Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/6944">Aleksandar Martinović</a>

Aleksandar Martinović

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, izgleda da ovi iz ovog ne saveza, nego kaveza za Srbiju ne slušaju jedni druge.

Maločas je kolega gospodina Ćirića koji je upropastio Smederevsku Palanku čitao procente rasta BDP-a, ja sam ga pažljivo slušao, i rekao je da je u toj famoznoj 2000. godini zabeležen rast BDP-a od preko 7%. Bilo bi dobro da nam sada specijalni savetnik generalnog direktora Javnog preduzeća „Pošte Srbije“ objasni da li su tačni njegovi podaci ili su tačni podaci čoveka koji je opštinu Smederevska Palanka uveo u finansijsku blokadu i tu opštinu doveo u situaciju da plate zaposlenima isplaćuje na ruke preko računa Fudbalskog kluba „Jasenica“ i jedno vreme preko Javnog preduzeća „Vodovod i kanalizacija“ u Smederevskoj Palanci.

Ono što predstavlja bitnu razliku između naše vlasti i vlasti ove raspale DS jeste u sledećem. U vreme kada ste vi bili na vlasti, vi ste svoje političke protivnike bukvalno ubijali, i to ste uradili sa Rankom Panićem, tako što ste ga izgazili policijskim čizmama. Vidite, u to neko zlo doba Vučićeve vladavine vi ste predsednik poslaničke grupe jedne opozicione stranke i specijalni ste savetnik generalnog direktora „Pošte Srbije“ i imate platu od 150.000 dinara, i to građani Srbije treba da znaju, i mnogo vam je teško, gospodine Ćiriću, pod režimom Aleksandra Vučića.

Samo vas molim, izdržite, znam da nije lako živeti sa platom od 150.000 dinara, ali, evo, mi smo uz vas, izdržite, imate svu našu podršku.
Uputio me je gospodin Ćirić na sajt Agencije za borbu protiv korupcije, evo ja sam sad ušao na sajt, kaže gospodin Goran Ćirić, JP „Pošta Srbije“ Beograd, u zagradi specijalni savetnik, izvor prihoda Republika. Interval mesečni bez umanjenja, neto prihod 150 hiljada dinara…

(Dijana Vukomanović: Pa, pročitaj svoja primanja.)

Što ste nervozni? Pa, polako što ste nervozni? Što ste nervozni?

Sto pedeset hiljada 96 dinara, dakle ništa nisam slagao. Pa, evo, onda laže sajt Agencije za borbu protiv korupcije.

(Marko Đurišić: Naravno da laže, jer je tamo vaš čovek.)

Dakle, vi ste pod tim strašnim režimom Aleksandra Vučića, specijalni savetnik generalnog direktora „Pošte Srbije“ i dobro je što je to tako, mi time pokazujemo da u Srbiji postoji politički pularizam, da nema nikakvog revanšizma i da mi naše političke protivnike ne progonimo na onaj način na koji ste to vi činili, kada ste ljude ostavljali bez hleba, kada ste ih ostavljali bez posla, kada ste upadali u opštine u kojima niste bili na vlasti sa autobusima interventne policije, kada ste otimali pečate, kada ste predsednike opština i predsednike skupština opština isterivali uz pomoć policijskih pendreka na ulicu i na kraju krajeva kada ste 2008. godine ubili jednog mladog čoveka, samo zato što se nije slagao sa politikom Borisa Tadića i DS, a ta politika se može sažeti u jednoj vrlo jednostavnoj formuli. Izvinjavamo se svima, izvinjavamo se zbog toga što su ustaše ubijale Srbije, izvinjavamo se Naseru Oriću što nije pobio dovoljno Srba u Podrinju, izvinjavamo se Ramušu Haradinaju i Hašimu Tačiju zbog svih onih Srba koje su pobili tokom 1998. i 1999. godine. Protiv takve politike je ustao Ranko Panić i režim Borisa Tadića je na njega poslao žandarmeriju, mladom čoveku su policijskim čizmama izgazili glavu, smrskali mu lobanju i ubili ga.

