Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srđan Šajn

Srđan Šajn

Romska partija

Govori

Poštovane dame i gospodo, poštovani ministre, očigledno se pred nama nalazi zakon koji treba da pomiri dve stvari. Jedna stvar su prava koja imaju sami autori. Sa druge strane jesu namere Vlade Republike Srbije da stvori jedan drugačiji ambijent, da malim i srednjim preduzećima, naročito zanatskim radnjama, pomogne. Džabe nam, sa jedne strane, ako imamo umetnike koji stvaraju, a sa druge strane, nestane iz Srbije onaj deo stanovništva koji se bavi zanatskom delatnošću, pa onda ne mogu da plate ono što sada plaćaju.
Za mene je ovo rešenje jedan kompromis koji odgovara datom trenutku u kome se Srbija nalazi. Mi sigurno ne možemo da govorimo na isti način kao i ekonomski razvijene zemlje, jer tamo je drugi ambijent, tamo se na drugi način promišlja. Imao sam, sticajem okolnosti, mogućnosti da 10 godina živim u Austriji, da vidim na koji način tamo žive zanatlije, na koji način žive ovde. Međutim, verujte to su ogromne razlike. U tom smislu, trebamo da pronađemo malo drugačija rešenja, nego što imaju oni.
Kada govorimo o autorskim pravima i o njihovim vlasnicima, onda prvenstveno hoću da kažem da mi moramo da uradimo jednu vrlo bitnu stvar i da unutar tih strukovnih organizacija, koje vrše raspodelu sredstava, pokušamo da napravimo red, jer i tamo vladaju neke strukture koje nekim svojim miljenicima daju malo više para nego što treba, a onima koji su drugi ne daju ništa.
Dva konkretna predloga želim da vam predložim i da zajedno razmislimo o njima. Jedna stvar jeste da mi živimo u zemlji, u Srbiji, gde imamo ozbiljnu krizu kulturnog modela i gde treba da postavimo svi sebi pitanje – da li kroz ovaj zakon možemo da doprinesemo stvaranju jednog novog kulturnog modela, jednog kulturnog modela u kome će, recimo, srpska etno kuća ili etno kuća neke nacionalne zajednice da bude u drugačijem statusu kod plaćanja obaveza u odnosu na neku diskoteku koja očigledno, pretpostavljam po mišljenju većine nas, nije kulturni model koji treba da bude podstican u Srbiji?
U tom pravcu, hajde zajedno da razmislimo, da kada govorimo, da se naknade za javno saopštavanje muzičkih dela, interpretacije i fonograme u zanatskim radnjama ne naplaćuju, da to unesemo i u objektima od posebnog društvenog interesa. Ako su objekti od posebnog društvenog interesa, a to je u skladu sa Ustavom, jer Ustav govori ako postoji poseban društveni interes da onda mogu da se ograniče ova prava.
Za mene jeste poseban društveni interes ukoliko mi slušamo muziku u jednoj etno srpskoj kući, koja se bavi tom vrstom kulturne ponude i turističke ponude. Ukoliko budemo to podsticali, onda činimo nešto što Evropa radi. U Austriji, usput rečeno, imaju tradiciju kod njihovih tzv. vinskih kuća i i te kako podstiču iz budžeta i na drugi način život tih kuća koje predstavljaju njihovu tradiciju, koje predstavljaju ponude njihove kulture i Austrija je država koja ostvaruje velike prihode na taj način što svoju tradiciju prodaje na jedan ozbiljan način i to je njihova ozbiljna turistička ponuda.
Hajde da vidimo da li ćemo na ovaj način, recimo, da li u Idvoru, u opštini odakle ja dolazim, gde ima jedan salaš, gde je tipična ponuda srpske kuhinje, da li možemo da pomognemo da opstane taj lokal, ako im na ovaj način smanjimo te obaveze koje inače imaju i gde su ti ljudi na granici opstanka?
Druga stvar koja jeste i moje pitanje vama jeste kako se tumači geografski položaj? Da li je geografski položaj Beograd – Lebane ili je geografski položaj Knez Mihailova ulica, Bulevar i Molerova ulica? U tom smislu, ukoliko je usko tumačenje, pa onda govorimo o položaju Beograda i o položaju Lebana, onda imamo jedan ozbiljan problem da, recimo, u Knez Mihailovoj plaćaju zakupnine 5.000 evra a u Molerovoj plaćaju 300 evra, u Knez Mihailovoj naplaćuju kafu 250 dinara, a u Molerovoj 100 dinara, iako se isto nalaze u Beogradu, onda tu zaista činimo jednu nepravdu.
Ukoliko je takvo tumačenje, onda bi mogli to da ispravimo na taj način što bi pored elemenata geografskog položaja mogli da unesemo i elemenat cene po metru kvadratnom zakupnine i tu bi onda izvršili i te kako ozbiljnu diferencijaciju i unutar samih gradova i unutar samih opština i na taj način bi zaista bili jedan korak ka ostvarivanju onih ciljeva o kojima smo govorili.
Razlog zašto ću glasati za ovaj zakon u okviru poslaničke grupe SNS i kao predsednik Romske partije i poslanik te partije jeste da smatram da ovaj zakon jeste značajan korak unapred u ukupnom uređenju ovog pitanja, da to nije ostvarivanje apsolutnog zahteva kojim hoćemo da uredimo sve elemente i mislim da je ministar u tom pravcu upravo i govorio. U potpunosti podržavam vaš stav da ovih dan – dva, koliko god je moguće, to uskladimo sa određenim direktivama EU i na taj način uredimo još jednu dodatnu korekciju. U tom smislu su i bili moji predlozi. Hvala.
Pretpostavljam da ne poznajem dovoljno Poslovnik i ne mogu da pronađem po kom osnovu, pa očekujem da će možda neko da mi objasni ili vi, predsedavajuća…
(Predsedavajuća: Po kom članu ste se javili?)
Govorim o članu 107.
Dakle, po kom osnovu može da se javi jedan poslanik četiri puta uzastopce i da govori o određenim stvarima? Iz ovog poslovnika sam shvatio da može da se javi jednom, pa drugi put da traži da se izjasnimo da li je povređen Poslovnik po tome u danu za glasanje. Po kom osnovu može da dobije četiri puta reč, zaista ne znam.
