Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7175">Zoran Babić</a>

Zoran Babić

Srpska napredna stranka

Govori

Srpska napredna stranka će glasati protiv usvajanja ovog amandmana. Shvatamo činjenicu i situaciju da je za vreme važenja aktuelnog Zakona o radu 354.000 ljudi ostalo bez posla, da je stopa nezaposlenosti na istorijskom maksimumu, da ljudi u Srbiji žive teško, da ljudi u Srbiji da bi prehranili svoje porodice posežu za onim da prihvate i prihvataju da rade na crno.
Shvatajući da radom na crno nemaju sigurnost ni u zdravstveno osiguranje, nemaju sigurnost koja ih u budućnosti očekuje kroz penziju. Ovim, i ovakvim zakonskim rešenjem predlagač zakona je želeo, ne da zaposleni dobije obaveštenje da li je prijavljen ili nije prijavljen, jer je zaposleni, nažalost, zbog velike stope nezaposlenosti koju nam je ostavila Vlada do 2012. godine primoran da radi na crno i svestan da radi na crno, ali na ovaj način želimo da se taj rad na crno svede na minimum.
Zato što želimo da sprečimo rad na crno, zato što želimo da sprečimo ono što je inspekcija za rad u velikom broju slučajeva doživljavala na terenu. Znate, ne možemo da vam damo ugovor o radu zato što je kod knjigovođe. Ne možemo da vam damo ugovor o radu zato što je u direkciji u Malom Mokrom Lugu. Naknadno su dostavljali ugovore koji su bili naknadno potpisani, antidatirani.
Mi želimo da ljudi u Srbiji koji rade budu bezbedni, da imaju penziono, socijalno, zdravstveno osiguranje. Želimo da pružimo mogućnost poslodavcima da naprave veći broj zaposlenih, da prošire posao, a da zaposleni budu sigurni, bezbedni i sa ugovorom o radu.
Na ovakvo rešenje iz zakona su se saglasili svi. Saglasili su se i zaposleni, saglasili su se i poslodavci i zbog toga argumentacija podnosioca amandmana je krajnje nemušta. Zbog toga pozivam Narodnu skupštinu Republike Srbije da ovaj amandman odbije.
Gospođo predsednice, član 107. - narodni poslanik je dužan da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine.
Laž, laž je bila da smo za ovaj zakon tražili podršku Miroslava Miškovića i „Delte“. Laž je i da nam je takva podrška trebala, ali je istina da ste Miroslava Miškovića, kada ste vršili vlast, pravili ste zakone da mu odgovaraju, pravili ste zakone da bi postajao bogatiji, pravili ste zakone da bi postajao veći, pravili ste zakone da bi postao gospodar Srbije. Istina je i to da je jedino Srpska napredna stranka mogla takvog čoveka, a vi ste sa šapatom govorili njegovo ime, da stavi na optuženičku klupu.
Ne tražimo podršku pojedinaca, tražimo podršku Unije poslodavaca, tražimo podršku sindikata, tražimo podršku onih ljudi koje ste ostavili bez posla u talu, u dogovoru sa tajkunima koje nam sada spočitavate. Sramota je da se takve stvari izgovaraju u Narodnoj skupštini, sramota je da se ne prekine neko ko ne govori istinu u ovoj Narodnoj skupštini i ko zloupotrebljava i Ustavom zagarantovano pravo da može da govori sa ove govornice.
Oni koji su se ogrešili o zakon su bili u periodu kada ste vi vršili vlast, gospodine Veselinoviću, poštovani članovi zajednice. U vremenu SNS takvi ljudi koji krše zakone idu na optuženičku klupu, ma koliko veliki i silni bili.
