Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7175">Zoran Babić</a>

Zoran Babić

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem se.
Gospodine predsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, ja ću svoje današnje izlaganje započeti vašim rečima, gospodine ministre, kada ste rekli da su prekršajni sudovi i Zakon o prekršajima prvi a najčešće i jedini susret građana sa pravosudnim sistemom i mesto gde se stvara poverenje građana uopšte u pravosudni sistem.
Apsolutno se slažem sa ovom vašom tvrdnjom i potkrepljujem je činjenicom da je godišnje ili u 2010. godini bilo 576.210 novih slučajeva i novih prekršajnih prijava, 2011. godine 593.000, 2012. godine 559.000 takvih slučajeva. Ako na taj broj ljudi, pa neka u prekršajnom postupku učestvuje samo jedan čovek i jedan svedok, milion ljudi godišnje ima potrebe i susreće se, što sa sudijama za prekršaje, što sudovima, što sa samim Zakonom o prekršajima. Zbog toga sam vam zahvalan što ste u proceduru pustili jedan veoma kvalitetan zakon koji su pisali praktičari a ne "Resavci", kako je bilo u prethodnom periodu koji je, hvala bogu, iza nas.
Ovaj zakon je zakon koji ima amputiranu političku sujetu, što je u srpskim uslovima veoma teško, zato što je osnov ovog zakona, i predlagač to nije krio, predlog koji je dala Komisija Višeg prekršajnog suda u Beogradu. Taj predlog je brušen u jednoj snažnoj, dobroj, velikoj, dugoj javnoj raspravi koja je trajala do 23. novembra 2012. godine. Takođe, u oktobru mesecu 2012. godine je održana javna rasprava u Palati Srbija, kao i u Privrednoj komori Srbije zato što su privrednici, preduzetnici, bili zainteresovani za sve promene koje ovaj predlog zakona donosi.
Mislim da je u Zakonu o javnim nabavkama, uz nekoliko sistemskih zakona koje smo donosili u prethodnih godinu dana, ovaj zakon etalon i način kako trebaju zakoni da budu pušteni u proceduru i kakvi zakoni treba da budu donešeni. Uostalom, jedna takva zamerka nam je i došla prošle nedelje od gospodina Štefana Filea, da probamo da smanjimo broj zakona koji se u ovoj Narodnoj skupštini usvajaju po hitnom postupku.
Od terminoloških do suštinskih izmena došlo je na 220 članova matičnog zakona, tako da je dobra ideja da se ne ide na izmene i dopune već na izradu novog zakona o prekršajima.
U ovih nekoliko dana rasprave ovde u plenumu, iako nisam čuo neke snažnije razloge za glasanje protiv ovakvog zakona, ali ni u stručnoj javnosti, nekako su se najviše lomila koplja oko produžetka roka zastarelosti sa godinu na dve, odnosno za apsolutnu zastarelost sa dve na četiri godine. Ono što je bio argument nekima koji su govorili da ne treba da se produži rok zastarelosti je to da će sada možda sudije za prekršaje nonšalantnije raditi, opuštenije, duži je rok zastarelosti, itd. Međutim, mislim da su to razlozi koji su isuviše deskriptivni, isuviše hipotetički u odnosu na nešto drugo što nam ovo produženje roka zastarelosti donosi. Sa jedne strane imamo, barem u 2010. godini, 96.722 slučaja koja su zastarela u prekršajnim sudovima. U 2011. godini imamo 112.000, a 2012. godine 103.000 slučaja koja su zastarela.
Koliko je energije uloženo u te slučajeve? Koliko rada? Koliko vremena? Koliko novca? Koliko su ti slučajevi koji su zastareli koštali našu državu? Da li možemo tako nonšalantno da se ponašamo prema novcu svih poreskih obveznika?
Sa druge strane, ono što se još više dobija, a ne meri se materijalno, to je sigurnost. Sigurnost građana koji nisu izvršili prekršaje, a koji ne razmišljaju na način da neko ko je izvršio prekršaj, sutra zbog veštine advokata ili zbog velike zauzetosti sudije za prekršaje, možda ne bude pod udarom pravde. Ovo produženje roka zastarelosti će biti demotivišuće za sve koji će sutra eventualno napraviti prekršaj, znaće da neće zbog prenatrpanosti sudija, zbog sporosti sudova za prekršaje, izmaći ruci pravde. Mislim da se pravi konekcija sa politikom SNS i ove Vlade Republike Srbije, a to je politika nulte tolerancije za kriminal i korupciju, ma kog vida i prekršaja zakona, na ma kom nivou.
