Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Judita Popović

Judita Popović

Liberalno demokratska partija

Govori

Govorim o amandmanu.
Neću kršiti Poslovnik, gospodine predsedniče, samo bih vam skrenula pažnju…
U redu. Prihvatam u celosti taj vaš filozofski stav egzistencijalizma. U svakom slučaju, član 128. Poslovnika ostaje prekršen na današnjoj sednici.
Kada sam napisala ovaj amandman, pre svega sam imala u vidu činjenicu da je septembra meseca prošle godine donet zakon kojim je ukinut Zakon o Fondu za zaštitu životne sredine. Tokom današnje rasprave su se neke stvari iskristalisale, a to je da je jako bitno to da taj Fond za zaštitu životne sredine i te kako nedostaje, nedostaje kao jedan transparentan način, jedna mogućnost da se vidi šta se dešava sa zelenim dinarom, odakle dolazi i kuda ide, na koji način se troši.
Dakle, ne ulazim u činjenicu na koji način je taj fond funkcionisao. Ne ulazim čak ni u one detalje da li je tu sve bilo u skladu sa zakonom ili nije. To će zvanične institucije ove države da utvrde. Međutim, evidentno je to da je Agencija za zaštitu živote sredine ugrožena, a bilo bi dobro, gospođo ministarko, da obratite pažnju i u okviru svog ministarstva, na koji način reaguju vaši pomoćnici, odnosno državni sekretari koji su zaduženi za zaštitu životne sredine baš u pogledu funkcionisanja i tog dela nadležnosti vašeg ministarstva, a to je zaštita životne sredine. Očigledno je funkcionisanje te zaštite otežano. To ste i sami vi malopre rekli. Otežano je najverovatnije iz tog razloga jer nedostaju sredstva.
Ovde postoji očigledno i neka vrsta nerazumevanja od strane onog ministarstva, mislim na Ministarstvo finansija, koje bi trebalo da reguliše to pitanje finansiranja zaštite životne sredine. Očigledno su mnogi projekti dovedeni u pitanje od kada je od septembra meseca taj fond ukinut i to je prosto nedopustivo. Meni je u potpunosti jasno da je vaša uloga veoma kompleksna kada rukovodite takvim ministarstvom koje treba da se bavi i energetikom i razvojem i zaštitom životne sredine. Tu postoje i neke kolizije. Ali, vi morate to da radite. Ukoliko je otežan taj vaš rad, bilo bi dobro da skrećete pažnju na tu činjenicu da se nešto promeni ili da se bar ono što postoji poštuje od strane i drugih ministarstava, a i od Vlade u celosti.
Ne znam da li ste pažljivo pratili kada se čitalo da li je neki od tih amandmana usvojen od strane Vlade, da li je podržan od strane odbora, pa ste mogli da primetite da je nekoliko amandmana usvojeno od strane odbora. Dakle, dobili su podršku Odbora za zaštitu životne sredine. Mogla bih da vam kažem da je to samo iz tog razloga zato što je opozicija glasala za usvajanje tih amandmana. Nebitno je bilo iz koje političke opcije je došao taj amandman, ali poslanici koji su bili članovi Odbora za zaštitu životne sredine su podržali sve te amandmane, smatrajući da idu u prilog poboljšanju kvaliteta ovog predloga zakona.
Mi smo bili u većini kao opozicioni poslanici na tom odboru, jer nisu većinom bili prisutni članovi iz vladajuće koalicije. I to nešto govori o tome koji je odnos vladajuće koalicije, dakle, ovog parlamenta prema ovoj temi – zaštita životne sredine. Ako je taj odnos parlamenta, vladajuće koalicije prema ovoj temi, možemo da mislimo koji je odnos Vlade prema ovoj temi i onda nam je potpuno sve jasno zašto je otežano da se na pravi način pristupi zaštiti životne sredine.
Kada smo na odboru raspravljali o Predlogu ovog zakona, između ostalog, povedeno je i pitanje oko toga da li će posle ovog neprijatnog iskustva, koje proističe zbog nedostatka postojanja fonda, nešto ministarstvo da preduzme, odnosno da će predložiti Vladi da preduzme u tom smislu. Rečeno je da bi, eventualno, neko odeljenje pri Agenciji za zaštitu životne sredine moglo da preduzme tu ulogu fonda.