Samo da iskoristim ovo vreme. U ovoj situaciji želim, zaista sa izuzetnim poštovanjem, da se obratim gospodinu pokrajinskom sekretaru i da…
(Predsedavajuća: Ne mogu da vam dozvolim.)
Nisam završio.
(Predsedavajuća: Završili smo, ne mogu da vam dam reč. Možete samo da kažete da li želite da se izjasnimo u danu za glasanje o povredi Poslovnika.)
To možete drugi put, nisam se ponovo javio, a nije ni dva minuta isteklo.
Hvala.
Hteo bih samo da iznesem koje sve dobre stvari donosi prihvatanje ovog amandmana, a naročito sam se u to uverio posle dvodnevnog boravka u Briselu i posle razgovora sa najvišim predstavnicima Evropske komisije i Evropskog parlamenta, da je taj novi pristup koji je Vlada prihvatila prihvatanjem ovog amandmana, da pitanje integracija socijalno najugroženijih grupa, naročito pitanje integracija Roma se rešava kroz jedan inter-sektorski rad, a ovim se stvara uslov da različita ministarstva upravo učestvuju u realizaciji procesa integracije Roma.
Ono što je posebno pozdravljeno, to jeste činjenica o kojoj sam razgovarao sa ministrom, da Srbija na jedan kvalitetno nov način rešava pitanje socijalno najugroženijih grupa, na taj način što neće jednostavno da gradi stanove i da ih poklanja nekome ko sutra nije sposoban ni da plati struju, ni da plati komunalije ili niske kirije, kao što se u Zemunu upravo danas izbacuju ljudi koji su dobili socijalne stanove, već jednu ideju da se kroz proces zapošljavanja tih ljudi i proces izgradnje zaista socijalnih stanova stvore uslovi, uz podršku međunarodnih finansijskih organizacija, pod posebno povoljnim uslovima, da ti ljudi u periodu dugoročno otplaćuju te svoje stambene jedinice i na taj način doprinose zemlji iz koje dolaze.
Ovaj amandman će da stvori uslove da već u toku 2013. godine Srbija dobija, da ne kažem desetine puta, nego više desetina puta veća sredstva iz određenih fondova, jer je ocenjeno da je to pravilan način korišćenja i sa tim bih završio. Najlepše se zahvaljujem.
Poštovane dame i gospodo, poštovani ministre, za Romsku partiju ovaj budžet u tom delu da je u situaciji da može da smanji budžetski deficit deluje kao realan zadatak, deluje kao realan cilj, a u tom smislu govoriću o još jednoj ideji koja mislim da može da pomogne i izneću određene pokazatelje.
Ukoliko Vlada Republike Srbije bude na drugi način u odnosu na raniji režim postavila i pitanje upravljanja vodama, moći ćemo da dođemo do značajnih ušteda, jer više betonski bazeni po kubnom metru neće da koštaju 350 evra, nećemo da pravimo fabrike za snabdevanje vodom koje su koštale po 20, 30 miliona za opštine, a one uopšte nisu stavljene u pogon. Nećemo da odvajamo velika sredstva za izradu samo tenderske dokumentacije od nekoliko stotina hiljada evra, a da te tenderske dokumentacije uopšte nisu u upotrebi, da na osnovu njih ne možemo da povučemo značajna sredstva iz Međunarodne zajednice koja danas možemo da povučemo upravo za nerazvijena područja, upravo za područja kao što je Banat, kao što su neke druge sredine. Spominjem Banat jer je to sredina iz koje dolazim i umesto da su tamo ljudi dobili vodu, dobili kanalizaciju, oni su dobili luksuzne bazene i potrošnju, a nisu dobili kvalitetan život.
Sledeća stvar o kojoj želim da govorim jeste pitanje sprovođenja pitanja procesa integracije Roma. Mi smo podneli jedan amandman. U ovom delu želim da govorim o opštem doprinosu tog amandmana. Da nije dobro što Kancelarija za ljudska i manjinska prava nije to predložila odmah u startu, u definisanju budžeta i time na još jedan način pokazuju ljudi u toj kancelariji svoju nestručnost. Da bi Vlada ukoliko želi da realizuje ciljeve u tom pravcu morala da kao Vlada izvrši značajne izmene u samoj toj kancelariji.
Osnovna ideja tog amandmana jeste sledeća. Da se obezbede sredstva za formiranje zadruga koja će da podstaknu stanogradnju, znači stambenih i zanatskih zadruga iz prostog razloga jer već iduće godine nas očekuje šest stotina hiljada evra iz jednog projekta koji sprovodi tim za implementaciju dekade pod okriljem OEBS. Ukoliko na adekvatan način ne izađemo u susret tim sredstvima, plašim se da se ta sredstva za formiranje zadruga da odu u nekom drugom pravcu, a ne u pravcu u kome Srbija želi da ide, u jedan neproduktivan pravac i da ćemo 2014. godine da zaključimo da smo samo iz tog jednog projekta šest stotina hiljada evra usmerenih za integraciju Roma, odnosno za podsticaj zadrugarstva utrošili na jedan nekorektan način.
Sledeća stvar koja se podstiče tim amandmanom takođe, jeste da Srbija postane centar obrazovanja mladih kadrova. Tu želim da prenesem konsultacije koje sam imao sa predstavnicima međunarodnih organizacija gde su pokazali veliko interesovanje u tom pravcu da ukoliko Srbija u 2013. godini zaista u tom pravcu pokaže određene rezultate, Srbija može da postane regionalni centar. Možemo godišnje da povlačimo između pet stotina hiljada evra i milion evra za finansiranje tog obrazovnog centra, jer tu bi se obrazovali kadrovi iz celog regiona.
Na taj način Srbija počinje da izvozi svoje resurse, svoju pamet kroz različiti oblik usluga. Takođe, želim da izrazim zadovoljstvo, pošto je Ministarstvo finansija i ministar su zajedno sve bliži sa stavovima Fiskalnog saveta, da je to vrlo bitno za javnost Srbije i da u tom pravcu to stvara svima nama jednu sigurnost da postoji jedan jasan cilj i za koga možemo svi da stanemo, ali slažem se, to ne zavisi samo od vas, poštovani ministre, od Vlade, od svih struktura vlasti po dubini i ako u tom pravcu ne učinimo značajne iskorake, mislim da će da nam bude svima zajedno jako teško.
