Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Judita Popović

Judita Popović

Liberalno demokratska partija

Govori

Gospodine predsedavajući, predsedništvo, gospođo ministarka i dame i gospodo poslanici, radi se samo o jednoj reči, da li je potrebna "saglasnost" ili samo "mišljenje". Ta jedna reč može da ima velike posledice u pogledu daljeg rada te specijalizovane jedinice u saradnji sa javnim tužiocem. Radi se o jednoj veoma osetljivoj i specifičnoj problematici gde je potrebna tesna saradnja između dva organa, dakle, specijalizovane jedinice policije i javnog tužilaštva. Ukoliko se rukovodilac te specijalizovane jedinice postavlja samo sa mišljenjem javnog tužioca, to ne mora da znači da je ministar u obavezi i da prihvati negativno mišljenje javnog tužioca, pa može da se desi da se kao rukovodilac jedinice postavi neko sa čijim postavljenjem se javni tužilac ne slaže.
Prema tome, morali bismo da izbegnemo takvu moguću situaciju, pa zaista ne vidim razlog zašto se ta jedna jedina reč ne bi unela u zakon, pogotovo zato što pročitavši obrazloženje Vlade koje glasi da se rukovodioci tih specijalizovanih jedinica postavljaju samo uz mišljenje tužioca, a ne i uz saglasnost...
Prema tome, šteta ne bi bila nikakva ali bi korist bila prilično velika za slučaj da nastane neki sukob, odnosno nerazumevanje i nesaglasnost između ta dva bitna organa za borbu protiv organizovanog kriminala i oduzimanje imovine stečene tim kriminalom. Liberalno-demokratska partija je ovaj amandman podnela upravo iz tog razloga, da racionalizujemo i poboljšamo budući rad ovih organa.
Gospodine predsedavajući, gospođo ministarka, dame i gospodo poslanici, radi se o tome da jeste drugim zakonima predviđeno da se traži samo mišljenje, ali to automatski ne isključuje mogućnost da se u ovaj zakon unese ta odredba da se traži saglasnost. Dakle, mišljenje ne isključuje saglasnost, a već sam obrazložila zašto je potrebno da se da ta saglasnost. Dakle, ako hoćemo da naši organi sarađuju, da ta saradnja ima neke rezultate, onda bi trebalo da vodimo računa o tome da tu buduću saradnju omogućimo i pojednostavimo.
Da je i kod vas postojala dilema u vezi sa tim govori ta omaška koja je napravljena.
Prema tome, smatramo da ne isključuje mogućnost drugi način regulisanja postavljanja tog rukovodioca kroz druge zakone, što se mišljenja i saglasnosti tiče.
Zaista nema nikakve prepreke, niti to predstavlja neki problem da se sad, pored tog mišljenja, zatraži i saglasnost. Rekla sam, štetno nije, a može biti od velike koristi.
Poštovani predsedavajući, predsedništvo, gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, opet se vraćamo na ovaj član 7. zakona. Tako kratka odredba, a tako problematična. Taj član zakona, u stvari, omogućuje neograničenu moć i upliv izvršne vlasti, a to je ministar unutrašnjih poslova, u sprovođenje tog zakona, odnosno u realizaciju krajnjeg cilja zbog kojeg mi taj zakon i donosimo.
U čemu se sastoji ta mogućnost da ministar unutrašnjih poslova toliko bitno utiče na sve moguće indikacije sprovođenja tog zakona? Ministar unutrašnjih poslova je član Vlade, dakle izvršne vlasti. Mi znamo ko formira Vladu – većina, odnosno partije koje su na vlasti.
Dakle, ukoliko se ovaj zakon bavi i organizovanim kriminalom, a zakon predviđa da se oduzima imovina koja je posledica bavljenja tim krivičnim delom, odnosno organizovanim kriminalom, u tom slučaju postoje velike mogućnosti da sama ta izvršna vlast, dakle Vlada, utiče poprilično na to koja će se imovina, kada i od koga oduzeti. Taj organizovani kriminal je upravo iz tog razloga i organizovan, zato što ga ne vrše obični kriminalci, nego kriminalci u sadejstvu sa jednim delom ljudi na vlasti, dakle ljudi koji su i politički angažovani.
Prema tome, dati ovlašćenje ministru unutrašnjih poslova da određuje i reguliše ko će biti rukovodilac takve specijalizovane jedinice zaista znači dati previše ovlašćenja nekome ko može biti i direktno zainteresovan za sprovođenje određenog postupka prilikom oduzimanja imovine stečene krivičnim delom.