U naše vreme se to, kao što vidite, gospodine Ćirću ne dešava. Ovaj vaš žuti koordinator, žute raspale stranke preti nam nekim protestima. Mi smo videli te proteste i 2016. i 2017. godine, niste uspeli da skupite više od, mislim da je u jednom danu najviše bilo 800 ljudi, ali ono što je jako bitno, niste mogli da vidite policajce na ulici. Niko vas nije popreko pogledao, a kamoli da vas je udario policijskim pendrekom. To je bitna razlika između Srbije koja je danas demokratska država i vaše diktature u kojoj su ljudi ubijani na ulici samo zato što se sa tom vašom politikom nisu slagali.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo kao što vidite, a izgleda da je i danas legla uplata, taksimetar Đilasov radi, svaka vam čast, ne znam koliko ste para dobili, ali verovatno nije mali novac.

Nisam nikome držao predavanje, samo sam rekao da nema većeg preletača od onoga ko od Dimitrija LJotića pređe u tabor Dragana Đilasa. Ni jedan žuti poslanik, ni jedan žuti poslanik nije stavio žuti prsluk, nego je Boško Obradović…

(Boško Obradović: Replika.)

… naprasno požuteo i stavio žuti prsluk da pokaže da je veći demokrata i veći đilasovac čak i od samog Đilasa.

Ja sam samo rekao, ali zaista dobronamerno kolegi, pošto vidim da je mnogo nervozan, ne znam šta se dešava sa njim, a čudi me, pošto vidim da ove uplate redovno ležu na račun i valjda čovek kada ima novca on deluje rasterećeno, nije toliko nervozan, ja sam samo rekao da izbegava kupanje na otvorenom u toku novembra i decembra i da se obrati ocu Peranoviću iz Crne Reke.

Posle toga je jedan poslanik Borisa Tadića rekao da taj metod podrazumeva udaranjem motkom u glavu. Ne. Otac Peranović ovakve kao što je žuti koordinator leči na jedan drugačiji način i to mogu da kažem onako dosta efikasno.

(Boško Obradović: Ti to pretiš, Martinoviću?)

Znači, samo sam dao savet, izbegavajte kupanje u toku novembra i decembra na otvorenom, vidim da vam škodi i probajte sa ovim metodama iz Crne Reke, možda vam bude bolje.

(Boško Obradović: Ti to pretiš?)
Dame i gospodo narodni poslanici, pre svega, čudi me da neko ko se nominalno zalaže za tržišnu privredu ima nešto protiv toga da „Telekom“, koji je akcionarsko društvo, posluje na tržištu i da funkcioniše kao i svaki drugi privredni subjekat.

Razumem zašto vi ovo govorite, zato što vi hoćete da ne postoji nikakva konkurencija na tržištu Draganu Šolaku i njegovom SBB-u. Ja razumem da ste vi lobista Šolakove kompanije, ali nemojte zbog toga da sprečavate državnu kompaniju da posluje na tržištu na istim principima po kojima posluju i svi drugi privredni subjekti.

Samo da vas podsetim, Telekom je kupio i operatera u Republici Srpskoj i Telekom je kupio operatera u Crnoj Gori. Dakle, ovo što se desilo nedavno nije prvi put da Telekom kupuje nekog privrednog subjekta na tržištu, to se već desilo i pokazalo se veoma isplativa investicija.

Ono što vi niste uradili, a bili ste dužni da uradite, nisam tražio od vas da mi kažete da li vam je žao ili vam nije žao. Činjenica je da je jedan mlad čovek ubijen tako što su ga policijskim čizmama izgazili po glavi. Ja sam pitao – kako je moguće da za sve vreme vaše vlasti niste pokušali da otkrijete ubice Ranka Panića? Zašto ne odgovorite na pitanje ko je poslao žandarmeriju, ko je poslao policiju da tuče narod, da baca ne samo suzavac nego da baca bojne otrove na ljude koji nisu nikoga ugrožavali, koji nisu razbili nijedan izlog, koji nisu atakovali na život i na bezbednost apsolutno nijednog policajca?

Ono što takođe građani Srbije treba da znaju, u vreme vaše vlasti, ubijen je …

… policijski general Boško Buha, ubijen je visoki funkcioner Službe državne bezbednosti Srbije Momir Gavrilović Gavra, ubijen je visoki policijski funkcioner Nenad Batočanin, ubijeni su ljudi koji su bili svedoci neviđenog kriminala, pljačke i lopovluka, koji se desio u Srbiji posle 5. oktobra 2000. godine. To su odgovori na koje građani Srbije i dan danas čekaju.
Dame i gospodo narodni poslanici, jedan od prethodnih govornika je rekao – kako vam nije jasno šta opozicija radi? Jasno nam je šta jedan deo opozicije radi.

