Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Judita Popović

Judita Popović

Liberalno demokratska partija

Govori

Hvala vam, gospodine predsedniče.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se povodom čl. 27, 103. i 107. ovog Poslovnika. Kao što je potpredsednik Skupštine propustio da mi da odgovor kada sam reklamirala Poslovnik, vi ste ponovili istu tu stvar, kada mi niste odgovorili na to da li je povređen Poslovnik time što nisam dobila odgovor? Prosto, ponovili ste grešku vašeg prethodnika za predsedavajućim stolom.
Jako je bitno da se poštuje dostojanstvo ovog parlamenta i dostojanstvo ovih poslanika koji govore o povredama Poslovnika, ukoliko već predsedništvo ne poštuje odredbe Poslovnika. Jako je bitno da ovaj parlament napokon čuje kada i gde je održana ta sednica predlagača, članova svih predlagača ovoga zakona o javnim nabavkama i kada su oni, u stvari, doneli odluku o tome koji će se od amandmana usvojiti a koji neće?
Jako je bitno da poštujući sve ono na šta vas obavezuje Poslovnik, između ostalog, i obaveštenje koje ste dužni da date poslanicima, zatražite od predlagača da se izjasni kada i gde je održan sastanak u vezi predloženih amandmana na Predlog zakona o javnim nabavkama?
Hvala, gospodine predsedniče.
Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram Poslovnik, član 103. stav 6. i član 27. Dakle, malopre kada sam reklamirala Poslovnik, odgovorili ste mi tako što mi u stvari niste dali odgovor na to da li je Poslovnik povređen. To prosto po Poslovniku nije moguće. Pritom mi niste omogućili da se izjasnim o tome da li tražim da se u danu za glasanje parlament izjašnjava o tome da li je došlo do povrede Poslovnika.
Dakle, bukvalno ste mi uskratili jedno pravo koje imam u smislu člana 103. stav 6. ovog poslovnika. Ovde jedno sat vremena raspravljamo o paralelnim stvarima. Mi se uopšte ne razumemo. Mi tražimo neke konkretne stvari koje su predviđene Poslovnikom. Tražimo da se utvrdi i da se kaže da li je povređen Poslovnik od strane predsedavajućeg ili predsednika parlamenta, a tražimo i da se izjasne ovi predlagači zakona da li je održan sastanak tih 138 članova predlagača ili nije, ako jeste, gde i kada, s obzirom da nedostaje mišljenje o jednom amandmanu.
Predlažem vam da odredite pauzu, da se nekako skupite i da onda dogovorite oko tog amandmana. Dakle, možemo sada da sumnjamo da li je uopšte i došlo do bilo kakvog sastanka, dogovaranja, da li je uopšte došlo do usaglašenog mišljenja, jer ako kažete da 138 poslanika potpisuju jedan predlog zakona, valjda oni i odlučuju o tome da li će usvojiti ili neće usvojiti neke izmene koje su amandmanom predlagane.
Naravno da želim.
Hvala vam, gospodine predsedniče.
Dame i gospodo narodni poslanici, podsetila bih vas da je ova skupština odlučivala o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika i da je Krivični zakonik ustanovio jedno novo krivično delo, a to je krivično delo zloupotrebe u postupku javnih nabavki. Dakle, postoji jedno novo krivično delo. Međutim, očigledno da predlagač ovog zakona nije uzimao u obzir postojanje tog novog krivičnog dela i zato ga nije uneo u predlog ovog člana 75.
Pročitala bih vam, da bi bilo mnogo jasnije, o čemu se u stvari radi kada mi predlažemo da se ovo krivično delo označi kao jedan od dokaza koji su nužni i potrebni da se o njima ponuđač, odnosno naručilac izjasni. To glasi ovako – ponuđač u postupku javne nabavke mora dokazati da on i njegov zakonski zastupnik nije osuđivan za neko od krivičnih dela kao član organizovane kriminalne grupe, da nije osuđivan za krivično delo protiv privrede, krivično delo protiv životne sredine, krivično delo primanja i davanja mita, krivično delo prevare. Ovde samo nedostaje krivično delo zloupotrebe u javnim nabavkama. Dakle, jako je bitno da se i to unese.
