Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7175">Zoran Babić</a>

Zoran Babić

Srpska napredna stranka

Govori

… da napravimo budućnost građanima Srbije.
Ne mogu da govorim o rupama u pamćenju. Ovo bi moglo da se nazove krater u pamćenju. Znate, ti ljudi koji su tako do 2000-te godine vodili Srbiju do tog preporoda koji je počeo paljenjem ove zgrade, sede ovde u ovoj Narodnoj skupštini. Grlili ste se sa njima, ljubili ste se sa njima, igrali ste košarku, mirili ste se sa njima, izjednačavali ste žrtve. Kako su onda bili dobri? Kako su onda bili prihvatljivi? Trebali su vam. Ne možete deliti ljude samo na onda kada vam trebaju i onda su dobri, onda ćemo igrati košarku, onda ćemo se miriti, a onda kada nisu sa nama onda su ponovo to zlo iz 90-tih godina. Nemojte da budete licemerni, nemojte deliti ljude na onda kada vam trebaju i onda kada vam ne trebaju.
Ne pravimo koalicije i nismo pravili koalicije na moranju, na zavrtanju ruku, pravili smo koalicije na politici, na budućnosti, na reformama našeg društva. Pravili smo koalicije na potrebi da naše društvo iskorači iz učmalosti, iz toga da se javna sredstva koriste za povećanje penzija, plata, nerealnog, nepotrebnog, osim za dobijanje izbora. Nemojte se pozivati na rupe u izboru. Smem da pogledam svakoga u oči, ne znam zašto vi ne smete nikoga ili ne smete bar građane Srbije. Otvoreno da vam kažem, nepotrebno je da se pozivate na te kratere u pamćenju, loše ćete proći zaista.
Zahvaljujem se gospodine predsedavajući.
Gospodo ministri, koleginice i kolege narodni poslanici, sada mi je zaista jasno što su neke ljude u ovoj sali nazvali demokratskim mudžahedinima.
Jasno mi je da smo i dobro živi i dobro opstali ukoliko su ekonomski stručnjaci poput Šutanovca i Dulića vodili fiskalnu monetarnu politiku naše države.
Postojeći zakon o radu usvojen je 2005. godine. Nedugo posle toga, dve, dve i po godine nakon toga Srbija se strmoglavila u svetsku ekonomsku krizu. U svetsku ekonomsku krizu smo ušli bez ikakvog plana, bez ikakve strategije, osim zbunjujućih, neodgovornih izjava DS i Bojana Pajkića, bilo na republičkom, bilo na pokrajinskom nivou, neodgovornih izjava tipa da nas kriza neće ni dotaći ili da je kriza šansa za Srbiju. Nije se desilo ni jedno ni drugo, niti je Srbija iskoristila šansu u krizi, niti je kriza bila šansa, niti nas kriza nije dotakla. Mi smo u krizi duboko zato što smo se u krizi ponašali kao drogirani bokser sa spuštenim gardom, bez ikakve strategije, bez ikakvog izlaza, bez ikakvog odgovora na svetsku ekonomsku krizu.
Vatru smo umesto vodom gasili benzinom. Na pad privrednih aktivnosti reakcija Vlade Republike Srbije je bila rast penzija i rast plata u javnom sektoru. Sve se to dešavalo samo zarad jednog opšteg pukog običnog opstanka na vlasti, samo da bi se neka vlada formirala, samo da bi neka politička stranka opstala.
Kako drugačije objasniti činjenicu da su u Srbiji penzije porasle od 2007. do 2013. godine za 72%, da su u Srbiji u javnim preduzećima plate od 2007. do 2013. godine narasle za 68%, a u istom tom periodu imali smo stagnaciju privrednih aktivnosti. Gde je tu logika? Gde je tu matematika, gde su razlozi za takvo povećanje? Tu leži činjenica u onoj omči oko vrata koju ste postavili svima nama, kao društvu, kao državi kao Vladi Republike Srbije.
