, ministarstvima, javnim službama itd. Međutim, to je ipak izgleda mrtvo slovo na papiru.
Iskoristiću priliku, na osnovu ovog amandmana, to je jedan deo gde mi u ciframa zamenjujemo kazne. Obzirom da su mi se sada javili sa juga Srbije, naime sa KiM, i pustili faks, ministre, juče je bilo veliko nevreme na području Kosovskog Pomoravlja. Padao je grad veličine jajeta, oštetio je krovove kuća, bašte gde je bilo povrća, povrća više nema, od plastenika je ostao pustoš. Pšenica i ostala letina, kao da je prešao valjak. Stradali su voćnjaci. Najviše su stradala sela u Gnjilanskoj opštini, i to Šilovo, Koretište, Gornje Kusce, Stanišor, Pasjane, Donja Budriga i sam grad Gnjilane.
Pitaju ko će nadoknaditi ovim ljudima i kako, ako je KiM u Srbiji? Bez obzira na sve, ministre, bilo je i ovde nevreme, imao je Sombor, Ruma i da ne nabrajam još neka naseljena mesta, ali s obzirom da znamo kako oni tamo žive, a žive, da ne kažem, kao u getima, molio bih vas, reč je o području Kosovskog Pomoravlja, reč je o stradalim selima u Gnjilanskoj opštini.
Znači, Šilovo, Koretište, Gornje Kusce, Stanišor, Pasjane, Donja Budriga i sam grad Gnjilane.
Dame i gospodo narodni poslanici, meni je žao, ministar je, koliko vidim, izašao. Naime, hteo sam samo da podsetim da je ovo jedan veoma bitan zakon koji ćete vi doneti.
Pošto nisam dobio od Odbora za poljoprivredu, tj. od sekretara gospođe Zečević šta je urađeno sa članom 60. i 61, a podsetiću vas da je 2004, 2005. i 2006. godine ministar poljoprivrede Ivana Dulić-Marković veliki zagovornik uvoza modifikovane soje u Srbiji bila. Tada je Mačvanski okrug, tj. paori i seljaci su dobijali da seju genetski modifikovanu soju, da bi pod pritiskom iz Odbora za poljoprivredu nas iz SRS ona bila prinuđena da donese uredbu da se genetski modifikovana soja, tj. ko je koristio seme morala uništiti.
Nažalost, ti paori i seljaci nisu dobili obeštećenje za to, ali to je pokazatelj da ministar može sve, govorim o Ivani Dulić-Marković, koja je bila ministar tri godine, da je postave koalicioni partneri za ministra, a dobro su znali da je ona bila zagovornik uvoza te genetski modifikovane soje i semena.
Mislim da nećete napraviti više takvu grešku. Dobro znate da smo imali prekid Odbora za poljoprivredu zbog člana 60. i člana 61, gde sam lično rekao ministru – budete li vi ostavili ove članove 60. i 61, moja diskusija kao ovlašćenog predstavnika poslaničke grupe SRS u svih ovih 15 zakona svodiće se samo na genetski modifikovanu hranu i genetski modifikovane organizme. Ministar je to poslušao kad govorim o genetski modifikovanim organizmima i vi ste tu grešku ispravili. Ne možemo dozvoliti da uvozimo genetski modifikovanu hranu.
Obavio sam razgovor sa kompanijom "Agroživ", gde sam malo imao diskusiju sa ministrom. Oni mole da se zabrani uvoz pilećeg mesa iz Brazila, koje dolazi iz Makedonije, Kosova i Metohije i Albanije. Nemojte da govorim koji su to putevi i kako dolazi, i kako stiže u naše markete, prodavnice itd.
Znači, oni mole da se jednostavno zabrani ilegalni uvoz brazilskog pilećeg mesa, koji se inače tove isključivo genetski modifikovanom sojom, pored normalno dodatih onih aditiva koji služe za ishranu i tov pilića.
Prema tome, sačekaćemo da vidimo šta je sa članom 60. i 61, jer ih nemam ispred sebe. Dobro se sećate da smo tada prekinuli ovaj odbor za poljoprivredu i rečeno je da će se ovaj član 60, posebno član 61. koji je podneo narodni poslanik SRS-a gospodin Petar Jojić, gde kaže – stavljanje u promet nove hrane, genetski modifikovane hrane i genetski modifikovane hrane za životinje.
Gospodo, u SAD se koristi 60% modifikovane hrane u ishrani. Zato su takvi kakvi jesu, zato izgledaju tako kako izgledaju i zato razmišljaju tako kako razmišljaju. Mislim da ćete razumeti ovu diskusiju koju sam rekao.
Još jednom ponavljam, vi morate stati na put uvozu brazilskog pilećeg mesa, koje ilegalnim tokovima ulazi iz Makedonije, Kosova i Albanije, odgovorno tvrdim, a odgovorno su mi tvrdili i ljudi iz kompanije "Agroživ".
Gospodine ministre, vama se obraćam, vi niste bili tu u mom prethodnom izlaganju, preneo sam šta se dešavalo u vremenu kada je ministar poljoprivrede iz redova G17 bila Ivana Dulić-Marković, kada je postavljena na mesto ministra, a bila zagovornik uvoza genetski modifikovane soje.
Preneo sam da Kompanija "Agroživ" i njeni čelni ljudi su zamolili na sastanku na kom sam bio pre par dana, da je što je moguće pre ilegalni uvoz brazilskog pilećeg mesa spreči, ilegalan uvoz. Ilegalnim putevima dolaze iz Makedonije, dolaze sa Kosova i iz Albanije. O tome govorim.
Ovde na čl. 67. je podneo gospodin Petar Jojić, imali smo taj prekid na Odboru za poljoprivredu. Vi ste tu odreagovali, gospodine ministre, ali nisam dobio od gospođe Zečević, sekretara Odbora za poljoprivredu, pa bih vas molio da mi za ovaj član 61. samo malo pojasnite, s obzirom da je on jedan od narednih. Kao ovlašćeni predstavnik hteo bih da znam šta ste tu uradili i šta ste završili. Kažem, nisam dobio papire.
Dame i gospodo narodni poslanici, najzad smo došli do Šeste sednice Prvog redovnog zasedanja u 2009. godini.