(Boško Obradović: Pa ti si pričao za Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića da su lopovi!)

Ramuš Haradinaj je rekao da će takse od 100% za proizvode iz centralne Srbije …

(Boško Obradović: Kako te nije sramota?)

(Radoslav Milojičić: Sedi dole!)

Samo vi vičite.
Dakle, Ramuš Haradinaj je rekao da će takse od 100% biti ukinute ili onda kada Srbija prizna nezavisnost KiM ili kada Aleksandar Vučić padne sa vlasti.
(Boško Obradović: Poslovnik!)
Taj peščani sat koji je Ramuš Haradinaj postavio polako curi. Ovo je sada sve pešadija Ramuša Haradinaja.
Bilo bi dobro da znamo ko ima koji čin. Bilo bi dobro da znamo ko ima koji čin u vojsci Ramuša Haradinaja. Na primer, ovaj žuti koordinator, on bi mogao da bude general – lajtnant Ramušove vojske. Ovaj ovde što je upropastio Smederevsku Palanku mogao bi da bude npr. potpukovnik.
(Radoslav Milojičić: Sedi dole …)
Ovaj bivši ministar pravde …
Mogao bi da bude major u vojsci Ramuša Haradinaja.
Dakle, građanima Srbije je sve jasno. Ovo je vojska Ramuša Haradinaja.
(Slaviša Ristić: Sa tobom je napravio vladu!)
Oni su poslati u Skupštinu Srbije da naprave haos u Srbiji …
(Boško Obradović: Prodao si dušu Haradinaju!)
… zato što ističe rok koji im je odredio. Razumete o čemu se radi? NJima je Ramuš Haradinaj odredio rok.
(Boško Obradović: Gde ti je Ramuš?)
Zato su tako nervozni. NJima je Ramuš Haradinaj odredio rok od 15 dana da moraju da sruše Aleksandra Vučića sa vlasti i taj peščani sat curi, a čovek je dao silne pare, a znate kakvi su Šištari, hoće oni da daju, ali onda su nezgodni kad vam daju pare a vi ne odradite posao. E, zbog toga su oni tako nervozni. Ističe taj rok od 15 dana, a nikako da sruše Aleksandra Vučića. Zato žuti prsluci, zato pozivi na nasilje, zato pozivi na paljenje Beograda, zato pozivi na rušenje.
Mnogo je nervozan ovaj žuti koordinator. Probajte još jedan žuti prsluk da obučete. Nešto što je mnogo važnije.
(Boško Obradović: Vrati plate koje si pokrao narodu.)
Nešto što je mnogo važnije. Kao što znate, pre nekoliko dana jedan o tzv. lidera Saveza za Srbiju Nebojša Zelenović žalio se Savetu Evrope u Strazburu kako ga vlast u Republici Srbiji ugnjetava, odnosno kako se ugnjetavaju prava gradonačelnika Šapca zato što je on iz opozicije.
Sad ću vam pročitati samo jedan deo iz Izveštaja DRI o poslovanju grada Šapca za 2015. godinu i bilo bi dobro, gospodine ministre, da ovo čujete, pa da vidite da Nebojša Zelenović nije nikakav politički mučenik, nego čovek koji je finansijski upropastio grad Šabac, koji je toga svestan i onda pokušava da od sebe napravi političkog mučenika, pa se žali svojim političkim saveznicima u Savetu Evrope kako ga navodno mi iz SNS ugnjetavamo.
Ovo je inače samo jedan deo iz Izveštaja DRI o poslovanju grada Šapca, a tu je i inače šabački nahijski knez, zna on najbolje o čemu se radi.
(Dušan Petrović: Može li replika?)
Naknada za korišćenje gradsko-građevinskog zemljišta se, saglasno odredbama člana 45. Zakona o komunalnim delatnostima, ne utvrđuje od 1. januara 2014. godine. Ostvareni prihod u 2015. godini iznosi 43 miliona 801 hiljadu dinara, što je milion 199 hiljada dinara manje od planiranih prihoda. Ostvareni prihod se odnosi na naplaćena potraživanja iz ranijih godina. Nenaplaćeno potraživanje na dan 31. decembra 2015. godine iznosi 178 miliona 613 hiljada dinara.