Kada s jedne strane imate neodgovornu Vladu, sa druge strane pad privrednih aktivnosti, sa treće strane loš Zakon o radu, dolazimo do činjenice da je u periodu važenja ovog Zakona o radu 354 hiljade ljudi ostalo bez posla, od čega 318 hiljada ljudi u realnom, privatnom sektoru. Manje, više od 90% ljudi koji su radili u privredi u realnom, ekonomski realnom sektoru su ostali bez posla sa ovakvim Zakonom o radu.
Ovakav Zakon o radu, i ako vrlo rigidan, kada je u pitanju i dobijanje posla, rigidan i kada je u pitanju gubitak posla, nije uspeo da zaštiti radna mesta, osim što je zaštitio radna mesta u javnom sektoru.
Međutim, država ne sme i ne može da bude najveći poslodavac. Država mora da bude efikasna, državna uprava manja, ekonomičnija i u službi i privrede i građana Republike Srbije, ali svakako ne, najveći poslodavac. Najveći poslodavac mora da bude privatni sektor.
Poražavajuće je da u periodu važenja ovog zakona 102 hiljade ljudi je prestalo da aktivno traži posao, 102 hiljade ljudi smatra da ovakvim Zakonom o radu ne može da dođe do posla. Šta će vam zakon ukoliko u njega ljudi u Srbiji ne veruju. Šta će vam zakon ako je 102 hiljade ljudi prestalo da traži posao zato što zna i pretpostavlja da posao se u Srbiji nalazio samo pod političkim pokroviteljstvom ili poznanstvom ili nekim drugim vezama.
Naravno da je bilo neophodno da se takav Zakon o radu menja. Zbog toga smo hrabro ušli u promenu Zakona o radu. Zbog toga smo građanima Srbije i izbornoj kampanji obećali reformu našeg društva, između ostalog, i reformu Zakona o radu. Zbog toga smo predložili Zakon o radu koji je tržišni orijentisan i koji stvara povoljan investicioni ambijent, a bez dobrog investicionog ambijenta nema investicija. Bez investicija nema radnih mesta. Nije poenta da jedan zakon zadrži postojeća radna mesta. Ne, poenta jednog zakona, dobrog Zakona o radu je da otvori nova radna mesta, a to možemo samo uz stvaranje povoljnog investicionog ambijenta. Zbog toga je ovaj zakon jedan u nizu zakona koje je neophodno promeniti kako bi Srbija postala plodno tlo za otvaranje novih radnih mesta.
Zbog toga smo predložili Zakon o radu, izmene i dopune Zakona o radu, za koji smo dobili podršku i međunarodne zajednice, dobili smo podršku EU. Zbog toga mi nisu, zaista mi nisu jasne kritike onih koji baštine tapiju na evropsku perspektivu, na evropsku budućnost Srbije, a kritikuju ovakav predlog zakona koji nas približava evropskoj porodici naroda.
Pažljivo sam slušao debatu koja je bila u našem društvu, ne proteklih dana, ne proteklih meseci. Protekle dve godine se raspravlja i govori o potrebi promena Zakona o radu. Kažu, nije bilo javne rasprave. Radna grupa koja je sačinila ovaj Zakon o radu, tu radnu grupu su činili predstavnici i reprezentativnog sindikata, činili su i predstavnici poslodavaca, Unije poslodavaca, i Privredna komora Srbije, i nacionalne službe za zapošljavanje, i predstavnici ministarstva, rada, finansija, državne uprave i privrede. Ovako široka lepeza predstavnika i državne uprave i sindikata i poslodavaca garantuje i stručnost i transparentnost u radu. Uostalom u našem društvu protekle dve godine, koliko se vodi debata o Zakonu o radu, mislim da su i ptice na grani naučile šta znači prošireno dejstvo kolektivnog ugovora.