Normalno, kada sam dobio materijal, video sam da se najzad pojavilo 15 tačaka dnevnog reda, a tiču se poljoprivrede, tiču se srpskog agrara, nažalost, kako bih rekao – mraka srpskog agrara. Nisam mogao verovati da će ministar prihvatiti predlog svoje stranke ili šefa njihove poslaničke grupe ZES Nade Kolundžije i ovih svih 15 tačaka staviti u jedan koš, tj. načelni pretres.
SRS se ovome apsolutno protivi, jer smatramo da seljak paor, individualni poljoprivredni proizvođač ili registrovano poljoprivredno gazdinstvo, vlasnik, nije zaslužio da se o 15 veoma bitnih zakona neće pojedinačno raspravljati nego će se utopiti u načelni pretres i pričati o njima onoliko koliko po Poslovniku pripada njihovoj poslaničkoj grupi.
Onda se pitate – zašto je SRS iskoristila svoje pravo i setu od 15 zakona pripremila oko 400 amandmana. To je jedini put i način da ovim amandmanima pokušamo načiniti ove zakone pravno mogućim, a u stvari ih poboljšati.
Meni je nekako logično možda bilo da ste uzeli i da ste stavili u načelni pretres recimo Predlog zakona o vinu, Predlog zakona o rakiji i drugim alkoholnim pićima, Predlog zakona o etanolu. Nekako se ta tri zakona spajaju jedan u drugi i dosta se unutra zakonskih odredbi, tj. članova poklapaju.
Međutim, kao što sam rekao, vama je izgleda bitno da ovih 15 zakona donesete po hitnom postupku i da oni budu tobože put na stotine novih zakona ili brži put ka EU.
Time što ste ovih 15 zakona stavili ovde pred nas da kao ovlašćeni predstavnici pričamo 20 minuta ispred poslaničke stranke, recimo SRS 68 minuta, nećete ništa veliko postići, ali mi ćemo se potruditi da kroz ovu diskusiju u načelu, a onda po amandmanima pokažemo da ovi zakoni neće bitno uticati, a sve ću ih navesti sada pojedinačno, na cenu proizvodnje proizvođača, tj. seljaka, mislim na njegov finalni proizvod.
Ako kažem da je četvrti po redu, tj. prvi u zajedničkom načelnom pretresu Predlog zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju, da li će on uticati na cenu robe koju seljak proizvede, znači, na njegov finalni proizvod? Neće. Da li će Predlog zakona o bezbednosti hrane uticati? Neće. Da li će Predlog zakona uticati o zdravlju bilja uticati na njegovu cenu? Neće uticati.
Da li će Predlog zakona o sredstvima za ishranu bilja i oplemenjivačima zemljišta uticati na cenu poljoprivrednog proizvoda, onog što seljak proizvede? Neće bitno uticati.
Da li će Predlog zakona o sredstvima za zaštitu bilja uticati? Neće uticati zato što baš ta zaštita bilja je jedan od faktora koji onemogućava, i pored one male cene, da seljak izađe iz krize ili da bude, kad iznese svoj poljoprivredni proizvod, bar ako ništa drugo, na nekoj ravnoj nuli.
Ovaj predlog zakona o vinu neće uticati. Samo usklađujete zakone koje treba da nas uvedu u Evropu. Nije SRS protiv ulaska u EU. Mi smo deo Evrope, geografski se nalazimo u Evropi, ali treba da znate da nas još na stotine zakona o poljoprivredi očekuju, a nećemo ući u Evropu.
Nema više prognoza – 2012, 2014, 2017. itd. Realnost je da je trebalo, ministre, predlogom ovih zakona, koji su se najzad 15 pojavili u ovom najvišem zakonodavnom domu, dogovoriti sa vašom strankom, sa vašim šefom, u stvari ne vašim, nego šefom poslaničke grupe ZES, da im ne dozvolite da se oni pretoče u jedan, da se pretoče u načelni pretres, nego da idemo pojedinačno, da svi koji žele da kažu o svakom zakonu, a svojom diskusijom da ga poboljšaju, da omogućite svakom poslaniku.
Ovako, vi ste još jednom pokazali, verujte mi, da idemo ipak ne ka nečemu puno boljem ili boljem, nego moram da nazovem, ovim potezom ipak idemo u sumrak srpskog agrara.
Ako počnem priču, a počeo sam je o ovim zakonima, ne mogu da se ne osvrnem na dosadašnji uspeh vaš, DOS-a, posle petooktobarske revolucije, dolaskom na vlast pojedinih ministara, i da kažem šta je to što su ministri dosad uradili za seljaka, za paora, za individualnog poljoprivrednog proizvođača, nazovite nas kako hoćete, jer sam jedan od tih koji se bavi poljoprivrednom proizvodnjom, živim na selu i posedujem 50 jutara zemlje, i znam kakvo je stanje u agraru. Pričam vam praktično, iznoseći ono, što se kaže, iz baze.
Prvi ministar u 2001. godini je bio vajni Veselinov, čovek koji se busao da toliko puno zna o poljoprivredi da će čudo napraviti, a jedino, izgleda, što je on uradio bilo je to što je, zajedno sa svojim vozačem, kosio nedužne ljude po Beogradu jer je nedužna žena stradala.
Njegova jedina priča za te tri godine, od 2001, 2002. i 2003. je bila priča kako ne treba sejati pšenicu, da je pšenica višak, da ima dovoljno pšenice, nego da se mi okrenemo polako nekim drugim kulturama, poput zasada novih vinograda, zasada novih voćnjaka, ribizli itd.
Ne zna da treba da dođe do promene kulture. Ne može se stalno na jednom zemljištu sejati kukuruz, pšenica, suncokret, ovas, to mora da se rotira, jer to iziskuje iovako loše poljoprivredno zemljište. U poslednjih devet godina ne možemo se pohvaliti da su zemljoradnici bili u stanju da bacanjem veštaka pomognu toj biljci koja treba da da neki finalni proizvod, a onda i ekonomsku sigurnost toj svojoj porodici i tom svom gazdinstvu.
To je bila jedina priča i učešće tog ministra Veselinova. Kada smo mislili da će se u 2004, 2005. i 2006. napraviti jedan veliki pomak u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, na to mesto dolazi iz G 17 po nekim dogovorima, normalno kada se formira Vlada, Ivana Dulić-Marković. Šta reći o njenom delovanju za te tri godine? Da li je samo suština njenog delovanja što je rekla da treba da se registruje poljoprivredno gazdinstvo da bi se znalo koliko imamo gazdinstava poljoprivrednih u Srbiji ili je bila neka druga suština, gde sam iznosio sijaset nepravilnosti putem poslaničkih pitanja, izlazeći za govornicu ovog parlamenta?