Prema izjašnjenju odgovornog lica poslato je 1.150 opomena i 139 rešenja o prinudnoj naplati. Prihodi od davanja u zakup, odnosno na korišćenje nepokretnosti u državnoj svojini koje koriste organi, gradovi i indirektni korisnici njihovog budžeta, pa se onda kaže – grad Šabac raspolaže sa 12 jedinica poslovnog prostora ukupne površine 807 kvadratnih metara, kojim upravlja Javno preduzeće „Stan“ Šabac.
Prezentovan nam je akt, pazite ovo, DRI prezentovan je akt iz 1966. godine, kojim je ovom preduzeću dat na upravljanje poslovni prostor kojim raspolaže grad Šabac. Uvidom u Odluku o promeni osnivačkog akta Javnog preduzeća „Stan“ Šabac, od 7. juna 2013. godine, utvrdili smo da je grad Šabac poverio ovom preduzeću da zaključuje ugovore o zakupu i naplaćuje zakupninu i troškove korišćenja poslovnog prostora, odnosno da zaključuje ugovore o zakupu stanova.
Na osnovu izjašnjenja odgovornog lica u Javnom preduzeću „Stan“, na dan 31. decembra 2015. godine, svih 12 jedinica poslovnog prostora je izdato u zakup. Visinu zakupnine utvrđuje nadzorni odbor preduzeća, a u slučaju novih zakupaca sprovodi se postupak usmenog javnog nadmetanja. Zakupnina se uplaćuje na poslovni račun preduzeća i ne uplaćuje se u budžet. Javno preduzeće „Stan“ je u 2015. godini ostvarilo prihode od zakupa poslovnog prostora u iznosu od devet miliona 421 hiljadu dinara, a nenaplaćeno potraživanje na osnovu zakupa iznosi milion 263 hiljade dinara.
Najgore od svega je sledeće, grad Šabac u svojim poslovnim knjigama, evo tu je nahijski knez šabački, zna on o čemu se radi, na dan 31. decembar 2015. godine vodi 72 stana sa kojim raspolaže na osnovu Zakona o stanovanju. Na osnovu izjašnjenja odgovornih lica, među kojima je i gradonačelnik Nebojša Zelenović, utvrđeno je da je korišćenje tih stanova do 2001. godine grad regulisao zaključivanjem ugovora o korišćenju stanova. Nakon 2001. godine, propisana je obaveza zaključivanja ugovora o zakupu i naplaćivanje zakupnine. Grad je zaključivao ugovore o zakupu samo za one stanove za koje su podneti zahtevi za otkup. Korisnici, navedena 72 stana, dakle, 72 stana u gradu Šapcu koriste ove stanove bez zaključenih ugovora i bez plaćanja zakupnine. Grad Šabac je time ostvario manjak u budžetu od devet miliona 421 hiljadu dinara itd, itd.
Dakle, u pitanju su ljudi koji pljačkaju gradove kojima stoje na čelu. Nisu to nikakvi politički mučenici, nisu to nikakvi opozicionari. To su ljudi koji sistematski upropašćavaju lokalne samouprave kojima stoje na čeflu, a tipičan primer takve lokalne samouprave, koju sistematski upropaštava kavez za Srbiju, jeste grad Šabac i zbog toga SNS skreće pažnju građanima Srbije i građanima Šapca da su u pitanju ljudi koji se bave kriminalom, a koji su na sebe navukli odela političara da bi se spasili od krivičnog progona i da bi se spasili od zatvora. Kako se to radi? To je Nebojšu Zelenovića naučio njegov politički otac, nahijski knez šabački, ovde prisutni Dušan Petrović.
Jesam ja šane rekao da sam magarac ali za razliku od tebe nisam lopov, a ti si bio i ostao najobičniji lopov i kriminalac i ništa se nisi promenio od 2000. godine pa do danas.