Obrazloženje zašto ove izmene koje smo mi tražili nisu usvojene glasi na sledeći način – Amandman se ne prihvata jer je predloženim rešenjem obuhvaćeno i krivično delo zloupotrebe, odnosno u postupku javne nabavke krivična dela protiv privrede. Dakle, pretpostavlja se da će naručilac moći sam da proceni da li se neko krivično delo može svrstati u krivična dela privrednog karaktera. Zašto ste onda posebno napomenuli da se ovde mora dokazivati da nije neko osuđivan i za prevaru i za davanje i primanje mita itd? Ako se već radi o jednom tako ozbiljnom zakonu kao što je ovaj zakon koji je na današnjem dnevnom redu, u tom slučaju valjda bi bilo dobro da se krivično delo koje se konkretno odnosi na svaku vrstu zloupotreba, a protiv kojih se vi i borite, unese kao sastavni deo ovog člana 75. stava 2. predloženog zakona.
Hvala vam, gospodine predsedniče.
Dame i gospodo narodni poslanici, suština našeg amandmana je da se zaštiti ponuđač od naručioca, odnosno od mogućih zloupotreba naručioca, tako što bi se naručilac vezao da u roku od osam dana obavesti ponuđača da odustaje ili menja svoje mišljenje u vezi već ranije date ponude. Pri tome, predviđa se rok od 30 dana za otklanjanje svake vrste štete.
Odgovor predlagača zakona je da je to nepotrebna birokratizacija. Ne bih se složila s tim, s obzirom da iako već postoji neko rešenje u zakonu, u smislu nadoknade štete ponuđaču za eventualne zloupotrebe ili propuste naručioca, ipak ostaje veliki prostor da ponuđač ostane u nekoj vrsti štete. Jer, danas je jako teško ostvariti bilo kakvo svoje pravo pred nadležnim organima, odnosno pred sudovima.
Zato, ukoliko se nekako omeđi ta obaveza naručioca, u smislu davanja odgovora i izveštavanja ponuđača, i u smislu njegove obaveze da nadoknadi štetu, stvar će biti mnogo jednostavnija za bilo koje dalje postupke. To bi, u stvari bilo preliminarno izjašnjavanje naručioca da prihvate tu štetu, da nadoknadi ili jednostavno smatra da nije došlo do štete njegovom krivicom. To bi bila jedna pomoć samom sudu i sudskom postupku i znatnije bi ubrzao taj neki postupak da ponuđač ostvari svoje pravo.
Ne treba izbegavati mogućnost da se neke stvari na ovaj način, racionalan način, reše. Šta više, treba im dati podstreka, makar taj podstrek dolazio i iz amandmana opozicije. Prema tome, ne bi bilo loše da još jednom razmislite o tome da li želite da se ceo taj postupak oko javnih nabavki racionalizuje ili ne.
Hvala vam gospodine predsedavajući.
Dame i gospodo narodni poslanici, odlično je što je ovaj zakon sada na dnevnom redu odmah iza Zakona o javnim nabavkama o kojima smo raspravljali u prethodnoj tački. Oba zakona imaju jednu zajedničku crtu, a to je da nijedan od ovih zakona ne predlaže Vlada. Međutim, za razliku od ovog zakona koji predlaže Pokrajinska skupština, gde Vlada ne samo što razmatra celokupan zakon, nego ujedno i daje neke amandmane, a šta više razmatra i amandmane koji su pretežno dali poslanici vladajuće koalicije.
Vlada, šta više, predlaže da se devet amandmana na 21. član Zakona usvoje. Za razliku od Zakona o javnim nabavkama, gde se Vlada uopšte nije nigde pojavila, kao bitan kontrolor, učesnik, ili na bilo koji način da se izjasni o tom zakonu.
Napominjem da se radi o zakonu gde je predlagač istakao da se očekuje benefit od 600 do milijardu evra, kada se taj zakon usvoji.