Mislio sam da će, uz neke svoje saradnike, gledati da unapredi ovu posrnulu agrarnu politiku koju je započeo Veselinov, međutim, ona se okretala nekim novim pričama, pa nam obećavala da ćemo u toku jedne godine imati 14 zakona, a mi usvojimo dva-tri, kad usvojimo četiri, to je puno. Toliko je bila osiona kada smo donosili Zakon o semenima, da se nije udostojila da pozove dr prof. Škorića, svetskog i evropskog stručnjaka, koji je stvorio najbolje sorte suncokreta, takoreći, u svetu i Evropi.
Onda kada je došao na Odbor za poljoprivredu, kada smo raspravljali o tom predlogu zakona, ona je ustala i otišla, izašla je sa Odbora, izašla je iz prostorije gde smo održavali, ne poštujući čoveka i stručnjaka za seme. Šta reći o tome kada sam desetak puta pitao o onim silnim kreditima koji su deljeni za vreme njenog mandata, a konkretno se odnosi na kratkoročne, dugoročne i bespovratne. Nešto što mi je bilo tada zapalo za oko, bio sam uporan da istrajem u tome, ali nisam uspeo, zato što mi ona kao ministar poljoprivrede nije htela da odgovori na poslaničko pitanje.
Naime, iz Fonda za razvoj poljoprivrede gde se izdvaja, izdvaja se za sisteme za navodnjavanje. Izdvojeno tada, te godine, 2005. mislim da je bilo, 180 miliona dinara. Tada su dobila samo tri subjekta, kako smo mi dobili u izveštaju. Tražio sam, kao što sam rekao, desetak puta, i u pismenoj formi, i za govornicom, od ministarke Ivane Dulić-Marković i nisam dobio, da bi jednom prilikom pitao onda sekretara Skupštine, i on kaže – neće da da odgovor.
Koja su to tri subjekta koja su dobila po 60 miliona dinara? Zar nije bilo logičnije da dobije 60 subjekata po tri miliona dinara i da su svi išli sa sistemima za navodnjavanje?
Zašto ovo govorim? Govorim iz prostog razloga, gospodine ministre, zato što se mi ne možemo pohvaliti našim sistemima za navodnjavanje. Naime, po nekim saznanjima do kojih sam došao, a i vi ih verovatno imate, od ukupnih obradivih površina samo se navodnjava 1,6% površina ili negde oko 70 hiljada hektara. Vi ćete me verovatno ispraviti ako sam nešto pogrešno rekao.
Niz drugih grešaka što se tiče tada ministra Ivane Dulić-Marković, kredite su dobijali oni koji su bili iz G 17, a nažalost i DS. Ono nažalost, ko je bliži vatri, taj je uvek dobijao te kredite, a neću da pričam o onima koji se ne vraćaju.
Onda, posle, neće da dolazi na konferencije za štampu, ni na Odbor za poljoprivredu kad se ovako nešto pojavi u listovima, dnevnim listovima koji se ovde prodaju u Srbiji – paorska mafija, a dole slika Ivane Dulić-Marković.
Idemo na 2007. godinu. Godine 2007. dolazi Slobodan Milosavljević za ministra poljoprivrede. Neko od kolega prethodnih govornika već je rekao da taj čovek stvarno ništa nije uradio za seljaka, za agrar, za unapređenje poljoprivrede, apsolutno ništa. Garantujem vam, da smo stavili morkino jaje, kokošije i od noja, on ne bi znao da pokaže koje je čije jaje. Ubeđen sam u to. Na našu sreću, Vlada gde je on bio ministar, trajala je svega 10 meseci.
Ako se bude pogledalo, a gledamo malo i unazad, gospodine ministre, verujte mi, pohvalio bih vas, ali ne mogu zato što ste napravili jedan težak prestup, dozvolili ste da se 15 ključnih zakona pretoče u načelni pretres i mi pričamo o 15 zakona u načelu.
Počeću sa vašim izlaganjem, sa samo jednom bitnom rečenicom koju sam uspeo da zapišem, mada sam dosta toga i upamtio. Kazali ste - poljoprivreda je motor našeg društva.
Kažem vam, taj motor treba da preživi generalku. On mora da ode kod pravog majstora, ili kod pravih majstora, i da jednom taj seljak oseti da država nešto misli o njemu i da želi da mu pomogne, u bilo kom vidu pomoći. Seljaku treba jedna finansijska injekcija.
Nemojte slušati ove koji vam dolaze sa terena i govore – odličan rod pšenice ove godine. Nemojte ih slušati. Igrom slučaja sinoć na jednoj televiziji slušao sam doktora profesora, neću sada da ne ispadne da ga reklamiram, poljoprivrednih nauka, koji stoji na površini pod pšenicom i kaže – pšenica sada uzima vlagu na dubini od 50 do 60 cm; da će rod biti prepolovljen. Ovo vam odgovorno tvrdim. Sada imamo padavina manje do 30-40%. Nemojte računati da ćete strne useve, tu mislim na pšenicu, na stočni ječam, ovas, odnosno da ćete imati u ovoj količinu koju ste vi planirali – mislim da nećete imati.
Sada ću vam dati kalkulaciju kako je setva pšenice po hektaru protekla kod jednog seljaka – njegov ulog i šta će dobiti. Seme po hektaru 260 kg, ako uzmemo da je po 28 dinara, to je 7.300 dinara. Ako uzmemo veštačko đubrivo, idemo samo sa 3,15 i nećemo sa onim – ispitivano, pa komponentne te i te, ne, idemo sa onim osnovnim tri puta petnaestice. To je 300 kgr puta 4,2 ili 100 kgr, govorim o 4.200, jer je to sejano u oktobru, a tada je cena bila ta, tog veštačkog đubriva i to vam je 12.900.
Prehranu, ako je po hektaru uradio sa 250 kgr ureje, puta 3,2, realno govoreći sada je ta cena od 3,2 ili 100 kgr 3.200 dinara, to je 8.000 dinara. Zaštita od korova – išao sam na minimum sa 1.700 dinara. Kombajniranja po hektaru neće biti, jer uzimaju, kako kažu, 300 kgr po hektaru, a ne u novcu – 300 kgr, to vi proverite.