Međutim, ukoliko ste mislili da će javna rasprava značiti da sa predlogom zakona odemo na jednu adresu u Krunskoj ulici, i pitamo vas šta vi mislite o ovom Zakonu o radu? Iako znamo da sa druge strane tih vrata u Krunskoj ulici sede ljudi koji su 10, 12. godina vodili ovu državu i koji su doprineli da 354 hiljade ljudi ostane bez posla. Izvinite, nećemo vas pitati. Jer ono što ste znali, ono što ste umeli pokazali ste u tih 12 godina koliko ste vodili ovu državu.
Ako ste mislili da ćemo pokucati na vrata jedne adrese u Krunskoj ulici gde sede ljudi koji su podržali 2001. godine jedan zakon koji je bio Zakon o radu, koji je bio liberalniji od ovog zakona i bio je dobar, a sada po cenu nemira na ulicama, po cenu ukrajinskog scenarija, po cenu razbijenih glava, po cenu sitnih političkih poena prizivaju nemire u Srbiji zato što im ne odgovara zakon za koji je i tadašnja ministarka rada, gospođa Gordana Matković rekla da će konačno svi radnici imati iste šanse. Da li vam je i ta izjava neprimerena?
Da li vam je i ta izjava, taj telegram poverenja koji stiže sa svih strana na adresu Vlade Republike Srbije, na adresu premijera gospodina Vučića, na adresu, uostalom i vas, gospodine Vulin. Kada je podrška onda smeta, a kada se priziva ukrajinski scenario, kada se priziva nestabilnost na našim ulicama onda je to legitimno. Nisam znao ni da je legitimno da je demokratija samo kada jedna strana govori, a druga strana ćuti jer vidim da neki frontmeni, frontmnenima te priče, tog shvatanja demokratije, smeta kada ustanem i govorim o onome šta je istina, istina koja je dovela neodgovorna Vlada DS.
Na Zakon na radu niko nema ekskluzivno pravo. Na Zakon o radu nemaju ekskluzivno pravo samo sindikati. Poštujem vrednosti sindikalnog udruživanja. Neophodno je, potrebno je boriti se za radnička prava. Dobro je da se ta radnička prava štite, gaje, neguju. Protiv sam kada se te sindikalne aktivnosti kroz korupciju pojedinaca omalovaži, upraljaju, zaprljaju. I toga je bilo i toga na žalost ima sada u Srbiji, ali nemaju samo sindikati ekskluzivno pravo na Zakon o radu.
Na Zakon o radu imaju pravo i oni mladi ljudi koji u ovom trenutku, sada završavaju škole, fakultete, zanate, koji ne gledaju preko granice, već gledaju u nas, gledaju u Vladu Republike Srbije, gledaju u parlament, gledaju u Zakon o radu kao u način kako će lakše doći do posla, a ne u partijsku knjižicu, a ne u poznanstvo ne znam u državnoj upravi, već gledaju na svoje znanje i na to što umeju i na Zakon o radu koji će im omogućiti lakše da se zaposle, ali lakše da stvaraju svoje kompanije, da otvaraju svoje firme, da oni zapošljavaju ljude u Srbiji.
Na Zakon o radu imaju pravo i ima pravo armija ljudi koja je ostala bez posla. Ko njih predstavlja? Gde se čuje njihov glas? Gde se čuje glas onih ljudi koji tiho, skromno, a imaju po 50-ak ili 60-ak godina i kažu – a kome ja trebam, a gradio sam firmu koju su neki tamo momci preprodali, rasprodali, oteli, ostavili bez posla. Kome ja trebam? Koliko je takvih ljudi u Srbiji? Za četiri godine ste ih stvorili 354 hiljade. Ovaj zakon je njihov zakon, a obaveza Vlade Republike Srbije, obaveza države je da objedini, da stavi kapu na sve te interese, na sve te ljude. Pravo na Zakon o radu imaju i poslodavci i nisu svi poslodavci loš i zli, kao što nisu ni svi radnici loši.
Postoje ljudi u Srbiji koji se muče, koji rade, koji stvaraju svoje firme, druga ili treća generacija i oni kroz ovaj Zakon o radu žele da prošire svoj biznis, da zaposle više ljudi i ovaj zakon im to omogućava.
