Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7018">Rajko Baralić</a>

Govori

PRVA SEDNICA

15-05-2007

Gospodine Mrkonjiću, dame i gospodo narodni poslanici, zakon o ministarstvima je diplomski rad Balinovca. Ovaj zakon je napravljen da bi se premostila provalija između DSS-a i DS-a u poslednjem sekundu i taj most je sagrađen od crvotočne građe. Ali, neka im je sa srećom, iako iskustvo govori da je kajanje natenane dolazilo posle svakog braka na brzinu.

Ovaj predlog zakona je, takođe, stranački i personalno upodobljen, što mu je glavni nedostatak. On nije izraz državnih potreba, on je izraz potreba kompozicije kakve-takve vlasti. Ja to ne sporim kao potrebu, ali je moja dužnost da to ovde kažem.

Narodni poslanici SPS-a podneli su nekoliko amandmana, na osnovu odluka stručnih saveta u SPS-u, koji su izučavali svaku od ovih oblasti koje su ovde obuhvaćene članovima zakona.

Dobili ste amandman sa ispravkom na član 2. Predloga zakona o ministarstvima. U članu 2. tačka 12) menja se i glasi: Ministarstvo turizma. Socijalistička partija Srbije se zalaže da Ministarstvo turizma bude izdvojeno iz drugih resora. Takvo ministarstvo je postojalo u vreme dok je Socijalistička partija Srbije vršila vlast. Za to postoji nekoliko razloga. Želim da kažem da je u ovom trenutku investicioni kapacitet u oblasti turizma u Srbiji oko 17 milijardi evra, da ne nabrajam koje su destinacije: Stara planina, Golija i druge.

Takođe, smatram da nije normalno, ako se već izdvaja Ministarstvo turizma iz postojećeg Ministarstva trgovine, turizma i usluga, da se pripaja drugom ministarstvu koje nema nikakve veze sa ovim, izuzev puke stranačke i personalne potrebe jednog stranačkog lidera. To smo prepoznali i to ćemo sa posebnom pažnjom pratiti, ukoliko ovaj predlog zakona prođe u predloženom tekstu, naravno, i kritikovati na svaki mogući način, kad god se za to ukaže prilika i potreba.

Takođe želim da kažem da u tački 13) amandmanom menjamo i Ministarstvo za rad, zdravstvo i socijalnu politiku, i pitanja veterana, o čemu će govoriti više naš uvaženi kolega Željko Vasiljević. Želim da kažem da postoji posebna potreba da se ovo ministarstvo, u skladu sa Ustavom i zakonom, izdvoji kao posebno, zbog velikog broja ljudi koji treba da ostvaruju prava na osnovu njihovog učešća u raznim jedinicama tokom različitih ratova u različitim vremenskim periodima. To je potpuno normalno i logično i ja verujem da će se u ovom parlamentu naći 126 glasova da prihvate ovakvo rešenje.

Neću se javljati sledeći put, pa želim ovom prilikom samo da kažem da sam na član 4. takođe podneo amandman da se kod poslova koji definišu odbranu doda pojam "civilna zaštita".

Smatram da je to veoma važno. Nnekoliko elemenata civilne zaštite definisano je, kao što su centri za javljanje, kao što su informacije i kripto zaštita, ali smatram da je potrebno da se ovo reši na državnom nivou, a da lokalne samouprave samo budu servis u vršenju ovog važnog posla koji se odnosi na otklanjanje posledica elementarnih nepogoda i svih drugih mogućih problema koji nastaju u ovoj oblasti.

Na ovom amandmanu insistiram, tim pre ukoliko je tačno da će gospodin Šutanovac biti ministar odbrane; onda to za nas iz SPS-a precizno znači da ćemo mi ostaviti "kozi da čuva kupus". Nemamo poverenja u način na koji će vršiti ove poslove gospodin Šutanovac. Smatramo da to nije kvalitetan izbor, ali, to je vaš izbor i vi ćete, naravno, sa tim u vezi imati i izvesne probleme. Naš posao je da budno pratimo šta se u ovoj oblasti dešava, jer smatram da su za ovo zainteresovani svi građani Srbije.

Takođe, koristim priliku da kažem da je danas u 13 časova održana sednica programskog odbora Radio-televizije Srbije. Član sam, sa još pet narodnih poslanika, a napustio sam sednicu zbog toga što javni servis bojkotuje rad sopstvenog programskog odbora, ne dozvoljava da se javnosti saopšte stavovi članova odbora o radu javnog servisa. Ukoliko se ne promeni ova praksa u radu programskog odbora Radio-televizije Srbije, ja ću nakon svake sednice programskog odbora organizovati konferenciju za štampu da obavestim građane Srbije, pošto to ne mogu posredstvom javnog servisa, o čemu se tamo zapravo razgovaralo.

Takođe, želim da kažem da će, ukoliko ta praksa i dalje bude nastavljena, poslanička grupa SPS podneti predlog izmena i dopuna zakona kojim se reguliše naplata TV pretplate od građana Srbije. Građani Srbije imaju pravo da znaju kako se troši 5.400.000 evra svakog meseca koji se uberu od TV pretplate. Zahvaljujem se.

PRVA SEDNICA

15-05-2007

Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, prekršene su odredbe člana 139, 1, 3, 4. stav. Nijedan nadležni odbor se nije izjasnio o Predlogu zakona, niti se izjasnio Zakonodavni odbor o tome da li je Predlog zakona o ministarstvima u skladu sa Ustavom.

To ne čudi, zbog toga što je pre neki dan vaš kandidat za predsednika parlamenta gospodin Oliver Dulić promovisao tezu o političkoj segregaciji.

Rekao je da su neki uprljali političke biografije pristajući da sede sa poslanicima iz nekih poslaničkih grupa, pa je to bio razlog kojim su se rukovodili da ne uđete u odbore sa tim istim poslanicima, pa ste onda prepušteni na milost i nemilost opozicionim poslanicima u odborima - Zakonodavnom i matičnim. Sve u životu nije onako kako želite, već bude obično kako mora.

Ggospodin Čanak je ovde rekao da su neki ljudi spasili Srbiju tako što su bili dezerteri. Tužna je ona zemlja kojoj išta zavisi od dezerterstva.

Vama ću, gospodine Duliću, zbog onoga što ste rekli, u mandatu koji traje naplatiti svaki sekund, napisaću amandman na svaki član zakona koji je podnet, javiću se po Poslovniku svaki put kada to bude bilo moguće, učestvovaću i u radu svih odbora, biću u sali kada bude 250 ili 10 narodnih poslanika.

To još nikada niko nije rekao, što ste vi rekli pre neki dan – da su neki narodni poslanici uprljali svoje političke biografije time što su sedeli za istim stolom sa nekim drugim poslanicima. Ćeraćemo se još, dugo je do kraja.

