Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Ostojić

Zoran Ostojić

Liberalno demokratska partija

Govori

Gospodine Obradoviću, potpredsedniče, uvaženi ministre, koleginice i kolege, za razliku od mojih prethodnika, gospodine ministre, LDP delimično ili umereno razume zašto se ovaj zakon našao ponovo u proceduri. Na kraju krajeva, ovo je zakon koji ima efekta na sve građane Srbije, pa i one koji nisu građani Srbije, a koji prolaze kroz Srbiju svakog dana. Svi sem nepokretnih i onih koji leže u bolnicama  učestvuju na neki način u saobraćaju, bilo kao pešaci, bilo kao putnici, bilo kao vozači.
Kada smo se i pre godinu dana prošlog leta sa ministrom Mrkonjićem rvali da popravimo što više ovaj zakon, mada je tu ministar Mrkonjić bio ipak vaš predstavnik jer pored njega su sedeli isti ljudi, vi ste gospodine ministre i tada odlučivali, nismo u svemu uspeli i zato je dobro što je ovde posle šest meseci zakon došao na doradu.
I tada smo rekli da za zemlju kao što je Srbija, koja je tranzitna zemlja, saobraćaj je jedan od potencijalnih prioriteta, odnosno važna privredna grana, kao i poljoprivreda, terati u zatvor strance koji leti prolaze kroz zemlju je zaista diskutabilno. Sami ste rekli da četiri hiljade ljudi otprilike bi trebalo da završi u zatvoru od 15 – 30 dana i ako se čeka na takvu kaznu 3-4 godine zbog zatvorskih kapaciteta gubi se ta veza.
Razumemo i socijalni momenta na koje druge kolege upozoravaju, ali na kraju krajeva ostaće to sudijama za prekršaje da cene koga će u zatvor, a koga će kazniti ovim velikim novčanim kaznama. Na kraju krajeva, čini mi se da od prvog januara stupaju izmene Zakona o prekršajima koje daju pravo sudijama da zamenjuju kazne zatvora radom u javnom interesu. Nekad se to zvalo društveno-korisnim radom.
To će možda biti prilika da sudije u praksi naprave nekakvu razliku, da strance kažnjavaju, a bahate vozače šalju u zatvor ili da im zamenjuju kaznu zatvora ovim radom, pa neka bahati, bezobzirni vozači skidaju nalepnice sa saobraćajnih znakova, pomažu bolnicama, bolesnicima koji su žrtve takvih vozača itd. To razumemo.
Da li će biti zloupotrebe u smislu da bogati ne idu u zatvor, a siromašni idu, opet zavisi od sudiji, ali razumemo da ne možemo da teramo strance u zatvor jer prosto niko neće prolaziti. Drugo je Slovenija, koja je pre izvesnog vremena uvela one vinjete na šest meseci u nameri da ne bude tranzitna zemlja, pa im je Brisel to ukinuo, pa sad daju na mesec dana, ali to je njihova politika.
Mi moramo biti tranzitna zemlja. Ni mi ne bi voleli da prolazimo kroz Makedoniju, Crnu Goru, Bosnu, Hrvatsku ili Mađarsku da je zatvor jedina mera, govorim mi, mi građani Srbije, a oni koji voze onako da zasluže kaznu zatvora, neka im je na časti.
Što se tiče činjenice da se ovaj zakon ponovo menja, mi razumemo to, ali bilo bi dobro da se iskoristi ova prilika da se promene još neke stravi osim ovih koje ste predložili, neke stvari koje su nejasne, neke stvari koje zbunjuju. Na kraju krajeva, još neke druge stvari koje se u sudskoj praksi različito tumače da se pojasne jer ne vidim zašto bi se propustila takva prilika, ako već sami kažete da je saobraćaj i život nešto što posle šest meseci pokazuje nekakve rezultate i zahteva fino štelovanje. Hajde da to iskoristimo da popravimo još nešto kako ne bi svakih šest meseci ili godinu dana dolazio ponovo zakon.
Prošli put ste bili tvrdi i izgurali ste tu suštinski koncepciju koja je za nas neprihvatljiva, a to je da policija koja sprovodi zakon učestvuje u njegovom pisanju. To je praksa iz nekih ranijih vremena kada su uniforme bile mnogo važne, važnije nego u civilnom društvu.
U zapadnoj Evropi evropska vrednost nije da policija piše zakon, pišu ga stručnjaci, a policija ga sprovodi. Ali dobro, koncepcija vam je prošla, ali ste oko nekih stvari tada bili, tj. vaši saradnici, neću da kažem zadrti, ali tvrdoglavi i danas se ponovo vraćamo na to.
Nadam se da ćete ovog puta svoj uticaj zamenika premijera, prvog potpredsednika Vlade na njih izvršiti pa da popuste oko nekih stvari. Recimo, oko te definicije naselja. I tada smo vam govorili da treba ipak drugačije definisati, a ne tako široko kako ste u zakonu definisali da je naselje izgrađen funkcionalno objedinjen prostor koji je namenjen za život i rad stanovnika. Zaista, onda je sve na Ibarskoj magistrali naselje, a nije tako. Mi samo predlažemo da se dodaju table koje ograničavaju naselje i da je to naselje od table do table.
Sad ćete reći da to košta. Izvinite, ovim zakonom, između ostalog, jedan od motiva je da se malo popravi budžet i agencije, i lokalne samouprave i ove uprave saobraćajne policije, pošto se tu deli novac od kazni. Sumnjam da od ovih četiri hiljade ljudi svi će platiti kaznu, tako da ako je neko razmišljao da će od toga zaraditi, neće, ali biće novca i za te table.
Prema tome, ostavite manja diskreciona ovlašćenja policiji i svi će biti zadovoljni. Zatim, treba pojasniti odnos vozača i pešaka jer je ovde formulacija u sadašnjem zakonu nejasna, tako da se u sudskoj praksi već dešava da neki sudija sudi vozaču ako mu je neko naglo istrčao, a ovaj nije mogao da predvidi, a neki drugi sudija drugačije postupa. Zbog toga to treba definisati.
Mi vam sugerišemo da nas ipak poslušate, prošli put niste, da u zakonu preticanje i obilaženje definišete maltene kao isto, važno je da je sa leve strane. U suštini, ako bi razdvojili preticanje i obilaženje i ako bi preticanje bilo samo prolaženje pored vozila koje se kreće kolovoznom trakom u istom smeru, a ide brže od 20 km, a obilaženje bilo prolaženje pored vozila koje se kreće u istom smeru, a ide manje od 20 km, time bi faktički omogućili na punoj liniji obilaženje traktora i multikultivatora, što se u praksi dešava, a ne bi bio prekršaj, jer traktor koji ide 15 km objektivno je kao i nepokretan predmet. Zašto to ne bi bilo dozvoljeno obići? Ovako je to sve preticanje po sadašnjem zakonu.