Prema tome, mi i dalje ostajemo pri tome, što je i suština ovog amandmana gospodina Vladana Batića, da se i republički tužilac uključi u postavljanje ključnog čoveka. Ključni čovek - zašto? Zato što je onaj operativac koji je desna ruka i tužioca i suda u sprovođenju tog zakona o oduzimanju imovine stečene krivičnim delom, u stvari, rukovodilac specijalizovane jedinice.
Mi imamo poprilično loša iskustva sa tim raznoraznim specijalizovanim jedinicama, pa bi bilo dobro da ponekad kada predlažemo zakone vodimo računa o tome da ne omogućimo prevelika ovlašćenja tim specijalizovanim jedinicama.
Jedan od tih načina je upravo to kako se postavlja rukovodilac, a to je putem ministra unutrašnjih poslova, organa vlasti, i to izvršne vlasti.
Poštovana predsedavajuća, predsedništvo, gospođo ministarka, dame i gospodo poslanici, pretpostavljamo da su dva razloga za donošenje ovog zakona o oduzimanju imovine stečene krivičnim delom. Jedan razlog bi bio taj što bi naša država trebalo da harmonizuje svoje propise sa propisima EU.
Dakle, radi približavanja EU preporučljivo je i potrebno je, mi to podržavamo, da se donose takvi propisi u ovoj državi koji bi predupredili sve moguće vrste organizovanog kriminala i slične vrste kriminogenih radnji koje definitivno upropaštavaju ovo društvo, zajednicu i našu privredu. Prema tome, imamo dobar razlog da se zakon donese.
Drugi razlog, koji se izvodi iz ovog prvog, jeste da bismo omogućili i dali neke tehničke pretpostavke za uspešnu borbu protiv te specifične vrste kriminala, a to je taj organizovani kriminal. To je u redu i to LDP podržava.
Dakle, oba ta razloga su značajna, bitna i to je sve u redu.
Međutim, ne vidimo zašto je problem da se u član 11. unese jedna odredba, jedan stav koji bi rekao da direktor ne može biti član političke stranke. Smatramo da pozivanje na postojanje odredbe u jednom opštem zakonu, koji je opšti u odnosu na ovaj posebni zakon, koji uređuje taj sukob interesa državnih činovnika, u vezi sa političkim partijama, nije valjano obrazloženje i nije razlog da se u ovom zakonu striktno i jasno ne naznači da direktor ne može biti član bilo koje političke partije.
Time mi, u stvari, na neki način dozvoljavamo mogućnost zloupotrebe bilo koje političke partije koja jednog dana bude na vlasti. Dakle, ne isključujem ni političke partije koje će biti na vlasti kada se ovaj zakon donese.
Dakle, postoji ta mogućnost da se zloupotrebe te činjenice u vezi sa političkom pripadnošću direktora, ali već sama ta mogućnost otežava prihvatanje ovog zakona i stvara neku sumnju da li mi ovaj zakon donosimo zaista ozbiljno i da li zaista ozbiljno mislimo da ga primenjujemo. Ne valja da političke partije imaju kontrolu i mogućnost upliva u ovakve zakone i u sprovođenje ovakvih zakona.
Prema tome, ne postoje ni formalni ni suštinski razlozi koji bi preporučili da se ovaj amandman ne usvoji. Ovim apelujem da se amandman grupe narodnih poslanika Liberalno-demokratske partije usvoji.
Poštovana predsednice, predsedništvo, dame i gospodo, ističem povredu Poslovnika, i to čl. 103, 104. i 105, iz sledećih razloga.
Ako pogledate na ovaj monitor videćete da je u sali prisutno 96 poslanika od 250 - toliko o ozbiljnosti pristupa celoj ovoj priči oko skupštinskih rasprava o dnevnom redu. Kao sledeće, od 10,00 sati, a sada je pola dvanaest, prilično je veselo u ovoj sali - prepucavanja, doskočice, žirafe i raznorazne teme su dominantne.
Zaista možete lično da verujete da u ovoj državi nema ozbiljne javnosti, da ovaj narod ne zna šta se dešava ovde i šta radimo kao poslanici. Međutim, ipak vas upozoravam na to da je ta javnost, da su ti građani nas sve birali kao svoje predstavnike u ovo najviše vrhovno zakonodavno telo i to ću stalno da ističem kad god budem izlazila za ovu govornicu, da je ovo vrhovno zakonodavno telo.
Vladajuća većina, pored toga što ima privilegije, ujedno ima i odgovornost, a odgovornost upravo proističe iz toga što ima većinu, ima vlast, dakle, kreator je politike. Prema tome, zamolila bih vas da zaista krenemo da radimo, da radimo ono zbog čega i sedimo u ovoj sali.