PRVA SEDNICA

14-05-2007

Zahvaljujem, gospodine predsedavajući Dame i gospodo narodni poslanici, obraćajući se pre dvadesetak minuta, gospodin Rajko Đurić je povredio odredbe člana 101. i javljam se po članu 100. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije.
Više puta gospodin Đurić ovde ima različite opservacije o raznim pitanjima, čita eseje koje je napisao po ovim ili onim pitanjima. Gospodine Đuriću, ne ponašajte se kao rezervni fond savesti čovečanstva, vi to niste. Ne zveckajte lustracijom, gospodine Đuriću, jer u vreme kada ste vi postali novinar Tanjuga i zamenik glavnog urednika Tanjuga, da biste to postali bila je neophodna petostepena provera UDBE. Nemojte, gospodine Đuriću, da vam se dogodi da se samolustrirate. Nema nikakvog smisla to što govorite.
Godine 2002, gospodine Đuriću, kada su vlast vršili vaši prijatelji iz DOS, jedna sjajna mlada žena iz Čačka, Romkinja, Tanja Mitrović, konkurisala je za sudiju Opštinskog suda u Čačku. Samo su za nju glasali poslanici SPS, gospodine Đuriću. Može se o raznim pitanjima govoriti na različite načine. Ne sporim pravo da se vi obraćate svojim biračima, samo se naši nisu vama izvinjavali.
Vi ste izabrani na osnovu jednog kriterijuma u Zakonu o izboru narodnih poslanika, koji se naziva pozitivnom diskriminacijom, a kad god ima pozitivna ima i negativna.
Za vas je glasalo nekoliko stotina ljudi i na osnovu toga ste vi narodni poslanik i to je, naravno, vaše pravo, ono nije ni malo manje od onih koji su birani sa milion i po glasova, ali vas zaista molim, o moralu, pridikama, o onome što ste ovde govorili, ostavite to za neku drugu priliku i za neki drugi put.
Nemojte vi o lustraciji, mogu vam se zameriti iz različitih malih službica koje su vas ovamo poslale, zato što nije lako biti u službi. Službice su vaš domen, treba da se potrudite, vi možete da se izborite za lično dostojanstvo na taj način što nećete imati šefa. Sada vi imate šefa koji će se sutra pojaviti ovde na balkonu, kad budemo birali vladu, gledaćemo ga na balkonu.
Više puta ste se nama obraćali na način koji nismo zaslužili. Mi nemamo ništa zajedničko.
Vi imate svoj politički problema, mi imamo svoj politički program, samo što u našem političkom programu jesu sadržana sva ona pitanja i svi politički ciljevi za koje se vi zalažete. Neka vam je srećan rad. Hvala na pitanju, SPS je veoma dobro.

PRVA SEDNICA

13-05-2007

Gospodine Mrkonjiću, dame i gospodo narodni poslanici, javio sam se samo da kažem uvaženoj gospođici u ansamblu "crveno i crno" stendalovskom, nema dve Srbije, dušo moja, nema ni tri, ni pet.
Može postojati 200 političkih stranaka, Srbija je jedna jedina i nedeljiva. Ne postoji građanska, socijalistička, radikalska i ne znam kakva Srbija. Samo jedna Srbija, dušo, piše u Ustavu i u srcu.
Nemojte menjati teze i nemojte se igrati sa Srbijom. Mnogo je veći ulog nego što mislite, jer, kako ste vi to ovde izvoleli reći, trebalo je da razumemo da svako ko napravi političku stranku ili po zakonu na osnovu koga su birane manjinske liste može ovde da ustane i da kaže da postoji 250 Srbija. Ne daj bože.
Vi se za svoje političke ciljeve borite legitimno, izlažite svoje političke stavove ovde, dajte političku ponudu u izborima i to će ljudi vrednovati.
Vi ne predstavljate nikakvu vašu Srbiju. Vi ovde predstavljate 200.000 građana koji su glasali za vašu listu i kraj.
Srbija ima mnogo više ljudi i mnogo više nade nego što vi ovde želite da predstavite. Nije suština u tome da vi napravite nekakvu podelu u koju verujete.
Suština je u tome da napravimo Srbiju u koju verujemo svi. To što mislite da je Srbija bolja zbog toga što vi predstavljate jedan politički program ovde, to nije tačno. To može da misli svako o svom političkom programu i na način kao što se to ovde inače dešava.
Ali, nema smisla, to ste radili i u kampanji. Nije dovoljno što ste podelili Srbiju na tzv. demokratski i drugi blok, nego sada delite Srbiju po političkim atarima. Pitajte u Kragujevcu da li su svi za građansku Srbiju, kao što vi kažete. Nisu, dušo, nisu. Nisu ni u Beogradu.
Od nas 250 svako predstavlja one građane koji su za nas ovde glasali i mi se, naravno, s ove govornice i na druge načine obraćamo i drugima, za koje želimo da dođu kod nas i da u glasačku kutiju ubace listić sa zaokruženim imenom naše političke liste. Vi niste pozvani da dekomponujete Srbiju na način kao što to radite.
Molim vas da prestanete. Povredili ste Ustav Republike Srbije, zbog toga sam se javio, ne Poslovnik, Ustav ste povredili. Jedan dan su predstavnici vaše političke stranke ovde rekli da neki poslanik...
(Predsedavajući: Vreme, gospodine Baraliću.) Zahvaljujem.
...navodno proširuje granice Srbije. Petnaest vaših poslanika oficijelno se zalaže da se Srbija suzi za 15% teritorije. To neće proći. Hvala vam.

PRVA SEDNICA

09-05-2007

Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Markoviću, znam da biste vi voleli da mi je veća glava nego što jeste, ali to nije lako postići.
Nema razloga da bilo ko vređa narodne poslanike i čitave poslaničke grupe zato što, u prenosnom smislu, to znači da vređa tačno onoliko građana i njihovih pristalica koji su svoj glas na neposrednim i slobodnim izborima dali tim poslaničkim listama. Ne postoji nijedan razlog da jedan narodni poslanik, koji se, kako on kaže, godinama sprema da bude ministar policije ili šef Udbe, ovde naziva poslanike ili čitave grupe konjicom.
Nemam s tim nikakav problem. Kad sam dobro upoznao ljude, veoma sam zavoleo konje, kada sam upoznao gospodina Šutanovca, najviše sam zavoleo konja.
Ne postoji nijedan razlog da ovde neko od nekog drugog brani gospodina Radojka Obradovića.
Gospodin Radojko Obradović se potpunim ličnim, ljudskim, političkim, stručnim i svakim drugim integritetom odbranio sam. Mogu da kažem da imponuje saradnja sa tim čovekom u svakom pogledu, ali reći da će on svoju biografiju uprljati time što će da sedne pored trojice potpredsednika, ili jedne potpredsednice, ili dva potpredsednika Narodne skupštine, najteža je uvreda koja ne može da se podnese u ovom parlamentu.
Molim vas. Želim da vam kažem, gospodine Duliću, inače nisam upoznao skoro nijednog Dulića, izvinjavam se tvojoj cenjenoj porodici, koji je konsekventan i koji se na korektan način obraća ostalim sagovornicima. Nema smisla.
Srpska radikalna stranka je dobila milion i nešto hiljada glasova, Socijalistička partija Srbije je dobila oko 250.000, ovi drugi 600. 000, itd, a vi, gospodine Duliću, kažete da će neko uprljati biografiju zato što sedi pored predstavnika dva miliona punoletnih građana Srbije. To nije korektno, to nije normalno, to je nenormalan politički stav. Nije moje da vas edukujem, vi ste edukovani, kao i Šutanovac, u Garmišpartenkirhenu - ''Konrad Adenauer'', ne znam gde sve još, to je vaše pravo i vaš izbor. Apsolutno ne polemišem s tim, samo želim da, pre svega, narodnog poslanika SPS, gospodina Milutina Mrkonjića, odbranim od jedne uvrede koja je nezamisliva, koja je nečasna. Nema smisla. Nadam se da niste mislili ozbiljno.
Razumem da to može biti u žaru političke borbe, ili se vi zalažete, mada u vašem programu to ne piše - moj posao je da budem informisan, za drugačiji koncept; postoji drugi izbor koji nije demokratija. Postoje elitistički koncepti, napišite u svom političkom programu to, pa ćemo reći - Akademija nauka bira predsednika ove, one institucije, doktore i profesore, seljaci nemaju pravo glasa, manjine nemaju pravo glasa, penzioneri nemaju pravo glasa, oni koji nemaju visoku stručnu spremu nemaju pravo glasa.
Pa, napravite onda to, ali to nije moguće. To nije moguće izdržati, molim vas. Kao što je svaki narodni poslanik, bio on poljoprivredni proizvođač ili akademik, potpuno jednak u svim pravima ovde, tako su i svi narodni poslanici vlasni, u skladu sa Ustavom i Zakonom o izboru narodnih poslanika, da se ovde ponašaju u skladu sa Poslovnikom, Ustavom, da predstavljaju građane i zastupaju njihove interese.
Nemojte vređati ljude, nemojte sebe diskreditovati. Vi niste u stanju da uvredite Milutina Mrkonjića. Apsolutno, nemate kapacitet da uvredite najvećeg graditelja u ovoj zemlji. Nije o tome reč ovde. Čast je sedeti pored Milutina Mrkonjića, gospodine Duliću.
Inače, sve ovo drugo može biti predmet različitih političkih i drugih inicijativa na konferencijama za štampu, u izbornoj kampanji, itd, ali ovo je Parlament.
Molim vas, završite ovo na način kao što želite. Vaše je pravo da nemate kandidata. Samo pitam da li je bila uvreda za gospodina Milana Markovića da bude potpredsednik u Narodnoj skupštini u prethodnom mandatu, kada je ovde, takođe, sedeo socijalista i kada je ovde, takođe, sedeo radikal. Da li je to bila uvreda, gospodine Duliću? Kako je to moguće? Da li to vi, kada vama odgovara, saopštavate na drugačiji način?
Mislim da to, u najmanju ruku, nije korektno. Ako ne postoji drugačija argumentacija za ono što želite da kažete, nemojte to činiti uvredama. Ne postoji nijedan razlog.
Moram da kažem da ništa gore nisam čuo ovde za šest godina, tako nešto ne postoji. To što ste vi rekli je najgora uvreda koju je ikad ijedan poslanik ovde izrekao. To nije fer, nije kolegijalno, nije u duhu onoga što treba da krasi jedan parlament.
Zahvaljujem.