Mi razumemo i pozdravljamo potrebu da se smanji broj policijskih službenika. Kad je u pitanju ovaj član 6. zakona, ovo moram da objasnim zbog građana, odnošenje vozila paukom, vi ovde sada predviđate da policajac ne ide sa ekipom pauka, nego da sedi u nekom komandnom centru, da pauk bude opremljen kamerama, pauk snimi nepropisno vozilo, tog trenutka policajac u komandnom centru vidi to vozilo, ocenjuje da je nepropisno parkirano, daje preko interneta, odnosno elektronski rešenje o uklanjanju vozila, to ovaj u vozilu prima, to rešenje stavlja na šoferšajbnu i u roku od tri minuta nosi vozilo. U redu, to je racionalizacija policije, neće morati u svakom pauku da bude policajac. Mi i to razumemo.
Predlažemo ipak da tu uvedemo malo reda. O čemu se radi? Svi znamo, bar koji živimo u Beogradu, da "pauk" nosi po naređenju policije, tako će biti i sada, ali svi znamo da tu ne postoji nekakvo pravilo, nikakav red, da uđe "pauk" u ulicu i odnese vozilo prvo od sredine, koje izabere. Svi znamo da "pauk" ujutru kad krene tamo gde mu je najbliže ode pa pokupi, svi znamo da često "pauk" nosi vozilo na periferiji koje je parkirano nepropisno, ali apsolutno ne ugrožava saobraćaj, ne ometa saobraćaj, a u centru grada je zakrčenje i nema "pauka".
Radi se bez plana, radi se kako je lakše. Ne kažem da i ja ne bih tako radio, ali to treba regulisati.
Zato predlažemo da se doda u tom članu stav u kome se neće prioritetno nositi vozilo koje ne ugrožava i ne ometa saobraćaj, da prioritet moraju biti ova druga vozila, a ne da bi se napunila norma, onda idete po gradu, i lakše vam je da sklanjate vozilo iz neke mirne ulice koje nikom ne smeta, nego na Terazijama.
S tim u vezi, gospodine ministre, koliko razumem, u saobraćajnoj policiji se pravi plan radarske kontrole. To se čak javno objavljuje, u smislu odvraćanja itd. Znači, policajci koji izlaze sa radarom izlaze sa planom, po planu snimaju na određenim mestima, u određeno vreme. Ne mogu kada im se ćefne, nego kad im starešina u odnosu na plan kaže.
Mislimo da zakonom, kada je u pitanju odnošenje nepropisno parkiranih vozila, mora da postoji plan koji donosi lokalna samouprava, a koji policija sprovodi, neki godišnji plan gde će se, ne kažem, predvideti kog dana se koja ulica, nego će se predvideti nekakvi prioriteti, upravo u ovome što sam govorio, da nema selekcije, da se prvo nose vozila koja ometaju saobraćaj, da se nose sva vozila, a ne samo neka.
Kao i kod policijskih službenika na terenu, tako i kod ovih koji odnose nepropisno parkirana vozila, što manje diskrecionih ovlašćenja, donošenja odluka koje su lične, što manje korupcije, manje glavobolje svima. Mislimo da to treba iskoristiti.
Sem toga, predlažemo vam da iskoristimo, i to ćemo kroz amandmane pokušati da ispravimo, još brojne nejasnoće u ovom zakonu, a neke su, čini mi se i opasne. Rekao sam za pešake.
Kada su u pitanju deca i tada smo vas upozoravali da se ne može staviti da dete do tri godine mora da se vozi u posebnom sedištu pozadi. Zašto? To znači da dete od četiri godine može da sedi u normalnom sedištu i da se vezuje. Međutim, evropska praksa i evropske direktive kažu da deca koja su niža od 150 cm, da je vezivanje normalnog pojasa opasno po njih.
Deca od četiri godine imaju manje od 150 cm i ne mogu da se vežu pojasom. Predlažemo da umesto tri godine za posebno sedište pozadi stavimo šest godina. To je otprilike uzrast od 150. Posle toga deca mogu da se vezuju normalnim pojasom.
U zakonu stoji sada da na prednjem sedištu, u onom obrnutom dodatnom sedištu, može da se vozi dete do tri godine, mlađe od tri godine. Međutim, ima već dece od skoro tri godine ili dve godine koja su krupna, koja ne mogu da stanu u to sedište i ona ne mogu tu da sede.
Predlažemo da umesto tri godine stoji – trinaest kilograma, zato što je to granica za to sedište. Ostavimo godine na stranu.
Ima tu još, recimo, propustili smo i mi i vi da kao bezobzirnu vožnju definišemo vožnju motocikla na zadnjem točku. Razmislite, da li bi to moglo biti? Jedno je to na parkingu da se vozi, a drugo je u glavnoj ulici, što često vidimo. Ne kažem da je to opasno kao dva puta prolaženje kroz crveno svetlo, ali razmislite.
Gospodine ministre, rekli ste kako je ovo što predlažete u članu 7. da nadležna policijska uprava ima diskreciona ovlašćenja da ne podnese prekršajnu prijavu protiv vozača koji je učinio prekršaj, ako je postupao u cilju zaštite bezbednosti, zaštite i spasavanja života i zdravlja. Razumem.
Na kraju krajeva, ako neko vozi povređenog u bolnicu, pa prođe ulicom u kontrasmeru ili rizikuje, pa prođe kroz crveno svetlo, svakako ga ne treba kazniti. Verovatno i u Krivičnom zakonu, nisam pravnik, postoji nekakva analogija, da ako neko učini krivično delo kao što je nanošenje teških telesnih povreda ili povrede zato što je nekog branio, neće policija protiv njega podneti prijavu.
Kažete – idu brzo vozila pod pratnjom bezbednosne službe itd. u akciji, pa ostaje na ovim neizbrisivim radarima itd. U redu, sve to razumem, ali zato predlažem da ono što smo vam pre godinu dana govorili da nije pošteno da nepropisno može da parkira samo policija, govorili smo da ipak treba ostaviti Hitnoj pomoći i zdravstvenim radnicima to pravo, jer sada, ako tražite pravo za sebe da ne podnesete krivične prijave, za nešto što smatrate, nadam se da neće biti zloupotrebe, ne treba podnositi, a uzimate privilegiju da samo policija može nepropisno da parkira, dopustite i onima koji nose bolesne na nosilima da mogu nepropisno da parkiraju, a ne da budu, eventualno, predmet prekršaja od strane policije.
Kada su u pitanju putari, tu ste ih debelo zaštitili. Zato predlažemo, da li greškom ili namerom niste predvideli u zakonu sankciju za putara koji nema projekat za obeležavanje puta ili stavlja znakove mimo projekta, recimo, treba da stoji – 80, a on na lageru ima 60, pa stavi 60. Za to nema kazne u zakonu.
Predlažemo da se i to sankcioniše, jer nam se čini da su putari zaista zaštićeni kao beli medvedi ovim zakonom i da nikad nisu krivi oni, nego su uvek krivi vozači.
Takođe, putari zbog jedne formulacije u zakonu, koja je množina, stoji – poginulim licima, što jeste množina, nemaju obavezu da izađu na lice mesta, na put, komisijski da utvrde kakve su karakteristike puta i saobraćaja na tom delu, ako pogine samo jedno lice. Ako u nesreći pogine samo jedno lice, putari kažu - ovde piše množina i nećemo da formiramo komisiju da utvrdimo da li je to crna tačka. Predlažemo da i ako pogine jedno lice je dovoljan razlog da se tu komisijski utvrdi šta se dešava sa tim mestom i da li je crna tačka.