Biću jako kratak. U periodu vladavine DS bilo koje frakcije, kako reče gospodin Vulin, Srbiju su nazivali „Deltalend“ zato što su pravljeni zakoni….
(Janko Veselinović, s mesta: Da li je ovo sada tema? )
…. Da bi tajkuni mogli da se bogate, da privatizuju. Tajkuni i taj isti Mišković, gospodine Veselinoviću, su podizali optužnice i hapsili ljude i naručivali i otvarali vrata nogom, i u Vladi, i u ministarstvima, i kod vašeg premijera. U vreme kada ste vi vršili vlast u ovoj zemlji se sa šapatom izgovaralo ime Miškovića, sa poštovanjem, sa pažnjom. Njegovo mišljenje se tražilo, ali njegovo mišljenje nije bilo mišljenje već naredba za vas i za režim DS i agregate DS-a.
Nemojte da spočitavate nama, nemojte spočitavati SNS i Aleksandru Vučiću tu saradnju. Jedina saradnja sa onima koji su kršili zakon je preko tužilaštava, preko suda, preko pravosudnih organa.
Tražili smo mišljenje svih poslodavaca u Srbiji i tražićemo. Tražili smo mišljenje svih sindikata i tražićemo. Tražili smo mišljenje svih ljudi u Srbiji koje ste ostavili bez posla, 354.000 ljudi ste ostavili, vi i vaša DS, bez posla, bez budućnosti, bez ičega.
Možda je neko nekoga „demantirao“ ali ste vi, gospodine Veselinoviću, davno demontirani. To je velika razlika.
Možda postoje neki ljudi koji kažu – podržavamo Vladu. Ali, taj tajkun je pravio vaše Vlade i tu je velika razlika.
Ako već pitate za agregatno stanje SNS, ono je čvrsto, kompaktno i opredeljeno reformama u Srbiji.
Zahvaljujem predsedavajući.
Molim vas da se dostojanstvo Narodne skupštine poštuje ali ovde se aludira na ljudski život. Ovde se kaže da poslanici SNS sede u alejama. Aleje su gospodine Veselinoviću na groblju, a ovde su velikani SNS. Ovde su velikani SNS i to je velika razlika.
Sa jedne strane, kada debatujemo o svakom članu, o svakom amandmanu, o svakom zakonu, kada govorimo o ovoj Narodnoj skupštini, nađu se neki dušebrižnici pa kažu – evo ustaje onaj Zoran Babić pa na svaku reč opozicije on nešto govori. Ne valja vam kada vas pristojno slušamo. Kažite šta valja, ali da nas odstranite odavde, da nas bacite u neke druge aleje, e to nećete uspeti i to vam nećemo dozvoliti, ma koliko drski i bezobrazni bili.
Uostalom, ovde je bilo juče, prekjuče, kada se raspravljalo o Izveštaju o poplavama, pa bilo je više ministara u Vladi nego poslanika u vašoj poslaničkoj grupi. Kada se tako nešto desilo? Nikada nego sada i našli ste da brojite kartice, pa brojte, zbunićete se do 136. Nikada niste imali toliko poslanika, nikada nećete ni imati, ni toliko poslanika, ni toliko poverenja građana Srbije.
Ne.
Spreman sam i da edukujem neke kolege, iako o hortikulturi ne znam mnogo, ali znam više od mnogih drugih. Razlika je između ulice uređene sa obe strane i velika je razlika između avenije i aleje. E ovo je avenija.
Što se tiče debate o dahijama, više govori o veličini i o malom ostrvu na koje su te dahije svedene i apsolutno podržavam kolegu Martinovića u toj stilskoj figuri. Ono kako ste želeli da shvatite tu stilsku figuru, ostaje vama na razmišljanju.
Nekako se stalno kaže - ova štetočinska vlada, ova vlada koja će napraviti štetu. Velika je razlika između…
Molim vas, to je upotrebljen izraz, gospodine predsedavajući, i ako niste prekinuli prethodnog govornika, nemojte da prekidate ni mene.