LDP je pokrenula neka ozbiljna pitanja još juče, da su to životna pitanja, da su ozbiljna, da nisu nimalo naivna potvrđuje i činjenica da je na naš predlog zakazan Odbor za finansije i da je pozvan guverner, nažalost samo guverner. Prema tome, predlažem da se sednica prekine i u 12 sati je taj Odbor za finansije. Kada završi svoj rad možemo da nastavimo da radimo, jer očigledno ovakvom dinamikom, ovakvim pristupom celoj današnjoj problematici mi nećemo uraditi ništa.
Gospođo predsednice, dame i gospodo, gospodine ministre, LDP glasaće za zakon o strancima u načelu. Smatramo da je odlično što je posle 28 godina napokon stigao na red i ovaj zakon. Podsećamo da je Zakon o strancima, koji je još uvek na snazi, zakon bivše države SFRJ i donet je 1980. godine.
Dobro je što ovaj zakon predstavlja harmonizaciju sa procedurom, propisima Evropske unije, dobro je što ovim zakonom u stvari mi osavremenjujemo i naš propis, dakle, propis koji reguliše zakonski odnos prema strancima.
Međutim, nije dobro to što očigledno, čim se spomenu stranci, kao uslovni refleks se pojavljuje problem oko državne bezbednosti, javnog poretka i odmah se pristupa zakonskoj regulativi da bi se taj javni poredak, državna bezbednost, zaštitili od stranaca.
U čemu je tu problem?
To je problem stare nomenklature, starog odnosa, zastarelog odnosa prema svetu, to je ksenofobičan odnos prema svetu. To dokazuju i ova dva člana 75. i 76, o kojima je dosta rečeno i ti članovi bi mogli na neki način da se i urede da stvarno budu, što se standarda tiče, savremeni, ukoliko bi se prihvatili amandmani LDP.
Oni se pre svega odnose na prijavljivanje stranaca i na prikupljanje podataka o strancima. Smatramo da nema nijedan realan razlog i opravdanje da se prijavljuju stranci odmah, bukvalno to je odmah, dvanaest sati je zaista kratko vreme, a neprijavljivanje stranaca drakonski se kažnjava od pet do 25.000 za fizička lica, a od 20 do 100.000 dinara za pravna lica.
Pri tome, pravna lica se kažnjavaju u sledećem izvršavanju tog prekršaja sa zabranom čak i delatnosti, što zaista smatramo da je preterano, jer ne vidimo razloga zašto bi se to tako uradilo i regulisalo i tako kažnjavalo. Nešto što smo malopre čuli da je predlagač bio prinuđen da ove odredbe na taj način reguliše s obzirom da nema neke tehničke uslove i nema neke kadrove koji bi mogli da te strance evidentiraju još prilikom prelaska granice, kako je to u ovim susednim državama oko nas.
Prema tome, zaista ne vidimo razloga što se ti amandmani LDP ne bi usvojili i zašto mi nismo mogli da postignemo neki dogovor i konsenzus oko svega toga još pre predlaganja ovog zakona.
Što se tiče prikupljanja podataka o ličnosti kad su u pitanju strancima, mislimo da je i to potpuno nebitno, jer automatsko preslikavanje nekih zakonskih rešenja iz stranih zakona naše domaće zakonodavstvo često ne rezultira odgovarajućim rešenjima, pa prema tome i taj način rešavanja prikupljanja podataka je potpuno nepotreban.
Napominjem da će LDP glasati za ovaj zakon.
Zahvaljujemo.
Narodni poslanik Nikola Žutić.
Po Poslovniku, narodna poslanica Olena Papuga.
Replika, izvolite.
Narodna poslanica Milica Vojić-Marković.
Narodni poslanik Milan Avramović.
Hvala vam.
Ima reč narodni poslanik Nikola Lazić (poslanici traže pauzu).
Pauza će danas biti od 15,00 do 16,00 časova, tako bih vas zamolila da nastavimo da radimo, zato što je predsednica Skupštine trenutno zauzeta. Zato smo odlučili da pauza bude od 15,00 do 16,00 časova, sada najavljujemo.
(Vjerica Radeta, sa mesta: Morate pauzu da date sada, jer danas je četvrtak i gospodin ministar Dačić neće biti ovde u 15,00 časova.)
Nažalost, ipak se opredeljujemo za taj termin od 15,00 do 16,00 časova.
Ima reč narodni poslanik Branislav Đokić. Nije tu.
Narodna poslanica Gordana Paunović.
Reč ima poslanik Vladan Jeremić.
Narodni poslanik Srboljub Živanović.
Ovim zaključujem zajednički načelni pretres o Predlogu zakona o strancima i Predlogu zakona o zaštiti državne granice.
S obzirom da imamo dva poslanika koji su prijavili reklamiranje Poslovnika...
Odustajete. Zahvaljujem.
Ovim vas obaveštavam da je pauza do 16,30 časova.
(Posle pauze – 16.30)