Generalno, podržavamo, nadamo se da ćete na neki način usvojiti ne samo naše, koliko sam razumeo, i druge kolege su podnele amandmane i da ćemo imati bolji zakon i da se nećemo bezbednošću saobraćaja baviti svake godine, ali ovog puta apelujem na vas da budete manje tvrdoglavi. Ono glavno da ste vi iz policije glavni u svemu, i u pisanju, i u sprovođenju i u auto školama, to ste izgurali pre godinu dana i tu ne možemo ništa.
Ajmo sad bar ovo malo da popravimo jer, u principu, rekoh na početku svi, apsolutno svi građani učestvuju u saobraćaju. To nikakve veze sa partijama nema i nadam se da će ovog puta ministar Dačić iskoristiti svoje brojne funkcije da ovaj zakon mnogo bolje popravimo nego što ste vi predložili.
Hvala, koleginice na informaciji, ali ipak smo mi podneli amandmane, naši pravnici su prilično kreativni kada su u pitanju amandmani. Svakako znamo da ne možemo podnositi amandmane na nešto što nije predmet ovih izmena zakona, ali pošto smo to jutros uradili, kada ih budete pročitali uveren sam da ćete biti za većinu.
Gospodine ministre, koleginice i kolege, pred nama se nalazi zakon koji nam je potreban kao krovni zakon, jer su propisi koji regulišu ovu oblast stari, prevaziđeni i potrebno ih je menjati. U principu, većina ovog zakona je korektna, uvodi nove institute, definiše nekakve nove načine trgovine koji ranije nisu postojali i tu ništa ne bi bilo sporno.
Sporno je samo jedno – član 45. i ono što se zove studija o uticajima strukture tržišta. Zašto je to sporno? To je sporno zbog toga što, u suštini, taj član apsolutno negira sve vrednosti koje Ustav oko slobodne konkurencije i tržišta propisuje. On negira evropsku praksu i neke izvore prava koji važe za Srbiju.
Prirodno je da levi populisti koji čine ovu Vladu, jer je ova Vlada sebe nazvala socijalno odgovornom vladom, pokušavaju da ovo etatizaciju, u daljem izlaganju ću u detalje objasniti zašto je ovo etatizacija, i prirodno je da desni populisti, a to su tri govornika koji su govorili pre mene, napadaju ovo, jer su populisti, u principu, isti, samo su im ciljevi, odnosno sredstva drugačija.
Ne očekujemo da od vaše Vlade bude zakon koji će uvažavati liberalna i tržišna rešenja, jer naprosto niste liberalna vlada, niti očekujemo od onoga što sedi oko mene i što je opozicija toj vladi da se za to zalaže. Ali, vi kažete da želite u EU. Ne možete sa ovakvim članom i sa ovakvom državnom kontrolom nad tržište i nad investicijama taj cilj da ostvarite.
Ako i dalje budete u Skupštinu slali ovakve zakone, govorim sada ne o vama lično, nego o Vladi, kao što je npr, onaj zakon o tzv. podsticaju građevinske industrije, koji je apsolutno zakon kome bi Lenjin i Staljin, u onom Novom ekonomskom poretku, pozavideli. Da ne govorim da je to bilo nemoguće čak i u Titovo vreme.
Ako nam takve zakone nudite, mi ćemo početi ozbiljno da sumnjamo u iskrenu evropsku opredeljenost vaše vlade. Za sada ne sumnjamo, za sada smatramo da je to neznanje, nekompetentnost i da nema zle namere, ali ajde da uđemo u suštinu stvari oko ovog zakona.
Gospodine ministre, vi predlažete da se za trgovinske formate čiji ukupan prodajni i skladišni prostor prelazi 2.000 metara bruto površine izrađuje Studija uticaja na strukturu tržišta i kažete da ta studija, koju treba da rade naučnoistraživačke organizacije iz oblasti ekonomije i istraživanja tržišta, akreditovane u skladu sa propisima naučnoistraživačke delatnosti, jeste uslov za dobijanje građevinske dozvole.
Plus na mišljenje o toj studiji daje mišljenje Centar za razvoj trgovine i on može da da pozitivno i negativno mišljenje. Šta to suštinski znači? To suštinski znači da vi, gospodine ministre, preuzimate deo ingerencija, za početak lokalne samouprave.
Znači, u Boru kada investitor hoće da zida tržni centar veći od 2.000 kvadrata ne može da dobije građevinsku dozvolu od opštine Bor ako nema ovu studiju i ako nema pozitivno mišljenje Centra za razvoj trgovine koji će, tu je jedino gospodin Krasić u pravu, u suštini biti sektor ministarstva. Prema tome, vi u suštini preuzimate deo prava lokalnih samouprava.
Idemo sada na argumente koje ste naveli da je ovo potrebno. Kažete u obrazloženju da ćete ovim putem, to što ćete ograničiti investitora na jedan dodatni papir ili dodatni trošak, obezbediti sprečavanje nastajanja logističkih i komunikacionih uskih grla na određenom području, dok na drugim područjima i delovima tržišta nedostaju određeni trgovinski oblici.
Zar zaista mislite ako nekom trgovinskom subjektu ili investitoru ne date pozitivno mišljenje da gradi tržni centar na lokaciji na kojoj on želi da gradi, gde je kupio zemljište, da ćete ga naterati da ide u Trgovište i da to isto uradi? Ovde u ovom članu krije se ne nekompetentnost, čini mi se u ovom slučaju opasna namera da se zadrže postojeći monopoli.
Ovde vi kažete da taj član u suštini sprečava potencijalni dogovor trgovinskih subjekata na određenim trgovinskim područjima da ostvaruju monopolske pozicije. Apsolutno je upravo suprotno. Vi ovim članom uzimate sebi ingerencije da sprečavate konkurenciju. Evo primera.
Zamislimo da ima slobodan plac pored tržnog centra "Delta" na Novom Beogradu za takav isti tržni centar, zamislimo da se pojavi investitor koji tu hoće da gradi. Siguran sam da taj neće dobiti pozitivno mišljenje ove studije.
Šta je sporno da se tu digne još jedan takav, ako neko svojim novcem rizikuje i misli da može da bude konkurencija "Delti" i tome ko "Deltu" poseduje u ovom trenutku? Šta će se negativno desiti? Može da propadne "Delta", može da propadne taj koji je investirao.
Ako propadne bilo ko, šta će se desiti? Napravljen je taj trgovinski centar i propadne, "Delta" je jača, doći će neko, kupiće to. Neće to propasti. Ako Mišković sutra proda "Deltu" neće radnici otići na ulicu, doći će neko, možda će im dati bolje uslove za rad i ugovore nego što sada imaju, duže, sa više slobodnog vremena itd.