Dozvolite mi da prokomentarišem još jednu stvar, to je pitanje finansiranja nacionalnih saveta Nacionalnih manjina. Mislim da ova vlada i vaše ministarstvo mora da bude na jasnom stanovištu da nacionalni saveti više ne mogu da budu firme, da ne mogu da se bave javnim radovima, da svaki novac koji trezor bude dobio u tom pravcu da isplaćuje takva sredstva, treba da zaustavite, jer nacionalni saveti, po definiciji su ustanove koje se bave određenim pitanjima u saradnji sa državom odlučuju o određenim pitanjima, a ukoliko hoće da se bave konkretnim stvarima, pozorišnom delatnošću, izdavačkom delatnošću ili nekom drugom, onda mogu da osnuju ustanove, a ne da se bave javnim radovima, da postanu preduzeća i da se bave svim onim što ne treba, a da se ne bave onim što treba. Hvala.
Radi se o tome što je kolega rekao da se u Vojvodini štite i prava nacionalnih manjina i mislim da je tu malo zaobišao neku stvar.
(Predsednik: Izvinite, zbog zapisnika ponovite još jednom član Poslovnika na koji se pozivate.)
Javljam se po članu 107. – poštovanje dostojanstva Skupštine, tu bi trebali ipak da govorimo na pravi način, zato što sam predstavnik manjina u ovom poslaničkom klubu i osećam se prozvanim.
O čemu hoću da govorim? Nije baš da se poštuju prava manjina u Vojvodini zato što su manjine. Ako romska nacionalna zajednica, koja je brojnija od nekih drugih nacionalnih zajednica u Vojvodini, nema zavod za razvoj kulture, nema list na romskom jeziku, a druge neke manjine imaju, pa onda isti ti predstavnici te manjine nisu zastupljeni u parlamentu iz prostog razloga jer se ne poštuje ustavna obaveza da se stvori takav izborni sistem koji će obezbediti zastupanje predstavnika manjine. Odmah da se izvinim SVM u tom smislu što je jedan njihov vrlo istaknut stručnjak rekao da ako se on lično pita, on bi promenio taj zakon i dao bi mogućnost manjinama da uđu sa polovinom sada postavljenog cenzusa za manjine, a ne da smo u situaciji da za Skupštinu Vojvodine manjinski poslanici treba da dobiju više glasova nego što im treba za republički parlament. Dakle, to je jedan vrlo ozbiljan problem.
Zašto je u Kovačici građen bazen, a nisu stvarana nova radna mesta? Zašto se u Srpskoj Crnji desilo da se kupuje nezavisan poslanik time što mu se daju bazeni ili je to urađeno u Opovu, a manjine nemaju sva prava koja bi trebala? Onda se postavlja vrlo otvoreno pitanje – da li govorimo o manjinama ili govorimo o nekim interesnim grupama?
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedničke Skupštine Vojvodine, kao Vojvođanin, a prvenstveno kao građanin Srbije, hoću odmah na početku diskusije da kažem da niko ne može da krši Ustav. Svi moramo da poštujemo Ustav. Sve ovo što budem kasnije rekao ne želim da se protumači kao moj stav i Romske partije da smo protiv toga da Vojvodina dobije 7% od budžeta. Dakle, tu su stvari vrlo jasne.
Ono što mislim da je dobro, da se otpočeo jasan dijalog između pokrajinskih i republičkih vlasti, da taj dijalog treba da negujemo, da bez obzira na odluku koju Skupština bude donela ovih dana po ovom pitanju, da moramo da budemo istrajni i da u narednom periodu zaista ustrojimo državu onako kako treba, a jedno od ključnih pitanja jeste i pitanje finansiranja AP Vojvodine.
Dobro je što ste vi danas ovde, jer vi stvarate jednu pozitivnu atmosferu. Ne bi bilo dobro da je kan nekakve nesreće ovde recimo neka osoba koja je šef nekakvog poslaničkog kluba, koja je bila u stanju da 2008. godine, kada smo takođe tvrdili da treba da bude 7%, volšebno izbrisao sa liste kada smo bili sa njima u koaliciji.
To je odgovor kolegama koji su, nažalost, otišli i koji upoređuju stalno – ova strana pripada nekoj ideologiji, ova drugoj ideologiji, a šteta što nema njih ovde, pa ne mogu malo da pogledaju prošlost i ideologiju nekih svojih članova, ali to danas nije tema.
Međutim, onda je na volšeban način to precrtano i taj pojedinac u Skupštini Vojvodine je rekao da, Romi iako imaju koalicioni ugovor, ne treba da budu u Skupštini, ne treba da odlučuju o tih 7%.
Da li je to korektna nacionalna politika? Da li se to graniči sa fašizmom? Tada smo procenili da treba da prekinemo saradnju sa tom političkom strankom. Za razliku od te ...
(Predsedavajući: Gospodin Šajn, molim vas, ne može vam gospodin Pastor odgovoriti na to pitanje.)
Samo dozvolite, upravo govorim o tih 7%. Samo dozvolite, nisam postavio pitanje ...
Ako je onemogućeno političkom subjektu datog trenutka da govori o 7% finansiranja, u periodu od 2008. godine i to je jedan od razloga zašto mi nismo govorili, jer da smo onda sakupili političke subjekte koji su o tome želeli da govore o tome sigurno ne bismo danas posle toliko godina govorili ovde i konstatovali, i svima nama bilo jasno koliko se SVM iskreno borio za tih 7% i bili smo svedoci svih rasprava prilikom usvajanja budžeta, a sada nam neko govori, i tu sada vidite da jesam u temi, jer su onda trebali da prekinu ove kolege i onda nam neko govori – znate šta, vi ako danas nešto ne glasate, vi ste protiv Vojvodine. To nije tačno.
Tačno je da se unazad nekoliko godina, ne bih govorio ovo da gospodin Pastor, a pomoći ćete mi, gospodine Pastor, da li sam dobro čuo dve stvari o kojima ste govorili. Jedna stvar je bila da Vojvodina nije dobila novac. Svima nama je jasno ko je upravljao Vladom i novcima unazad četiri ili pet godina i zašto je Vojvodina osiromašena. Druga stvar o kojoj ste govorili, gospodine Pastor, jeste onaj ko ne ostvaruje svoja ustavna i zakonom garantovana prava, da je najverovatnije glup. Tu se sa vama slažem.