Dakle, jako je bitno da se u stvari ustanovi šta se to desilo od rasprave u načelu do danas, da se na primer ovakav amandman na član 3. zakona, koji predlaže uvođenje prava veta, usvoji, odnosno predlaže usvajanje od strane Vlade Republike Srbije.
Dakle, to je jako bitno kada vi uvodite ovaj institut prava veta, prilikom upravljanja i odlučivanja, a članom 7. i 8. ista ta Vlada se izuzima iz finansiranja Razvojnog fonda.
Hvala vam gospodine predsedavajući.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine predsedniče pokrajinske Skupštine, jeste, to ste dobro primetili. Postoji jedan problem u Srbiji i pogotovu se na ovim zakonima koji su danas na dnevnom redu, jako dobro stvari vide.
O čemu se radi? Ovde se ustvari napušta metodologija sporazumevanja, a uvodi se pravo jačeg. Dakle, postojao je jedan sporazum između pokrajinske i republičke Vlade. Dakle, Utanačene su određeni uslovi. Utanačene su određene stvari, koje će ovde u ovom parlamentu da se rasprave i da se usvoji jedan novi zakon, koji se tiče Razvojnog fonda Pokrajine Vojvodine.
Međutim, šta se dešava? Polovina tog zakona se faktički menja jednostranom voljom jedne od ugovornih strana. Šta vam je to, nego pravo jačeg. Prosto, ona druga strana nema mogućnosti da na to reaguje. Vlada Republike Srbije je pokazala koja je ovde strana jača.
Ako vi imate u takvom jednom dvostranom pravnom poslu pravo jačeg, u tom slučaju vi nemate potrebu više da se dogovarate. Vi tada nemate više iluzija o tome ko će u tom dogovaranju ustvari da ostvari benefit i ko će tu da pobedi? To je, dozvolićete, ukoliko radite na tome da pravite pravnu državu, ukoliko zaista se trudite oko toga, obraćam se, normalno, skupštinskoj većini, da poštujete pravni poredak, u tom slučaju imate problem, jer pravo jačeg prosto ne može da bude deo pravnog poretka.
Po Poslovniku, član 164. Kako smo počeli radni dan tako smo i nastavili i verovatno ćemo tako i da završimo. Pažljivo sam slušala kada ste čitali i napomenuli amandman gospođe Katarine Rakić na član 5. Predloga zakona. Međutim, u mišljenju Vlade ne postoji mišljenje o tom amandmanu. Ne znamo kakav je stav Vlade o tom amandmanu. Jeste da imamo mišljenje Odbora za privredu, regionalni razvoj i trgovinu. Međutim, to prosto nije dovoljno. Zašto se o nekim amandmanima daje mišljenje, o nekim amandmanima ne daje. Moramo da ustanovimo jednu praksu za ubuduće. Da li nama uopšte treba taj institut mišljenja Vlade? To je pitanje.
Javljam se po Poslovniku. Dakle, član 164. Mišljenje Vlade ne postoji o ovom našem amandmanu na član 10. Očigledno postoji jedna sistemska greška kod ove vlade kada treba da daje mišljenje, pa očekujem da se malo uozbilji ova vlada kada sarađuje sa parlamentom i da ubuduće ne ponavlja ovakvu vrstu grešaka.
Hvala vam, gospođo predsedavajuća.
Dame i gospodo narodni poslanici, radi se o tome da smo mi zaista želeli da se u stvari ovaj zakon povuče iz procedure, zato što smo svesni posledica koje će nastupiti ukoliko ovaj zakon bude usvojen, odnosno, ukoliko vladajuća koalicija bude u ovom parlamentu glasala za ovaj zakon.
Mi to nismo mogli na drugi način da postignemo, odnosno, nismo mogli na drugi način da podnesemo amandmane nego samo tako da se svaki pojedinačni član ovog zakona, kao i svih ostalih zakona koji su danas na dnevnom redu, jednostavno brišu. To nije ništa neobično, to se već dešavalo u parlamentu, to jesu radili pravni prethodnici stožerne stranke koja je danas na vlasti i to je prosto legitimno. Mi na to imamo pravo.