U izveštaju DRI, dakle, stoji, da gradska uprava grada Šapca drži neprijavljena 72 stana i ne naplaćuje zakup za 72 stana koja su u vlasništvu grada Šapca, a samo za 12 lokala, dakle, ovde ne pričamo o stanovima, pričamo o 12 lokala, za 12 lokala je u 2015. godini, piše u izveštaju DRI grad Šabac ostvario prihode budžeta manje za devet miliona 421 hiljadu dinara koliko iznose prihodi zakupa poslovnog prostora kojim upravlja JP „Stan Šabac“.

Dakle, ovo je samo deo iz izveštaja DRI u kome jasno stoji kako Dušan Petrović, Nebojša Zelenović i ostali pljačkaju građane Šapca.
Član 27. gospođo Gojković.

Odmah da svima bude jasno, ne zanimaju njih ni amandmani ni budžet ni rasprava u Skupštini. Ovde se radi o sledećem scenariju. Aleksandra Vučića treba proglasiti za novog Slobodana Miloševića, za novog diktatora protiv koga su sva sredstva dozvoljena. U vreme kada Enver Hodžaj javno propagira pakt protiv Srbije na međunarodnom planu, mi na unutrašnjem planu imamo pakt protiv Srbije Dragana Đilasa i svih onih koje je on okupio.

(Radoslav Milojičić: Gde si bio kad su bombardovali? Kupovao si stanove.)

Zato su svi oni došli danas u Narodnu skupštinu po nalogu, po diktatu Dragana Đilasa i svojih stranih mentora, jer ne mogu da pobede Aleksandra Vučića na izborima pa onda pokušavaju opstrukcijom u parlamentu i uvredama na račun Aleksandra Vučića i SNS, da izazovu haos.

Ja samo želim da im kažem da se njih niko ne plaši. Mogu da dođu svi, mogu da viču, mogu da mašu poslovnicima, ovde je stvar sasvim jasna, u pitanju pakt protiv Srbije, ali to su građani Srbije već videli. To smo već videli 5. oktobra 2000. godine, kad od jednog čoveka napravite crnog đavola, pa ga uz pomoć stranaca oborite sa vlasti, pa onda vi preuzmete vlast, pa onda opljačkate sve što može da se opljačka, pa sprovedete privatizaciju, pa se lično obogatite, pa vas taj Aleksandar Vučić 2012. godine zaustavi u krađi…

(Radoslav Milojičić: Kojoj krađi?)

Pa šest godina ne možete da kradete, pa biste opet da kradete, pa onda hajde „Jovo nanovo“ sve iz početka, pa ponovo Draganu Đilasu da se pune kese, pa ponovo da država plaća reket, pa ponovo „Telekom“ plaća reket itd.
Član 107. gospođo predsednice.
U pitanju je, dakle, pakt protiv Srbije. U pitanju je isti scenario koji smo videli 2000. godine. Svako onaj ko danas tvrdi da Aleksandar Vučić stoji iza ubistva Olivera Ivanovića, na strani je Ramuša Haradinaja, na strani je Hodžaja, na strani je Tačija i na strani je svih srpskih neprijatelja.

Dovoljno dugo se svi mi ovde bavimo politikom da bismo mogli veoma lako da izračunamo da su dva plus dva četiri. Ova dame i gospoda su danas poslati u Narodnu skupštinu da bi brutalno napadali, ne predsednika Republike, nego državu Srbiju, da bi državu Srbiju optužili da je izvršila ubistvo Olivera Ivanovića i da je država Srbija kriva za sve zlo što se dešava na Balkanu. To rade po istom scenariju po kome su radili i 5. oktobra 2000. godine.

Godine 2000. su rekli – Srbija je kriva za rat u bivšoj Jugoslaviji. Srbija je razbila bivšu Jugoslaviju. Srbi su najveći zlikovci i zločinci na Balkanu. To tvrde i dan danas.

I danas su u istom frontu, protiv Srbije, protiv njenih građana, protiv srpskog naroda - i Haradinaj i Tači i Hodžaj i Boško Obradović i Vuk Jeremić i Dragan Đilas i svi ostali. I nema ništa drugo, ne postoji ništa drugo što te ljude povezuje, sem jedne stvari – svi se oni bore protiv Aleksandra Vučića i svi se bore protiv Srbije. To je jedino što ih povezuje.

Dakle, imamo dva pakta protiv Srbije.

Jedan se stvara na međunarodnom planu, od pojedinih bivših jugoslovenskih republika koje bi da stegnu omču oko vrata srpskom narodu, a drugi je pakt protiv Srbije koji se stvari iznutra, koga stvaraju oni koji su izgubili vlast 2012. godine.
Niste vi tako loši, gospodine koordinatore, doduše, malo ste u koaliciji sa ovima što su opljačkali Srbiju, što su je upropastili u političkom i ekonomskom smislu. U koaliciji ste sa onima koji su pokušali da zakucaju ekser na mrtvački sanduk koji je trebalo da se zove Kosovo i Metohija, ali relativno ste mladi, ja mislim da ćete se popraviti. Samo, izbegavajte ova novembarska i decembarska kupanja, vidim da to loše utiče na vaše zdravlje.