PRVA SEDNICA

09-05-2007

Bili su ovo aplauzi za pjesmu koja mre.
Gospodine predsedniče, gospodine Markoviću, jasno je gospodin Dulić rekao to što ste vi sada tvrdili da nije. Citiram ono što je rekao: "Da je predsednik Narodne skupštine izabran ..." neću govoriti o personalnom rešenju, već o predsedniku, i dalje se kaže: "... suprotno volji građana." To se odnosi na predsednika Narodne skupštine koji je izabran sa 142 glasa narodnih poslanika.
Da li vi, gospodine Duliću, računate neke druge građane, one koji nisu izašli na izbore, ili građane nekih drugih država, ili nekakvih faktora, nekakvih asocijacija, ne znam o čemu se ovde radi?
Mi smo birani pod poznatim uslovima, Ustav je poznat svima, nadam se. Vaša tvrdnja bi mogla da vas kvalifikuje kao političkog neznalicu. Ne bih želeo da vas uvredim, ali vas upućujem na tu činjenicu, jer 126 glasova, ili više, u prenosnom smislu jeste većina građana Srbije, punoletnih, onih koji imaju biračko pravo.
To može da vam se sviđa ili ne sviđa, i to je legitimno, ja to razumem. Možda kod vas to izaziva različite emocije, različit politički pogled, ali ne možete tvrditi da je to suprotno volji građana. To je suprotno političkoj volji nekoliko stranaka koje u ovom trenutku za to pitanje nisu imale većinu, i to je čista situacija. Sve drugo je ovde jedno politikantstvo bez ikakvog smisla.
Hvala.

PRVA SEDNICA

08-05-2007

Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, odavno su nastali razlozi zbog kojih sam se javio po Poslovniku, ali da ne bi nešto ostalo nejasno, gospodine Jovanoviću, mogli bi neobavešteni ljudi pomisliti da ste vi, daleko bilo, izvor prava, da vi dajete legitimitet. Povredili ste članove 103, 104. Poslovnika i član 100. Ustava Republike Srbije.
Dakle, narodni poslanici birani su na neposrednim, slobodnim, stranačkim izborima, u skladu sa Ustavom i Zakonom o izboru narodnih poslanika. Legitimitet narodnih poslanika i Narodne skupštine se crpi od izbornog suvereniteta građana Republike Srbije. Svako od nas ovde predstavlja 15, 20, 30 hiljada punoletnih građana. Legitimno je to što vi iznosite politički stav o određenim pitanjima, ali mogao bi neko, daleko bilo, pomisliti da od vas zavisi bilo čiji legitimitet, bilo čiji mandat.
Narodni poslanici su nosioci suverene volje građana, oni su sublimirani, politički interes, politička volja, a vi ovde, naviknuti da sa pozicije uzvikivača viših naslova, značajnom pozom i jednom radnjom, koja se uči tamo gde ste vi studirali, zamajavate ljude da, tobož, vi ovde, govorite da li su jedni legitimni, a drugi nisu, zloupotrebljavate političku govornicu i, sve ono što ste u duplom pasu sa Natašom Mićić, klimoglavom i mimikom, tako ste vi vodili, inače, Narodnu skupštinu Republike Srbije, pokušavate da građanima Srbije predstavite da od vas zavisi u ovoj zemlji ono što ne zavisi ni od koga, pa ni od vas, ni od vaše poslaničke grupe, ni od Vas kao narodnog poslanika.
Za sve nas su glasali građani, za nekog 250.000, a za nekoga 1.000.000. Ili vi, gospodine Jovanoviću, derogirate elementarni princip demokratije – jedan čovek jedan glas ili mislite da su legitimniji oni koji su glasali za vas u odnosu na neke druge ili ste možda gadljivi na glasove onih građana koji su glasali za neke druge izborne liste.
Dakle, vreme je, gospodine Batiću, moj saveznik, vaš nije.