Vi ovde, prosto neverovatno, na tragu onog Dulićevog zakona o podsticanju građevinske industrije nastavljate i to ne možemo više da zovemo ni planskom ekonomijom, to već zaista prelazi u komandnu ekonomiju. Nadam se da poslanici G 17 plus, kojima su u poslednje vreme usta puna decentralizacije, za ovaj zakon neće glasati, čudi me da su glasali na Vladi, jer ako je u pitanju decentralizacija, za šta se LDP zalaže od početka, G 17 odskoro, od kada traži po Srbiji male koalicione partnere, ovo je direktno protiv toga. Ovaj zakon i ovaj član je apsolutno direktno protiv slobodnog razvoja tržišta i konkurencije. Da li je bolje, gospodine ministre, da ljudi imaju da kupe hleb i mleko na dva mesta, tri mesta ili na samo jednom mestu? Svakako na više mesta.
Ovde u obrazloženju vi u suštini kažete, i ovo je tačno – zakon o trgovini u koncepcijskom smislu, u pogledu osnovnih zakonskih rešenja predstavlja normativnu konkretizaciju strategije razvoja trgovine Republike Srbije. O toj strategiji sam, kada je bila rasprava prošle godine na odboru, rekao svoje mišljenje. Ponoviću ga ukratko, ta strategija ima 800 strana, mi smo dobili 200, skraćeno, o monopolima u toj strategiji ima samo pola strane.
Ovo je tačno, gospodine uvaženi, Lovreta, profesore. U tih 200 strana bilo je pola strane o monopolima. To je zaista dosledna razrada te strategije u ovom zakonu, ako ovaj član opstane. Zaista ne mislim da je evropski, tržišni, liberalno na ovaj način uticati na nešto što samo tržište može da reguliše.
Vi kažete da u evropskim gradovima su veliki tržni centri na obodima gradova. Da li mislite da je ministar trgovine Nemačke odlučio da u Hamburgu "Kora" ili "Tesko" grade na obodu grada? Ne, gospodine. U tim gradovima u centru grada nema slobodne zemlje takve veličine.
S druge strane, lokalne vlasti podstiču gradnju na periferiji. Na kraju krajeva, ne može se kupiti u centru grada, razvijenog i ozbiljnog grada, toliki plac. S druge strane, postoje nekakvi interesi investitora, manja cena komunalnog zemljišta, veći parking itd. Zato je tržište to dovelo do ruba gradova te velike centre, a ne ministar niti nemački, u federalnoj državi, hajde da kažemo francuski, jer je to unitarna država, slična našoj.
Ovakva centralizacija koju vi kroz ovaj zakon uzimate za sebe je apsolutno nedopustiva, čak i u ovako centralizovanoj Srbiji. Navešću vam samo jedan primer koliko vi ovim zakonom sebi uzimate diskrecionih ovlašćenja.
Trgovina u prodajnom objektu, čitam zadnje stavove nekih članova zakona – ministar nadležan za poslove trgovine, tj. vi danas, bliže uređuje klasifikaciju trgovinskih formata. To vam je prvo ovlašćenje. Posebne tržišne institucije, pojam i vrste, zadnji stav – ministar bliže uređuje posebne uslove trgovine propisane za posebne tržišne institucije.
Član 24 – uređivanje organizovanja ostalih privrednih izložbi i tradicionalnih manifestacija su u nadležnosti lokalne samouprave. Ovo je jedini član u kojem se pominje lokalna samouprava. Idemo na član 28 – ministar bliže propisuje način organizacije i pravila trgovine javnim nadmetanjem. Član 31 – ministar bliže propisuje minimalne tehničke uslove iz stava 1. ovog člana. Član 32 – ministar bliže propisuje minimalne uslove iz stava 1. ovog člana. Radi se o broju zaposlenih, minimalni uslovi u pogledu broja zaposlenih.
Evidencija prometa – ministar bliže propisuje sadržinu, oblik i način vođenja evidencije prometa. Trgovina poljoprivrednih proizvoda i domaćim životinjama – ministar i nadležni ministar za poslove poljoprivrede sporazumno bliže propisuju minimalne tehničke uslove za trgovinu na otkupnim mestima.
Radno vreme – ministar bliže uređuje kriterijume za određivanje okvirnog radnog vremena za pojedine trgovinske formate. Uticaj na strukturu tržišta, to je ovaj član o kome svo vreme pričam – ministar bliže propisuje sadržinu i način izrade studije uticaja iz stava 1. ovog člana. Razmena podataka – ministar propisuje vrstu podataka iz stava 1. ovog člana, kao i oblik i sadržine obrasca iz stava 2. ovog člana.
Nadzor – nadzor nad radom centra u vršenju poverenih poslova vrši ministarstvo, govorimo o ovom centru za razvoj trgovine protiv čijeg smo osnivanja apsolutno, predložili smo u tom smislu amandmane. Upravo zbog toga što je taj centar, pored ovoga što ste mu u zakonu dali da vodi evidenciju, da sastavlja upitnike itd, što sve može da radi ministarstvo i što će suštinski raditi ministarstvo, jer ovde predlažete da se taj centar finansira iz sredstava ministarstva kao poseban odeljak, što znači da će biti deo ministarstva.
On u suštini ima samo jednu funkciju, skrivenu, taj centar. Pošto taj centar daje mišljenje na ovu studiju, moguće je da investitor nađe neku naučno-istraživačku organizaciju koja će biti akreditovana, a koja će dati mišljenje koje se ne dopadne vama ili nekome čiji su vam interesi bliski, pa onda će ta studija dobiti negativno mišljenje ovog centra. Verovatno će biti upućeni investitori na sasvim određene naučno-istraživačke organizacije. Inspekcijski nadzor, program i način polaganja posebnog stručnog ispita za tržišnog inspektora uređuje ministar.
Nastavljam, sva ovlašćenja koja ovim zakonom… uništavanje oduzete robe, ministar bliže propisuje uslove iz stava 1. ovog člana u pogledu načina uništavanja određene vrste robe.
Žalba – govorim o žalbi na rešenje inspektora. Rešenje, ministra je konačno u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti upravni spor. Žalba ne odlaže izvršenje rešenja.
Do početka rada Centra za razvoj trgovine poslove Centra obavlja Ministarstvo. Još jedan dokaz da je centar nepotreban, pošto te poslove može da obavlja Ministarstvo.
Sve što sam rekao gore govori o strašnoj centralizaciji u ovom zakonu, o strašnom diskrecionom ovlašćenju koje za sebe uzimate. Da vas podsetim da takva diskreciona ovlašćenja koja pojedinci imaju su izvor sistemske korupcije.
Najljubaznije vas molim da, bez obzira na interese koji stoje iza ovog člana i pokušaja kontrole investicija u ovoj oblasti, razmislite o ukidanju ovog člana. Tada bi za nas ovaj zakon bio prihvatljiv. Sa ovim članom ne da nije prihvatljiv, nego je apsolutno neprihvatljiv.
Srbija ima Zakon o zaštiti konkurencije. Pustite taj zakon da radi. Bolje bi bilo, gospodine ministre, da smo izabrali novu komisiju za zaštitu konkurencije, konkurs za članove, jer ovoj je istekao mandat. Mislim da je spala samo na dva člana.