To je tako, to je istina, ovo je sa terena. Ovo je sa terena, ne samo Srednjebanatskog okruga, Severnobanatskog, već Severnobačkog, Zapadnobačkog, Južnobanatskog, Južnobačkog i da ne govorim sada kompletno, jer sam uzeo samo ove primere.
Kada dodamo još samo dizel po hektaru, da biste uspeli da posejete, hajde negde 40 litara, a to je negde da zaokružimo 3.000 dinara. Kada sve to sada saberemo, 35.000 dinara je seljak dao i uložio po hektaru.
Ako se ispune, ne daj bože, ove prognoze i ovo što sada vremenske prilike pokazuju, a izgleda da je seljak postao golubar i samo gleda gore u oblake, njega sada samo oblaci interesuju, jer sisteme za navodnjavanje ne može da ima, izgleda ne može da ih dobije, ti koji dobiju, dobiju to preko nekih veza i onaj 1,6% ili 2%, odnosno mislim da smo mi ispod, tj. samo Albanija iza nas.
Ako uzmemo da je prinos, a odgovorno je tvrdio doktor poljoprivrednih nauka sinoć, jer iznad 3,5 tone po hektaru pšenice neće biti, odnosno neka bude taj prosek. Da li znate gospodine ministre koliko je sada u zeleno cena pšenice? Ako hoće sada da je proda, što se kaže "u zeleno", stručno, znači sada da uzme pare i da isporuči kada dođe vreme vršidbe, jeste 8,62 na berzi.
Cena pšenice, kada bude jula, već početkom jula, sigurno će početi da se radi žetva strnih useva, konkretno mislim na pšenicu, neće biti više od 10-11 dinara. Kada to saberemo, po hektaru je minimum u gubitku 4.000 dinara seljak.
Nadam se da ćemo se posle žetve verovatno videti na jesenjem zasedanju, gospodine ministre, i tada ću vam izneti tu činjenicu. Nažalost, cenu ne određujete vi i država – određuju tajkuni, oni koji protiv kojih se vi tobože borite, kako ste vi izjavljivali "protiv srpskih tajkuna". Oni drže skladišta. Vi ste ovde stavili zakon o skladištarima. O njemu ću, kada budem pričao, ono koliko mi sleduje, što je vreme poslaničke grupe, SRS, nekih sat vremena. Šta sam hteo još da kažem?
Hajde da spomenemo, ministre, malo i stočarstvo. Stočarstvo je uništeno. Kolega iz Nove Srbije je rekao istinu. Nama zvrje prazne farme, farme koje su nekada u turnusu tovile i 1.000 komada svinja, i 500 komada tovnih junadi, gde se nalazilo i od 500 do 1.500 krava, mislim na krave muzare, sada sa ovom cenom mleka od 21,00 dinar, koliko proizvođač dobija, mislim sa premijom i ostalo, ako nema seljak zaokruženu proizvodnju – a sada ću da objasnim šta znači zaokružena proizvodnja, on je u čistom gubitku i mora će početi da prodaje krave.
Šta znači "zaokružena proizvodnja"? Znači, mora da ima zemlju – da proizvede kukuruz, da bi taj isti kukuruz posle dao fabrici stočne hrane, da bi mu ona dala određenu hranu koja pripada kravama, ako misli da ima mleka više nego što bi trebalo da ima, jer samo sa kukuruzom ne može da ima ništa.
Dalje, mora imati posejanu lucerku. Mora imati posejanu pšenicu da bi mogao da ima prostirku, mislim na slamu, a onda se mora sam snaći. Posebno sam zaboravio da kažem za suncokret, da bi dobio suncokretovu sačmu, i onda sam da se snađe oko šećerne repice. Sve je to ulog koji on mora dati toj kravi muzari, da bi ona mogla da ima više mleka, nego onoliko koliko ona proizvede, a da bi samo za nijansu bio u plusu.
Ponovo, što se tiče stočarstva, sećate se pretprošle godine u stvari da smo imali, to dođe zimi, da ne bude prošla i pretprošla, cenu svinje od 70 i 75 dinara. Imali ste štrajk, imali su ispred Vlade štrajk stočara koji se bave tovom svinja. Onda je odjednom skočilo i menja se na 150, sa farmi kvalitetno 180 dinara.
Onda onaj radnik koji je ostao bez posla, tu i tamo se seljak pokriva, ali onaj koji ostaje bez posla treba da izdržava porodicu, radi šta zna i ume, dolazi do poskupljenja tih finalnih proizvoda i sada se već nagoveštava da će cena svinjskog buta biti 500 dinara.
Ali, ne možete vi toliko učiniti koliko je ostalo praznih farmi i koliko je uništeno. Sada mi nemojte samo reći da je uništeno od 1990. do 2000. godine, pa i deo da je uništen uništile su sankcije, a ovde je sve prodato, a seljak je ostao na lošoj agrarnoj politici.
Da vam spomenem, a vi ste upoznati s tim, prema nekim različitim procenama, jako je teško doći do tačnih podataka, niste ni vi došli, ministre, u Srbiji ima između 4.800 i 5.000 sela. Problem sa procenom tačnog broja sela u Srbiji jeste to što svake godine stotinak sela bukvalno nestane. To je kolega iz Nove Srbije rekao, samo jedan deo prema KiM. Ukoliko se trend odumiranja seoske populacije u Srbiji nastavi, procenjuje se da će u sledećih 10 godina potpuno nestati do 1.000 sela.
Gde je tu budućnost onih koji ostanu na selu? Momentalno na selu živi između 60 i 70% staračkog domaćinstva, da ne ispadne da opet ređam okruge koje znam jer ih redovno obilazim, pričam sa tim ljudima koji su u dobi od 60 do 80-85 godina, daj bože da oni žive i 100 godina.
Vi ste davali onima do 40 godina, ali kada dobije jedan samo na selu, a takvih ima 50 mladih koji su ostali, vi nemate šanse da razvijate selo i da seljak ostane na selu, mislim na one mlade, nema šanse. Morate više voditi računa i usmeriti ionako ovaj posrnuli agrar na te zemljoradnike seljake koji su ostali, idete sa onim predlogom, u stvari uredbom, do 40 godina da nešto dobije i da ga ubedite da ostane na selu.
Problem je i poljoprivredna mehanizacija. To je ogroman problem, koji ne znam da li će uspeti da rešite, ali mislim da će teško biti. Kaže da se poljoprivredno zemljište u Srbiji obrađuje sa negde 425.000 dvoosovinskih traktora, negde 260.000 jednoosovinskih traktora, 25.000 kombajna, daj bože da grešim, ali ne grešim, ovo je nešto što sam izvukao iz statistike, i više od tri miliona priključnih mašina.