Međutim, vi prosto nemate pravo na to da tu spiralu zaduživanja samo nastavite da gradite. Dakle, nemate pravo da ovu državu još više zadužujete i nemate pravo da obrazloženje za to nalazite u propustima nekih prethodnih vlada. Sada ste vi na vlasti, vi morate da preuzmete tu odgovornost. Vi ste ti koji ste potvrdili mandat starom-novom direktoru "Srbijagasa", vi ste ti koji govorite, malo po kuloarima, malo po medijima, malo po žutoj štampi, da nešto niste zadovoljni sa menadžmentom "Srbijagasa". Međutim, faktički, ništa ne preduzimate. Dakle, ostaje na čelu "Srbijagasa" čovek koji je i u prethodne četiri godine bio direktor. Ponovo će da vodi tu veliku kompaniju.
Nastavljate zaduživanje. Mi u ovom obrazloženju zakona nismo videli nijedan, apsolutno nijedan jedini argument koji govori u prilog tome zašto i kako mislite da će da se poštuje namena kredita za koji se garantuje.
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, zaista neću da dužim. Kolege Ostojić i Đurić su dosta govorili o tome koliko su visoko zadužena ova javna preduzeća, odnosno privredna društva i zaista ne treba više ništa dodati o tome.
Međutim, ne mogu da ostavim bez komentara ovaj član 4. U stvari, to je to regresno pravo države prema svim ovim dužnicima, odnosno onima koji su uzeli kredite, a uopšte ne nameravaju da ih vrate, niti mogu da ih vrate. Čuli smo zašto ne mogu te kredite da vrate.
Dakle, trebalo je da se izostavi iz Predloga zakona ovaj član 4, kao što je trebalo da se izostavi iz svih ovih ostalih zakona to regresno pravo države. Zaista je pravo vreme da prestanemo da se foliramo. Radi se o visoko zaduženim javnim preduzećima i privrednim društvima i trebalo bi malo ozbiljnije da pristupimo pisanju ugovora, ako ništa drugo. Ako već prihvatamo tu obavezu da se iz budžeta finansiraju sve nesposobnosti tih javnih preduzeća, hajde onda da onaj koji piše te predloge zakona da vodi računa o tome da će država da vraća, odnosno budžet Srbije, odnosno svaki građanin ponaosob.
Tri kredita od ovih koji su danas na dnevnom redu se tiču tekuće likvidnosti. Dakle, tri kredita stupaju na snagu sledećeg dana od dana objavljivanja.
Šta još više reći o ovim kreditima? Mislim da je sve rečeno večeras, ali se uglavnom nastavlja zaduživanje.
Hvala vam, gospođo predsedavajuća.
Poštovana gospođo ministarko, poštovani predstavnici Vlade i poštovani predstavnici Pokrajinske skupštine, dame i gospodo narodni poslanici, za veoma kratko vreme po drugi put raspravljamo o jednom zakonskom predlogu koji potiče od Pokrajinske skupštine, ali dok je onaj prvi zakon usvojen, odnosno usvojen je prvobitno nakon glasanja skupštinske većine, pa brzopotezno je ponovljeno glasanje i krajni skor je taj da zakon nije usvojen, protivno članu 126. Poslovnika.
Ovaj novi Predlog zakona iz Pokrajinske skupštine, ima jednu tendenciju da postane, takođe, problematičan i skandalozan. Mislim da je to najodgovarajući termin koji mogu da koristim kada govorim o raspravama o predlozima zakona koji dolaze iz pokrajine Vojvodine, jer očigledno će ovaj zakon biti usvojen, ali neće biti u formi u kojoj je predat.
Ovaj zakon je, u stvari, rezultat jednog sporazuma Pokrajinske i Republičke Vlade. Ako je rezultat jednog sporazuma, valjda su oni koji su se sporazumevali i dogovorili odlučili šta žele ovim zakonom, pa je zaista čudno što se, u međuvremenu, Vlada nešto predomislila, pa predala dva amandmana, pa su se neki poslanici vladajuće koalicije dosetili da daju neke amandmane.