Očigledno da i u samom ministarstvu postoji taj stav da fond nedostaje, da se nekako gubi trag tom zelenom dinaru, da je otežan rad Agencije za zaštitu životne sredine, da je otežan rad Ministarstva za zaštitu životne sredine, odnosno energetike i razvoja u tom segmentu zaštite i da će to proizvesti određene negativne posledice. Tih negativnih posledica već i sada ima.
Bilo bi dobro da se što presaberete i da razmislite o tome, da li ima bilo ko prava od strane ministara, članova Vlade, državnih sekretara, pomoćnika da zbog razloga sopstvene sujete, dovede u pitanje funkcionisanje tako ozbiljne teme, tako ozbiljnog resora kao zaštita životne sredine, na način da se jednostavno oteža finansiranje, time što će se onemogućiti postojanje jednog fonda, odnosno jednog jasnog načina finansiranja iz određenog centra sa određenim izvorima finansiranjima.
Imam još 15 minuta.
Zahvaljujem vam se.
Hvala gospođo predsedavajuća.
Gospođo ministarko, dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram član 27, 128. stav 2. Poslovnika, a pomenula bih i član 116. Bitno je to da malopre kada sam pomenula gospodinu predsedniku Skupštine da konstantno krši Poslovnik… Dakle, čim primeti da stoji jedna kartica bez poslanika u sali, time krši Poslovnik. Činjenica da je predsednik Skupštine odjednom nestao sa mesta predsedavajućeg…
Zašto je to sad nešto uvredljivo ako je čovek nestao? Dobro, otišao je. Nije problem.
Postoji osnovana sumnja da tog momenta kada je shvatio da krši Poslovnik problem je rešio tako što je otišao. Tako se problemi ne rešavaju, nego se rešavaju tako što se skrene pažnja poslanicima da poštuju Poslovnik, a pogotovo član 128. Ne znam koji put mi poslanici iz LDP ukazujemo na konstantno kršenje Poslovnika i to na član 128. stav 2. Prema tome, bilo bi jako dobro da napokon i predsedavajući i predsednik Skupštine shvate da moraju da poštuju Poslovnik i ne smeju da ga krše bez obzira kakav imaju lični stav prema onome koji ukazuje na povredu Poslovnika.
Prema tome, samo je to razlog što sam na uštrb vremena moje poslaničke grupe htela da skrenem pažnju gospodinu predsedniku da obrati pažnju na član 128.
Hvala vam, gospođo potpredsednice.
Poštovana gospođo ministarko, dame i gospodo narodni poslanici, na stranu to koji ministar je kasnio, koji ne kasni, ali ne bi škodilo zaista da se malo ti rokovi pomere i malo skrate, pogotovu zato što se radi o jako bitnoj oblasti, kao što je zaštita životne sredine, odnosno, konkretno, zaštita vazduha.
Međutim, fokusirala bih se obrazloženje ovog predloga zakona i to na razloga za donošenje zakona i ciljeve koji se ostvaruju ovim zakonom.
Naime, iz ovih razloga i ciljeva nekako ne vidimo pravu sliku tog predloga zakona zato što u stavu 1. ovih razloga se govori o usklađenosti sa Ustavom, u stavu 2. se govori o poglavljima, u stavu 3. se govori o izmenama zakona o budžetskom sistemu, u stavu 4. se govori o reorganizaciji sistema naknada koje čine prihodi budžeta Republike Srbije, tako da faktički iz ovog obrazloženja proizilaze dve stvari, a to je da se zaista ne vidi stvarna briga za zaštitu vazduha, a pritom se vide finansijski problemi. Očigledno da je to bio pravi razlog da se podnese predlog ovog zakona. Dakle, postoje finansijski problemi, s obzirom da je onako potpuno neutemeljeno ukinut jedan dobar fond za zaštitu životne sredine. Dakle, ne govorim o personalnim rešenjima i onima koji su vodili taj fond, nego, prosto, vidi se iz posledica koje su nastupale na osnovu te odluke.
Hvala vam, gospođo predsedavajuća.
Poštovano predsedništvo, poštovani gospodine ministre, mi smo u stvari predložili da se ovaj član izmeni u tom smislu što će se definisati porodično-poljoprivredno gazdinstvo u pogledu ostvarivanja prava na subvencije. Smatrali smo da ovaj član 6. ne može da razdvaja socijalnu i ekonomsku kategoriju, odnosno socijalne i ekonomske mere onako kako je predloženo zakonom, zato što ovaj član zakona predviđa postojanje dve vrste poljoprivrednog gazdinstva, a to je komercijalno i ono koje nije komercijalno.