Konkurs je raspisan još oko Nove godine. Vi u vladajućoj koaliciji još uvek ne možete da se dogovorite oko tih pet ljudi, kako ćete ih podeliti i čije će interese štititi.
Ostavite uređenje tržišta onome što se dešava u Evropi. Pustite lokalne samouprave da donose detaljne i generalne urbanističke planove i ostavite kapitalu privatnom da sam na svoj rizik odlučuje. Građani od toga štete neće imati.
Ako ovaj zakon ostane ovakav, onda je potpuno besmislen Zakon o zaštiti potrošača, jer šta god da tamo piše, ovaj zakon će biti jači i potrošači će biti nezaštićeni, kao što su danas nezaštićeni, jer koliko god da vi studija povremeno u javnost plasirate, da nema monopola, monopola ima i najbolje se vidi kada uđete u radnju i uporedite cene pampers pelena u Nemačkoj i ovde, kada uporedite cene firmirane garderobe, kada uporedite cene mleka, našeg mleka, srpskog mleka ovde i u Crnoj Gori itd.
Jedini razlog zbog kojeg možete kao da brinete o toj koncentraciji velikih hipermarketa je opstanak malih. Ovo nije način na koji ćete vi sačuvati male od velikih. Mali će se snaći, jer u velike se ide da se kupi mnogo robe, a u male se ide da se izmire dnevne potrebe.
Ostavite vi male, drugim ih sredstvima podstaknite, dajte im podsticaje, a ne time što ćete tobože, kroz brigu za male u suštini štititi velike.
Gledajte apsurda. Pomislio sam da u ovom članu piše 2000, da je to greška i da treba 20.000. Apsolutno 2000 prodajnog i magacinskog prostora. To je jedan veći salon nameštaja. To je malo da bi vi uzeli sebi ingerencije lokalne samouprave od Dragaša do Horgoša da dajete građevinske dozvole.
"Delta Siti" ima 85.000 kvadrata. "Ušće" šoping mol ima 130.000 kvadrata. "Merkator" ima 52.000 kvadrata. Sva tri "Veropulosa" imaju 20.000, gde je najmanji na Zvezdari – 3.000 kvadrata. "Metro" im 21.000 kvadrata. "Merkur" ima 38.000 kvadrata. "Uradi sam" ima 4.500 kvadrata. "Idea" ima 12.500 kvadrata. Vi zakonom kažete – kod mene da se javi svako ko hoće da gradi preko 2.000 kvadrata magacina i prodajnog prostora. To je veća piljara u Zapadnoj Evropi. Pomislio sam da mislite na 20.000, međutim vidim da nema ispravke. Apsolutno razmislite o tome.
Ovo nije evropski, ovo je komandna ekonomija. Ovome bi i Staljin zavideo. Setite se Titovog vremena. Ovo u Titovo vreme nije moglo, ovakav uticaj na tržišnu ekonomiju.
Prema tome, nismo očekivali liberalno, ali ovakav skandal sa planskom komandnom ekonomijom uticaja na tržište, zaštitu monopola, to baš nismo očekivali. To nije evropski.
Član 104. Gospodine Milosavljeviću, zaista sam se trudio da biram reči. Ne znam što vam smeta reč skandal. Izvinite, ali kako da vam kažem, u trenutku kada se Srbija bori da postane kandidat za člana EU, upotrebljavati u zakonu formulacije da će ova studija, tj. ta naučno-istraživačka ustanova, utvrđivati interes potrošača i drugih kupaca za postojanje trgovinskog objekta date površine i namene.
Gospodine Milosavljeviću, zar zaista ne shvatate da je prošlo vreme kada su nekakve institucije, partije utvrđivale interes građana? Zar ne mislite da onaj ko želi da uloži 100 miliona evra valjda mnogo bolje utvrđuje interes potrošača itd, pa ako utvrdi da je interes potrošača da tu zida, on će zidati?
Ako tu postoji još nešto, on verovatno neće utvrditi ili će utvrditi da je interes opet, pa će rizikovati svoj novac. Ovaj zakon je pisan zaista za komandnu ekonomiju, kada je država pravila "Jabuku"; "Višnjicu", i šta znam, a ovo nije zakon liberalne tržišne ekonomije koja hoće da bude deo EU. O tome se radi.
Vi kažete – zamislite da pored "Uradi sam" napravi se još tri. Zar će građani imati mogućnost izbora? Da, tada će imati mogućnost izbora ako ima tri "Uradi sam". Jeste valjda malo putovali po svetu? Kada odete u Ameriku, uđete u ulicu, ima deset dilera automobila. Šta mislite, čikaške vlasti treba da kažu – tu sada jedan prodaje automobile, pa ne mogu drugi. Zašto su ovi drugi otvorili tu diler šopove pored Forda, Tojote itd? Zato što ljudi dolaze tu da kupuju automobile? Tu je veći promet svima. Pogledajte do Segedina, na jednom placu se nalazi pet-šest.
Rekao je gospodin ministar da upotrebljavam teške reči. Član 104, sve sam rekao, samo ste se menjali u tom trenutku.
Hvala potpredsednice. Koleginice i kolege, moja pitanja će biti vezana za opštinu Bor, ne zato što su tamo izbori, nego, zato, što izgleda da iz Vlade jedino gospođa Matić ne učestvuje u kampanji, pošto je danima gledamo ovde, a svi ostali članovi Vlade i ministri idu po Boru, između ostalog, i ministar za zaštitu životne sredine, gospodin Dulić, pa, s tim u vezi, i pitam, zbog činjenice da je Bor, pored ''Rafinerije'', tj. pored Pančeva, jedna od neuralgičnih tačaka kada je u pitanju ekologija u Srbiji, a podsećam vas da su ekološki standardi najvažniji među evropskim standardima koje naša zemlja treba da ispuni da bismo se približili Evropi i da bismo ispunili obaveze koje nas čekaju.
Moje pitanje je prosto. Pošto je u Boru nenormalno, iznad proseka, zastupljena bolest dece, leukemija, kao i u Pančevu, pošto se u kampanji maltene priča da će u ponedeljak biti otvorena nova topionica, tražim od Dulićevog ministarstva odgovor na pitanje – koliko je dana u protekloj godini koncentracija štetnih materija, sumpora, sumpordioksida, u Boru bila veća od dozvoljene po našim propisima? Paralelno bih voleo da dobijem odgovor na pitanje – koliko je ta koncentracija veća od evropskih propisa, pošto, iako idemo ka evropskim propisima, standardi koje naš zakon propisuje još nisu u skladu sa evropskim propisima?
Dakle, voleo bih da dobijem uporednu analizu – koliko je dana u proteklih godinu dana zagađenost u Boru veća od dozvoljene zakonske i koliko je veća od evropskih propisa?
Sa tim u vezi bih voleo da dobijem makar načelni odgovor – kada će početi da se poštuje zakon i kada će početi da se izriču kazne za zagađivanje vazduha? Razumem da će se u budućnosti naći rešenje za Bor. Nadam se da će se naći. Nikada više u tom kombinatu neće biti zaposleno onoliko ljudi koliko je bilo u komunističko vreme, na kraju krajeva, prošla su ta vremena.