PRVA SEDNICA

07-05-2007

Gospođo Vučić, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani novinari, vi ste, profesore Mićunoviću, ako sam dobro obavešten, predsednik Političkog saveta DS ili ste to bili. U Poslovniku o radu Narodne skupštine, u članu 46, u poslednjem stavu piše da Odbor za odbranu i bezbednost vrši parlamentarnu kontrolu nad svim službama bezbednosti, ili sam nešto propustio, profesore Mićunoviću, pa vi ovde zagovarate jedan drugačiji princip protiv koga ste se, kako ste nas ovde obavestili, borili 20 godina. Nešto se ovde pobrkalo, uvaženi profesore.
Rekli ste da smo mi živeli loše zato što smo bili izolovani. Ne, profesore, mi smo bili izolovani da bismo živeli loše, da biste vi došli na vlast. Pa nije bilo dovoljno bez ovog paljenja, za koje se deklarisao danas gospodin Čedomir Jovanović ovde i neki drugi, ne pominjem slike Konjevića, Šumanovića i ostale kojih nema, a nema 87.
Dakle, želim da kažem da ste vi grubo prekršili član 46. Poslovnika o radu Narodne skupštine. To da ne znate Poslovnik, ne verujem. To da želite da predsednik vaše stranke kontroliše službe bezbednosti, mogu da razumem, ali to vas diskvalifikuje, profesore Mićunoviću, zato što ste vi osnivač DS, zato što u tom programu ne piše ovo za šta ste se vi danas ovde založili.
Nadam se da vam se omaklo i nadam se da stvarno ne mislite da je moguće da predsednik Republike kontroliše šest, sedam ili ko zna koliko službi bezbednosti, pošto ne znam tačno koliko ih ima, jer su neke došle izvan zemlje, a neke su domaće, koje takođe kontrolišu oni spolja.
Bilo bi dobro da je ovo bilo samo epizoda, da to nije oficijelni stav, da to nije politika Demokratske stranke, a ako jeste, onda je ova priča o evoluciji upravo ogledalo kojim se sami vidite. Zahvaljujem.
Gospodine potpredsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, "Crveno i crno", dobra knjiga, Stendal, pročitajte je. Nije rđava, da znate.
Što se tiče koalicije stranaka, to je koalicija naroda; stranke predstavljaju građane, poslanici su sublimirana narodna volja u parlamentu, šta god hoće građani to mogu, i stranke koje ih predstavljaju. Nije to više tema.
Pre 20 minuta istekao je blag dan Mitrovska krila, hteo sam da čestitam slavu onima koji su imali priliku da to u miru proslave, pa ne priliči... Vama, profesore, čestitam slavu. Ne priliči da na blag dan padaju teške reči, juče smo Ustav proglasili. Ustavni zakon, da je bilo sreće kao kada je donošen Ustav 1990. godine, dobili bismo zajedno uz Predlog ustava, pa bi i građani i narodni poslanici imali priliku da vide uz Ustav i ustavni zakon za sprovođenje Ustava.
Tako rade ozbiljne države i ozbiljne vlade i ozbiljni narodni poslanici; to ne znači da mi to nismo, ali oni koji su to tada učinili bili su i odgovorniji i ozbiljniji.
Što se tiče datuma, kompromis nikada nije sporazum fifti-fifti, već je uvek takav sporazum da jedna strana više izgubi, a druga više dobije. Izgubi više ona strana koja je slabija. To tako biva i u poslu, i u politici, i u svim drugim okolnostima.
To nije kraj sveta. Koliko je neko jak pokaže onda kada je pravi trenutak, a ako promaši taj trenutak snaga mu je bila uzaludna. U politici je to veoma važno.
Imam čast da pripadam poslaničkoj grupi Socijalističke partije Srbije koja je imala dobru procenu da u jednom trenutku tu snagu pokaže i demonstrira je kao svoju političku volju i svoju stvarnu političku snagu.
Potpuno smo svi zajedno iskreno doprineli da bude donet Ustav, koji je po opštoj proceni bio neophodan. Takođe, večerašnjom ili sutrašnjom odlukom, odnosno glasanjem o ustavnom zakonu zaokružićemo jedan važan posao.
S obzirom na to da je ovo poslednja sednica, želim da izrazim zadovoljstvo što sam imao priliku da sa narodnim poslanicima Srpske radikalne stranke, Demokratske stranke, G17 plus, Demokratske stranke Srbije, Srpskog pokreta obnove, Nove Srbije, Srpskog demokratskog pokreta obnove, Srpske demokratske stranke, Liberalne stranke i Stranke liste za Sandžak, Socijaldemokratske partije, sučeljavam stavove, zajedno sa svojim kolegama.
Nekada to nije bilo jednostavno, ali nadam se da smo se kao ljudi, kao kolege narodni poslanici razumeli da politička borba nije borba neprijatelja, politička borba podrazumeva sučeljavanja političkih stavova.
Odlazim sa ove sednice u uverenju da je moguće na takav način, u ime građana Srbije, razgovarati o Srbiji i donositi sudbonosne odluke, a sve ostalo, naravno, biće predmet političke kampanje koja počinje koliko ovog trenutka.
Imaćemo prilike, nadam se u atmosferi koja jeste i časna i demokratska, da iznosimo svoje političke programe i da se ovde u ovom domu poslanici iz naših političkih stranaka ponovo okupe, i oni koji budu najveštiji i najspremniji formiraju novu vladu koja će učiniti sve da Srbiju pomeri, ako je moguće, u nekom drugom i boljem smeru.
Želim takođe da kažem da je od 1990. godine bilo 15 izbora i da prosto podsetim da nije tačno da su se izbori sprovodili u ovakvoj ili onakvoj atmosferi; izbori se sprovode u onakvoj atmosferi kakvu stvore političke stranke, one su odgovorne za ambijent.
Ako ove izbore budemo sprovodili u korektnijoj političkoj atmosferi nego što vi cenite da je bila ranije, to onda znači da smo imali snagu da se argumentacijom približimo do onog nivoa da se razumemo, a da se razlikujemo u onome što nam je važno, da svoje političke boje i svoje političke programe na najbolji mogući način približimo svojim biračima, svojim ciljnim grupama. Voleo bih, kada bi to bilo moguće, da se nivo tolerancije u narednom sazivu podigne na viši nivo.
Završavam ovo svoje obraćanje žaleći što ova skupština u ovom sazivu nije imala snagu da donese zakon o Narodnoj skupštini. Imali smo dovoljno razumevanja da donesemo 200 zakona, da donesemo predlog i proglasimo Ustav, ali nismo bili kadri da nadrastemo veoma male razlike i da donesemo zakon o Narodnoj skupštini.
Sami smo odgovorni što u Srbiji još uvek postoji suprematija izvršne nad zakonodavnom vlašću. Nadam se da neki drugi poslanici i neki drugi saziv neće dozvoliti da im ministar finansija bude stariji i da će imati dovoljno snage i razumevanja da ovo pitanje razreši, jer onaj ko nije u stanju da donese zakon o Narodnoj skupštini ima ozbiljnu konstrukcionu grešku. Imali smo sve preduslove da to učinimo u vreme kada smo praktično imali konsenzus o tom pitanju. Nadam se da će se to dogoditi, jer zaista nema smisla da to ubuduće tako funkcioniše.
Sasvim na kraju želim da kažem da 21. januar nije zgodan datum za izbore, iako ćemo mi za to glasati. Nije lako organizovati kampanju u vrletima Srbije, nije lako stići do svakog sela u Srbiji. Ne može se kampanja voditi samo medijima. Nadam se da neko nije računao da urbana Srbija treba da reši novi saziv parlamenta, ali ako je neko imao i tu ideju, nećemo dozvoliti da bude samo tako.
Gospodine predsedavajući, gospodo iz Ministarstva finansija, dame i gospodo narodni poslanici, u vezi sa amandmanom gospodina Krasića, samo da kažem nekoliko stvari.
Nacionalni investicioni plan, između ostalog, podrazumeva i izgradnju 400-500 stanova za državne činovnike. To ne može biti loše. Ono što jeste loše kao koncept u državi, to je da ne postoji trenutno pouzdan način da neko ko želi da formira porodicu, ili ko je formirao porodicu, a već je nekoliko godina beskućnik, ko privatno stanuje, dođe do stana, jer sve što bi mogao da uloži u nadgradnju sopstvene porodice, u obrazovanje, u standard, mora da plati kao stanarinu. Dakle, nije sistemski rešeno ovo pitanje.