Nedovoljno razvijena saobraćajna infrastruktura, a poljoprivredne mašine i opreme su amortizovane. Prosečna starost traktora je 18 godina, a kombajna između 15 i 20 godina. Vi me u tome razuverite, ali nećete moći, ministre, zato što sam odande, sa sela, obilazim okruge i znam kako se tamo živi.
Kada je doneta uredba o zakupu državnog poljoprivrednog zemljišta, pomislio sam da je to dobro i za one koji žele da rade zemlju, da ne ostanu uparložene, ali se desilo nešto sasvim drugo. Vi dobro znate, gospodine ministre, da sam u više navrata, čak pred ministrom finansija, Dragutinovićkom, pred ministrom Ivicom Dačićem, rekao da posedujem iz opštine Zrenjanin zloupotrebu oko zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta, da posedujem 2.015 listova overenih od komisije, overenih od licitanta, ali da su po dokumentaciji koju sam dobio od vas, koju sam dobio od opštine po dostupu informacija od javnog značaja, kontradiktorne. Sada ću vam odmah reći.
Od vas sam dobio i naslov je: Pregled ugovora o zakupu i poljoprivrednom zemljištu u državnoj svojini opštine Zrenjanin.
Kada sam sabrao ove četiri strane, ove iznose koji se ovde nalaze, dobijene od vas i od vašeg ministarstva, uplaćeno je u ovoj katastarskoj opštini 74.942.288,69 dinara, a onda dobijam u dostupu informacijama od javnog značaja iz opštine Zrenjanin, u stvari sada grad Zrenjanin, koji je poznat još po nečemu, da je uplaćeno u iznosu od 100% 62.664.006,68 dinara. Od toga, zna se, opštini pripada od zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta 40%, pokrajini 30%, 30% Srbiji. Jesam li u pravu ministre?
Sada se pitam čiji je dokument ovde tačan, a čiji je možda i lažan? Tačan dokument je Ministarstva poljoprivrede, koliko sam vas razumeo ministre.
Ako sada, po vama je uplaćeno u Zrenjaninu 74 miliona, toliko i toliko dinara, umanjimo za 62 miliona, koliko sam dobio na osnovu dostupa informacijama od javnog značaja od opštine, a sada grada Zrenjanina, pitam se gde je 12 miliona dinara. Ko je 12 miliona dinara sklonio?
Znam da i vi znate da je u Zrenjaninu, pošto je poznat grad, nažalost, po građevinskoj mafiji, ali izgleda da se pojavila agrarna mafija. Ne samo da se pojavila, nego se ukorenila i pustila svoje korene.
Jeste da vi ovim zakonom, izmenama i dopunama Zakona o zakupu državnog poljoprivrednog zemljišta, hoćete to da izmenite, ali nije smeo ministar pre vas da dozvoli da neko uzme u zakup državno poljoprivredno zemljište, a da ne da garanciju menicom, bankarsko jemstvo, tapija na kuću, zemljište. Sada lepo rade dve godine, nikom ništa ne plaćaju. Tako bih i ja mogao da budem.
Sada kada ovde pogledam na osnovu vaše papirologije o zakupu, vidim da tu mnogi nisu platili, a mogu da vam kažem, na stotine hektara rade. Sada ih ovde neću imenovati, to neka rade pravosudni organi, neka radi milicija, UBPOK, oni koji su za to zaduženi. Nemoguće je, ministre, da vi ovo ne sprečite. Vi ovo morate da sprečite.
Kolega Živkov Dragan, narodni poslanik iz Starog Bečeja, izneo je da je zemljište u stvari dato u zakup Nicoviću, 11 hiljada hektara; radi dve godine, a nikom ništa ne plaća.
Gospodine ministre, ono što se vi i ja nećemo složiti jeste jedno - u ovoj teškoj situaciji za agrar vi pravite profesionalnog seljaka. Neće se složiti ni SRS zato što je agrar u teškoj situaciji, jako lošoj, izuzetno lošoj.
Ako nam Bog ne pomogne iz oblaka, poljoprivrednici, zemljoradnici, individualni poljoprivredni proizvođači, paori i seljaci neće se nadati ničemu boljem sutra, neće uspeti, čak, kao što sam dao kalkulaciju za pšenicu, to isto će se desiti sa kukuruzom.
Svi oni koji su, opet citiram dr poljoprivrednih nauka, u prvoj polovini aprila posejali kukuruz i suncokret, kukuruz koji je dostigao sada četiri do šest listova, suncokret je tu negde četiri, i još postoji mogućnost da opstaju, ovi se polako suše, nikli, nemaju više vlage, kultura na njivi se gubi i dolazi do presejavanja.
Kako sada da preseje tu površinu kad ove padavine nisu dovoljne jer pneumatska mašina ili ona Oltova mehanička, ne mogu da dođu do tabana, što kažu seljaci, do vlage. Ostaće još mnoge površine neposejane, a bile su posejane, samo zahvaljujući suši nisu uspele kao kultura da se održe.
Nećemo se složiti što se tiče profesionalnog seljaka zato što insistirate, ministre, na uplati penziono-invalidskog i socijalno-zdravstvenog osiguranja u 2008. godini, a onda oni koji nesrećnim slučajem žive na selu, ostali bez posla, ostali kod svojih roditelja, rade tu zemlju ili rade u fabrici za 10, 12, 15 hiljada dinara, želi da nastavi tradiciju koja je stotinama godina te kuće seljačke, neće moći da dobije subvencije jer vi, ministre, kažete, ne može se, hoćemo da imamo profesionalnog seljaka.
To vam je dobar način, ministre, izgovor za onaj umanjeni budžet i za ovu tešku ekonomsku situaciju, koja je pogodila nažalost i Srbiju.
Vi ste sada našli jedan model kako, s obzirom da vam Vlada nije dala dovoljno, čuli ste od kolega, vi ste jednostavno ovim želeli, stvaranjem profesionalnog seljaka, da umanjite još 60 hiljada subvencija koje nećete dati.
Govorim o 60 hiljada registrovanih poljoprivrednih gazdinstava, jer vi to u budžetu nemate i onda ide priča oću profesionalnog seljaka, neću onog što radi za 10 hiljada u fabrici, 12, 15. A šta će on sa 15 hiljada ako ima studenta, ako ima dva učenika u srednjoj školi koji putuju? Da li on to može da uradi ako ne bude radio zemlju jer mu je otac star ili, ne daj bože, otac i majka mu nisu živi, a on nastavlja tu tradiciju?