Sve to govori i ukazuje na jednu činjenicu, da kada god se razgovara ovde o predlozima zakona koji dolaze iz Pokrajinske skupštine, u stvari, nisu tema na dnevnom redu ti zakoni, nego je tema odnos Srbije prema Vojvodini, odnos Republike prema Pokrajini, odnos centralne vlasti prema decentralizaciji države. Kada se pogleda kakav je rezultat svih tih odnosa, rezultat nikako ne može da se nazove pozitivnim.
Kada smo govorili o tome da bi trebalo da se na dnevnom redu ovog parlamenta nađu i predlozi zakona koji stižu iz Pokrajine Vojvodine, nismo mislili na ovu vrstu odnosa parlamenta, na odnos Skupštine Republike Srbije, odnosno Vlade prema inicijativama koje dolaze iz Pokrajine.
Postoji neka ironija u činjenici što se danas raspravlja objedinjeno o ovom predlogu zakona o Razvojnom fondu AP Vojvodine i o četiri garancije za kredite za privredna društva, odnosno javna preduzeća. U čemu se sastoji ta ironija? Sastoji se, faktički, u tom obrazloženju koji je dat u ovom predlogu zakona o Razvojnom fondu AP Vojvodine, gde se kaže da ovaj zakon ima ambiciju da zaštiti i očuva stabilnost finansijskog sistema Republike Srbije.
Ako ćete ovim zakonom da očuvate stabilnost finansijskog sistema ove države, ne znam šta mislite da učinite sa ovim garancijama? Kada se govorilo o "Razvojnoj banci", bilo je pitanje da li treba dokapitalizacija u vrednosti od 150 miliona evra ili ne i kako će se to uraditi? Pokrajinska vlada je dala argumentaciju koja je ukazivala na to da bi eventualno to moglo i da se realizuje.
Gledajte, 2013. godine, po sadašnjem stanju javnog duga imamo obaveze prema kreditorima po osnovu kamata dnevno dva miliona evra. Ukoliko to saberemo sa danima, od prilike vam dva meseca treba, konkretnije, dva i po meseca, da dostignete visinu iznosa od 150 miliona evra, koliko je novaca bilo predloženo da se dokapitalizuje ova "Razvojna banka Vojvodine". Toliki je bio veliki povik oko toga da li to može da uradi Vojvodina - ne može, zašto ne može, i bože moj, treba da zaštitimo finansijski sistem i finansijsku stabilnost države Srbije.
Verujte mi, ukoliko imamo takve obaveze po kreditima, kao što sam već napomenula, zaista smo u velikim problemima i to nešto nagoveštava neku vrstu bankrota.
Hajde sada da krenemo na ove garancije. Jako je interesantno što ove garancije, u stvari, predstavljaju jednu obavezu koju ova država preuzima na sebe, da za slučaj da se ti krediti ne vrate kreditorima, onda to učini sama država.
Šta radi država? Država daje garanciju za "Srbijagas" u iznosu od 200 miliona evra, daje "Galenici" 15 miliona evra, daje JAT 10 miliona evra. To su javna preduzeća, odnosno privredna društva koja su do sada pokazala u kojoj meri ne umeju, ne znaju, neće ili pogrešno troše sredstva koja dobijaju iz određenih izvora za koje garantuje ova država. Pokazali su se kao loši domaćini, pokazali su se kao loši privrednici i uprkos tome, umesto da se proveri kako se novac trošio do sada, samo "Srbijagas" duguje, recimo, oko milijardu evra i uskoro će to da se pretvori u javni dug, uzimaju se novi krediti i država, bez problema, garantuje.
Znate kako, uvek sam protiv privida, uvek sam protiv iluzija, protiv sejanja iluzija. A šta je to nego iluzija, kada ovde raspravljamo o zakonima koji potiču iz Pokrajinske skupštine, a u stvari, ne postoji uopšte politička volja da se Vojvodina ozbiljno tretira i posmatra i da se ozbiljno prilazi pitanju odnosa Pokrajine i Republike, kada se govori o inicijativama Pokrajinske skupštine.