Ako se kaže štetočinska vlada, ja imam podatke za štetočinske vlade DS koje su izmerene sa 354.000 ljudi, koliko su ostavili bez posla. To je štetočinski, a ne deskriptivni izraz koji koristi kolega.
Kada se govori o pravima lica sa invaliditetom ili o pravima trudnica, porodilja, dojilja, svi mi prilazimo toj temi sa jednim posebnim senzibilitetom, sa jednom posebnom osetljivošću.
Ne postoji Zakon o radu na ovom svetu, a koristio sam uporedno pravo, koji kaže da osoba sa invaliditetom ne može da dobije otkaz. Voleo bih da postoje takvi zakoni i voleo bih da postoje takve mogućnosti. Takve mogućnosti ne postoje nigde.
Ono što je ovaj zakon o radu, još uvek postojeći, nekoliko sati još ili nekoliko dana, od 2005. godine na ovamo doprineo je da od 2005. do 2013. godine 354.000 ljudi ostane bez posla. Od tih 354.000 ljudi, koliko je ljudi sa invaliditetom, koliko je trudnica? Koliko ljudi se nije opredelilo za brak zato što je ostalo bez posla, za rađanje dece zato što su ostali bez posla? Za koliko smo manji zato što je 354.000 ljudi u Srbiji ostalo bez posla od 2005. godine, za vreme važenja ovog zakona o radu?
Zbog toga ću se pridružiti mišljenju ministra Vulina i ne razumevanju. Ako smo mi ovim zakonom napravili jedan mali iskorak, možda ne svemirski, ali jedan mali iskorak, ukoliko bi se ovi amandmani ili ovaj amandman prihvatio, značilo bi da se vratimo na staro. Značilo bi da lica sa invaliditetom, a ima ih mnogo u onih 354.000 ljudi, koliko je prethodni režim ostavio bez posla, značilo bi da ponovo ostaju bez posla, bez ikakve šanse da im se nađe radno mesto u okviru firme, bez ikakve šanse da dobiju otpremninu.
Otpremnina nije legalizacija otkaza. Otpremnina je samo dodatna podrška da tih nekoliko meseci da imaju preživljenih. Do sada nisu imali ništa.
Ja bih bio daleko srećniji kada bi ova država imala javne finansije koje bi mogle da prate daleko bolje subvencije i trudnicama i licima sa invaliditetom, ali nema. Nema zato što je za prethodne Vlade, za Vlade do 2012. godine bilo bitnije da se povećavaju troškovi i plate javnom sektoru. Bilo je bitnije da se povećavaju plate u javnim preduzećima, da se na taj način kupuje neki socijalni mir, da se na taj način kupuju neki izbori, da se ne pravi i ne ide ekonomskom logikom.
Kada imate pad proizvodnje, normalno je da imate i pad u javnom sektoru, a mi imamo pad ekonomije, a rast u javnom sektoru. Zbog toga smo došli do situacije da su rashodi na plate u javnom sektoru 24% ukupnih budžetskih rashoda. Rashodi na plate su u 2013. godini za 154 milijardi dinara veći nego 2007. godine.
Da nisu tako neodgovorno povećavane plate u javnom sektoru, šta mislite koliko od tih 154 milijardi dinara bi moglo da ode trudnicama, moglo da se da licima sa invaliditetom, moglo da se da subvenicja da se ta radna mesta zadrže? Ne, bitnije i bolje je deklarativno se zalagati za trudnice, deklarativno se brinuti nad sudbinom lica sa invaliditetom, a povećavati plate u javnom sektoru i to partijskim kadrovima kojima je napunjen javni sektor.
Najveće prosečne plate u javnom sektoru su očekivano u javnim preduzećima. Prosečna plata je 62.000 dinara ili 530 evra. U tom sektoru su plate i najbrže rasle od 2007. do 2013. godine, u tim istim javnim preduzećima za 68%.
Ponovo ću se vratiti na isto pitanje. Ne možemo se deklarativno brinuti nad trudnicama, porodiljama, natalitetom koji je jako loš u Srbiji, brinuti se nad licima sa posebnim potrebama i sa invaliditetom, kojima ovaj zakon daje pravo da dobiju drugo radno mesto u okviru iste firme, pa ako ne može ni to tehnološki višak, ali sa otpremninom za razliku od dosadašnjeg zakona, koji nije davao ni mogućnost ni drugog radnog mesta ni otpremnine.
Ali, za ta lica bi i za mnoga druga bilo mnogo više i posla i novca, da je bilo odgovornije vlasti do 2012. godine, koja je umesto ka tim kategorijama ljudi, ka razvoju našeg društva, novac trošila, sagorela hraneći svoje partijske kadrove u javnom sektoru. E, to je neodgovorna politika, kao što je i neodgovorno dati amandman kojim se smanjuju prava licima sa invaliditetom, a to predstavljati kao, Bože moj, brigu o njima.
Razgovarali smo sa sindikatima i razgovaraćemo sa sindikatima i sada upravo razgovaramo sa sindikatima. Čini mi se da smo se zajedno i videli smo se u prostorijama sindikata i nije mi trebala obezbeđenje da odem tamo, niti sam se udvarao sindikatima, ali ih nisam, kao što postoje neodgovorni političari u ovoj sali, pozivao na ulicu, pozivao na ukrajinski scenarijo, pozivao na lomljenje, pozivao na destabilizaciju, kao što ste vi uradili i ne samo sada, već i u nekim mesecima koji su iza nas.
Da li ste davali više je diskutabilno pitanje, ali da ste uzimali više, uzimali ste. Uzimali ste i to nekontrolisano i iz Razvojne banke, ali i iz ostalih banaka i fondova i svega odakle je moglo da se uzme.
Ono što hoću da vam kažem i što je činjenica, da je usled naglog i nekontrolisanog rasta plata i penzija neodgovorno između 2007. i 2013. godine javni dug Srbije vrtoglavo rastao i sada iznosi 21 milijardu evra. Da su rashodi za plate i penzije u skladu sa rastom javnih prihoda, javni dug bi bio manji za 705 milijardi dinara ili za 6 milijardi i 70 miliona evra manji. Da je pratio rast kako treba, danas bi javni dug Srbije bio niži za trećinu i iznosio bi oko 45% BDP da nije bilo nekontrolisanog rasta plata i penzija, kojima ste dobijali izbore, kojima ste formirali neke vlade samo zarad opstanka na vlasti.
Odakle ste davali? Davali zaduživanjem.
Rashodi za plate i penzije su finansirani samo i isključivo nekontrolisanim zaduživanjem, zbog čega godišnjem plaćamo 28 milijardi dinara samo na kamate.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, samo bih zamolio da narodni poslanici ne čitaju jedan stav u članu koji ima pest stavova, pa da komentarišu na osnovu jednog stava.