Dakle, ova kategorija nekomercijalnog porodičnog gazdinstva prosto ne postoji u zakonu na drugom mestu, ni u ovom članu 2. koji definiše značenja izraza tako nečega ne postoji. Evidentno je da prosto zakonodavac nije imao dovoljno sluha, smisla i ambicija da napravi razliku između socijalnog i ekonomskog. Provejava kroz ceo zakon da postoje određene intencije da se želi da se pospeši onaj komercijalni deo, ali očigledno da nema dovoljno sluha za onaj socijalni deo, za onaj veliki procenat poljoprivrednika, odnosno porodičnih gazdinstava koja funkcionišu negde na nivou egzistencijalnog minimuma. To je u stvari najveći procenat poljoprivrednih proizvođača i poljoprivrednih porodičnih gazdinstava koji funkcionišu u Srbiji i to ne sme da se izgubi iz vida.
Definitivno postoji jedan proizvodna greška u ovom zakonu kada se jasno ne definišu te dve kategorije. Jasno mi je da želite da pospešite poljoprivrednu proizvodnju, ali ne možete da gubite iz vida onaj drugi deo koji čini takođe sastavni deo jedne poljoprivredne proizvodnje.
Kada vi na ovaj demagoški način pristupate rešavanju problema, a to znači da unosite kao kategoriju, a da je nedefinišete, a da ni na koji način ne predviđate mere kojima ćete vi pomognete ta nekomercijalna porodična gazdinstva ostavljajući to ministarstvu i ministru, to samo znači da ostavljate to za neke bolje dane, za neku drugu priliku, ali ovaj zakon o podsticajima prosto ne smatra da treba da bude njegova sadržina.
Dakle, pored toga što nekako gubite potpuno iz vida te neke socijalne mere, a podsticaj bi trebao da reguliše i pitanje onoga koji želi da proizvodi, da napreduje, da doprinosi, ujedno bi trebalo da reguliše i one koji bez nekog podsticaja bi imali problema u funkcionisanju i u ostvarivanju onih osnovnih životnih uslova. Ukoliko oni imaju taj problem, pre ili kasnije će da stignu na neku drugu stavku ovoga budžeta kao neki socijalni problem. Hajde, odlučite se kako vi mislite da pomognete onom velikom procentu poljoprivrednih proizvođača koji nisu u mogućnosti, nisu u stanju da li zbog godina starosti, da li zbog male površine zemljišta koje obrađuju ili iz nekog potpuno trećeg ili petog razloga, nisu u stanju da budu komercijalni poljoprivedni proizvođači, odnosno komercijalna porodična gazdinstva.
Inače, za ovaj zakon je karakteristično i to da ostavlja da mere ruralnog razvoja budu u nadležnosti ministra, odnosno ministarstva. To se nekako kosi sa tim nacionalnim planom i programom ruralnog razvoja i prosto je neshvatljivo na koji način vi mislite i taj ruralni razvoj da dovedete na neki nivo koji će dati rezultate ukoliko se samo ministar ovlašćuje u dobrom delu, što se ovoga zakona o podsticaju tiče, da odlučuje u pogledu tog ruralnog razvoja. Dakle, jasne su te dve stvari koje predstavljaju ključni problem ovoga zakona o podsticajima.
Gospođo predsedavajuća, poštovani gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, mi smo predložili samo da se pojasne neke stvari kada se aplicira za podsticaje, odnosno za subvencije, pa bi bilo dobro da onaj ko podnosi određeni zahtev, određenu molbu u vezi toga, daju tačne podatke, odnosno da se obaveže na te tačne podatke, pogotovo što u stavu 2. ovog zakona su propisane posledice ukoliko se daju netačni podaci.
Hajde da preciziramo i ovaj stav 1. u smislu tačnih podataka. Prvo da ustanovimo obavezu za tačne podatke, a onda posle toga slede sankcije ukoliko su ti podaci netačni koji su dati. Dakle, radi se samo o jednom amandmanu koji bi želeo da pojasni jedan član ovog predloga zakona, da ne bi bilo lutanja oko svega toga.
Vi ne možete da propišete određene sankcije ukoliko prethodno niste utvrdili obaveze čije kršenje u stvari dovodi i do tih sankcija.
Mnogo šta je u pogledu ovog zakona nejasno i baš zbog toga bi bilo dobro da se malo ozbiljnije razgovara u vezi svih ovih predloga koji su dati kroz amandmane opozicije, a ne da se olako prelazi preko istih i da se daju neka obrazloženja za odbijanje amandmana koji prosto nemaju neki nacionalni osnov, odnosno utemeljenje.