Zbog toga pitam ministra turizma, takođe, vezano za Bor, s obzirom na to da u Boru postoje nekakvi čudni običaji, opština je u selu Slatina dala na trajno korišćenje fudbalski teren nekom Dragoslavu Pavloviću? Sada taj čovek odlučuje kada ko može da igra i kada ko može da trenira i ponaša se sa državnom imovinom, odnosno javnom kao da je njegova privatna.
Slično se dešava i sa jednom od, hajde da kažem, najlepšom turističkom atrakcijom u tom kraju, a to je Zlotska ili Lazareva pećina. U bivšoj Jugoslaviji dolazili su ljudi iz cele Jugoslavije da vide tu pećinu. Ona je bila zaista atrakcija. Sada to propada. Opet nekim čudom prethodnih vlasti u Boru ključ od te pećine ima neki čovek. Kada je tu on otvori. Kada nije tu zatvoreno je. Sve okolo propada.
Ovo je pitanje za ministra ekonomije i regionalnog razvoja, u čiju nadležnost spada i turizam, to je gospodin Dinkić, koji je, takođe, tamo poprilično aktivan sa ovim svojim koalicionim partnerima za cenzus, Boškom Ristićem i Rasimom Ljajićem, kada će da se njegovo ministarstvo pozabavi onim što Bor ima, a što faktički propada, jer novac koji se može zaraditi od malih i srednjih preduzeća, male privrede, od poljoprivrede, od turizma ne pravi se? Svi čekaju taj kombinat. Taj kombinat ne može da hrani ceo Bor. Ekologija, poljoprivreda i turizam jesu potencijali Bora, a ti potencijali se ne koriste.
Objektivno, možda to nije moguće samo na nivou lokalne samouprave. Možda treba Ministarstvo da učini napor da aktivira te potencijale. Voleo bih da dobijem odgovore i od Dinkića i njegovog ministarstva – kada će da se stavi u funkciju ono što Bor ima a što se ne koristi? Hvala.
Potpredsednice, koleginice i kolege, vratio bih se za trenutak na temu ovog zakona. Ovaj zakon je dobar, osim u delu u kome ga je osporio Zaštitnik građana. I mi iz opozicije slažemo se sa onim što je rekao Zaštitnik građana.
Gospođa Kolundžija je generalno u pravu kada govori o nekoj prošlosti, ali, gospođo Kolundžija, vi i vaša stranka bili ste sa njihovom vladom prvo u kohabitaciji, pa u koaliciji. Ne možete sada sve da natovarite na njih, a da vi niste odgovorni. To važi i za vas.
Da se vratim. Nema prisluškivanja. Da, ovaj zakon ne govori o prisluškivanju. Neko kao da je spinovao i da se priča o prisluškivanju. Ovde se radi o narušavanju i ugrožavanju privatnosti. Dakle, podaci koje će provajderi telefonije i interneta čuvati godinu dana mogu da budu dostupni službama bezbednosti bez sudskog naloga. To nije sadržaj, to je kada smo, sa kim, koliko razgovarali, na kraju krajeva, i odakle smo razgovarali, jer bazne stanice otkrivaju i lokaciju sa koje se telefonira.
I, sporno je, koja je to granica privatnosti koja sme biti narušena bez odluke suda? Zaštitnik građana i mi iz opozicije smatramo da je ovo preterano narušavanje privatnosti bez odluke suda. Sa odlukom suda može da se uđe i u sadržaj komunikacije. Ovde su se čuli argumenti – poštar vidi kome je pisano, zna telegram i tako dalje. Tu građani dobrovoljno pristaju da im se naruši privatnost; onda kada šalju telegram znaju da će onaj ko kuca telegram i ko nosi znati sadržaj. Ovde se radi o nečemu na šta građani ne pristaju da se zna bez odluke suda; s kim ste vi, gospođo Čomić, 15. maja, ove godine, razgovarali. Jednostavno, to bez vaše dozvole ili odluke suda ne bi smelo da bude dostupno organima.
Ovde se radi o narušavanju privatnosti koja objektivno narušava ljudska prava i slobode koje su zaštićena vrednost Ustava i zato će Zaštitnik građana, ako usvojite ovo, podneti tužbu Ustavnom sudu, pa ćemo videti šta će Ustavni sud reći. Ali, ako kaže da je to neustavno, onda, pretpostavljam da neko treba da snosi odgovornost. Ko? Gospođa Matić? Vlada? I ona je usvojila ovaj zakon. Vladajuća većina koja će ga izglasati? Verujem da niko neće snositi odgovornost.
Ovde se radi, da ne zamenjujemo teze, da ne pričamo što je gospodin Milivojević juče otvarao priču o prošlosti, o tajnoj službi u kojoj postoji šalter gde se naručuju ubistva itd, dokle je sve stigla ova rasprava o ovome, a zaboravio je da je njegova stranka u koaliciji sa strankom koja je imala taj šalter. Toga se nije setio.
Pustite vi šta je bilo u prošlosti. Da, da, Gospođo Kolundžija, vi ste u koaliciji sa SPS, a SPS je bio na vlasti kada je državna bezbednost ubijala političke protivnike! Vratimo se mi ovome o čemu pričamo.
Prema tome, gde je granica privatnosti koju država bez odluke suda može da naruši? Da li je to samo sadržaj, što nije sporno, ili i ovo o čemu ovde pričamo – kad, gde, kako, koliko, s kog mesta smo komunicirali?
Na kraju krajeva, baš bih voleo da mi neki stručnjak objasni, jasno je kod telefonije da postoji broj s koga se zove i broj na koji se zove, ne može se ući u sadržaj prisluškivanja bez odluke suda, govorim o listingu. Šta je pandan broju telefona kod internet saobraćaja? Sigurno nije ime i prezime i imejl adresa, nego što se zove ''IP adresa''. Kako će se čuvati mejlovi godinu dana, a ne i njihov sadržaj, jer listing ne uključuje sadržaj? Nisam stručnjak, odmah da kažem, ali, baš bih voleo da znam kako će BIA izvući neki mejl od pre godinu dana, između dva čoveka, a da nema sadržaj? To su sve osetljiva pitanja.
Da se vratimo na temu. Niko ovde ne priča o prisluškivanju, ovde se priča o narušavanju privatnosti građana putem tih podataka koje će provajderi sada godinu dana biti obavezni da čuvaju. Mislimo da je to moguće samo uz odluku suda, a vi mislite da to može i bez odluke suda, šef BIA ili direktor BIA ili koga on ovlasti, ili direktor policije ili koga on ovlasti, što znači da će i inspektori u istrazi moći da ulaze i da dobijaju listinge bez odluke suda. To je sporno. Mi mislimo da to nije dobro, vi mislite da jeste. Manite se sada ko je šta radio itd, sve će doći na naplatu pre ili kasnije! Mi sada govorimo o ovom zakonu i mislimo da ovo jeste problem, a najveća šteta od sve ove rasprave i usvajanja ovog zakona je u suštini degradiranje jedne institucije, a ona se zove Zaštitnik građana.