Kao što vidite, ovde niko ne pominje stanove za radnike. Može zvučati kao demagogija, ali to neka bude stvar procene onih koji ovo slušaju. Radnici su se dobrovoljno ovog prava odrekli glasajući za stranke čiji ovo nije koncept. Ističem više puta, nije moguće glasati za desničarske političke organizacije, a tražiti levičarska rešenja u zakonima. To je pitanje političke volje, koncepta, pitanje političkog konsenzusa itd.
Ovde je postojala ideja da se preko kredita, preko stambene agencije ili na neki drugi način, omogući jednom broju ljudi da dobiju stan, ali to očigledno nije daleko odmaklo. Čak i ono što smo ranije zvali, prvo, stanovima solidarnosti, a onda stanovima iz Fonda solidarne stambene izgradnje, pošto to nije isto, jer se ovi otplaćuju, danas pokrivaju tzv. stambene agencije u lokalnim samoupravama. Moram da kažem da to veoma loše funkcioniše, ili nikako ne funkcioniše.
Znači, ako stvarno želimo, vrlo sam ozbiljan, da pomognemo da neko formira porodicu i da njegova egzistencija ne bude ugrožena, onda bismo morali u vremenu koje dolazi da smislimo način kako da pomognemo ovim ljudima, jer čovek bez krova nad glavom nije čovek sa dostojanstvom.
U situaciji da svaki put kad vam zaplače beba, ili kad neko nešto polomi u tuđem stanu, ili nešto slično, može neko da vam da otkaz, onda vi, praktično, nemate energije nizašto drugo osim za razmišljanje o pukom pribavljanju mogućnosti da negde prespavate sa porodicom. To jeste široka tema i velika priča i ne bi je pokrio ni ceo ovaj budžet, ni Nacionalni investicioni plan i program itd.
Što se tiče ovoga o čemu je govorio gospodin Krasić, da je u Srbiji više stambenih jedinica nego porodica, to je tačno, ali, nažalost, nije moguće izvršiti nacionalizaciju, niti to iko ozbiljan predlaže.
Još jednom da ponovim, već sam govorio o tome kada je bila rasprava u načelu, zaista se dogodilo da je, prilikom elementarne nepogode, poplave u Banatu, pre svega, u ovih nekoliko mesta koja su najgore prošla, iz razloga koji meni nisu razumljivi ni poznati, neko napravio 25 kuća za nepostojeće ljude. Molim vas za podršku, ako ovaj parlament preživi ovo vanredno zasedanje, pa uđemo u redovno, kada se o dnevnom redu izjašnjava na samoj sednici, da formiramo jedan anketni odbor i ustanovim kako je bilo moguće da neko izgradi 25 kuća a da ne zna da ne postoji niko ko je na toj adresi ranije tamo živeo.
Znači, to je faktičko stanje, te kuće danas postoje tamo. Biće mi zadovoljstvo, ako dobijem vašu podršku, da zajedno učestvujemo u radu tog anketnog odbora, jer se radi o velikim finansijskim sredstvima. Naravno, možemo useliti u te kuće ljude koji su raseljena lica, koji su izbeglice, interno raseljeni, socijalne slučajeve, to ništa nije sporno, samo je sporno kako je moguće da se u ozbiljnoj državi dogodi tako nešto. Znate, kad neko pravi najelementarniju građevinu u selu, on zna zašto je pravi.
Dakle, tražićemo precizan odgovor na ovo pitanje, jer imam utisak da ovde nije bila dobra namera u pitanju, već nešto sasvim drugo. Da pojasnim, zbog građana Srbije koji gledaju ovaj prenos, radilo se o tome da neka lica, na časnu reč, kažu - "ja sam stvarno živeo u ovom selu, voda mi je odnela kuću, molim vas, napravite mi kuću", i Vlada Republike Srbije napravi kuću, i tako 25 puta. To nije normalno, to je potpuno neozbiljno, da ne kažem da ulazi u sferu krivične odgovornosti.
Zahvaljujem. Biće prilike da podnesem ovo kao inicijativu na redovnom zasedanju i molio bih za vašu podršku.
Zahvaljujem, gospodine predsedniče, uvažena gospođo iz Ministarstva finansija, kolege narodni poslanici, važno je pitanje koje tretira ovaj amandman, više puta sam o tome ovde govorio.
Za vas koji niste iz Moravičkog okruga i Zlatiborskog okruga, ovo nije dovoljno poznata stvar, ali nema veze, ipak Nacionalni investicioni program, kako god ga ko doživljava, jeste istorijska šansa za mnoge segmente u Srbiji. Sistem vodosnabdevanja je jedan od najvažnijih segmenata u svakoj državi i ovo bi bila prilika, onako kako razumem plasiranje ovako kvalitetnih finansijskih sredstava, da se pomogne da se završi Regionalni vodosistem "Rzav", koji koristi danas 350 hiljada stanovnika, pet opština Moravičkog i Zlatiborskog okruga.
Predložio sam po sledećoj dinamici, u 2006. godini 500 miliona, u 2007. godini 1,2 milijarde evra, dakle predložio sam 10 miliona evra. To je moj amandman, to su velike pare.
U ovaj sistem je do sada uloženo 137 miliona dolara. On je u eksploataciji od 1993. godine, završena je njegova prva faza, sada se voda zahvata iz živog toka. Dakle, u Arilju je neophodno izgraditi na profilu Svračkova zemljanu branu, koja košta 70 miliona evra. Objekat je do sada finansiran iz sedam izvora: budžetska sredstva, vodoprivreda, elektroprivreda, komunalne naknade, samodoprinos i posebna sredstva. Finansiralo ga je pet opština i država Srbija.
Sada je njegov kapacitet 1.200 litara vode u sekundi, u drugoj fazi bi to bilo 2.400 litara vode u sekundi i bilo bi moguće u potpunosti da se do 2070. godine reši trajni problem vodosnabdevanja ovih pet opština, Kraljeva i nekih drugih, tako da bi sistem Lopatnica-Studenica bio hladna rezerva u Kraljevu i služio samo prilikom tehničkog ispadanja možda da nadomesti ono što ovaj sistem može da obezbedi.
Podsećam vas da je u vreme kada je budžet opštine Čačak bio 2,5 miliona maraka, opština Čačak za sistem "Rzav" izdvajala je 500 (poslanik rekao:miliona) hiljada (ispravka na intervenciju predsednika) maraka godišnje, danas je budžet opštine Čačak 21.700.000 evra, a za sistem "Rzav" ne izdvaja se nijedan evro.
Ovim amandmanom sam želeo da se dobro zamisle lokalne samouprave u ovih pet opština, da procene da li je dobro stati na pola puta i da li je zaista sistem "Rzav" toliko nevažan investicioni zahvat i projekat u ovih pet opština, da 11 poslanika iz ovih opština ovde nisu imali snage da predlože nešto ovako i da vrše vlast u lokalnim samoupravama koje ovde sada navodim.
O ovom pitanju ćemo raspravljati ne u nekoj jalovoj izbornoj kampanji, raspravljaćemo kada se suočimo sa onim šta jeste suština političkog delovanja parlamentarnih stranaka i narodnih poslanika u parlamentu.
Država Srbija je do sada u ovaj projekat, od 137 miliona dolara, uložila 119. To su izvanredna finansijska sredstva. Podsećam da ništa slično ne postoji u Srbiji, ne postoji u jugoistočnoj Evropi. Voda se tretira hlorom, ozonom, nekoliko desetina sati putuje jedna kap vode od Arilja do Gornjeg Milanovca, ovi stanovnici imaju pravo da očekuju da od 1,5 milijardi evra od Nacionalnog investicionog programa dobiju 10 miliona za ono što su uradili pre više od 20 godina i što može služiti kao primer svima.
Oštro se suprotstavljam ideji da se sredstva iz Nacionalnog investicionog programa, koja su po obimu i kvalitetu bez konkurencije, uz svo uvažavanje razloga i argumenata koje je Vlada ponudila, troše za ona pitanja koja se mogu rešavati iz budžeta lokalne samouprave ili iz redovnih sredstava određenih ministarstava.
Nažalost, u knjizi koja je ovde odštampana, sistem "Rzav" nije ni ubrojan u regionalne vodosisteme i zapanjen sam time. Ako neko iz Ministarstva vodoprivrede, šumarstva i poljoprivrede ne zna da to postoji, mora da ode da vidi. Sadašnji je ministar, gospodin Živkov, lučanski zet, njegova supruga je rođena u jednoj od opština koja koristi sistem "Rzav", morao je tamo otići makar jednom, pa su mu morali reći odakle piju vodu.