Ovaj zakon nije stvoren po meti pojedinaca iako bi neki voleli da ga predstave kao tajkunski. Zašto ne reći da je u korist zaposlenih su izmenjena 22 člana ili 19% zakona je u korist zaposlenih. Da je u korist poslodavaca izmenjeno 20 članova ili 17,2%. Da je u korist i poslodavca i zaposlenog izmenjen 21 član ili 18%. Da je preostalim izmenama i dopunama vršeno pravno tehničko usklađivanje i terminološko preciziranje od ukupno 53 člana ili 45,7%.
Zbog tih jednakih aršina, zbog aršina, zbog tog jednog ophođenja i prema poslodavcima, i prema zaposlenima, i prema mladima, i prema nezaposlenima, prema svim onim ljudima koji žele normalnu, uređenu, pristojnu državu SNS će u danu za glasanje glasati o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o radu. Mnogo je razloga, o mnogima ćemo u pojedinostima i pričati, u detaljima pričati i moje kolege iz poslaničke grupe.
Ovaj zakon mogućnost zloupotreba izbacuje ili je svodi na minimum. Otpremnina, zbog tehnološkog viška, a lepo je malopre govorio ministar Vulin, koliko je primera ljudi koji su pod pokroviteljstvom političkim, isključivo političkim pokroviteljstvom uzimali otpremnine u javnom preduzeću, pa malo pređu u agenciju, pa iz agencije u ministarstvo, pa iz ministarstva u neku lokalnu samoupravu. Biznis su napravili od toga. Ko je to smeo? Ko je to mogao? Sigurno ne običan čovek, ali pod političkim pokroviteljstvom tako je nešto moglo da se radi. Ovim i ovakvim zakonom stavlja ste tačka na takve malverzacije.
Promena prebivališta, da li je moguće da se neko zaposli u državnoj upravi, a onda posle nekoliko meseci fiktivno promeni prebivalište, a onda kao što je i ova Narodna skupština plaćala neke puteve do Vranja i nazad koji se nisu pomakli u stvari kruga dvojke. Imamo li mi toliko novca za razbacivanje? Možemo li tako neodgovorno da se ponašamo prema novcu svih građana Republike Srbije? Ne, ne možemo. Sada ona adresa na kojoj si prijavljen u trenutku kada si se kvalifikovao za posao i dobio posao, to ti je prijatelju adresa za koje će ti se plaćati putni troškovi.
Takođe, definisana obaveza čuvanja ugovora o radu, u mestu rada zaposlenog, da ne bude da se dešava da radi u Vrnjačkoj Banji, a ugovor je u Subotici.
Dok kontrola dođe do Subotice, taj ugovor se ili izmeni ili se rodi ili se napravi ne znam šta. Na taj način hoćemo da sve one malverzacije koje su se i koje su moguće i dešavale se sa postojećim Zakonom o radu da ih sprečimo. Ono što je takođe napravilo neku vrstu debate, zbog čega se nije stvorio konačni dogovor sa sindikatima je to što ovim zakonom više nema niko apsolutnu zaštitu.
Uostalom, i u našem društvu, sa onom nultom tolerancijom za kriminal i korupciju, sa nultom tolerancijom za sve što je nepravilno i loše. Zašto je loše da niko nema apsolutnu zaštitu? Šta to znači? Da li to znači da svih 26 sindikata u MUP Srbije ili 28 u ŽTP, nemaju radnu obavezu? Ali, imaju obavezu da prime platu? Nemaju radnu obavezu, ne moraju da dolaze na posao, a mogu da prime platu.
E, ne može, to može samo za reprezentativne sindikate i naravno, da zaštita važi za sindikalne aktivnosti i naravno da zaštita važi za ono što je iz domena rada sindikata, ali ne može sindikalnom zaštitom da se sakrije neko ko nepošteno radi svoj posao.