Ako piše to što je predlagač ovog amandmana rekao – ako je potrebno da se određeni posao izvrši bez odlaganja, recimo, pri obnovi Obrenovca, pri obnovi firmi koje su pretrpele štetu, iz Beograda su, a imaju ispostavu u Obrenovcu, pa normalno je da će se taj posao raditi.

Međutim, treba pročitati i stav 2. i treba biti dovoljno pošten i odgovoran i reći, a u tom stavu 2. se kaže – u slučaju premeštaja iz stava 1. ovog člana zaposleni zadržava osnovnu zaradu utvrđenu za posao za koga se premešta, ako je to povoljnije za zaposlenog.

Šta će tu biti loši po zaposlenog? Ništa. Zadržava platu, pomoći će firmu u kojoj radi, ako je jedan deo te firme ugrožen ili ako je neophodno da 45 dana u godini dana provede negde drugde, van tog radnog mesta. U tome ne vidim ništa sporno, samo vas molim da u obrazloženju amandmana pročitate pažljivo stav po stav, član po član, šta predviđate za brisanje, jer ovako kako je predlagač predvideo zaposleni je i obezbeđen i materijalno i sa radnim odnosom.
Povreda Poslovnika član 107.

Znam da u ovoj sali ima i bili smo prisutni kada su narodne poslanike SNS slali u aleje, a sada nas smeštaju na neka druga mesta govoreći da kidišemo. Znate ko kidiše, gospodine predsedavajući? Zveri. I vi to trpite. Ja to neću trpeti, ni u ime 136 narodnih poslanika SNS, ne u ime parlamentarizma i discipline i poštovanja i dostojanstva Narodne skupštine.

Mogu da razumem da neko mrzi, nije to dobro. Mržnja je kao bumerang. Bude poslat ka nekome drugome, okrene se, pa vam razbije glavu, onome ko mrzi. I to se dešava ljudima u ovoj sali, ali ako se spočitava SNS da je zaposlila 60.000 ljudi u državni sektor, odlično. Ali, ste vi zato gospodo zaposlili onih ostalih 720 hiljada. To je odgovornost za 720 hiljada.

Još jedna stvar koja zaista mi smeta kao narodnom poslaniku u trećem mandatu. Traženje da ćutimo. Zašto kidišete? Zašto se javljate? Bože moj mi ćemo odmah izaći ako vi dalje pričate. Pa, kakvo je to shvatanje demokratije ako samo jedna strana može da priča. Samo ako može jedna strana da izražava svoje političke stavove. Svi drugi da ćutimo. Da li će sledeće biti da izađemo iz ove sale? Ne, nećemo zato što su nas građani ovde poslali. Brisali suze ili ne brisali, vi brišete suze još od 16. marta 2014. godine.
Povređen je član 27.
Onda ću se pozvati na član 107. Ovo je vređanje svih narodnih poslanika.

Ja znam da su neki narodni poslanici iz DS navikli na diktaturu, navikli na svu vlast, na bahatost. Znam da su navikli da pišu i optužnice, da presuđuju, da zatvaraju, da hapse.

Znam da su navikli na sve bahatosti koje nosi vlast, ali vas samo molim kao predsedavajućeg ili kao predsednicu i ako niste bili u tom trenutku, šta je to i koje je to merilo da jedan narodni poslanik DS, šef poslaničke grupe, ocenjuje da li je neko izlaganje besmisleno ili smisleno.

Ko to sudi? Ko daje tu ocenu? Sa kojim pravom?