Znam da ovaj zakon o prekršajima donosi neke norme koje će sprečiti zastarevanje slučajeva. Jedna od tih normi je i dostavljanje pismene koje je definisano na jedan mnogo strožiji, bolji način. Ne znam koliko će se taj način dopasti gospodinu Milanu Krkobabiću, direktoru PTT, zato što uvodi način da dostava pismena ne mora da se obavlja samo preko PTT, već može i preko drugih pravnih lica. Mislim da je to dobro i da treba konkurencijom da se dođe do kvaliteta, jer ako u velikim gradovima dostava pismena bude samo na 20% od ukupne dostave, to je isuviše malo, a opet i država i sudije za prekršaje imaju određene troškove da bi se ta pismena i ti pozivi uručili.
Uostalom, zamislite situaciju, da, recimo, direktor Beogradskog vodovoda i kanalizacije, gospodin Cvijo Babić, kome je DRI podnela zbog nepravilnosti u radu nekoliko prekršajnih prijava i gospodin Cvijo Babić ode, recimo, kod dr Aleksandra Šapića u Nambiju, ko će tamo njemu da dostavi taj poziv za sud? Ne znam ko? Pošta Srbije nema ispostavu u Nambiji i ne znam kako će da se dostavi sve to.
Zbog toga mora da se obavi konkurencija. Zbog toga, zbog nekih načela koja su pooštrena, kao što je rad u javnom interesu, izvršavanje odluka prekršajnih sudova, prekršajnih naloga i zbog mnogo drugih novina koje ovaj zakon donosi, SNS će u Danu za glasanje punim kapacitetom podržati ovaj predlog zakona.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici reklamiran član 106. Poslovnika o radu, stav 1.
Naravno, opstrukcija je legitiman politički alat koji se u političkoj borbi koristi. Onaj ko koristi opstrukciju kao alata pred građanima Republike Srbije koji od parlamenta Republike Srbije očekuju odgovore, a ne nerad, trpi i određene političke posledice. Znam da se na političkoj sceni Srbije pojavljuju ljudi koji broje kartice i broje tartufe. Ne smemo da dozvolimo takve stvari…
(Predsedavajući: Gospodine Babiću, reklamirali ste povredu Poslovnika i vas molim da obrazložite.)
Molim vas samo dve rečenice, ako mi dozvolite. Jedna rečenica je da SNS neće učestvovati u daljem reklamiranju povreda Poslovnika. Pozivam i ostale kolege da nastavimo sa radom, da nastavimo sa radom na tački dnevnog reda koja je veoma bitna, a to je Zakon o prekršajima. To je nešto što tangira veliki broj građana Republike Srbije i zbog toga vas molim da izađemo iz ovakve rasprave.
Što se tiče himne, zalažem se za recept Siniše Mihajlovića, ali se plašim da tada u Narodnoj skupštini ne bi ostalo ni 50-ak narodnih poslanika koji bi znali tekst himne.
Gospođo predsedavajuća, povredili ste Poslovnik, član 106. stav 1. – govornik može da govori samo o tački dnevnog reda o kojoj se vodi pretres.
Kako ste bili revnosni u oduzimanju reči gospodinu Veroljubu Arsiću, šefu poslaničke grupe SNS, tako ste u najmanjem morali da budete …
Povredili ste član 106. Poslovnika stav 1, kao što ste opomenuli i isključili iz sistema gospodina Veroljuba Arsića…
Kao što ste prekidali gospodina Arsića, šefa poslaničke grupe SNS, bili ste dužni, bili ste obavezni kao predsedavajući ovog najvišeg zakonodavnog tela u Republici Srbiji, da opomenete i prethodnog govornika koji je govorio, tražio i dobio reč po amandmanu, a onda je govorio o vremenu kada Agencija za privredne registre nije postojala. A onda je govorio o stvarima koje ovu Narodnu skupštinu čekaju u budućnosti, odnosno u narednim nedeljama – rekonstrukcija Vlade. O amandmanu je govorio samo onda kada je rekao – javljam se po amandmanu. Ništa više. Niste ga prekinuli, iako je govorio i niste ga opomenuli, iako je govorio više od dva minuta.
Znam da negujete tradiciju selektivne pravde i selektivnog odnošenja prema narodni poslanicima, ali u ovom sazivu Narodne skupštine tako nešto vam neće biti dozvoljeno.