Karakteristično je za ovaj zakon da je faktički preuzeo jedan dobar deo zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju, tako da se otprilike jedna trećina tog zakona obesmišljava, jer stupanjem na snagu ovog zakona prestaće da važe te odredbe koje su u koliziji sa postojećim zakonom. Zato se tu postavlja pitanje zašto mi u stvari donosimo jedan potpuno nov zakon koji jednim dobrim delom ulazi u nadležnosti već postojećeg zakona, umesto da smo taj zakon malo popravili, odnosno dali mu na kvalitetu kada se govori o podsticajima.
Jasno je da su ti podsticaji strašno bitni i jasno je koliko su subvencije za poljoprivredu bitne, ali mi nismo tu radi nekog marketinga ili radi neke priče - evo, mi smo napravili sad jedan potpuno nov zakon. Ne, mi smo tu, i tu sada govorim i o vladajućoj koaliciji, kao i o opoziciji u parlamentu, da donosimo kvalitetne zakone koji će imati jasan smisao. Često se dešava to da neke odredbe novog zakona se kose sa odredbama drugih zakona, pa da ne bismo dolazili u tu situaciju, da jedno ovako ozbiljnu materiju kao što su subvencije i podsticaji u poljoprivredi, onemogućimo činjenicom da je napisan jedan zakon koji na neki način stavlja ograde i granice na funkcionisanje, odnosno sprovođenje jednog drugog zakona koji je negde veoma sličan sa materijom kada se govori o Zakonu o podsticanju u ruralnom razvoju.
Hvala, gospođo predsedavajuća.
Poštovani gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, evo, postoji jedna rezervna varijanta. Mi smo predložili ovako amandmanom kako smo predložili, ali zaista postoji ta mogućnost da ministar bliže propisuje sadržinu i način vođenja registra podsticaja i baš u ovom članu 11. stoji to ovlašćenje ministra.
Malopre smo čuli da je ministar voljan nekim pravilnikom da to i reguliše, pa zaista očekujemo od ministra da svoje obećanje i održi, tim pre što ima za to ovlašćenje u ovom članu 11.
Inače, karakteristično je za ovaj predlog zakona da Ministarstvo bez saglasnosti Vlade odlučuje o mnogo, mnogo činjenica koje su bitne za ove podsticaje. Navodim da se to odnosi na čl. 3, 4, 6, 9. i 13. U članu 16. u stavu 5. i 6. je ministar ovlašćen. Isto tako, u čl. 18, 25, 26, 29, 31, 33, 35. i 37. Dakle, gospodine ministre, vi imate ogromna ovlašćenja. Vaše nadležnosti su zaista široko naglašene.
Inače, zakon ima 52 člana, zajedno sa prelaznim i završnim odredbama. Faktički, vi ste ovde gospodar svega onoga što se odnosi na davanje ili nedavanje podsticaja u poljoprivredi i u pogledu ruralnog razvoja.
Prema tome, kada se govori o javnosti, imate ovlašćenje da tu javnost dodatno ojačate sa određenim podacima koje ćete staviti na sajt. Zaista očekujemo od vas kao od jednog racionalnog ministra da u skladu sa ovim zakonom i postupi. Hvala.
Hvala vam, gospodine predsedavajući. Poštovani gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, jeste, stvarno sam ovlašćena po ovoj tački dnevnog reda.
Htela bih samo da pročitam obrazloženje zašto se…
(Predsedavajući: Samo da vas podsetim, molim vas, ako je potrebno, treba da nam dostavite to ovlašćenje, mi ga ovde nemamo.)
Dostavljeno je kada smo razgovarali u načelu i to ovlašćenje važi i za raspravu u pojedinostima.
Obrazloženje kojim je odbijen ovaj amandman, nas poslanika iz LDP, glasi – amandmane se ne prihvata iz razloga što je neophodno obezbediti jedinstvo poljoprivredne politike i mera koje se primenjuju za podsticaj razvoja poljoprivrede i ruralnog razvoja na celoj teritoriji Republike Srbije, kako bi svi poljoprivredni proizvođači pod istim uslovima bili u mogućnosti da koriste sredstva za podsticaje, odnosno kako bi bili ravnopravni u pogledu ostvarivanja prava na podsticaje u oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja, bez obzira na teritoriju na kojoj se nalaze, odnosno obavljaju poljoprivrednu proizvodnju.