Takođe, to se isto odnosi i na ove garancije. Verovali ili ne, svaki od ovih predloga zakona ima jedan član koji govori o pravu na regres ove države, ukoliko isplati neke obaveze kreditora po osnovu kredita, a sve po osnovu garancije koja je data za te kredite. To vam je za ovaj kredit kod "Galenike" član 7. To vam je kod kredita za Južni tok, za realizaciju projekta Južni tok "Srbijagasu" član 5. To vam je član 7. kredit za "Srbijagas". To vam je član 4. za JAT.
Ovde lepo stoji da država može da istakne regresno potraživanje. Pretpostavljam da su svi zakoni koji su se odnosili na garanciju države, da će se krediti vratiti i kada je država te kredite otplatila. Svi ti zakoni su imali taj član koji se odnosio na to šta država treba da radi ukoliko isplati tuđi dug, makar se radilo i o javnom preduzeću, makar se radilo o miljeniku, makar se radilo o privrednom društvu koje je ona stvorila.
Dakle, i to je iluzija, da danas raspravljamo o garancijama. Mi ne raspravljamo ni o čemu, mi samo svako iz svog ugla ukazuje na to - trebaju li nam te garancije, ne trebaju li nam te garancije? Ja vam kažem da nam ne trebaju te garancije. Ne trebaju i hajde da vidimo šta će se desiti ukoliko ta javna preduzeća ne budu toliko svesna, savesna i sposobna da vrate te kredite. Hajde onda da vidimo šta će uraditi svi ti silni sposobni menadžeri i hajde da vidimo šta će uraditi država da, u stvari, spase samu sebe od bankrota.
Prema tome, neće se država spasiti tako što će se doneti Zakon o Razvojnom fondu AP Vojvodine i to na taj način da će se pogaziti svi ti sporazumi koji su plod određenih pritisaka na pokrajinsku Vladu da se sklope sporazumi i da umesto Razvojne banke stvori neki razvojni fond, verovatno sa određenim ciljem i ambicijom o kojim ciljevima i ambicijama mi ne vidimo i ne možemo pročitati ništa u obrazloženju ovog predloga zakona.
Prema tome, naravno da nećemo glasati za ove predloge zakona. Smatramo da su ovi predlozi zakon od izuzetno velike štete po budžet Republike Srbije, a pogotovo o Razvojnom fondu Vojvodine koji je od izuzetne štete po same odnose između Republike i Pokrajine. Ne mogu se oteti utisku da je samo plod određenih pritisaka i harangi koje su vođene u proteklih mesec dana. Vrlo se dobro sećam na koji način je promenjen onaj zakon koji je bio na dnevnom redu ove skupštine, a to je da bi sanirao sve gubitke "Agrobanke" i odjednom se u toj priči pojavila "Razvojna banka Vojvodine".
Hvala vam gospođo predsedavajuća.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo ja mislim da parlament, u stvari, da vam kažem, ja reklamiram članove 106, 107, 116. Poslovnika. Zaista mislim da parlament nije mesto gde će se voditi neki lični ratovi i gde će lični animoziteti da se rasčišćavaju.
Stvarno bih htela da podsetim i gospođu ministarku i sve ove poslanike koji sede ovde u parlamentu, ko je sve ratifikovao, ko je sve učestvovao u pregovaranju tog Rusko-srpskog energetskog sporazuma. Mislim, i šta više, znam gospođo ministarka, da su i članovi vaše sadašnje stranke, takođe…
Obrazloženje je to da su svi, u stvari učestvovali u sklapanju tog energetskog sporazuma. Prema tome, šta više i koalicioni partneri, gospodin Velja Ilić, hajde da ređamo sve te ljude koji su učestvovali u kreiranju tog energetskog sporazuma.
Prema tome , zašto sada da slušamo jednu priču koja je prosto…