Mi da ne bi bili glupi, pre dve godine smo napravili ovo o čemu ste govorili i moram da se nadovežem na gospodina Marijana Rističevića, krivičnu prijavu protiv sekretara za informisanje, jer je iz tih 7%, iz budžeta Vojvodine za koji postoji odluka Skupštine Vojvodine, da mora da se finansira novinsko izdavačka ustanova "Tem", i to, u najmanjem iznosu, kako je bilo prve godine, sećate se vi kako smo obezbedili tada stalno finansiranje ustanovama, ali 7% se ne realizuje za te svrhe. To je ključ pitanja. Ne realizuje se 7% za te svrhe, i u tom listu izlazi članak koji kritikuje sekretara izvršnog veća za informisanje, i odmah se sledeće nedelje prekida informisanje.
Ključno pitanje koje danas želim da postavim, i ovo jeste pitanje, i ako budete ocenili gospodine predsedavajući kao pitanje, onda se tu slažem. Imamo dve mogućnosti. Jedna mogućnost jeste da, ukoliko mislimo da je neko uradio grešku ili kriminal, onda to treba da procesuiramo a ne da mu uskraćujemo sredstva. Tu se sa vama slažem. Ali, onda ne mogu da razumem i očekujem reakciju od vas, da u Skupštini Vojvodine napravite prvi potez, da posle toga Skupštine Republike Srbije napravi sledeći potez. Moje pitanje je – da li je realno da od tih 7%, bez jasne sudske odluke, bez jasnog sudskog rešenja, bez jasno podignutih krivičnih prijava, mi smo napravili prijavu, se ukine finansiranje jednoj ustanovi, a da nije ukinuta odluka Skupštine Vojvodine koja garantuje to finansiranje?
Da li je to realno? Da li je to održivo? Da li je to ustavno? Da li su to dva različita pristupa povodom iste stvari, onako kako nam datog trenutka odgovara?
Poslednju stvar koju želim da kažem, a ima veze sa 7% korišćenja budžeta je – da li je opština Kovačica od tih 7% trebala da pravi bazen ili da zapošljava radnike? Da li je Opovu trebalo da se kupi, predsedniku opštine koji nije bio u jednoj stranci, pa je odatle dobio finansiranje da bi prešao u tu stranku? Da li u Srpskoj Crnji, gde isto nije bio predsednik opštine, pa je bio tu, pa je morao da dobije sredstva da bi prešao tamo?
Dakle, postavljaju se vrlo ozbiljna pitanja, za koja vi lično niste krivi i meni je žao što to moram vama danas da kažem. To govorim najiskrenije. To najiskrenije govorim kao čovek, jer čoveka je ovde vaša partija postavila u Izvršno veće Vojvodine, koga cenim kao jednog od najvećeg stručnjaka za Upravu, ne samo u Srbiji nego i na evropskim prostorima, vrlo jasno je rekao da, ukoliko njega pitam kao stručnjaka, on bi afirmativne mere u izvornom zakonu Vojvodine da mogu manjine da glasaju tih 7%, postavio sasvim drugačije.
Jesam za tih 7%, ali iz ove diskusije još uvek nisam dobio jasne argumente da mogu da opredelim svoje mišljenje, kao i mnoge moje kolege. Mislim da, bez obzira na odluku, iz svega ovoga treba da se iskoristi dobra volja predsednika Skupštine Srbije i predsednika Skupštine Vojvodine, da se nastavi taj dijalog, da u narednom periodu to pitanje rešimo na jedan ozbiljan i konstruktivan način, da ga ne politizujemo na taj način da danas ako ne glasamo za to, mi smo protiv Vojvodine, ili je neko separatista a neko je ne znam šta.
Mislim da je ova sednica povukla crtu, u tom smislu da smo govorili o nekim stvarima šta se dešavalo i da trebamo da nastavimo taj dijalog, i da jedino dijalog i dogovor mogu da nas izvedu iz ove situacije. Od vas danas očekujem pitanje, ili ću doći u Novi Sad po to pitanje da dobijem, ne morate danas da mi ga kažete, ali mislim da je to vrlo važno pitanje za kredibilitet Skupštine Vojvodine. Hvala.
Poštovane dame i gospodo, pre nego što postavim ponovo poslaničko pitanje, želim samo da kažem da sam 12.10, pre mesec dana, postavio Vladi Republike Srbije pitanje – da li i zbog čega nije raspisan tender za korišćenje 22 miliona i 500 hiljada dinara koje je rebalansom budžeta određeno za proces integracije Roma, odnosno za dekadu Roma? Do danas odgovor na to pitanje nisam dobio. Danas postavljam to isto pitanje sa dodatnim elementom – da li će Vlada Republike Srbije da ispita odgovornost direktora Kancelarije za ljudska i manjinska prava, za neodgovorno ponašanje, jer je naneo ozbiljnu štetu Republici Srbiji tako što je Srbija izgubila nekoliko miliona evra zbog njegovog ne činjenja? Obrazložiću sada o čemu se radi.

I pored dobre volje ministra finansija, i pored dobre volje skupštinske većine Republike Srbije i pored dobre volje određenih ministarstava, da prihvate da im se izrade određeni projekti sa kojima će moći da konkurišu u regionalnoj IPA, u drugim međunarodnim fondovima koji postoje, u drugim donatorskim fondovima koji postoje, koji nisu međunarodnog karaktera, gospodin Dušan Ignjatović, umesto da raspiše tender, umesto da ispoštuje ono što je traženo od njega, o čemu ste i vi, predsedniče, dobili pismo 12.10, gde se na nedvosmislen način traži od njega da raspiše tender, umesto toga on se koristi lažima, tvrdeći da neko na njega vrši pritisak da sredstva da nekoj nevladinoj organizaciji, što nije tačno, o čemu i vi, predsedniče, možete da potvrdite, jer ste dobili pismo 12.10. u kome se jasno traži od njega da raspiše tender ili na drugi zakonom predviđen način realizuje ta sredstva.

Dakle, ukoliko postoji taj dokument od pre mesec dana, ukoliko ste u pisanoj formi taj dokument vi dobili, dobio ga premijer, dobio ga ministar finansija, dobio ga prvi potpredsednik Vlade, onda ne može da se dozvoli da jedan direktor bilo koje službe na ovakav način se ponaša u javnosti i svoj nerad prebacuje na taj način da je neko izvršio pritisak.