Ne može da se sindikalnom zaštitom zaštiti neko ko ne dolazi na posao, ko ne radi, ko uništava dobro te firme. To ne postoji nigde u svetu.
Zašto je problem nešto tako uvesti i u naše društvo? Ovim će se onemogućiti zloupotreba prava od strane šireg kruga lica, da se osniva veliki broj sindikata i da svi njihovi predstavnici imaju plaćena odsustva, pa po samom zakonu i potpunu zaštitu od otkaza, što predstavlja veliko opterećenje za poslodavca, a išlo je na štetu drugih zaposlenih.
Mislim da je ovaj zakon o izmenama i dopunama Zakona o radu, zakon koji će stvoriti red u oblasti radnog zakonodavstva, zakon koji će otvoriti jedan, i stvoriti jedan bolji investicioni ambijent u Republici Srbiji, zakon koji će otvoriti više i stvoriti više radnih mesta u Srbiji, a cilj je, ne samo sačuvati ovo malo radnih mesta. Cilj je stvoriti i otvoriti nova radna mesta.
Na kraju ću se samo u nekoliko rečenica okrenuti prema efektima samog Zakona o radu i onih čuvenih 0,4%, iako je bilo zahteva mnogih investitora i međunarodnih organizacija, da se on i ukine.
Međutim, rešenje koje je u ovom predloženom zakonu o izmenama i dopunama Zakona o radu je deo ekonomske logike. Normalno je da stariji i iskusniji radnik ima veću cenu na tržištu, nego što je to mlađi radnik ili pripravnik.
Normalno je da stariji radnik sa više iskustva ima veću platu, nego što ima mlađi radnik. Ali, nije normalno da već sa tim disbalansom u plati, koja je posledica iskustva i za koju niko nema ništa protiv, da dodatno starije radnike, sa 0,4% po godini staža, im povećavamo plate.
Šta je sa mladim ljudima? Kada će na taj način mladi ljudi moći da dođu do svog izražaja…
Evo završavam, i zbog toga mislim da ovaj Zakon o radu targetira i ima za cilj sve socijalne kategorije zaposlenih, ali i nezaposlenih i zbog toga ćemo sa zadovoljstvo glasati o ovom zakonu o izmenama i dopunama Zakona o radu.
Gospodine predsedavajući, član 107, prekršeno je dostojanstvo Narodne skupštine.
Znam da Ustav definiše imunitet narodnog poslanika za izgovoreno, ali ipak morate da vodite računa da ne možete da se skrivate iza imuniteta za izgovorenu neistinu koje kao narodni poslanik ima. Ovde je izgovoreno mnogo neistina u malo vremena.
Prvo, da nije bilo i da je taj zakon u 2001. godini donet bez socijalnih nemira. Ne znam da li je prethodni govornik prespavao ili je bio negde po svetu ili je radio neki drugi posao. Uglavnom, ono što istorija kaže, a to je da je 2001. godine, kada je Skupština Srbije usvajala novi Zakon o radu dok su napolju protestvovali sindikati. Za njega su glasali čak i poslanici DSS, iako nisu podržali zakon u načelu, da su u mesecima pre toga Zoran Đinđić i resorni ministar Dragan Milovanović pregovarali sa sindikatima, putovali po gradovima Srbije da objasne zašto su promene potrebne. Pisano je devet verzija predloga. Usvojene su sugestije Međunarodne organizacije rada, ali je ipak zakon u skupštinsku proceduru ušao praćen pretnjom sindikata da će organizovati generalni štrajk. To je istina, gospodine predsedavajući, na koju morate da ukažete svakom ko se ove govornice lati.
S druge strane, malo je licemerno da čovek koji je bio premijer ove države, čiji su članovi ispijali viski i kupali se u bazenu u Šilerovoj ulici, premijer koji je trpeo i gledao kako se stvara zemunski i surčinski klan, sada insinuira da li su neki članovi Vlade imali veze sa kriminalom. Da, imamo, ali tako što se protiv kriminala i korupcije borimo, tako što te koji se bave kriminalom i korupcijom stavljamo na optuženičku klupu, tamo gde im je mesto, a ne družimo se sa njima, gospodine Živkoviću.