Tražim da se Narodna skupština u danu za glasanje izjasni o ovoj povredi Poslovnika koju ste načinili.
Gospođo predsedavajuća, povredili ste član 107. stav 1.
Elementarno neslušanje mog obrazlaganja povrede Poslovnika, gde ni u jednom trenutku nisam govorio da je prethodni govornik govorio više od dva minuta, ili da je dobio repliku. Govorio sam o temi i o onome šta je govorio, a zatražio je reč po amandmanu. Govorio je o svemu, samo ne o amandmanu.
Prema tome, sada ste namerno unizili dostojanstvo Skupštine, tako što ste izvrnuli reči i iskoristili na jedno obrazloženje koje, zaista, nikome u ovoj sali nije jasno. Zato tražim da se i po ovom članu 107. Narodna skupština izjasni o povredi Poslovnika.
Zahvaljujem se gospođo predsedavajuća.
Ono što bih podsetio i vas i većinu kolega je da sada raspravljamo o amandmanu na član 41. Predloga zakona, da je danas ponedeljak 15. jul 2013. godine. Nije ni petak. Nije ni četvrtak. Ti dani su iza nas.
Što se tiče različitosti u razmišljanjima, nekako mi je čudno kada kritika različitosti u razmišljanjima dolazi od predstavnika stranke koja izgleda samo u svom prefiksu ima to – demokratski.
U normalnim demokratskim društvima, kao što se nadam da gradimo naše društvo, različitost mišljenja iz kojeg proizilazi dogovor, kao što je rekla koleginica Kovač, iz kojeg izlazi kvalitet, kao što je rekla koleginica Kovač, smatram kao vrednost, a ne kao kamen spoticanja. Za neke koji bi želeli da od svega prave afere od strane nekih koji žele da vulgarizuju politiku, mislim da to građani Republike Srbije najbolje i vide i procenjuju i ocenjuju na izborima koji su bili iza nas ili koji će doći pred nas.
Što se tiče direktiva EU, Vlada Republike Srbije je posvećena ubrzanom putu Srbije ka EU. Mi smo, odnosno Vlada Republike Srbije je to pokazala hrabrim političkim odlukama koje je donela u prethodnom periodu, koji su se materijalizovali kroz dobijanje datuma za otpočinjanje pregovora. Nekako mi to spočitavanje od onih koji su potrošili četiri godine, a da smo mi kao na pokretnoj traci još uvek u tom evropskom putu stalno trčali, zamarali se, a bili podjednako udaljeni od EU, za razliku sada kada i dalje trčimo, ali kada je cilj mnogo bliži i sve zbog hrabrih političkih odluka i reformskih mera koje ova Vlada Republike Srbije unosi. Te direktive za koje se kaže da nisu poštovane, ne kažu da finansijski izveštaji dolaze u APR.
Iskustva zemalja, evropskih zemalja, kao što je Belgija, kao što je Nemačka, su takve da ti izveštaji idu na centralne banke. Ne može istina da se gleda i ne može na takve stvari da se gleda gledajući samo na jedno oko i to ono koje ti odgovara. Mora da se posmatra cela slika, i finansijski i te direktive glase i finansijski i statusni izveštaj od privrednih društava dolaze na jednu adresu. Koja je to adresa? Nije naznačeno, ali je potrebno da bude jedna adresa, i ništa u svemu tome nije pogrešno, kao što nije pogrešno, a ja vas molim da se vratimo na temu dnevnog reda i na amandman na član 41, na način da ti podaci dolaze u APR i da ih koristi Narodna banka zbog posla koji mora i treba da obavlja.
Ono što mi je takođe za ovih nekoliko minuta zaparalo uši i stvarno predstavlja naknadnu pamet. Jedan bivši ministar iz jedne bivše, hvala Bogu, Vlade kad je govorio o agencijama rekao je – a, ima i korisnih agencija. Da li to znači da ima i onih koje nisu korisne? Zašto ste ih osnivali? Zašto ste ih pravili? Zašto ste ih negovali, ako ima i korisnih, ali ima i onih nekorisnih? Šta će nam te nekorisne? Zašta su služile nekorisne? Zbog čega? Za zapošljavanje partijskih kadrova?