To je za mene, čak, veća šteta nego da se usvoji ovakav zakon protiv koga smo, jer mi smo mlado demokratsko društvo, imamo višepartijski sistem tek 20 godina. Trudimo se da izgradimo institucije i ovaj zakon je, nažalost, doveo do narušavanja, degradiranja nečega što je zaista demokratska institucija koju moramo da negujemo kao malo vode na dlanu.
Nemojte, gospođo Kolundžija, o njihovoj prošlosti pričaće se još, ali pustite vi sada nas iz opozicije, njih, njih i nas koji kritikujemo ovo, Zaštitnik građana, demokratska institucija, narodni advokat, kako ga ''narodnjaci'' zovu, on osporava ovo. Nemojte sa nama da polemišete, treba da polemišete sa njim i to ste radili. Vi ugrožavate jednu instituciju kao što je Zaštitnik građana i baš vas pitam šta će biti ako Ustavni sud kaže da je on u pravu, a to znači i svi mi u opoziciji. Niko neće snositi odgovornost a šteta je napravljena. O tome se radi. Hvala.
Dakle, mi jesmo glasali za gospodina Jakovića i podržali smo taj zakon, glasali smo zato što smo hteli da Srbija dobije Zaštitnika građana. Nismo ga mi predložili, ali smo glasali. Prema tome, nekorektno je da kažete da mi nismo glasali.
S druge strane, kada su bili zakoni o BIA, mi smo bili protiv tog zakona koji omogućava BIA i policiji uvid u listinge bez odluke suda. Dakle, mi ono što smo pričali, pričamo i sada. To što mislite da ko nije glasao ne treba ni da poštuje Zaštitnika građana, to je, mi mislimo, prilično, protiv izgradnje demokratskih institucija u ovoj zemlji.
Mi smo jedini bili protiv Ustava, koji ste vi, svi zajedno, doneli, onako, u ona dva dana glasanja, trpanja listića u poslednjih pet sati, tajnog glasanja, pa mi taj Ustav poštujemo. Vi, gospodine Mikoviću, pozivate da se izglasa taj zakon. Mi, opet, kažemo, taj zakon je dobar, osim ovoga što nije dobro. Da bi došao do Ustavnog suda on treba da bude izglasan prvo i da bude objavljen u ''Službenom glasniku''. Mi priželjkujemo i jedva čekamo da vi to izglasate da ide na Ustavni sud. Na kraju krajeva, Ustavni sud je jedini koji može da kaže da li je nešto ustavno ili ne. Mi možemo da imamo svoje mišljenje. Eto, mi smo mislili da je neustavna ova bruka sa NIS i direktnom pogodbom, pa Ustavni sud reče da nije neustavno. Eto, vidite, mi poštujemo Ustav.
Što se tiče tih primera, kako u Švedskoj ministar može da naredi prisluškivanje, možda vi priželjkujete to, ali, čekajte, prvo da postanemo članica EU. Dakle, mi imamo veće standarde, po vama, nego EU. Prema tome, ovo nije u skladu sa evropskim standardima, ali Ustav ste doneli kakav ste doneli. Tamo piše da je privatnost nepovrediva, pa ćemo videti da li ovo spada u nepovredivu privatnost ili samo ''sadržaj'' komunikacije. Zato vas ipak pozivam da se držite tog vašeg Ustava, vašeg zajedničkog, ali i našeg, pošto je formalno na snazi, a ne švedskog iskustva, jer kad uđemo u EU i ja ću postati evroskeptik, ali do tada nisam. Hvala.
Nisam, gospođo Kolundžija, govorio o sukobu, govorio sam o degradiranju, odnosno nepoštovanju jedne institucije, institucije, ne čoveka, bez obzira kako se zove u toj instituciji, moramo je gajiti.
Gledajte o čemu se radi. Vi kažete – on je prvi počeo. Nikako da kažete a šta je on mogao da radi, i mi svi, ako vi u petak ubacite taj zakon uveče, a u ponedeljak počinjemo da raspravljamo. Da ste, ono što je juče pričao kolega Andrić, nam dali 15 dana, onda ne bi bilo ko je prvi počeo, onda bi bila javna rasprava, otvorilo bi se to pitanje, pre nego što počnemo to, u javnoj raspravi, ali ste ga smandrljali, smuljali i hteli ste na brzinu. Sada kažete – on je prvi počeo. Pa, šta je drugo mogao da radi za vikend, nego da zavrišti i zapišti, kao što mi pištimo i vrištimo? Drugi put nemojte to da radite, pa neće biti tog sukoba i svi ćemo dati doprinos izgradnji demokratskih institucija.
Reklamiram povredu člana 27. stav 1. tačka 1.
Gospođo Čomić, neću koristiti povredu Poslovnika da replicira. Nije nikakvo ruganje. Rekla je gospođa Raguš nešto što, kao, nije prozivanje, a u stvari je bilo prozivanje. Onaj ko je slušao izlaganje gospođe Raguš mogao je zaključiti, ako nije pratio izlaganje tokom prepodneva, ako ne čita novine i ako mu nije poznat stav LDP, da LDP podržava ovakav zakon i ovakvo rešenje iz zakona.
Samo sam hteo ...
Zato što mi niste dali pravo na repliku, a pravo na repliku sam imao ...
Član 104 – dostojanstvo Skupštine. Ne bih se mešao u ovu besmislenu raspravu o jeziku koju je pokrenuo gospodin Šarović, ali bih zamolio gospodina Šarovića, kada se već toliko poziva na svoje znanje srpskog jezika i na upućenost u lingvističke knjige, da pravilno citira Ustav Srbije. To je najbolji dokaz koliko su ti lingvisti, a svi ste vi zajedno, sem nas, pisali taj Ustav noću i glasali ga dva dana... Pa neka pročita kako se zove pismo, po Ustavu, kojim se piše u Srbiji. To što ste pročitali nije ime pisma.
Rekli ste da je u Srbiji u upotrebi ćirilično pismo. Pročitajte, u Ustavu ne postoji ćirilično pismo. To su jezikoslovci na koje se pozivate vas koji ste pisali Ustav naterali da napišete. Kažite mi kada ste tu reč koja piše u Ustavu za naše pismo u jeziku upotrebili, ili bilo ko od vas? U Ustavu piše da je u Srbiji u upotrebi ćiriličko pismo.
Koristim, gospođo predsednice, vreme poslaničke grupe. Ovaj amandman Odbora kojim se u zakon uvodi obavljanje ad hok aktivnosti od opšteg interesa za opšte dobro ili za dobro trećeg lica je nekakav kompromis. Neću ga nazvati trulim, ali očigledno jedino moguć u ovom trenutku, zbog činjenice da se ovaj zakon odnosi i na kratkoročno i na dugoročno volontiranje, kako to piše u članu 2, ali i zbog činjenice da zakon uvodi i prijavljivanje, evidenciju, izveštavanje, potpisivanje ugovora, potvrda itd. To je činjenica zbog koje je predsednik Crvenog krsta tražio da se ne odnosi na volontiranje u Crvenom krstu, zato što je ovaj zakon prenormiran i uvodi birokratiju u oblast kojoj nema mesta.