Faktički, ovim obrazloženjem su iznete sve krucijalne zamerke koje mi imamo na ovaj zakon. Ne možete poljoprivredu Srbije da tretirate linearno. Drugačija je poljoprivreda u Vojvodini, drugačija u centralnoj Srbiji, a da ne govorimo o KiM, a podsećam vas, koalicionu većinu, da je u ovom parlamentu usvojena deklaracija koja daje onolike mogućnosti autonomije u kreiranju svih vrsta politika, pa između ostalog i politike u poljoprivredi na teritoriji KiM, pa je onda prosto nejasno zašto se, u stvari, pravi zamerka kada poslanici iz LDP kritikuju rešenja iz ovog predloga zakona, koji zakon u toj meri radi centralizaciju, radi uopštavanje, onemogućava da pokrajina Vojvodina i lokalne samouprave na mnogo jasniji i realniji način kreiraju politiku podsticaja na terenu, a pri tom se daju tolika ovlašćenja državnim službenicima, daje se mogućnost administriranju nekima koji ne razumeju kako to funkcioniše poljoprivreda u Subotici, kako u Kuršumliji, kako u Somboru, kako u Lazarevcu itd. Tu postoje ogromne razlike i kada govorimo o poljoprivrednoj politici, ona nije toliko jednostavna. Ona je mnogo kompleksnija od onoga kako se to ovim predlogom zakona u stvari misli kada se u ovoj formi daje na razmatranje ovom parlamentu.
Jako je bitno da mi poštujemo razlike, poštujemo one individualnosti koje ima svaki pojedinac, ali takođe i određene lokalne samouprave, pokrajine ili drugi delovi Republike Srbije. Samo tako što ćemo poštovati specifičnosti, samo u tom slučaju ćemo moći da razumemo šta je to što možemo da pomognemo, šta je to što možemo da favorizujemo, a šta je to što možemo da podstičemo na osnovu ovakvog jednog predloga zakona, kao što je Predlog zakona o podsticajima i ruralnom razvoju.
Poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, tokom ove rasprave se u stvari iskristalizovalo nešto da smo mi iz LDP bili u pravu kada smo podnosili amandman na jedan od prethodnih članova o kojima smo raspravljali jer je on u potpunoj vezi sa raspravom u vezi ovog amandmana. Tada smo postavili pitanje – da li zaista treba da se razdvoje komercijalna i nekomercijalna porodična poljoprivredna gazdinstva? Tada smo rekli koliko ovaj zakon ima jednu proizvoljnu grešku zato što u član 6. unosi taj pojam – nekomercijalnog porodičnog poljoprivrednog gazdinstva i rekli smo koliko će biti problema kod primene ovog zakona.
Međutim, s obzirom da ministar ima pravo i ovlašćenje da podzakonskim aktom, pravilnikom uredi način podsticaja koji će se isplaćivati tim nekomercijalnim porodičnim poljoprivrednim gazdinstvima, onda ostaje mogućnost da će se u nekom doglednom vremenu odlučivati i o tim subvencijama koje bi trebalo da dobiju ova poljoprivredna gazdinstva koja nisu u mogućnosti da izađu na tržište i da tržišno posluju. Kad god da se donese neki zakoni mora da se razmišlja u nekom kontekstu.
Podnoseći amandman upravo smo na taj način razmišljali, računajući sa tim da pitanje socijalnog aspekta poljoprivredne proizvodnje treba da bude predmet nekog drugog zakona i to jeste demagogija ukoliko nekomercijalno porodično poljoprivredno gazdinstvo bude predmet ovog zakona.
Prema tome, čim mi danas raspravljamo o tome da li neko ima dve krave i da li ima pravo na subvencije sa dve krave, onda to već predstavlja neki problem koji će još više da se namnoži tokom primene ovog zakona. Prema tome, s obzirom da ministar ima ta silna ovlašćenja, bukvalno, da vodi agrarnu politiku u pogledu davanja ili uskraćivanja podsticaja, odnosno subvencija poljoprivrednicima, mislim da je tokom ove rasprave mogao da shvati u kojoj meri postoje otvorena pitanja oko toga kako dati podršku onim porodičnim poljoprivrednim gazdinstvima koja nisu spremna, nisu u mogućnosti da posluju i da proizvode po nekim tržišnim kategorijama i standardima.
Ministar je preuzeo na sebe ogromnu odgovornost kada je prihvatio da predlaže ovakav zakon i da obrazlaže efikasnost tog zakona i kada je u tom svom izlaganju izneo sve one planove i programe koji predstavljaju agrarnu politiku koja će ovo ministarstvo da vodi time što je faktički, na jako širok način, preuzeo mogućnost da odlučuje o podsticajima, a pri tom je budžet toliko siromašan, toliko se nema para i toliko je ograničena mogućnost da se novčano pomogne poljoprivredi.