U ovom trenutku iz Čačka u Vladi Republike Srbije sedi jedan potpredsednik i jedan ministar. Dakle, potpredsednik Vlade je nekada živeo u Čačku i do juče je Ivana Dulić-Marković bila ministar ovog ministarstva o kojem ovde govorim. Velimir Ilić je ministar kapitalnih investicija. Ništa ne liči u Srbiji na kapitalniju investiciju od "Rzava".
U ovoj skupštini sedi nekoliko poslanika Nove Srbije, među kojima i predsednik opštine Čačak i generalni sekretar Nove Srbije, i on je iz Čačka, sede poslanici svih parlamentarnih stranaka, osim Demokratske, koja nije neka stranka, pa iz Čačku već dva mandata nema ni jednog poslanika.
Pitanje je veoma ozbiljno. Počinjemo neke nove sisteme, izdvajamo kvalitetna sredstva za stvari koje se mogu na drugi način finansirati. Znam da je nekima to teško da čuju. Znam da je nekima teško da razumeju da je bilo moguće 1993. godine pustiti sistem "Rzav", kada je trebalo 850 hiljada maraka da se konzerviraju radovi ili 2,5 miliona maraka da se sistem pusti u eksploataciju. Znam da to jeste teško, ali to je ostvareno.
Od 96. godine do danas nije uložen ni jedan dinar u drugu fazu sistema „Rzav“. Nacionalno odgovorna politika, odgovorna politika lokalnih samouprava, treba da obezbedi da se ovakvi projekti zaokruže i da onda odlazimo i rešavamo pitanja slična u drugim regijama, da se ne vraćamo više na početak.
Molim vas da u danu za glasanje ovaj amandman podržite. Posebno molim narodne poslanike iz ovih pet opština, njih je ovde 11. Veoma ću precizno iščitavati listing sa tog glasanja. Ne pretim, upozoravam ih sada kad još imaju šansu da kažu da jesu iz Čačka, Gornjeg Milanovca, Lučana, Požege ili Arilja, i da se njihove stranke, pre svega kada je ovo pitanje, nazivaju Čačak, Lučani, Požega, Gornji Milanovac, Arilje, i da stave stranački interes u drugi plan, a da se opredele i glasaju za ovo što jeste važno pitanje za 350.000 stanovnika ove dve regije.
To je moja ideja. O ovome sam govorio više puta i kada su bili drugi ministri finansija i drugi ministri poljoprivrede. Nažalost, to se do sada nije dogodilo. Nadam se da hoće i završavam time.
Još 1954. godine akademik Miladin Pećinar napravio je idejni projekat ovog sistema. U trećoj fazi ovaj sistem treba da prihvati vode Uvca i sa 16 kubika vode u sekundi da podigne nivo priobalja u kvalitetu vode u regijama kroz koje protiče Zapadna Morava, a osam kubika u sekundi da dođe u Beograd čiste vode. To je suština, to je ostvarljivo, to je moguće da se desi u narednih 10 godina, sa otprilike 200 miliona evra investicija.
Beograd je bez vode, Kraljevo je bez vode. Politika jeste veština mogućeg, ali teško će jedan parlament, to neću doživeti, biti u prilici da ikad više razgovara o 1,5 milijardi evra sredstava koja treba da se podele za dobrobit države na ovaj način kao što je sada zamišljeno.
To je suština. Još jednom molim sve stranke i sve narodne poslanike da stisnu dugme i da se opredele za ovo, od ovoga se niko neće postideti, naprotiv. Hvala vam lepo.
Zahvaljujem. Gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 1. Odbor za finansije Narodne skupštine Republike Srbije, uvažavajući osnovni zahtev iz ovog amandmana, delimično je uvažio ono što je bila moja ideja, preformulisao to i ponudio kao svoj amandman. Ipak, zbog javnosti i zbog svih vas ovde želim da kažem šta je bila moja ideja i zašto sam podneo amandman na član 1.
Što se tiče tačke 32), smatrao sam da kada se radi o nekoj strateškoj oblasti to treba uvek da razmatra samo Narodna skupština, a ne Vlada.
Na Odboru za finansije nije bilo dovoljno razumevanja za taj predlog, ali je on delimično kroz amandman Odbora za finansije prihvaćen na taj način što se reč "ili" zamenjuje veznikom "i" i na taj način se onda kaže da to čine i Skupština i Vlada. To je nešto malo bolje nego što je bilo, a nešto malo gore nego što sam predložio. Pošto kompromis nikada nije sporazum fifti-fifti, već takav u kojem jedna strana uvek više gubi, a druga dobija, ja sam se sa tim složio.
Predložio sam da se u tački 38) donese novi stav i da se Odbor za finansije Narodne skupštine Republike Srbije obaveže da dvomesečno razmatra izveštaje Vlade Republike Srbije o utrošku sredstava iz Nacionalnog investicionog plana. Na predlog ministra finansija Odbor za finansije je prihvatio takođe kompromisno rešenje da to može biti kvartalno, ja sam se sa tim složio.
Dakle, smatram da je važno da Narodna skupština Republike Srbije ima priliku, a Odbor za finansije jeste upravo pravo mesto i pravi način da o utrošku tako važnih sredstava, važnih po obimu i kvalitetu, obavesti javnost, kao i o dinamici onoga što je urađeno na osnovu utrošenih sredstava.
To je bio amandman i ja ću naravno, kada god se ukaže prilika, pokušati da amandmanima ojačam poziciju radnih tela Narodne skupštine Republike Srbije i same Skupštine zato što smatram da od toga nikoga ne boli glava. Imam razumevanja i za operativne poslove koje radi Vlada, za dinamiku svega što se tamo dešava, ali ipak smatram da je važno da budemo informisani.
Malo koji parlament će u narednim sazivima imati priliku da se o ovakvom obimu i kvalitetu sredstava izjašnjava na ovaj način kao što sam predložio. Ovo je poseban trenutak u istoriji ove zemlje, jer se troše sredstva od privatizacije, kojih kasnije neće biti, ili neka druga. To je bio moj amandman. Delimično sam zadovoljan načinom na koji je Odbor za finansije ovu stvar razmatrao i na osnovu onoga što je prihvatio razumem da je moj amandman delimično ugrađen u sve ovo.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, ovo je ozbiljna tema i ozbiljan zakon. Napisao sam nekoliko amandmana i o njima ću govoriti kada dođe vreme, a hteo bih da iskoristim prisustvo ministra da nešto pitam i da nešto prokomentarišem.
Kod izmena člana 32. se kaže: "U roku od 15 dana od dana stupanja na snagu zakona, odnosno odluke o budžetu, direktni korisnici budžetskih sredstava koji su, u budžetskom smislu, odgovorni za indirektne korisnike budžetskih sredstava, vrše raspodelu sredstava indirektnim korisnicima u okviru svojih odobrenih aproprijacija", itd.
Ovo je važna oblast, zato što se broj indirektnih korisnika budžeta i njihova struktura nedovoljno vidi. Ranije su, da podsetim uvažene kolege narodne poslanike, svi indirektni korisnici budžeta bili navedeni u zakonu o budžetu za jednu godinu. Primera radi, podsećam na, recimo, Srpsku akademiju nauka, koja je indirektni korisnik budžeta. Dakle, postoje veliki, važni nacionalni resursi u svakom smislu koji se na ovaj način finansiraju. Razumem šta je ovde poenta. Nisam siguran da će direktni korisnici budžeta uvek imati dovoljno razumevanja za potrebe indirektnih korisnika i da će moći, na način kako mi to želimo, da ostvare svoje osnovne funkcije, koje su često od nacionalnog značaja.
Priznajem da sam ovo malo kasno video, inače bih napisao amandman u vezi s ovim, pisao sam neke druge. Molio bih, ako je moguće, da nam se objasni šta je ovde bilo preovlađujući stav i zašto smo na ovaj način sada pomalo netransparentni, da upotrebim jedan termin koji je vama veoma drag, zašto smo na taj način definisali indirektne korisnike budžeta. Smatram da su oni na ovaj način dovedeni u poziciju, da kažem, uslovne zavisnosti od dobre volje direktnih korisnika koji će ove aproprijacije deliti kako smatraju da treba. To je jedno pitanje.