Nije dovoljno izaći i reći ova Vlada je zaposlila 10.000 partijskih kadrova i sesti bez ikakve odgovornosti. Šta je sa mestima gde još uvek imate odgovornost za zapošljavanje? Šta je sa Beogradom? Šta je sa AP Vojvodinom? Gde je posao dobio Oliver Dulić? Hirurg, ortoped u banji.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, vi ste protestovali da se ne govori o temi dnevnog reda, a ja tvrdim da treba da se posmatra…
Molim da me saslušate, pošto mi je obaveza da vas prekinem i podsetim. Smatram da ovaj amandman podrazumeva najširu moguću argumentaciju, ali ste se vi previše udaljili, do hirurgije i do Olivera Dulića, pa vas molim na ono što nije suviše daleko od amandmana.)
Ono što vas boli jeste to što sam se dotakao odgovornosti DS i bio sam mnogo uži kada sam govorio o ovom amandmanu u odnosu na prethodne koji su pokrivali period od 1999. godine.
(Predsedavajuća: Molim vas da me saslušate, kada vas prekinem zbog toga što želim da se staram o redu na sednici. Vrlo vas pažljivo slušam, kao i druge poslanike i svi imaju pravo na široku argumentaciju i imali su je u svojim
izlaganjima. Samo sam vas podsetila kod hirurgije i kod Olivera Dulića da je to baš jako daleko od bilo kakvog konteksta podnošenja amandmana na član 41. od strane odbora.)
Neću pominjati hirurgiju, samo ću reći da je etalon za stranačko zapošljavanje Banja Vrdnik koja umesto masera prima ortopeda po političkoj dužnosti.
PREDSEDAVAJUĆA: Iskorišćeno je pet minuta od vremena poslaničke grupe, a 59 sekundi sam iskoristila u pokušaju da zajedno, uz vašu pomoć, održimo red na sednici i da raspravu o ovom amandmanu vodimo sa dovoljno širokog konteksta, ali sa granicama.
Reč ima narodna poslanica Aleksandra Tomić.
Gospođo predsedavajuća, povređen je Poslovnik, član 107. stav 2. od strane prethodnog govornika, ne misleći na kolegu koji je reklamirao povredu Poslovnika sa kojim se potpuno slažem. Ali, niste prekinuli govornika koji je, pričinjavajući mu se, komentarisao kako gledaju članovi vladajućeg dela ovog parlamenta, da li oni veruju Vladi, ne veruju Vladi. Kakav je to pogled? Jesu li to neke nadrealne mogućnosti i sposobnosti ministra za sve i svašta u proteklih 10-12 godina. Niste ga prekinuli.
Prema tome, nemojte da budete selektivni. Nemojte da kada vam odgovara kritika Vlade, da se ona toleriše i da se okreće glava na drugu stranu, a onda kada se javim po tački dnevnog reda, kada se javim da repliciram i da odgovorim na postavljena pitanja, a odgovor je veoma jednostavan, vi tako nešto ne dozvoljavate. Tu nema ni demokratičnosti, ni poštovanja Poslovnika. Prema tome, prestanite da kršite Poslovnik.
Tražim da se o ovome izjasni Narodna skupština u Danu za glasanje. Niko nema pravo da komentariše poglede drugih narodnih poslanika a da vi, koristeći Poslovnik, ne opomenete tog narodnog poslanika. Takođe zahtevam, zato što je postavljeno niz pitanja na koje postoji vrlo jednostavan odgovor koji se sastoji u jednoj reči, koji DS i vi kao predstavnik DS ne vidite, ne osećate, ne znate, a to je – odgovornost. Zbog odgovornosti se i vrši rekonstrukcija Vlade, odgovornost je ono što tražimo za prethodnih 10-12 godina, odgovornost tražimo za sve agencije koje su napravljene za isisavanje i za trošenje narodnih para, odgovornost je nešto što vi ne prepoznajete i ne poznajete. Zbog toga zahtevam pravo na repliku.
Gospođo predsedavajuća, reklamiram povredu člana 106. Poslovnika, i ujedno vas molim, da prestanete flagrantno da kršite Poslovnik Narodne skupštine Republike Srbije.
Malo pre ste izrekli jednu rečenicu koja opisuje vaš rad u proteklih sat vremena. I rekli ste – kada je gospodin Đelić govorio to, to i to, ja sam htela da reagujem.
Vi niste ovde, gospođo predsedavajuća, da mi znamo kada ste vi hteli ili niste hteli, da reagujete. Vi ste ovde da reagujete prilikom povrede Poslovnika, a tih povreda Poslovnika je bilo.
 Član 107. dostojanstvo Skupštine.