Nažalost, ovo je, ministre, realnost. Sve ovo drugo mi možemo s vama, ministre, da pričamo, ali moram još nešto reći što osećam da je potreba, u ovom mom vremenu u kojem mogu da izlažem, a to je kada nađem pravu reč i kažem sumrak srpskog agrara.
Beznađe u većini srpskih sela, sa ostarelim stanovnicima. Muk je među zadrugama i kooperantima, kojima je od strane novih generacija agrarnih političara, anatemisane stare ''komunističke'', a ni nove ''donatorske'' zadruge, više nisu u mogućnosti da budu oslonac za kreditiranje nabavke repromaterijala, otkup i plasman tržišnih viškova, kao i potpuna nesigurnost među preostalim radnicima i nevernicima, ''vlasnika'' privatizovanih poljoprivrednih preduzeća.
Morate izvršiti proveru kako su pojedini došli do kupovine poljoprivrednih preduzeća. Nekada su to bila poljoprivredna dobra, zemljoradničke zadruge. Opet su kupovali.
Oni koji su osnovali privatnu firmu, naterali šofera da kupi, kao što je bila priča oko Mesne industrije "Bek" iz Zrenjanina, šofer je učestvovao u licitaciji, inače je tom čoveku bilo zabranjeno da tri godine licitira od strane Agencije za privatizaciju, i to smo imali prilike da vidimo. I to je još jedan motiv da vi, ministre, odreagujete i da sprečite ono što se još može sprečiti, jer seljak ne može više da čeka.
Kao što sam rekao, neverica ''vlasnika'' privatizovanih poljoprivrednih preduzeća da su potpuno izopšteni iz sistema agrarne subvencije, tri su prepoznatljive socioekonomske karakteristike sumraka agrarne politike u Srbiji.
Posledice promašaja velikih i naglih promena u primenjivim merama anti (agrarne) politike, odnosno u poljoprivrednoj proizvodnji, čiji reprodukcioni ciklusi traju od tri do 50 godina i zahtevaju određenu stabilnost i dugoročnost tih mera, potvrđuje i sunovrat bilansa spoljnotrgovinske razmene poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.
Umesto da ubrzano stremimo ka suficitu od barem dve milijarde dolara, što je naša realna mogućnost, spoljnotrgovinski suficit srpske poljoprivrede i prehrambene industrije veći je od 700 miliona dolara, kao što je ostvaren u 2007. godini, smanjen je na oko 490 miliona dolara u 2008. godini.
U godini kada je ukupan deficit spoljnotrgovinske razmene Srbije oko 11 milijardi dolara, umesto da barem konstatujete da su sa približno pola milijarde dolara ostvarenog suficita, poljoprivreda i prehrambena industrija, raritetan deo realnog sektora naše izvozno posrnule privrede, naša Vlada se neposredno pre toga hvalila svojim kredibilitetom zbog isto tolikog iznosa kredita od MMF.
Ali samo hvalospev su Vladini funkcioneri izrekli za dug koji će naredne generacije morati da vrate MMF-u, i to sa kamatom, a elementarna pohvala od tih istih vladinih funkcionera izostala je za znoj i muke zemljoradnika i radnika koji su ukupan spoljnotrgovinski deficit Srbije umanjili za 4,5%.
Zanemarujući izostavljenu, a složenu pohvalu, proizvođači hrane dobili su nezasluženo 2009. godine. Dva smanjenja agrarnog budžeta od minus 26, odnosno dodatna 22%.
Izopštavanje svih pravnih lica registrovanih za poljoprivrednu delatnost iz prava na agrarne subvencije po hektaru zasejane površine i umatičenom grlu stoke, što je protivustavno dovođenje privrednih subjekata u neravnopravni položaj, a verovatno i u suprotnosti sa nekim odredbama nedavno usvojenog zakona o zabrani diskriminacije.
Smanjenje broja registrovanih poljoprivrednih gazdinstava (RPG) za više od 60 hiljada vlasnika, kao što sam malopre rekao, koji su posle ni na jednom zakonu zasnovane ministrove izjave o podeli na profit koje će se sufinansirati i hobi vlasnika RPG-a, koji se neće finansirati, digli ruke od lažnih obećanja naših agrarnih političara.
Vama se ovo svidelo ili ne, ali stanje po selima, stanje u agraru je jako loše i dugo očekivani paket od ovih 15 predloga zakona, u kojima se nalaze i ekspertska rešenja, čije će usvajanje, započeto ovim našim zasedanjem srpskog parlamenta, izazvati višegodišnjim pravni galimatijas i haos u već tradicionalno polurasturenom agrarnom sektoru privredu.
Ovo što sam pročitao, pročitao sam zato što sam smatrao da treba da se pročita, jer vi ministre, pored sve dobre volje, koliko vi želite da pomognete agraru, vas ne prati vaša stranka, ne prati vas predsednik Vlade.
Ne možete mi reći da od minus 26 i dodatnih minus 22% da ćete moći da odradite ono što ste zamislili i želeli.
Od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede se očekuje da javnosti predstavi strateški dokument o poljoprivredi Srbije i analizu, normalno, i preporuke za obnovu srpske poljoprivrede, sela i srpskog seljaka.
Vi, ministre, morate da izađete na poznatu televiziju Javni servis građana, da pojasnite do detalja šta to vi činite da taj naslov "Sumrak srpskog agrara" siđe sa stranica čak i novina, da pojasnite budućnost agrara, da pojasnite seljacima da ima neko ko misli o njima, a oni samo žele od vas kao ministra i od Vlade da znaju cenu ili zaštitnu cenu poljoprivrednog proizvoda, jer im je to osnova da znaju šta će sejati na svom poljoprivrednom zemljištu.
Ako treba da posejem pšenicu, kao što sam pretprošle godine, na 50 jutara, a onda je podignem u ceni od 11,5 dinara da bi skladištar izvukao najveću korist. Taj skladištar je prodao po 24 dinara u roku od četiri meseca ili taj tajkun koji je imao para da to otkupi. Tu morate da gledate da pomognete seljaku.