Na koji način Srbija gubi sredstva? On govori da je kupio radijatore iz jednog procesa kojim upravlja OEBS. Jeste, tačno je to i to su sredstva koja su iz projekta SID, iz projekta IPA obezbeđena Srbiji. Međutim, on nije preduzeo korake da Srbija može iz drugih fondova da konkuriše za određena sredstva. Dame i gospodo, kolege poslanici, to košta Republiku Srbiju, ni manje ni više nego u ovom trenutku preko tri miliona evra donacija u 2013. godini. Laži koje govore da je on nešto uradio time što je kupio radijatore za naseljene ljude koji žive u kontejnerima, u stvari nije odgovor na ovo pitanje. Koriste se sredstva koja postoje, a ne radi se na tome da se obezbede nova sredstva.

Dalja šteta koja je učinjena Srbiji, tim projektom su predviđene još dve komponente pored formiranja novih projekata. Jedna komponenta jeste da se formira baza podataka koja će da bude u vlasništvu države, ne u vlasništvu ni jedne nevladine organizacije, nego u vlasništvu Srbije, gde ćemo jasno da vidimo za koje namene su trošene i u prošlom periodu i danas sredstva za proces integracije Roma i onda da ne govorimo o paušalnim ocenama, da je neko trošio milione evra, a da ne znamo zaista gde je.

Sledeća komponenta koja je vrlo bitna, možda je to problem što se stvaraju novi centri moći pa im ne odgovara da ljudi, građani, da pripadnici Romske nacionalne zajednice se bave integracijom Roma, to jeste formiranje jedne akademije za mlade lidere, gde će ti mladi ljudi da preuzmu odgovornost, a gde će da se prestane sa time da pojedinci koji očigledno smatraju da i u ovoj Vladi mogu da čine ono što su godinama činili, zloupotrebljavaju položaj tih najsiromašnijih.

Molim vas, predsedniče, da svojim autoritetom, da autoritetom ovog visokog doma obezbedite mi u najkraćem roku odgovor, jer poštujući Poslovnik ja sam to trebao da dobijem u roku od 30 dana. U roku od 30 dana nisam dobio zvaničan odgovor na to pitanje. Umesto odgovora na to pitanje dobio sam optužbe u medijima za koju ću da podnesem krivičnu prijavu i na taj način …

(Predsednik: Vreme, gospodine Šajin.)

… stavimo tačku javašluku. Hvala.
Hteo bih da govorim o članu 107. Poslovnika. Predsedniče, nije zaista u redu da se dozvoljava članovima drugih poslaničkih grupa da govore o poslaničkoj grupi SNS gde sam i ja član kao predstavnik romske partije. Jednostavno, jednu stvar morate da shvatite.
Za razliku od onih poslaničkih grupa koji su u bivšem režimu podržavali Vladu, nisu bili organizovani, koji su govorili o svemu i svačemu, a nisu imali nikakvog uticaja na ono što se dešava u državi, mi smo se u tom smislu organizovali. Ovde imate tridesetak poslanika i zaista nije u redu da neodgovornost koju ste ranije imali, mislite da svi imaju istu tu neodgovornost danas.
Srbija je vidno drugačija, a upravo iz svog amandmana govoriću i o tome da i te kako poslanička grupa SNS vodi računa o tome kako se ponaša izvršna vlast i da ćemo na vrlo jasan način danas da kritikujemo i ono što radi današnja vlast, pojedince koji dobro ne rade, ali da se u suštini borimo da država bude drugačija. Mislim da trebate predsedniče, da takve stvari, ne samo da opomenete, nego da nedozvoljavate, kao što je svojevremeno poštovana gospođa Čomić isključivala mikrofone, jer nema potrebe to da slušamo. Hvala.
Osnovna ideja ovog amandmana jeste upravo da se dovede u balans dve stvari. Jedna stvar jeste da mi imamo, sa jedne strane, interes države koja zbog opšteg interesa vodi određenu politiku migracija. Međutim, s druge strane imamo interes tih konkretnih ljudi koji su deo tih migracija i ukoliko ne budemo ostvarili balans između te dve stvari, onda mogu da nam se dese jako loša iskustva, i to su upravo iskustva o kojima su i govorile kolege pre mene.
S druge strane, jedna nova dimenzija ovde se otvara, jer mi ne govorimo samo o Srbima u regionu kroz ovaj amandman. Tu jasno Srbija govori o dve različite politike.
Sigurno da nam je jedan interes kada govorimo o Srbima u Republici Srpskoj ili o Srbima na nekim drugim delovima teritorija koje su u okruženju, a da jedan kvalitativno drugačiji način moramo da govorimo o Srbima u dijaspori, koji se nalaze, na primer, u Austriji, koji se nalaze u Nemačkoj ili u nekim drugim zemljama, a ima ih podosta. Po mojim informacijama, samo u Austriji živi preko 200 hiljada građana Srbije, da li su oni pripadnici srpske nacionalne zajednice ili pripadnici drugih nacionalnih zajednica. U tom pravcu moramo da vodimo jednu aktivnu politiku.
Ovim amandmanom i neke druge stvari rešavamo. Rešavamo situaciju, o tome najbolje znaju ljudi iz Komesarijata, da smo pre nekoliko godina 12 miliona dinara uputili jednoj ustanovi koja se zove Romski nacionalni savet, a da zbog marifetluka u toj organizaciji, potrošeno je 2 miliona i onih 10 miliona su povučeni nazad, jer jednostavno je donatoru bilo vrlo jasno gde je zloupotreba tih sredstava.
Danas imamo situaciju da kompletna država ima ozbiljnih problema zašto se pojedinci neodgovorno ponašaju u tome i zbog tog neodgovornog ponašanja preti nam da se ukine beli šengen.
Sada ću da se složim sa kolegama iz DS, naročito sa onim što je Borko Stefanović juče govorio, da mi moramo drugačije da se ponašamo. Moramo da kritikujemo aktere današnje vlasti koji ne rade kako treba.
Ja ću danas da iznesem jedan loš primer i zamolio bih ministarku da to prenese Vladi. Uputio sam 12. oktobra i poslaničko pitanje u tom smislu Vladi i do danas nisam dobio odgovor.