Ima jedan monarh, koji leči takve kao što ste vi jednom specifičnom metodom, pa probajte kod njega da odete, mislim da se manastir zove Crna Reka, možda vam to pomogne.

Ima nešto drugo što ja hoću da kažem. Ovde je, dakle, na delu otvoreni front svih mogućih unutrašnjih i spoljnih neprijatelja Srbije u momentu kada Srbija bije tešku borbu za svoj narod na KiM. Ako mi kažete da je slučajno to što su u Narodnu skupštinu ušli poslanici koji skoro tri godine u Skupštinu nisu ušli, nego su ušli baš danas, da nam pričaju o tome kako mi hoćemo da izdamo KiM, kako crtamo neke granice, kako ćemo nekome da dajemo Preševo i Bujanovac, ja mislim da to nije slučajno. Dakle, u pitanju je, ja ću to danas da kažem ako treba i sto puta, u pitanju je otvoreni pakt protiv Srbije, kao što je bio pakt protiv Srbije i 2000. godine.

Vi ste, na kraju krajeva, setite se vaših priča o Miloševiću kao velikom kriminalcu, o iznošenju para na Kipar, kako je opljačkao privredu, kako je ubio ovog, kako je ubio onog. Šta se na kraju ispostavilo? Hajde malo da se podsetimo tih vremena. Mira Marković je kriva zato što je bila podstrekač u krivičnom delu da neka njena sekretarica dobije jednosoban stan u Beogradu. To je sve što je dosovska vlast uspela da iskopa o tom velikom kriminalu Slobodana Miloševića. Nemam nikakve velike simpatije prema politici Slobodana Miloševića, ali hoću da vam kažem, ovde je u pitanju ista matrica.

Ovde narod treba ubediti, to treba da ga ubede, ja znam da je to težak posao, to treba da urade ljudi koji su dobili tri, četiri, šest procenata glasova na izborima. Ovde treba narod ubediti da se u Srbiji ništa nije promenilo, da je Aleksandar Vuči u stvari drugi Slobodan Milošević, a da je SNS druga Socijalistička partija Srbije, i da sad treba demokratiju, pravdu, ekonomski boljitak da nam donesu Dragan Đilas, Vuk Jeremić, njegov koordinator i svi oni koji su bili na vlasti od 2000. do 2012. godine.

Oni koji su isisali svaki život iz Srbije i u ekonomskom i u biološkom smislu sada su svi na gomili. Neki su i ovde fizički prisutni u sali, svi su ovde, i Boško Obradović, i Zoran Živković, i Dušan Petrović. Ovde se pričalo o tome, gospođo Gojković, kaže sa jedne liste SNS kaže imate više poslaničkih grupa. Ovde imate Narodnu stranku Vuka Jeremića koja ima dve poslaničke grupe. Ima poslanike u dve poslaničke grupe, a uopšte nije učestvovala na izborima, i onda nam oni govore o tome kako treba da izgleda demokratija, kako treba da izgleda parlamentarizam, i kako je sve ovo što mi radimo, kako su naši amandmani fantomski i kako mi od Skupštine pravimo cirkus. Vi hoćete da uradite isto ono što ste uradili i 5. oktobra, samo ste slabi.

Ono što mene zanima, kažite mi šta su vam rekli ti vaši strani mentori? Šta su vam rekli Englezi, šta su vam rekli Amerikanci? Koji scenario sada treba da primenite pa da srušite čoveka koji ima podršku 60% građana Srbije? Nema više DŽo bageriste. Gde vam je Maki Arsenijević što je molotovljevim koktelima palio ovu zgradu? Morate nešto novo da smislite, ali niste odmakli mnogo u ti vašim inovacijama, ista vam je matrica, nema slobode, nema demokratije, nema slobode štampe. Koje god novine da otvorite, iz njih iskaču tzv. lideri opozicije. Upalite neke televizije, 24 časa najgore moguće propagande, ne samo protiv Aleksandra Vučića, protiv države Srbije.