Zaista treba da se vodi računa o tome u kojoj meri smo spremni da preuzmemo odgovornost kada se predlaže zakon i u kojoj smo meri spremni da do kraja taj zakon i realizujemo. Očigledno je da će biti problema sa realizacijom ovog zakona, a pogotovo ukoliko ministar poljoprivrede ne bude u neko kratko, dogledno vreme odlučivao na koji način dati podršku ovim poljoprivrednim gazdinstvima koji nisu komercijalni i ne rade za tržište.
Hvala vam gospodine predsedniče. Javljam se i reklamiram član 106. Poslovnika, s obzirom da se prethodni govornici nisu držali tačke dnevnog reda i nisu opomenuti da se vrate na tačku dnevnog reda.
Očigledno da se radi o odbrani jednog projekta, i to jednoj odbrani koja sledi pre nego što se uopšte i taj projekat nađe na dnevnom redu Vlade, odnosno ovog parlamenta.
Bilo bi dobro da se u vezi ovog kanala Morava-Vardar-Egejskog mora kaže jedna konkretna činjenica, a to je da je Srbija upravo…
(Predsednik: Ali ne u povredi Poslovnika, pošto time povređujete Poslovnik. Dakle, nemojte govoriti o detaljima nečega. Možete govoriti o povredi Poslovnika, da sam ja ili bilo ko od predsedavajućih povredio Poslovnik, ali nemojte govoriti o detaljima iz rasprave, jer na takav način zloupotrebljavate Poslovnik i kršite ono što reklamirate i sami.)
Govorim o povredi Poslovnika, jer kada se govori o povredi Poslovnika, mora da se istakne da je ova država krajem 2012. godine dugovala 17 milijardi evra…
(Predsednik: Ne može se govoriti o tome u povredi poslovnika, pošto dugovanja države nemaju nikakve veze sa povredom Poslovnika.)
… A sa ovim dodatnim evidentnim zaduživanjima…
(Predsednik: Molim vas, imate različite načine, mogli ste se prijaviti o tački dnevnog reda, mogli ste iskoristite svoje pravo na bilo koji način. Molim vas, ne zloupotrebljavajte institut povrede Poslovnika, jer će to onda otvoriti raspravu u kojoj svaki od poslanika može govoriti dva minuta o bilo čemu šta mu padne na pamet, a to stvarno ne mogu da dozvolim, jer Poslovnik me obavezuje da vodim sednicu na način da to ne dozvoljavam.)
Kada god je neprijatna tema, vi jednostavno isključite mikrofon poslanicima…
(Predsednik: Ne, to nije neprijatna tema. Vi imate pravo da govorite, ali vas molim da se prijavite za reč.)
Upravo sam govorila o tome da se nisu držali tačke dnevnog reda. Govorili su o tom kanalu, a pri tom to nije predmet današnje rasprave. Je li tako? Nisu rekli neke konkretne stvari u vezi tog kanala.
(Predsednik: To sam više puta istakao i u tome vas podržavam. Molim sve narodne poslanike da se pridržavamo dnevnog reda. Tu vas zaista podržavam 100%.)
Kada god se radi o neprijatnoj temi, poslanik se očigledno prekine, isključi se iz elektronskog sistema, a u svakom slučaju niste opomenuli prethodne govornike da se drže teme.
Hvala vam, gospodine predsedniče. Znam da neprijatna istina zna da boli. Kada opozicija govori neprijatno, onda jeste jedini način da to prekinete da oduzmete reč poslaniku.
Reklamiram čl. 110. i 27. Dakle, član 110, a vi u stvari vodite ovu sednicu i predsedavate njome, vi po članu 110. imate pravo da izreknete meru oduzimanja reči. Tog momenta kada vi isključite poslanika iz elektronskog sistema, vi ste njemu oduzeli reč. Međutim, da biste vi nekome oduzeli reč, prethodno morate da ispunite određene uslove, odnosno prva opomena, druga opomena. Mera oduzimanja reči je tek treća radnja na koju ste vi ovlašćeni po članu 110. ovog poslovnika.
Prema tome, ako vašim ušima ne prija ono o čemu govore poslanici LDP, to je vaša lična stvar, ali vi kao predsedavajući na sednici parlamenta i te kako trebate da se starate o poštovanju i primeni Poslovnika.