Svakako da on... Ovo je moja pretpostavka, nisam sa njime pričao, ali slušam šta priča ministar Ljajić, koji govori bosanskim jezikom, kao i moj kolega, i dobro ga razumem. Užasnuo se čovek kada je video šta ste napisali u zakonu, pa je rekao – molim vas, ovaj zakon da ne važi za mene da ne bih morao da vršim evidenciju za deset hiljada volontera Crvenog krsta. Zato kažem da iako ...
Usput, niste morali da bežite od reči „volontiranje“ i da napišete „ad hok“, kada smo već uveli novu kategoriju; imamo dugoročno i kratkoročno, a moglo je da se zove povremeno volontiranje. Zašto bi bilo „ad hok“ ili „soc“ aktivnosti od opšteg interesa, zašto bežite od izraza „volontiranje“, „povremeno volontiranje“?
Ova definicija koja je usvojena na Odboru apsolutno odgovara nečem što je povremeno. Onda bismo imali tri vrste volontiranja. Na ovo povremeno volontiranje se ne odnose ove birokratske zavrzlame koje ste predvideli za dugoročno i kratkoročno volontiranje. Posledice će biti da u praksi kratkoročnog neće biti. Postojaće dugoročno volontiranje i ovo povremeno volontiranje, koje se zove kako se zove, ali ostaju otvorene pitanja, gospodine ministre.
Pošto vam je do te evidencije očigledno mnogo stalo, kako ćete vi voditi evidenciju ako organizatori volontiranja, upravo da bi izbegli ovu evidenciju (nisu svi moćni kao predsednik Crvenog krsta, pa da kažu hajde, izbegnite me sa ovim zakonom), učlanjuju volontere privremeno u svoje organizacije i onda nisu dužni da vam dostavljaju tu evidenciju, izdaju potvrde itd? Verujem da će mnogi to raditi samo da bi izbegli ono što ste im vi nametnuli ovim zakonom.
Ponovo kažem, nismo mi protiv evidencije, samo smo rekli da ona važi za dugoročno volontiranje, ali ne i za kratkoročno. U redu, sad sa ad hok aktivnostima ona neće važiti. Sve će se svesti na to, dugoročno će se evidentirati.
Postaviću vam jedno drugo pitanje – koje je validnosti ta vaša evidencija koju ćete prikupljati ako se ona ne odnosi na volontere Crvenog krsta, ako se ne odnosi na volontere u nevladinim organizacijama? Nekako, volontiranje je sinonim za civilni sektor. Tamo su 60 - 90% aktivista volonteri, besplatan rad, SOS telefon, rad ovaj, rad onaj itd. I, ne odnosi se volontiranje na aktiviste političkih partija. Kako ćete onda tom evidencijom, koja faktički od Crvenog krsta pa sve ovo dalje isključuje, meriti, recimo, socijalni i ekonomski doprinos volontiranja, ili ekonomski doprinos ili društveni? To će biti potpuno bezvezni podaci.
Samo ste napravili papazjaniju sa tom... Ne znam da li je to tvrdoglavost ili neznanje. Nekako mi se čini da je to pre neznanje nego tvrdoglavost. Ne govorim o vama, vi ste ministar i politička ličnost, ne morate vi da znate, nego oni oko vas treba da znaju. Niste hteli da prihvatite ni amandmane koji su dolazili iz vladajuće većine. Hajde, naše ne želite da prihvatite, pa to da razumem, onda bi to bila tvrdoglavost, ali mi ovo pre nekako liči na neznanje, neshvatanje šta znači volontiranje, koliko je to važno i koliko se to razlikuje od nečeg što je radnopravni odnos itd.
Mislim da onaj ko stoji iza ovog zakona, u stručnom smislu, ne razume volontiranje. Zato vam savetujem... Dobro je da je nekakav kompromis napravljen, ovako je bolje nego što je bilo na početku. Savetujem vam da u narednim aktivnostima ipak nastavite da radite sa ljudima koji mnogo više i mnogo bolje znaju šta je volontiranje, ne bi li se ovo popravilo u smislu u kome treba da se popravi, jer je volontiranje zaista bitno za jedno društvo i, na kraju krajeva, preporuke iz Evrope kažu da je volontiranje nešto što doprinosi ekonomskoj i socijalnoj koheziji društva.
Mladi ljudi volontiraju, imaju slobodnog vremena, žele nešto da nauče, žele da se osamostale. To je jedan put ka bržem osamostaljivanju. Stari ljudi, penzioneri, oni imaju vremena, nagomilano iskustvo. Volontiranje im pomaže da se osećaju korisnim i dalje. Dajte, prilagodite u budućnosti, ako ne ovaj zakon, onda neke izmene ili aktivnosti, nečem što je više civilni sektor, a manje nekakav uštogljeni, birokratski radnopravni odnos, što mi se čini da je ovaj zakon.
U redu je kada smo ubacili ove ad hok aktivnosti, na koje se ne odnose ove birokratske obaveze koje ste predvideli za kratkoročno i dugoročno volontiranje, ali da ne bi ovo bio truli kompromis, radite malo sa onima koji se više razumeju u volontiranje u sledećem periodu. Mislim da će to biti na obostrano zadovoljstvo i zadovoljstvo svih nas. Hvala.
Imam repliku na govor gospodina Šarovića, a on je imao prednost zato što se javio po Poslovniku.
Gospodine Šaroviću, vi očigledno ne poznajete Ustav Srbije, ni Zakon o zaštiti prava manjina. Opet, po drugi put nazivate naše pismo, srpsko pismo ćiriličnim, a u Ustavu piše da je to ćiriličko. Ako ste toliki Srbin, bar ustavno ime pisma koristite.
Dva, bosanski jezik postoji onda kada ga oni koji su Bošnjaci tako zovu. Ne osporava Kenan Hajdarević vama da vi govorite srpskim jezikom. Ja govorim srpskim jezikom, a on govori bosanskim. Šta je tu sporno? On nama ne osporava da govorimo srpskim, pa zašto bismo mi njemu osporavali da govori bosanskim?
Zapamtite, ćiriličko. To piše u Ustavu, ne ćirilično. Počnite da menjate jezik, jer su vaši jezikoslovci rekli da to tako treba da piše u Ustavu. I vi i građani Srbije, zapamtite, od sada, od kada je donet Ustav, one noći i dva dana kada ste ga glasali, izglasali ste da se naše pismo zove – ćiriličko. Ispravljajte decu, jer su njihovi jezikoslovci u redakciji smislili da se to tako kaže. Sve ove decenije smo govorili pogrešno, mi Srbi smo govorili pogrešno i zvali naše pismo, a sada će neki Srbi da određuju kako neki drugi govore. Mislim da to ne doprinosi ni demokratiji, ni razumu, ni dostojanstvu ovog parlamenta.
Na kraju, pričamo o amandmanu, piše, gospodine Ljajiću, „ad hoc“ na latinici u ćiriličkom tekstu. Gospodine Šaroviću, „ad hoc“ nije bosanski.
(Nemanja Šarović: Replika.)