Zahvaljujem se, gospođo predsednice.
Priznajem, ponekad se svako od nas u žaru parlamentarne borbe dohvati Poslovnika, ponekad i zloupotrebi. Reklamirao sam član 107. Mislim da je manjak poštovanja dostojanstva Skupštine Republike Srbije javiti se po Poslovniku, a onda reći – pa, ne, ipak to nije povreda Poslovnika. Dostojanstvo i građenje dostojanstva je potreba i posao svih narodnih poslanika, bilo da su iz vlasti, bilo da su iz opozicije.
Mislim da je predlagač ovog zakona Vlada Republike Srbije, kao kolektivni organ, SNS kao najdominantnija, najveća i najodgovornija. Mi od te odgovornosti ne bežimo. Uostalom, mislim da je daleko bolje da ovde u parlamentu budu svi ministri, nego što je bilo u vreme kada su ministri bežali iz Narodne skupštine i morali smo da ih molimo da bi ušli ovde i odgovorili na određena pitanja, a pričam o vremenu Vlade Mirka Cvetkovića.
Mislim da je unižavanje dostojanstva ovo što se pre nekoliko minuta dogodilo, ali unižavanje dostojanstva je bilo kada je 2001. godine usvajan Zakon o radu, pa je jedan od poslanika, čini mi se gospodin Bora Novaković, glasao iz Soluna. Pa i tada ste zagadili taj Zakon o radu, koji je bio liberalniji od ovog zakona o izmenama i dopunama Zakona o radu, koji je sada u proceduri, ali ste ga u startu zagadili stvarima koje nisu za parlament, koje su nepoštovanje parlamenta kao institucije, koje su nepoštovanje građana Srbije, a to je da se o Zakonu o radu iz 2001. godine glasalo iz Soluna. To je uradio narodni poslanik DS Bora Novaković.
Ja se izvinjavam, u pitanju je replika.
Replika je jer je u pitanju pominjanje predsednika Vučića i stranke.
Ne razumem zašto se neko breca, 354.000 ljudi je ostalo bez posla od 2005. do 2013. godine u Srbiji i tačka. Od 2005. godine do 2013. godine DS je kreirala sudbinu ove države. Ne možete sada da kažete, niko nema pravo da kaže – znate, to je zakon nekog drugog, mi nismo glasali za taj zakon. Zašto ga niste menjali? Zašto niste reagovali na taj zakon? Videli ste da je loš, videli ste da ljudi gube posao. Kakva je reakcija bila? Nikakva, samo lično bogaćenje, samo dalje upropašćavanje.
Ne možete da kažete da je za sve odgovorna svetska ekonomska kriza, a u susret toj svetskoj ekonomskoj krizi ste prišli spuštenog garda, bez ikakve ideje. Na svetsku ekonomsku krizu, na pad privredne delatnosti ste reagovali povećanjem penzija za 72% i povećanjem plata u javnim preduzećima za 68%. Na taj način ste sagoreli sedam milijardi evra koji se sada vraćaju, koji se sada servisiraju, koji sada uz veliku muku pokušavamo da dobijemo i reprogramiramo te kredite pod povoljnijim uslovima.
Gde je tu odgovornost? Odgovorna je kriza, odgovoran je neko drugi. Samo vi koji ste sve vreme imali sve poluge vlasti u ovoj državi, koji ste te poluge koristili za lično bogaćenje, za uništavanje privrede, za nemušto povećanje troškova, samo vi niste odgovorni. Kakva je to demokratija i kakav je to parlament u kome ne sme da se kaže – vi ste odgovorni. Lepo je bilo voziti se u blindiranim automobilima, lepo je bilo koristiti beneficije vlasti, a sada nismo odgovorni, to ne može.