Iako je dobronamernost ministra finansija i dobronamernost parlamentarne većine odvojila 22.500.000 dinara za izradu baze podataka za proces integracija Roma, što je jedna od suštinskih stvari za upravljanje migracijama, jer svi danas slušamo da jedan od ključnih problema i jedna od ključnih stvari sa kojim Srbija mora da se suoči u procesu migracija pitanje romske nacionalne zajednice, međutim, gle čuda, gospodin direktor Kancelarije za ljudska i manjinska prava kaže da to njega ne interesuje i da on to neće da s provede i on će 22,5 miliona da vrati ponovo u budžet Republike Srbije.
Ne želim da ovde niti ja kao poslanik Romske partije, niti bilo ko iz većine, snosi odgovornost za aktivnosti pojedinca. O tome moramo otvoreno da govorimo u parlamentu.
Kolega sada telefonira, a nama govori da nismo tu. Voleo bih da čuje, pa da onda prokomentariše zajedno samnom ovu stvar.
Dakle, moramo najozbiljnije da postavimo odgovornost direktora službe za ljudska i manjinska prava. Ne smemo da dozvolimo ovom mandatu, kao što su ljudi dozvoljavali četiri godine u prošlom mandatu, da neko ima ekskluzivitet na rešavanju pitanja najugroženije grupe u Srbiji i na taj način posle četiri godine ponovo delimo patike.
Gledajte veće zlo, čovek koji je bio direktor Kancelarije za saradnju sa Hagom verovatno misli da sada treba tu zajednicu da pošaljemo u azil, pa će verovatno da nastavi svoj proces slanja građana Srbije na neka određena mesta.
Mislim da je ovo mnogo ozbiljno pitanje. Predlažem ministarki da o tome obavesti Vladu. Ujedno obaveštavam predsedavajuću Skupštine i predsednika Skupštine da smo sa gospođom Olenom Papugom postigli dogovor kao nekoga ko predsedava delom Odbora za međunacionalna pitanja i o pitanjima nacionalinih zajednica. Zabrinutost smo pokazali i predstavnici OEBS, Saveta Evrope, koji su zainteresovani da prisustvuju na tom sastanku, da je ovo najgori primer neodgovornog ponašanja.
Ovaj amandman upravo tera na odgovorno ponašanje predstavnike organa vlasti. Ovo samo pokazuje da moramo da zavedemo red u Srbiji, da je ova parlamentarna većina odgovorna, da nas ne interesuje ko je pripadnik koje političke stranke, da moramo i u svojim redovima da kažemo ko su neodgovorni ljudi i da je to kvalitet Srbije danas u odnosu za neka prošla vremena.
U tom smislu očekujem da, bez obzira na osiono ponašanje gospodina Dušana Ignjatovića, koji će morati da poštuje ovaj član o kome govorimo, kada ovaj član postane sastavni deo zakona, da takvo osiono ponašanje mora najoštrije Vlada da sankcioniše i da Vlada upravo na posmatranju aktivnosti pojedinaca, koji su u državnoj administraciji, mora da pokaže jasno opredeljenje da hoće na dobar način da upravlja migracijama, da hoće na dobar način da upravlja najranjivijim grupama, koji su obično predmet tih migracija o kojima govorimo.
Još jednom govorim da je ovaj amandman na tragu svih onih diskusija o kojima ste ranije govorili, da zaista moramo da govorimo i o pravima pogođenih ljudi migracijama. U tom smislu iznosim zadovoljstvo i Romske partije i građana sa kojima sam govorio što je Vlada prihvatila ovaj amandman. Kako Odbor nije prihvatio, nadam se da će Odbor da održi sednicu i da prihvati i eventualno da to bude sastavni deo zakona. Hvala.
Moram da vam iznesem nekoliko podataka i da neke stvari o kojima ste govorili demantujem.
Nisu to uopšte teške kvalifikacije. To su samo kvalifikacije u skladu
sa aktuelnim trenutkom. To što je gospodin u vreme vaše vlade bio šef Kancelarije za saradnju sa Hagom i možda stekao simpatije zbog nekih stvari i zbog toga ga možda branite, zaista nemam nikoga da branim, pa makar da je deo današnje administracije u današnje vreme.
Nisam govorio o Vladi. Govorio sam o segmentima Vlade po dubini i ovo se odnosi na Kancelariju, ne na Vladu i na članove Vlade.
Sa druge strane, ne znam kako vi nazivate da u Bujanovcu predstavnici međunarodne zajednice na izborima za nacionalne savete, gde izlaze predstavnici albanske nacionalne i romske nacionalne zajednice, na jednom izbornom mestu izbroje sto ljudi da je izašlo, a u kutijama se nalazi 500 glasova pripadnika one liste koju ste vi podržali i koja se formirala u kancelarijama vaše DS koju su podržavale institucije vaše partije u Novom Sadu, za koju sam podneo krivičnu prijavu sudu, za koju još uvek danas nemamo… Da li se to zove tutorstvo? Da li se to zove uplitanje u Nacionalni savet i kako zovete činjenicu do koje danas Srbija nije mogla da čuje zbog blokade medija, da je vaš visoki predstavnik na prvoj sednici Romskog nacionalnog saveta sedeo zajedno sa nezavisnim telom, da je kidnapovan čovek iz Požarevca na putu dolaska da promeni predsednika Nacionalnog saveta i da je samo u jednom ministarstvu potrošeno devet miliona evra za proces integracije Roma, a da niko to nije video?
Poštovani kolega, ova većina i mi kao deo ove većine zaista ne želimo to više da dozvolimo.
(Predsedavajuća: Vreme.)
Koristim vreme poslaničke grupe.
(Predsedavajuća: Nemate pravo, kada ste dobili reč za repliku.)
Završavam onda sa ovom rečenicom. Ne može se više tako. Možete vi da imate simpatije prema gospodinu Ignjatoviću koliko god hoćete. Ako on krši prava 500.000 ljudi pripadnika građana ove države, izvinite, niko nije iznad prava tih građana i dok se to ne bude izmenilo, zaista nećemo ni mi da se menjamo. Hvala.
Izvinjavam se, pogrešno ste me razumeli. Govorio sam za izbore za Nacionalni savet. Razumem vas, da ste vi ljude iz Nacionalnog saveta doveli u parlament da im to date kao nagradu što su vam u Nacionalnom savetu radili neke stvari. To je vaša navika. Razumem vašu naviku da poistovećujete izbore sa Nacionalnim savetom sa izborima za opštine, gradove i republički parlament. Međutim, ovo nisu bili izbori za gradske odbornike. Ovo su bili izbori za Romski nacionalni savet. Razumem da vi to ne razlikujete. Razumem da je za vas to isto.