Ja nisam govorio i nisam koristio to vreme za repliciranje gospodinu Đeliću, nemam ni razloga zato što njemu u Srbiji niko više ne veruje. Šta god da kaže i nemam razloga da repliciram. Ono što sam govorio, govorio sam o vašem odnosu…
Zahvaljujem se. Verujem da vas ni cela Srbija, kao što vas ni ja nisam razumeo, tim nemuštim obrazloženjima nečega što ne može da se obrazloži.
Ono što neću dozvoliti, da se Poslovnik Narodne skupštine krši, da se vaše predsedavanje Narodnom skupštinom koristi za davanje za reč i govora koji nema veze sa tačkom dnevnog reda, ni sa amandmanom na član 41. već se govori i o NBS i o guverneru NBS i o svim stvarima koji nemaju veze sa amandmanom. Javljaću se, pa makar me odavde i kaznili i bilo šta uradili. Prestanite da kršite Poslovnik Narodne skupštine. Vi niste ovde, citiram kao što ste rekli – kada sam htela da reagujem. Vi ste ovde da reagujete, ili ustupite mesto nekome ko će reagovati. Hvala.
Zahvaljujem se gospođo predsedavajuća, jednostavno ne mogu da prihvatim da se o nekim stvarima govori paušalno, da se govori poluistinito, ili neistinito.
Prisustvo ministara u Vladi Republike Srbije, koje je kandidovala Srpska napredna stranka je u ovom parlamentu i ovoj plenumskoj sali, više nego vidljivo.
Podsetio bih prethodnog govornika, ako nije bio u sali, a čini mi se da je i govorio kada je bilo, recimo poslednje oko nacionalne strategije o reformi pravosuđa ili Nacionalne strategije o borbi protiv korupcije, daje vrlo agilan u branjenju tih nacionalnih strategija i kao predlagač bio gospodin Nikola Selaković, ministar pravde, inače kandidat i kadar Srpske napredne stranke.
Ne znam da je to cela srpska javnost to videla, a jedino jedan poslanik koji kaže da nije video, da nije bio prisutan tu. Meni to zaista nije jasno, i takve stvari ne mogu da prihvatim, kao što i ne mogu da prihvatim, kada smo već kod te nacionalne strategije o borbi protiv korupcije, pitanje je – zašto je prethodna Vlada čekala, a nije imala 2010. godine, takav jedan dokument. Zašto je prethodni dokument bio takav, da nije imao monitoring pa je ostao mrtvo slovo na papiru.
Uostalom, ako imate neke zamerke, možete naredne nedelje već da ih izreknete, jer ćemo imati zakon o prekršajima, ponovo će biti gospodin Selaković ovde, kao i ostali ministri u Vladi Republike Srbije. To što neki ministri imaju zaista velike aktivnosti međunarodne, a produkt tog rada da se vidi na tom ubrzanom putu Srbije, ka evrointegracijama, ne znam da li vam je tako nešto krivo, ili vam nije krivo, uglavnom, nemojte zbog vas, nemojte zbog parlamenta, nemojte uopšte govoriti neke stvari i slati poruke koje nisu istinite, sa govornice Narodne skupštine Republike Srbije.
U potpunosti bih podržao kao čovek koji je bio narodni poslanik u prethodnom sazivu sve što je gospođa Grubješić sada rekla i tu na istom mestu je gospodin Cvetković sedeo i gledao u stranu, nije hteo da gleda u opoziciju kada smo mu mi upućivali kritike o budžetima i rebalansima budžeta i možete da mašete sa glavom koliko god hoćete, postoje snimci, postoji nešto što ne može da se slaže.
Sa druge strane, kada je stizao taj budžet? Kada su stizali budžeti? U minut do dvanaest, u minut do 31. decembra. Kada je bio zakonski rok? Zakonski rok je bio 15. novembar i prvi put ove godine, za budžet za 2013. godinu je donet onako kako Ustav i zakon nalaže da treba da bude, prvi put, koliko je budžet bio u samoj proceduri. Prvi put je bilo mogućnosti da se podnesu amandmani i da može dovoljno da se upozna i sa budžetom i bilo šta da se kritikuje vezano za taj budžet.
Sa druge strane, ja mogu da razumem neke političke opcije koje upućuju kritike da ovaj pokušaj departizacije, i da Zakon o javnim preduzećima nije možda dovoljno dobar, taj proces je kontinuiran. To je nešto što ne može da se završi preko noći i ja mogu da razumem te političke opcije koje nisu bile u situaciji da departizaciju i obave i pred takvim kritikama mogu da ućutim i da kažem protivargument da je desetine konkursa objavljeno.