Zahvaljujem se gospođo predsednice zato što savesno i odgovorno radite svoj posao, koncentrisano. Zato što opominjete kada se izađe iz poslovničkih okvira, ali meni ove uvrede prijaju. Znate, kada ne postoji odgovor na sve ono što su upropastili, devastirali, uništili, jedino šta mogu jeste da vas nazivaju pogrdnim imenima.
Tačno je da je SNS na vlasti dve godine. Ponosimo se sa te dve godine. Nabrojaću vam samo par stvari koje vi niste uspeli ni za 12 godina da uradite, a ne bi uspeli ni za 24 godine da ste još bili na vlasti. Tu prvenstveno mislim i na sklapanje i hrabru odluku da se sklopi Briselski sporazum, da se taj isti Briselski sporazum primeni; bolja međunarodna slika Srbije u svetu. Srbija i Beograd su prihvaćeni partneri i u Briselu i u Vašingtonu i u Moskvi. Dobijanje datuma za otpočinjanje pregovora. Borba protiv kriminala i korupcije. Vidim da vam je to najbolnija tema.
Šta ste od svega toga uradili, a imali ste priliku 12 godina da uradite? Šta ste radili osim što ste fabrikovali obrazloženja? Sada više nije kriva svetska ekonomska kriza, sada je kriva Hrvatska, Slovenija, Slovačka, Češka, sad su krive neke druge zemlje. Sada je opravdanje kroz to što su se i tamo gubila radna mesta. Da, gubila su se, ali su postojale odgovorne vlade koje su imale odgovor na to, koje su odgovor na to imale sa uštedama države, a ne sa bahatim rasipanjem novca i daljim zaduživanjem države.
Javljam se po povredi Poslovnika, čl. 27. i 108.
Iako se jako trudite da budete prva među jednakima i da održavate red na sednici Narodne skupštine, mislim da su malopre urađene neke stvari koje su van domašaja, van dometa, van ovlašćena Narodne skupštine, svakog narodnog poslanika.
Ponoviću i ponavljaću sve dok neki narodni poslanici ne budu to naučili. Narodna skupština nije sudnica. Mi nismo ni tužioci, ni sudije, ni advokati. Gospodinu Goranu Kneževiću je u jednom dugom, iscrpljujućem i mukotrpnom sudskom postupku dokazano da nije kriv, iako se tadašnji režim politički obračunavao koristeći pravosudni sistem ove države, 13 ili 15 meseci ga zadržavao u pritvoru. Na kraju je pravosudni sistem ove države rekao da Goran Knežević nije kriv.
Zbog toga su neprijatne scene kada narodni poslanik opet, krijući se iza imuniteta koji kao svaki narodni poslanik ima, ponovo stavlja na stub srama i Gorana Kneževića i uzima za sebe ulogu i tužioca i sudije i svega onoga za šta nijedan narodni poslanik nema pravo.
Naravno da nisam advokat Gorana Kneževića i da Goran Knežević nema potrebu za advokatom. Svoju nevinost je pokazao u sudskom postupku. Kakvo nam je pravosuđe bilo pre reforme ove Vlade Republike Srbije pokazuju takve stvari da su čoveka zadržavali zbog političkog progona i obračuna u okviru jedne političke grupacije, jedne političke stranke zadržali u pritvoru, na pravdi Boga čitavih 13, 14 meseci.
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, stvarno sam se svojski trudio da pratim prethodnog govornika. Možda nisam dovoljno pametan, ali šta je tu želeo da kaže, zaista je govorio veoma nepovezano, osim nekoliko stvari koje nemaju veze sa istinom.