Međutim, u ovoj državi postoje zakoni za izbor poslanika, zakoni za izbor predstavnika u lokalnim samoupravama i izbori za članove nacionalnih saveta, u kojima mogu da učestvuju isključivo predstavnici pripadnici nacionalnih zajednica, a imam vrlo pouzdane podatke da kada se govori o Romskom nacionalnom savetu, da to nije bilo tako. Nemojte da postavljamo ta pitanja. Nemojte da postavljamo druge teze. Zaista je ovako kao što vam govorimo.
Radi se o sledećem, mi zamenjujemo ovde teze. Mi smo imali u vreme donošenja sudskih presuda unazad nekoliko godina određene zakone, određene sudije, određen pravni poredak takav kakav je bio. Ako ljudi koji su vodili bivši režim nisu zadovoljni i osudili bi na veće kazne ljude koji su spominjali sada, danas nego juče, onda se postavlja pitanje gde škripi? Da li ste imenovali korumpirane sudije, da li su vam tužioci bili problematični, pa su uzimali novac, pa su one ljude za koje pretpostavljate vi danas da su trebali da dobiju 40 godina zatvora, dobili sedam godina zatvora kaznu, pa zato danas ne treba da budu amnestirani.
Mi kada govorimo o amnestiji, govorimo o odnosu prema ljudima koji su već kažnjeni do sada.
Dakle, ne možemo da govorimo danas, gde je neka osoba ik ipsilon, zato što je bilo fabrikovano u medijima da je mnogo opasnija nego što jeste bila opasna u odnosu na neke druge, jer to je sud ustanovio, nismo mi to ustanovili, ni poslanici koji su danas, ni koji su bili ranije i sada mi tim sudijama koji su sudili pre dve, tri ili četiri godine kažemo, znate šta, taj gospodin je opasan kriminalac, ali vi ste pogrešili što ste im odredili robiju sedam godina. To je trebalo onda da se kaže, a ne danas.
Mi danas govorimo o svima onima koji su osuđeni, a zašto je tada osuđeno, mi činimo sledeće u ovoj vlasti i Vlada treba da učini sledeće, ja očekujem to od nje, da predloži novi krivični zakonik koji će upravo da ispravi ono, jer tada se sudilo po zakonu kakav je bio. Zašto nije on promenjen? Nije kriv za to ovaj režim, nisu za to krivi ovi ministri, nego verovatno snosi odgovornost neko drugi.
Mi moramo da uspostavimo novu mrežu sudova da bi ti ljudi koji su se provlačili kroz tu mrežu sudova, danas ne dobiju sedam, nego 30 godina i onda ne bi bili amnestirani ovim zakonom. Mi ne možemo Skupštinu Srbije da pretvorimo u novi sud koji će da kaže, on jeste dobio tada sedam godina, ali znate, naši mediji su onda pisali da je on mnogo veći kriminalac od nekoga drugoga, pa vi danas njega ne možete da obuhvatite amnestijom, jer je on mnogo veliki kriminalac.
Dakle, dajte da kažemo građanima Srbije jasno, ti ljudi koji su dobili te male kazne o kojima vi govorite, a ja ne želim da diskutujem, jer je sud osudio i sud je doneo odluke, oni nisu dobili kazne što ih je osudio bilo koji ministar i današnje Vlade, bilo koji poslanik koji sedi u većini danas, oni su osuđeni tada u tom pravosuđu koje je tada postojalo i tada je određeno da je stepen društvene opasnosti njihovih dela takav kakav jeste.
Da li ja mislim da je možda trebalo drugačije da bude u to vreme? Mislim da jeste.
Da li mislim da su se tada neki ljudi provlačili? Mislim da jesu.
Tu moramo da napravimo razliku i sa tim ću završiti, odgovornost ove vlasti, većine, jeste za sve ono što se u pravosuđu bude činilo, unazad tri meseca, pa ubuduće i u tom smislu, slažem se sa gospodinom Stefanovićem, da mi moramo oba dela da procesuiramo o kojima ste vi govorili i to na najozbiljniji način i da se pooštre kazne za vršenje tih krivičnih dela.
Zašto je to bilo ranije tako? Mislim da sam dao jasan odgovor da je to bio odnos tadašnjih pravosudnih organa i zakona prema tim ljudima i da oni ne mogu da se menjaju sada ovim zakonom.
Moram da pojasnim još jednom, očigledno se nismo razumeli oko toga. Ne možemo mi da ispravljamo sada ovim zakonom ono što niste vi, a gospodin ministar je rekao zašto nije do sada procesuirano, a ne možemo mi to ovim zakonom da ispravimo.
Naša namera se ogleda u tome što je svi ti ljudi da budu procesuirani, što će da se stvori, a o tome ne odlučujemo mi, nego tužilaštvo i što će Skupština da stvori uslove izmenom zakona tih određenih koji definišu tu oblast. Ovo nije zakon kojim se definiše procesuiranje određenih krivičnih dela.
Ovo je zakon o čemu su moji prethodnici govorili, ja ne želim da ulazim u detalje. Dakle, očigledno smo pomešali dve stvari. Pomešali smo šta reguliše Krivični zakon, šta regulišu drugi zakoni i šta ovaj zakon reguliše.
Mogu jedino da prihvatim vašu argumentaciju u tom smislu da poruku koju šaljemo građanima, trebalo bi da budemo u njoj vrlo pažljivi, da moramo vrlo pažljivo da vršimo selekciju rečenica kojima šaljemo poruke, jer igramo se vrlo opasnim stvarima, vatrom, porukama prema eventualnim učiniocima krivičnih dela, da li tu vaspitnu funkciju koju hoćemo da učinimo i slanje ljudi u KZP i raspravom ovde u Skupštini, činimo celishodno ili je kanališemo u cilju biranja određenih političkih poena, ali mislim da će svi poslanici iz poslaničke grupe SNS i ja kao predsednik Romske partije i član ove grupe da vam to potvrdim, a nadam se i predstavnici većine.
Mi moramo da stvorimo uslove da se još oštrije kažnjavaju kada su oni učinjeni, nego što se to čini. To što su bile blage kazne ranije, pa sada nisu potpale pod ovaj zakon, pa to nije kriv neko u skupštini većina, to su krivi oni koji su osudili, i eventualno možda dobijali mito za to. Hvala.