Ne mogu da prihvatim da neke političke opcije, koje u gradu Beogradu vrše vlast, što tu ne uradite departizaciju, pa da kažete, tamo gde smo vlasni, tu smo izvršili departizaciju, a šta vi tamo radite? Ko je direktor Beogradskog vodovoda i kanalizacije? Cvijo Babić, potpredsednik Gradskog odbora DS i sada kada je tu gde vi vršite vlast, tu zatvaramo oči, tu nas nije briga, to ne sme niko da pomene, a onda, strašno je, zašto tako nešto niste uradili.
Uostalom, mi smo najavljivali rekonstrukciju. Ona će biti u naredne dve nedelje. Ako vam je zaista stalo do države, do cilja, da gradimo institucije sistema, recite, ti ljudi ne rade dobro, ti ljudi su proneverili, ti ljudi su nešto uradili loše u tim sistemima, pomozite u tom i prvi ću glasati i reći, dakle, takvi ljudi treba da odu.
Ako su vama jedini argument tartufi i pečenjare, molim vas gospodine…
Gospođo predsedavajuća samo ću da vas upozorim da je po zakonima Republike Srbije i po zaključcima RRA zabranjeno promovisanje vidovnjaštva na preko, televizija sa nacionalnom ili regionalnom, bilo kakvom frekvencijom, a naročito za skupštinskom govornicom, tako da vidovnjaštvo tipa -ministri nisu pročitali budžet ili tako nešto, molim vas da sankcionišete ubuduće.
Što se tiče samog rebalansa budžeta, jedna velika bogata zemlja kao što je to Rusija, imala je čini mi se dva rebalansa budžeta, ništa im ne fali i rado bih se menjao da Srbija ima te resurse koje ima Rusija. S druge strane, ovaj rebalans budžeta je nastao, odnosno, svaki nastaje zbog disbalansa prihodne i rashodne strane. Ovaj je nastao i usvojen je zato što je rashodna strana kontrolisana, zato što se trošilo principima dobrog domaćina, kontrolisano, prihodi što su bili manji, to niko nije mogao da predvidi u tom obliku, ali šta su bili razlozi za prethodne rebalanse? Zato što su troškovi tih budžeta, zato što su oni bili i nenamenski i kriminogeni i nekontrolisani. To je razlika između ove Vlade i prethodne Vlade.
Nisam hteo da reklamiram Poslovnik, ali ovde je bila samo replika, nije bilo ništa po amandmanu.
Što se tiče vidovnjaštva i svega toga što smo čuli, a sve se svodi na neko vulgarizovnje politike i na neku staklenu kuglu, ono što je činjenica je da smo prošle godine u predizbornoj kampanji doživeli najgori mogući scenario. Ono što su preživeli i doživeli, hvala Bogu, gospodin Tomislav Nikolić, Aleksandar Vučić i SNS je nešto što niko do sada nije doživeo u modernoj istoriji parlamentarizma.
Taj strah i ta mržnja koja je sejana po medijima nije prošla. Nisu vam građani Srbjie poverovali u to. I nije vam bilo dovoljno otrežnjenje na izborima 6. i 20. maja, onda ste išli dalje. Kada je ova vlada formirana svašta smo čuli ovde – neće biti hleba, neće biti goriva, vraćamo se u devedesete godine, evro će sada na 600, neće na 300.
Šta su efekti ove vlade? Borba protiv kriminala i korupcije koju niko ne može da ospori, osim onih koji ne žele da gledaju svojim očima, nego nekim drugim očima, od pre 6. maja. Niko ne može da ospori ubrzani put Srbije ka evropskim integracijama. Niko ne može da ospori da se zaustavilo dalje zaduživanje, sumanuto zaduživanje bez ikakvih vrednosti, koje su stvorene na osnovu svega toga. Ne, nego treba ovde da trpimo i da slušamo opet neke prizivače iz devedesetih i ne znam kakvih godina, kada to jednostavno nije istina.
Da li se u Srbiji živi dobro? Naravno da se ne živi dobro. Da li je Srbija uređena zemlja? Naravno da nije uređena zemlja. Da li je to nešto što se dešava preko noći? Nije. Da li je SNS kao najvažnija i najveća poslanička grupa i najvažnija stranka u Vladi Republike Srbije obećavala čarobni štapić i da će se desiti preko noći? Ne, neće, ali ćemo uspeti da saniramo sve ono što ste vi vašom politikom upropašćavali proteklih osam do deset godina.