Drugo pitanje. Samo ću spomenuti ovo što je predmet mojih amandmana, a govori se o članu 1. u tački 32. Postoji jedna praksa, a ona je na nivou načela, koju je uvela ova vlada, koja nije dobra, da se o svakoj strategiji izjašnjava samo Vlada. Podsetiću vas, to je strategija o poljoprivredi, a sada su u toku strategije o turizmu, trgovini i neke druge strategije. Kako ja razumem funkcionisanje parlamenta, ako u nečemu grešim, ispravite me, mesto u kome se govori o bilo kakvoj strategiji trebalo bi da bude upravo parlament. Da je to tako, onda ne bismo imali muku da se o jednoj važnoj oblasti, kakva je čitav sektor, recimo, turizma, trgovine, poljoprivrede, izjašnjavaju samo ministri.
S tim u vezi i polemišući s ovim stavom Vlade, koji je za mene, inače, neprihvatljiv, napisao sam amandman koji ima dva člana, i jedan i drugi idu u prilog ovome.
To znači da sam predložio da se tamo gde se kaže: „Strategiju raspravlja Skupština ili Vlada." brišu reči „ili Vlada“, jer pitanje strategije je pitanje o kojem se raspravlja u Parlamentu. To je prvo..
Drugo pitanje je inicijativa koju sam podneo na poslednjoj sednici Odbora za finansije, koju je taj odbor prihvatio u formi svog zaključka. Znači, zamolio sam da Odbor za finansije Narodne skupštine Republike Srbije jednom mesečno raspravlja o dinamici i sumi utrošenih sredstava iz Investicionog nacionalnog programa. Taj zaključak postoji. Verovao sam da je važnije da se to uvrsti u zakon i zbog toga sam sada podneo amandman - da se ovaj član menja na taj način što bi se Vlada obavezala da pred Parlament, najmanje dvomesečno, izađe s analizom utrošenih sredstava.
Smatram da je ova rasprava u načelu i prilika da kažem te stvari ovde.
Molim i ministra za podršku u vezi s tim, jer smatram da nikome ovo ne može da smeta.
Pomenuću milijardu i po evra, jer smatram da je to iznos koji se pominje u vezi sa sredstvima vezanim za Nacionalni investicioni program. Struktura tih sredstava je sledeća - međunarodni finansijski krediti međunarodnih finansijskih organizacija, privatizacija nacionalnih dobara i budžetska sredstva.
Dakle, prethodno navedeno sam napisao u obrazloženju svog amandmana.
Ne postoje kvalitetnija sredstva u jednoj državi od ovih sredstava.
Smatram da je Odbor za finansije Skupštine Republike Srbije dovoljno motivisan, odnosno kompetentan, da ako se usvoji amandman koji sam predložio, jednom u dva meseca dobije analizu tih sredstava, da se o tome informiše Odbor, a i javnost Republike Srbije.
Dakle, smatram da su ovo važna pitanja i mi nećemo biti često u prilici, kada kažem „mi“, mislim na ovaj parlament, kao što je ova, jer svake godine imamo nova sredstva za Nacionalni investicioni plan, da imamo ovoliko investicionih sredstava, jer tih izvora neće biti ili ih neće biti u ovom obimu.
Zbog toga bih molio, ponavljam, da se ovi amandmani prihvate, a takođe molim i za odgovor na pitanje koje sam postavio u vezi s indirektnim korisnicima budžeta. Druga pitanja ćemo raspravljati kada dođe zakon o budžetu, jer i tamo postoji nekoliko ozbiljnih primedaba.
Smatram da nije dobro da se deo Nacionalnog investicionog programa troši na način koji su pomenuli moji prethodnici - za krečenje nekih prostorija i druga pitanja. Takva pitanja, po mom shvatanju, ne bi mogla da se nađu u dnevnom redu, kada se radi o ovim troškovima.
Na primer, kada jedan seljak proda njivu, ako sredstva utroši za to da sebi kupi nove opanke, prezreće ga celo selo. Može da proda njivu da bi kupio mašinu alatljiku, ili da bi uradio nešto važno, da bi se njegova supstanca uvećala.
Moram da kažem da se deo Nacionalnog investicionog programa svodi na oblast investicionog održavanja, što je trošenje nacionalne supstance na neodgovarajući način.
Hvala lepo.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Uvažene kolege, uvaženi profesore Simonoviću, zahvaljujem što ste pomenuli Staru planinu, i to je lepo. Jedan vredan Čačanin, Bora Čorba, davno je napisao: „Ja se sećam da je bila praksa da čitaju Engelsa i Marksa, ja sam čitao Hegela i Kanta, to je bila teža varijanta“.
Što se tiče Trudelja, zahvaljujem vam i na tome. Ja sam rođen u blizini, to je Kačerski kraj, to je granično selo opštine Gornji Milanovac.
Dok ste vi ovde govorili o tome, upravo vaše kolege, Đurović i moj uvaženi sugrađanin Petković, narodni poslanici, u Gornjem Milanovcu objašnjavaju da će tamo sve propasti ukoliko baš oni ne budu u prilici da vrše vlast u narednom periodu.
Dakle, predlažem da se zajedno dogovorimo i da se tamo formira normalna vlast i da Trudelj, odnosno Kačerski kraj dobro funkcioniše. Ovim sam želeo da kažem nekoliko stvari koje sam danas na Odboru za finansije izneo.
Mene zaista čudi da u ovom rebalansu budžeta, u okviru Investicionog nacionalnog plana, ne postoji nijedan dinar opredeljen za regionalni vodosistem Rzava. Čudim se tim pre što u Narodnoj skupštini iz pet opština, dakle, iz Lučana, Čačka, Gornjeg Milanovca, Arilja i Požege, ovde sedi desetak narodnih poslanika; dvojica su predsednici opštine, jedan je zamenik predsednika skupštine opštine, jedan je generalni sekretar Nove Srbije, jedan je visoki funkcioner u nekoj drugoj stranci itd. Ja tako razumem Investicioni program. Podneo sam amandman u vezi sa tim.
Uvažene kolege, narodni poslanici iz Odbora za poljoprivredu su jednom prilikom imali, rekao bih, čast da budu gosti regionalnog vodosistema Rzav. To je sistem u koji je do sada uloženo 137 miliona dolara.
To je sistem čiji je kapacitet 1.200 litara u sekundi za korisnike, 350.000 stanovnika u ovih pet opština, to je sistem koji je od 1993. godine u eksploataciji.
Završena je njegova prva faza, što znači da koristi sirovu vodu iz privremenog vodozahvata, dakle uzima vodu iz živog toka Rzava i neophodno je izgraditi drugu fazu ovog sistema, a to je brana na profilu Svračkovo, uzvodno od sadašnjeg vodozahvata, koji bi obezbedio još 1.200 litara vode u sekundi i do 2070. godine trajno rešio sve probleme ovih pet opština kada je u pitanju vodosnabdevanje.
Postoji i treća faza, da o tome sada ne govorim, nije prilika, nije tema, ali se čudim zbog čega niko od ovih opština, pre svega Čačak, grad u kome živim, koji nosi odgovornost za ovaj sistem, jer je 61 odsto ukupne investicije finansirano iz Čačka, ovo nije ponudio kao projekat.
Ja ne mogu da prihvatim da se iz Investicionog nacionalnog programa finansiraju sokaci po Čačku, mada je dobro da ljudi ne gaze blato, a da pri tom ne finansira jedan ovakav projekat. To je, molim vas, regionalni vodovodni sistem. Rzav je vodoprivredni objekat kakav ne postoji nigde u jugoistočnoj Evropi. Dakle, više od 50 sati putuje jedna kap vode od Arilja do Gornjeg Milanovca.
Voda se sada tretira hlorom i ozonom i mi nemamo pravo da se na ovaj način razbacujemo, ne ulazeći u vrednost projekata koji su predloženi, nacionalnim blagom koje je ostvareno iz privatizacije, a to je izvor ovog plana, kao i iz međunarodnih kredita i budžetskih sredstava, dakle, iz najkvalitetnijih sredstava koja u jednoj državi postoje. Zato molim, s obzirom na to da sam podneo amandman u vezi s ovim, da kolege narodni poslanici to prihvate.
Predložio sam da se, to je inače ogromna cifra, treba još 70 miliona evra, u narednoj godini iz Investicionog plana u ovaj sistem uloži 25 miliona evra, jer je potpuno neprihvatljivo da su (razumem šta su potrebe i vlasti i kampanje, mi smo ljudi koji se bave politikom) ogromna finansijska sredstva plasirana u investiciono održavanje velikog broja objekata.