Nemojte da se mešetari, molim vas, sa tim kako mi imamo kvalitetno đubrivo. Sada ću citirati vašu izjavu – problem sa upotrebom veštačkih đubriva u Srbiji jeste i kontrola i kvalitet đubriva. Trenutno prava kontrola ne postoji, a inspekcija je mahom korumpirana. Ovo dovodi do toga da, čak i kada naš seljak koristi đubrivo, njegovi efekti su sasvim mali.
Ministre, prut u ruke, pa lepo packe. Ne može da svako uvozi đubrivo i da prodaje, ili naši da proizvode, a da prodaju mleveni crep, one male crvene granulice, šljunčići itd, pa posle kiše kada prođe dve nedelje, tek onda vidite da ste faktički ne đubrili tu poljoprivrednu površinu, nego ste bacili kamenčiće, a onda normalno nema ni prinosa. Morate voditi računa posebno o tome. Ako to budete ili deo ovoga samo uradili, mislim da će seljak tada moći da kaže – bogu hvala, neko misli na nas. Plašim se da vi to nećete moći. Rekli ste da ćete da stanete srpskim tajkunima za vrat.
Moram i ovo da pročitam, nažalost, ministre kritike morate da trpite. Mi smo ovde da kritikujemo. Mi smo ovde da pokušamo da vas usmerimo, da ovim našim seljacima pomognete, a ako ne budete to mogli, kritikovaćemo vas na svakom koraku.
Gospodine ministre, rekli ste da ćete stati tajkunima za vrat, srpskim, a pogledajte – ministar poljoprivrede Saša Dragin lično pomaže hrvatskom tajkunu Dragutinu Drku da preuzme veliki deo srpskog tržišta pilećeg mesa.
Vlasnik "Vindije" iz Varaždina, hrvatski tajkun Dragutin Drk, koji je svoju imperiju uzdigao u vreme Franje Tuđmana (samo zbog ovoga iznosim, ne zlonamerno), i koji važi za jednog od vodećih finansijera HDZ-a, planira da posle sunovrata "Agroživa", jedine i velike kompanije u Srbiji (za koju ste morali da vidite kako da je oživite, a one koji su je upropastili da zatvorite ili da to urade oni koji su to trebali da urade), da preuzme gospodin Drk kontrolu nad srpskim tržištem pilećeg mesa. U tom poduhvatu pomaže mu srpski ministar poljoprivrede Saša Dragin, lično.
Ministar Dragin je, naime, u petak, 8. maja svojim prisustvom uveličao otvaranje Drkove fabrike za proizvodnju i preradu živinskog mesa "Planima farms" u Plandištu. Otvaranju ove fabrike pored ministra Dragina prisustvovao je i hrvatski ministar poljoprivrede, Božidar Pankretić.
Meni bi bilo drago da ste se vi sa tim ministrom Hrvatske dogovorili i kazali – evo, otvorili smo klanicu za pileće meso, hajde da vidimo jednu srpsku klanicu na teritoriji Hrvatske. Dajmo taj paritet, jedan za jedan. To je prava stvar.
Takođe, samo desetak dana pre otvaranja fabrike u Plandištu hrvatski tajkun Drk, pored koga se Dragin slikao u zagrebačkim medijima, pričao je kako planira da sa slovenačkom "Perutninom ptuj" preuzme najveći deo srpskog tržišta.
Vi ministre onda odgovarate – sa zadovoljstvom sam prihvatio poziv. Plandište je nerazvijena opština sa visokom stopom nezaposlenosti, a "Vindija" je tamo uložila 14 miliona evra. Jeste uložila, ona je samo oprala. Gospodin Drk je u Srbiji samo oprao pare koje je zaradio tamo za vreme vladavine Franje Tuđmana i nije jedini hrvatski tajkun koji ove radi. Imamo Todorića u Zrenjaninu, koji je kupio fabriku ulja "Dijamant".
Zaposleno je 160 radnika, pohvalno. Osim toga "Vindija" je ranije imala značajne investicije u Valjevu i Lajkovcu, pa je logično da se tamo pojavim. Za Srbiju je bitno svako novo ulaganje, kaže Dragin, koji ne zna da objasni kako to hrvatski ministar poziva srpskog kolegu na teritoriji države Srbije. Ovo je i meni čudno, ministre, valjda je logično bilo da vi njega pozovete a on da dođe, a ne on da vas zove na otvaranje fabrike i preuzimanje tržišta pilećeg mesa u Srbiji.
Protiv ovakvih nemam ništa kada otvaraju radna mesta. Ali, imam protiv toga da oni dolaze ovde, kupuju naše tržište, naše fabrike, koje su naši očevi i dedovi gradili, pa i mi, nismo ni mi u nekim godinama da nismo učestvovali, sada kupuju, otvaraju, kupuju naše poljoprivredno zemljište, a ne vidim taj reciprocitet u Hrvatskoj i Sloveniji.
Recite mi koliko se naših preduzeća nalazi u Hrvatskoj, Sloveniji, koliko naših ljudi je kupilo hektara njihovog poljoprivrednog državnog zemljišta, kako oni zovu, imaju sad neke specijalne nazive, neki novi hrvatski jezik itd. Ne znam da ih izgovorim, znam po onim šalama, ne bih ovde za ovom govornicom, nema smisla.
Kad to budete uskladili, gospodine ministre, vi, Vlada, kad nas bude bilo i na hrvatskom i na slovenačkom tržištu, a ne da služimo ovde, Srbija, Vojvodina, kao ranije za vreme komunističkog režima, mi Slovencima šećer u vreće, oni nama pakovanje za kafiće i kafane u ona mala pakovanja, šećer vraćaju nazad. Jedan kolega je danas spomenuo, naše voće iz Srbije, beše „Fruktal“ onaj njihov, a slovenački sokovi od našeg voća. To je ono što morate da obratite pažnju.
Kad budete sve to ustrojili, siguran sam da će vam se možda neko i zahvaliti, ali ako budete ovako dovodili, kao što je gospodin Drk, koji došao u Srbiju da opere pare, lično mislim, bez obzira na tih 160 novih radnih mesta, da neće biti dobro. Svi se kite, pa čak i onaj gradonačelnik iz Zrenjanina, građevinska mafija, jedna italijanska fabrika, montažna, da vidite kako se to brzo sklapa, zaposlio je odjednom toliko radnika, on je iz redova DS, pa onda taj otpusti za tri meseca, pa nove radnike, jer toliko dobije od Zavoda za zapošljavanje novih para, i taj sistem se tako nastavlja svugde, pa i ovde.