Odgovorno tvrdim, televizija N1 vodi goru propagandu nego što to radi HRT. Svi su se družili protiv Aleksandra Vučića. Eno, u Zagrebu štampaju knjigu, kaže – sto godina srbijanskog terora u Hrvatskoj. Na naslovnoj stranici te knjige, kralj Aleksandar Karađorđević, Svetozar Pribićević i Aleksandar Vučić. Znači, ista je matrica, svuda je ista priča i u Zagrebu, i u Prištini, na žalost, evo, i ovde u Beogradu. Ne valja Aleksandar Vučić, treba da ga sklonimo. Zašto? Pa, ne odgovara nam jaka Srbija, treba nam ona invalidna, ona bogaljasta Srbija koju su vodili Boris Tadić, Zoran Živković, Dušan Petrović, Vuk Jeremić, Dragan Đilas. Ta Srbija nam treba, Srbija koja nema ekonomsku snagu, Srbija koja nema svoju vojsku, Srbija koja nema svoje dostojanstvo. Nama takva Srbija treba.

Nama ne treba Srbija sa jakom ekonomijom, nama ne treba Srbija sa jakom vojskom, nama treba slaba Srbija. I to je stara kominternovska teza koju su preuzeli i ovi obojeni komunisti u novom DOS. Kaže – što slabija Srbija, to stabilniji Balkan, zato treba srušiti Aleksandra Vučića. Zbog toga ste se vi udružili, kakav drugi vi interes imate, kakvu ideju?

Stalno pričate – ne možemo da dođemo do reči, ne možemo da kažemo naše ideje. Pa, koje su vam ideje? Ideje su – mrzimo Vučića, mrzimo njegovog brata, treba mu pobiti celu familiju. To su vam ideje. Hajde, kažite mi jednu vašu političku ideju, jednu ekonomsku ideju. Sem da je ekonomska ideja – hajde da dođemo u Vladičin Han i da zatvorimo fabriku koju je Vučić prethodni dan otvorio. To vam je politika.

Kažete – mi smo za Kosovo i Metohiju, a onda dođete u Skupštinu i kažete – e, onaj Aleksandar Vučić, on je izdajnik zato što hoće da gradi autoput Niš–Merdare–Priština. Pa, čije su Merdare? Pa, čija je Priština? Za vas nisu srpski. I onda vi kažete – Aleksandar Vučić hoće nešto da izda. Pa, nema toga što u ovoj državi vi već niste izdali, nema toga. Jedino što umete da radite, to je da služite srpskim neprijateljima. Govorite isto što i oni. Vaša retorika se ne razlikuje ni za jotu od retorike koja se čuje u Zagrebu, koja se čuje u Sarajevu, koja se čuje u Prištini. Krivi su Srbi za sve zlo koje se desilo tokom devedesetih godina i kriv je danas Aleksandar Vučić zbog toga što je, navodno, Balkan nestabilan. Hajde da srušimo Aleksandra Vučića, pa ćemo onda imati stabilan Balkan. Pa su onda pronašli, u suštini, raspalu Demokratsku stranku, podeljenu na sastavne delove, kojoj su dali novo ime – Savez za Srbiju. Jer, šta je drugo Dragan Đilas, Vuk Jeremić, Dušan Petrović i Zoran Živković, da se mi mnogo ne lažemo i da se ne pravimo da smo mala deca, to je raspala Demokratska stranka. E, sad neko pokušava od te raspale Demokratske stranke da napravi neku novu političku snagu koja treba da bude alternativa Aleksandru Vučiću.

Ja vam kažem, 5. oktobar da reprizirate ponovo nećete moći. Neće vam građani Srbije dozvoliti. Pa, neće vam dozvoliti ovde poslanici SNS koji sede. Vas se niko ne plaši. Ja znam šta su vaše ideje – ne možemo da pobedimo Vučića na izborima, pa da ga pobedimo na ulici. Nema više ulice. Možete da ga pobedite jedino tako što ćete dobiti više glasova od Aleksandra Vučića i SNS. Ali, morate mnogo da radite. Nije dovoljno samo da mrzite nekoga, morate mnogo da radite. Mi smo ponosni na politiku koju Aleksandar Vučić vodi.

Koordinator kaže danas, crta neke granice da da Preševo i Bujanovac. Aleksandar Vučić je danas vodio teške i mukotrpne razgovore sa evropskim komesarom Johanesom Hanom da se pomogne srpskom narodu na Kosovu i Metohiji da se ukinu sulude i besmislene takse od 100% na proizvode iz centralne Srbije. Nije govorio ni o kakvim mapama i ni o kakvom iscrtavanju granica.