To mogu da reše lokalne samouprave na drugačiji način.
Razumeće ljudi o čemu ja govorim, i ovi koji su do sada finansirali sistem, i ovi koji ga koriste.
Da zlo bude veće, u knjizi koju smo dobili danas, koja je ovde predstavljena kao ključni dokument na osnovu koga raspravljamo, regionalni vodosistem Rzav nije pomenut u konkurenciji sa 25 sistema. Ja moram da kažem da oni koji su to radili ništa ne znaju o tome.
Izvinjavam se samo zbog grubih reči. Dakle, pominjati sisteme u koje je do sada uloženo nekoliko stotina hiljada evra, ili dva-tri miliona evra, u poređenju s onim o čemu ja govorim jeste ili stvar neznanja ili rđave namere.
Moram da kažem i da opštine nemaju interes da podrže ovo o čemu ja govorim, zato što bi onda sebi stvorile finansijsku obavezu u budžetima za narednih nekoliko godina, ali građani imaju interes, a oni predstavljaju građane.
Želim da kažem, i time završavam, da regionalni vodosistem Rzav obezbeđuje za 350.000 stanovnika, u ovom trenutku, pet opština i dva okruga, najkvalitetniju vodu za piće u Srbiji. Sledeći, posle njega, jeste sistem Ćelije, pa onda možemo da govorimo o ovima koji su sada započeti a nisu završeni, kao što su Barije, Rovni i mnogi drugi.
Ovde su predviđena samo sredstva za urgentno vodosnabdevanje Kikinde, Zrenjanina i nekih drugih mesta. Želim samo da pitam gde su ovi ljudi bili 100 godina? Kako je moguće da jedna lokalna samouprava za 100 godina nije obezbedila nijedan litar zdrave pijaće vode za svoje stanovnike? To im je osnovni posao.
Ne može biti da sada treba da budu nagrađeni oni koji nisu uložili nijedan jedini dolar ili dinar u ovo, da sada očekuju da se tako elegantno ti problemi reše, isključivo iz budžetskih sredstava. To nije pošteno.
Oni koji su to uradili kada je bilo vreme, treba da budu nagrađeni, zbog toga što su videli daleko, što su videli više i bolje od drugih, a ovima koji ništa nisu uradili treba da se pomogne da problem reše, ali to moraju da učine i na taj način da odvoje nešto od toga.
Ovih pet opština o kojima ovde govorim u ovaj sistem su izdvajale punih osam godina iz sredstava samodoprinosa, 2 odsto komunalne naknade i takse, a vodoprivreda i elektroprivreda Srbije 45 odsto od svega što je u to uloženo.
Još jednom vas molim za podršku kada budemo razgovarali o pojedinostima. Predložio sam amandman, ministar je danas rekao u Odboru za finansije da to nije moguće, ali da je moguće kada se bude usvajao novi budžet.
Nije problem ni na taj način da razmišljamo, ali ja vas podsećam, ima ovde koleginica i kolega koji znaju da o ovome govorim pet godina, da se nijedno ministarstvo, ni finansija, ni vodoprivrede, ni poljoprivrede, jer tamo bi trebalo da se pronalaze ova sredstva, o ovom pitanju nikada nije izjasnilo.
Ja vas pozivam da jedan dan dođete u Arilje, gde je smeštena fabrika vode, da vidite o čemu se radi, da vidite kako to funkcioniše i da zaista, bez ikakve dodatne argumentacije, razumete o čemu ovde govorim.
Kao što je Andrić napisao u „Mostu na Žepi“: „Kao da je s neba jedna bela pahulja sletela tamo“, tako izgleda fabrika vode u nekadašnjem kršu, u Arilju.
Sve smo učinili što je bilo moguće da ne ostanemo žedni i da naša deca piju zdravu vodu. I, sada očekujemo da država pomogne u meri u kojoj može. Predlažem amandman koji se odnosi na, otprilike, 13 odsto investicije koja treba da da još 1200 litara vode u sekundi.
To je moj posao ovde, zbog toga su ljudi, između ostalog, glasali za ove druge stranke koje ovde imaju poslanike i od njih, takođe, očekujem da budu kooperativni i kolegijalni, a od vas, uvažene dame i gospodo, očekujem da podržite ovo, jer nema konkurenciju ni u jednom projektu koji se ovde nalazi, izuzimajući ove koji se tiču zdravlja dece i bezbednosti zemlje.
Frapiran sam podatkom od pre neki dan da je nadležna služba Vlade Republike Srbije ustanovila da je prilikom nedavne poplave u Banatu izgrađeno 25 kuća za nepostojeće ljude.
Dakle, to su kuće koje nema ko da preuzme, jer su ljudi, lažno se predstavljajući da su stanovnici tog dela gde je bila poplava, ni krivi ni dužni, dobili kuću u koju sada ne mogu da se usele, jer nisu zaista tamo nikada živeli. Na časnu reč je nekome izgrađena kuća.
Mi smo, onda, veoma bogata zemlja. Ja sam rekao prošli put i insistiraću na tome, predložiću anketni odbor s tim u vezi. Kako je moguće da neko na taj način funkcioniše - časna reč, treba mi kuća, i neko mu napravi kuću, i tako 25 puta.
Dakle, pričamo o ozbiljnim stvarima, ozbiljni smo ljudi i pred nama su ozbiljna finansijska sredstva. Milijardu i 500 miliona evra svima nama daje, pre svega, obavezu i zadatak da se prema tim sredstvima odnosimo kako treba. Nisu me kolege baš sa najvećom pažnjom slušale, ali nema veze, razumeli su o čemu govorim. Još jednom vas molim da u danu za glasanje podržite amandman koji sam s tim u vezi podneo. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Gospodine predsedniče Republike, predsedniče Vlade, dame i gospodo, nije tačno – pozivam se na Poslovnik, govornik je dužan da govori istinu za govornicom – nije tačno da su snage međunarodne zajednice bombardovale Srbiju. Formalno, NATO je bez odluke Saveta bezbednosti izvršio agresiju na jednu suverenu zemlju. To je prvo.
Drugo, ne bih se začudio da ste predložili da se formira anketni odbor da se dekanonizuje građanin Lazar Hrebeljanović koga je, u neznanju, Srpska pravoslavna crkva proglasila za sveca.
Nemoguće je na ovaj način govoriti o stvarima koje bi za svakog normalnog i dobronamernog čoveka trebalo da budu politički prioritet. Kako je moguće o ovom pitanju govoriti bez emocije? Ko o ovom pitanju govori bez emocije, njemu ovde nije mesto. Emocija može biti ljubav i mržnja. Između te dve stvari postoji veliki put. Naša umešnost je u tome da pronađemo pravi način.
Ali, ne treba da prihvatimo nijedan stav koji treba samo da opravda sve ono što je ovde učinjeno, a to što je učinjeno je strašno. Mi smo bili laboratorija za grafitne bombe, za osiromašeni uranijum, za skrcane zgrade, za ubijenu decu. Zašto? Zato što je neko tvrdio da je pitanje Kosova demokratsko pitanje.
Nažalost, nije demokratsko pitanje, ono je u suštini nacionalno pitanje i problem u vezi sa tim postoji 200 i više godina, ili nekoliko vekova. Razumem razloge koje ima DS, ali što se mene tiče, kao političara, oni nisu časni, sa njima sam spreman da polemišem na nekom drugom mestu.
Nije fer i nije korektno, kao da smo đačići, da se na ovaj način govori o svima koji drugačije misle o jednom pitanju koje je, par ekselans, i državno i nacionalno pitanje. To što se ovde prostire crveni tepih jednom čoveku čije je ime Havijer Solana, koji je doneo formalnu odluku da se ova zemlja skrca, to je pitanje etike, pitanje morala. To nije pitanje odnosa prema ovom ili onom. To što nemaš snagu i nemaš volju da onoga ko jeste dželat nazoveš dželatom, to nije pitanje za politička prepucavanja, to je pitanje odnosa prema jednom od najvažnijih pitanja, pitanju opstanka. Nemojmo da se zamerimo onom ili ovom.
(Predsedavajući: Vreme.)
Govorimo o Vojsci. O kojoj vojsci govorimo? Da nije ovih 700 tenkova, koji su nam ostali od pre deset godina, ne bismo imali nikakav potencijal koji je faktor odvraćanja danas u Srbiji: 30.000, 20.000 vojnika, najbolji momci u Srbiji ljušte krompir u narodnim kuhinjama danas. To je danas srpska vojska. Zahvaljujem.