A vi, ako se ne budete, gospodine ministre potrudili da ispitate kako je došlo do toga da je razlika u dokumentaciji o zakupu državnog poljoprivrednog zemljišta u opštini Zrenjanin i u svim drugim opštinama, koje je iznosio i Petar Jojić i Srboljub Živanović, da ne nabrajam sve ostale kolege, Vitomir Plužarević, ako to ne budete ispitali, samo pogledajte koliko bi to ostalo u budžetu, a taj budžet bi morao predsednik Vlade da usmeri, taj deo budžeta, Ministarstvu poljoprivrede.
Morate jednom stati na put ljudima koji ne misle bolje sutra agraru, a vi ih imate, nažalost, i u vašem okruženju. Ne možete dozvoliti da dolazi neko, čiju vi niste izvršili proveru, dolazi iz druge države, koji je pomogao rasparčavanju Srbije, da dođe da ovde kupi i fabriku i državno poljoprivredno zemljište, da zakupi državno poljoprivredno zemljište, a na kraju se ispostavi da radi šta hoće.
Govorim konkretno o Todoriću, koji je vlasnik fabrike ulja „Dijamant“. Kada je čovek kupovinom fabrike izmestio pravac ili transverzalu ili put koji je prolazio pored fabrike, išao je prema rumunskoj granici, preko opštine Žitište, desno je išao preko Sečnja, sada mora da se obilazi fabrika. Saobraćajni pravac, koji se nije menjao unazad bar 30 godina, sada se izmenio. On je došao i to je uradio. Možda je banalno ovako kad kažete, ali to boli, to peče.
Gospodine ministre, pred vama je jedan težak zadatak zbog toga što vi mora odnos Vlade i Ministarstva poljoprivrede prema seljaku biti drugačiji. U protivnom, nećete uspeti da pomognete, nego ćete samo obećavati, a mi ćemo onda ovde sedeti, braniti vaše predloge zakone ili pokušavati da ih usmerimo u drugi pravac, da bi bili puno bolji od onog koji ste vi predložili.
Vratiću se malo na stočarstvo. Opet citiram vašu izjavu – srpsko stočarstvo je poslednjih 18 godina upropašćeno, ruinirano i opustošeno. Ovo je vaša izjava. Ako budete tražili posle sednice, to ću vam pokazati gde ste izjavili, nije novina.
Stočarstvo u Srbiji, pored izuzetno povoljnih prirodnih uslova, nalazi se u velikoj krizi. Broj stoke u poslednjoj deceniji opada po godišnjoj stopi od 2 do 3%, pa čak i više, a opala je proizvodnje mesa sa 600 hiljada tona 90-ih godina na 450 hiljada tona danas. Smanjena je potrošnja menja po jednom stanovniku sa 65 na 43 kilograma.
Posebno je nepovoljna situacija u govedarstvu, ovčarstvu i svinjarstvu. Uzroci se nalaze u narušenim paritetnim cenama, gubitku tržišta, nemogućnosti izvoza, smanjene kupovne moći stanovništva, narušenom sistemu finansiranja, nedovoljnim sredstvima u agrarnom budžetu, neadekvatnom funkcionisanju robnih rezervi. Kada smo kod robnih rezervi, opet ste napravili, vaši prethodnici, ali vi nasleđujete čiji ste ministar, onda morate naslediti i ovo što je ostalo, ali ne to tako da ostane, nego da pomognete srpskom selu, sa još jednom činjenicom.
Citiram gde vi kažete – u više od 200 sela nema stanovnika mlađeg od 20 godina. U 190 sela nema nijednog stanovnika. U 86% srpskih sela opada broj stanovnika, a samo u 14% raste. Istraživanja pokazuju da u srpskim selima danas živi oko 260 hiljada momaka koji su se približili 50-oj godini svog života, a nisu zasnovali porodice. Razlozi ovoj pojavi su brojni, a posledice katastrofalne. Da li se slažete da su posledice katastrofalne? Samim tim nam zamiru sela, bela kuga, ko će da nastavi? Složili smo se oko toga da je 60% stanovništva na selu staračko, a to je taj deo koji vi treba da odradite kao ministar poljoprivrede, finansirati razvoj sela, posebno onih koji ostaju na selu, a mlađi su od 40 godina, dati im injekciju, finansijsku injekciju koja će sutra doneti bolje i srpskom seljaku i srpskom agraru. O analizi poljoprivredne proizvodnje, ministre, možemo pričati još puno. Nešto ćemo reći kroz amandmane, gro ćemo dati naše mišljenje kao neki zaključak, ali bez analize i bez nekog strateškog dokumenta o razvoju srpskog agrara i sela nema ništa.
Govorim i kritikujem samo zbog toga što želim da pomognem seljaku, jer živim na selu, kao većina ovde, ili dobar deo poslanika, pored ovog posla, zahvaljujući glasovima i tih seljaka, dužni smo da ukažemo na propuste, a pokušao sam da ukažem na propuste Vlade iz 2001, 2002. i 2003. godine, i dotičnog ministra Veselinova, pokušao sam da ukažem na propuste 2004, 2005. i 2006. godine ministra Ivane Dulić-Marković, a koliko čujem sad, izgleda da oni, kada nešto upropaste, onda ih iz svoje stranke unapređuju ili postavljaju uslove i sada će biti predsednik Privredne komore Vojvodine. Katastrofa.
Građani Srbije ovo je katastrofa. I ovo je najverovatnije i sigurno prava istina.
U 2007. godini stvarno ne mogu ništa lepo niti pozitivno da kažem, hajde da ne kažem lepo, nego pozitivno da kažem o ministru poljoprivrede, Slobodanu Milosavljeviću. Ništa za ništa nije uradio. Ništa za ništa. U momentu, kada sam video, gospodine ministre, ove zakone, nekako bio i radostan što ih vidim, ali nisam radostan zato što ste ih vi, uz pomoć šefa poslaničke grupe ZES-a, Nade Kolundžije, vi ste dozvolili da idu 15 zakona u načelu zajedno. A toliko su bitni.
Prema tome, ostalih mojih 20 minuta bih iskoristio kasnije i osvrnuću se još na jedan deo moje kritike prema politici koju vi vodite prema agraru, a posebno Vlada, koja je smanjila budžet agrarni od minus 26, pa minus 22 i, ne daj bože, da krene još u sunovrat, pa da ovim rebalansom budžeta odete na minus 50%.