Kada se kaže da smo po ceni rada poslednji na svetu ili u Evropi, bilo bi mnogo lepše i bolje kada bi se legitimisalo i reklo – e, 2012. godine smo vam ostavili to i to. Pa, i 2012. godine smo bili poslednji na svetu i to je produkt vladavine političke stranke prethodnog govornika. I da smo hteli da pokvarimo, nismo imali šta da pokvarimo, jer ništa nam niste ostavili. Prazna kuća se ne kvari. Postoje drugi parametri i druge merljive stvari. Bili smo poslednji na svetu i po borbi protiv korupcije, pa smo i to popravili sa 86. na 72. mesto u protekle dve godine, ali za to je bila potrebna i politička volja i želja da se izgradi država jakih institucija. Po slobodi medija smo bili najgori sa prostora bivše Jugoslavije, a sada smo po podacima, drugi posle Slovenije i to govorim za prostor bivše Jugoslavije. Po roku za dobijanje dozvola 2012. godine – poslednji u Evropi.
Zbog toga, jedino što mogu da se složim je da je ovo jedan od zakona koji stvara bolji poslovni ambijent i niko neće eksplicitno reći – da, Zakon o radu, ali Zakon o radu je jedan od zakona koji stvara bolji poslovni ambijent. Bez boljeg poslovnog ambijenta, nema investicija, bez investicija nema novih radnih mesta, bez novih radnih mesta nema života u Srbiji. Shvatite jednom taj lanac.
Ovaj zakon o radu je zakon koji je pravljen, koji je liberalniji od onog postojećeg koji nije uspeo ni da sačuva radna mesta, a kamoli da otvori perspektivu novim. Uostalom, ono što se često neki ljudi u ovoj sali kite velikim stranim investicijama, verovatno da su velike strane investicije prodaja društvenog kapitala ili prodaja Miškovićevog dela „Delta Maksija“ ili obveznice ili ne znam ti čega. Ono što u ekonomskoj logici ne postoji, tolike strane investicije a gubitak radnih mesta, to je nemoguće. Investicije donose nova radna mesta. Mi smo ih u Srbiji gubili, što znači da nije bilo realnih investicija čim su se radna mesta u Srbiji gubila.
Završavam, SNS će u Danu za glasanje podržati ovaj zakon koji je evropski zakon, koji je zakon koji stvara bolji poslovni ambijent i otvara perspektivu novim radnim mestima u Srbiji, što je želja i politika SNS.
Poštovani narodni poslanici verujem da smo mogli ovu današnju raspravu da uvedemo u neke normalne tokove i da se govori o tački dnevnog reda, a da ne dolazi do malicioznih zamena teza, kao što je to uradio prethodni ovlašćeni kolega narodni poslanik.
Kada kažem zamena teza, izrečene su neke stvari koje su opasne i koje svakog normalnog građanina ove zemlje mogu da uplaše. Rečeno je - prvi put više penzionera od zaposlenih i to dolazi od onog čoveka, one političke opcije koja je za samo četiri godine vladavine od 2008. do 2012. godine za duplo povećala broj nezaposlenih, a samim tim za 400 hiljada ljudi ostavila bez posla. Dakle, 400 hiljada ljudi manje u Srbiji radi samo za vreme jedne Vlade i na taj način približila tu granicu između broja zaposlenih i broja penzionera, a sada smetaju penzioneri. Zaposlene smo ostavili bez posla, sada penzioneri treba da se proteraju. To su opasne stvari. To su opasne zamene teza da neko u ovoj državi smeta, a smetaju i zaposleni, a smetaju i penzioneri Demokratskoj stranci.
Takođe, rečeno je da je u javnom sektoru rade partijski nesposobnjakovići. Ovo mogu da prihvatim, ali bolje da smo nesposobni, nego da smo kao Milutin Džajić koji je danas procesuiran za milijardu dinara štete koja je nanesena budžetu Grada Beograda. Pa, bolje i nesposoban, nego nepošten.
Vidim da ovde smetaju makete, smetaju…
…planovi, smetaju snovi koje ćemo ostvariti. Eh, kamo sreće da su nam iza vas ostali planovi, da su ostale makete. Ali, ovaj put u stvari ne smetaju makete, smeta želja koju ćemo ispuniti Beogradu i Beograđanima, a to je nova geografija Beograda i  „Beograda na vodi“…

… ma koliko vam to bio prst u oko.