I dok mi pomažemo srpskom narodu, šta vi radite? Vi hoćete da dodatno destabilizujete Srbiju. I to vam je zadatak? Ja vas ponovo pitam, evo, otvoreno vas pitam, vi koji tvrdite za nas da smo izdajnici – šta su vam na tim sastancima rekli Englezi i Amerikanci? Oni su eksperti u rušenju režima koji im nisu po volji. Koji je novi recept? Kažite mi, šta su vam rekli Englezi? Oni su majstori u zakulisnim igrama, još od 27. marta pa na ovamo. Ništa dobro nam nisu doneli. Možda su izmislili neki novi recept kako da pobedite čoveka koji uživa 60% podrške građana.

Ko je tukao Borka Stefanovića? Tukli ga mi iz SNS? Pa, ko je? Gde je tučen Borko Stefanović? U Kruševcu? Pa, tamo za njega niko nije ni čuo. Za Borka Stefanovića sa kojim sam ja studirao u Novom Sadu niko nije čuo u Novom Sadu, a ne u Kruševcu. Čovek ima podršku nula na poslednjim izborima, na poslednjim izborima imala je podršku Levica Srbije 0,1%. I, kao, sad je neko iz SNS tukao Borka Stefanovića, velikog lidera opozicije. Pa vi sami sebi kažete – vi. Vi ste kao austrijski car Franjo Josif, kad je proglašavao aneksiju Bosne i Hercegovine. Kaže – mi, Franjo Josif. Kaže – e, mi lideri. Čega ste vi lideri? Kojih strančica? Pola vas ne postoji u istraživanjima javnog mnjenja. Koji ste vi crni lideri, koga vi predvodite? Ali, super, ako ste vi lideri u vašim očima, nemam ništa protiv toga, ali nemojte da mislite da su građani Srbije slepi i da ne vide šta je po sredi.

Pokušavate za interese stranih sila da destabilizujete državu Srbiju, da urušite interese srpskog naroda i za to je neko dobio novac, kao što je neko dobio novac i 5. oktobra 2000. godine. Isti je scenario kao 5. oktobra 2000. godine. Malo su se promenili neki igrači, neki su, doduše, stari, ima i novih, ali je matrica ostala ista. Samo morate, gospodo, da nađete drugog Slobodana Miloševića. Aleksandar Vučić nije Slobodan Milošević. Aleksandar Vučić nije neko ko je blizu ili tu negde oko 50%. Aleksandar Vučić sam na svoje ime i prezime osvaja preko 60% građana Srbije. To je muka, to je muka vaša koju ne znate kako da rešite. Pa, onda izmišljate, onda lažete, onda se služite svim mogućim sredstvima protiv sopstvene države.

Ali, mi ćemo kod svakog amandmana da raskrinkavamo ono što mislimo da je šteta za državu Srbiju i nećemo dozvoliti da od parlamenta pravite arenu u kojoj će se izvoditi najžešći mogući napadi po Srbiji i po građanima Srbije. Mi nemamo više vremena za gubljenje. Srbija treba da ide napred. Onaj ko nije shvatio da je 2012. godina bila pre šest godina, on nema šta da traži u politici. Ovo je Srbija koja ima rast BDP-a od 4,5%. Ovo je Srbija koja je uspela za četiri godine da smanji nezaposlenost na 11%. Ovo je Srbija koja ponovo ima snažnu vojsku. Ovo je ponovo Srbija koja može da ubedi nekoga u svetu da povuče priznanje Kosova i Metohije.

Koga ste vi uspeli da ubedite? Niste uspeli da ubedite nikoga. U vreme kada su Kosovo i Metohija proglasili nezavisnost, vaš Boris Tadić je pobegao u Rumuniju i proterali ste, kao dokaz vrhunske hrabrosti, posle šest meseci crnogorskog i makedonskog ambasadora. Znači, sve je već viđeno. Sve što je neki engleski ili neki američki um mogao da smisli, mi smo sve već videli. Moraju malo više da razmišljaju, moraju malo više da vas motivišu, moraju malo da rade na vašoj edukaciji, morate malo manje da budete neprepoznatljivi. Suviše ste prepoznatljivi. Sve ovo je već viđeno. Sve ovo je vrlo jeftino. Sve ovo su građani Srbije mogli da vide 5. oktobra 2000. godine. Ali, 5. oktobar zaboravite. Bilo, prošlo i ne ponovilo se.