Poštovane dame i gospodo, za Romsku partiju i za mene kao člana poslaničkog kluba SNS, kada govorimo o migracijama, izuzetno je bitno da ih posmatramo sa dve pozicije, odnosno iz dva različita ugla. Jedan ugao jeste, u svakom slučaju, sve ono što činimo ovim zakonom, da neke državne interese odbranimo i da država Srbija i prema Međunarodnoj zajednici, a i prema samoj sebi, u ovoj oblasti bude krajnje korektna i ispuni određene ciljeve i određene stvari koje je postavila pred sobom.
Međutim, postoji jedan drugi ugao. Ne možemo da se bavimo pitanjima migracija, a da ne govorimo o ljudima koji su pogođeni tim dešavanjima, i u tom smislu da rešavamo stvari na takav način da ne razmišljamo dovoljno o ljudima koji zbog toga trpe različite loše uticaje. U tom smislu ću da govorim i o jednom konkretnom primeru koji se dešava i koji je poznat Komesarijatu za izbeglice, da smo imali i predstavnike Romske nacionalne zajednice i predstavnike srpske zajednice i drugih koji su u Srbiji živeli, a ne možemo da kažemo da su unazad ovih 15 godina uvek bili konsultovani kada je bilo u pitanju rešavanje njihovog položaja.
Suprotno tome, dešavale su se velike zloupotrebe. Imali smo situaciju da su predstavnici državnih organa zajedno sa nekim nevladinim organizacijama dobili ozbiljna sredstva, međutim, ta sredstva nisu završavala kod krajnjih korisnika, kod ljudi kojima je trebao da se reši socijalno-ekonomski položaj. Umesto da završe tu, ona su završavala u nekim drugim sumnjivim kanalima. Ljudi koji su iz Leskovca, a živeli su u Beogradu, i još u težoj situaciji ljudi koji su sa Kosova došli u Beograd, bili su pozdravljani od strane nekih političara izjavama - vratite se odakle ste došli, bili su pozdravljani izjavama nekih političara tako što su od tih stotine hiljada dinara, koliko su trebali oni da dobiju, 20 hiljada dobili oni, a po 80 hiljada su dobili predstavnici nevladinih organizacija, koji su glumili nekakvu sponu između državnih organa i njih.
U tom smislu smatram da bi trebala predstavnica Vlade da obrati pažnju na amandman koji sam podneo, čija suština ide ka tome, predlog ide u tom pravcu da Komesarijat i državni organi moraju da uvažavaju upravo interese konkretnih ljudi koji su pogođeni tim pitanjima i da oni budu kontakt osoba sa državnim organima koji će odlučivati o svojoj sudbini.
Nije isključeno da nevladine organizacije učestvuju u realizaciji tih problema. Nije isključeno da nevladine organizacije imaju određenu ulogu, ali ne može jedna nevladina organizacija koja je formirana, pitaj boga od koga, da dođe pred državni organ i kaže da desetine hiljada ljudi koji su pogođeni ovim procesom hoće da se vrate na Kosovo, ili hoće da se vrate u Leskovac, ili hoće da se vrate u neku drugu sredinu. Moramo da poštujemo prava tih ljudi. Moramo da pitamo Srbe sa Kosova da li oni hoće da žive u Beogradu ili hoće da žive u Nišu. Moramo da pitamo i desetine hiljada Roma koji su došli sa Kosova, da li oni hoće da žive u Leskovcu ili Novom Sadu. Ukoliko ne budemo na taj način pristupili tom pitanju, plašim se da ulazimo u problem koji smo imali i ranije.
U tom smislu, ide i argumentacija gospođe Donke Banović, da mi moramo ozbiljno da razmišljamo o ljudskim i manjinskim pravima pogođenih lica i upravo ovaj amandman o kome sam govorio, koji podrazumeva unošenje jednog novog principa, jeste načelo zaštite prava. Ukoliko to budete prihvatili, mislim da ćemo onda otići korak dalje u odnosu na ono što projekat Predloga zakona govori, a to je da stvaramo balans između potrebe države, potrebe zajednice u celini, između potrebe tih ljudi koji su nažalost, pogođeni ovim različitim dešavanjima, a često nisu mogli ništa da urade u tom pravcu.
Sledeća stvar o kojoj želim da govorim, moja impresija čitajući ovaj zakon jeste da se on ipak odnosi između ostalog, ako izuzmem ljude koji dolaze u Srbiju i koji nisu državljani Srbije, da se on ipak odnosi na četiri miliona građana Srbije.
Kada govorimo o tome, govorimo o tri miliona Srba koji nalazi u različitim drugim zemljama i govorimo oko milion pripadnika drugih nacionalnih zajednica koje se nalaze u drugim zemljama, jer samo Nemačka i Austrija broje preko. U Austriji preko 250 hiljada građana Srbije, od čega je upravo najveći broj Srba.
U tom smislu smatram da kada budete doneli Akcioni plan sastavni deo tog Akcionog plana bi trebala da bude i instruktaža predstavnika DKP, znači diplomatsko-konzularnih predstavništava, na koji način ne samo da izdaju pasoše u Austriji, ne samo da se bave pitanjima da li je neko zatvoren, da li nekome treba da izdaju smrtovnicu, nego da se zaista organizovano bavimo pitanjima naših ljudi koji su tamo, a iz više razloga. Prvenstveno što se ti ljudi osećaju, lično sam sam živeo 10 godina u Austriji, ti ljudi se osećaju usamljeno, ti ljudi nemaju pravih kontakata sa svojom državom i u pitanju su ljudi koji mogu i te kako puno da nam doprinesu u ovoj krizi i da budu naši lobisti, ali jednostavno nemamo ogovarajući kontakt.
U tom smislu Komesarijat ima ozbiljne obaveze, ima ozbiljne ingerencije i mislim da je kolega bio u potpunosti u pravu kada je govorio i o drugim pitanjima, a ne samo o pitanjima kako ćemo da rešimo problem interno raseljenih lica. Kako ćemo da rešimo problem ljudi koji su iz drugih zemalja došli da žive u Srbiju, zbog problema koje su imali tamo. Da u tom Akcionom planu, na osnovu zakona Vlada zaista mora da uradi jedan sistematski pregled aktivnosti koje će da preuzme i da tih četiri miliona građana iskoristi kao jedan ozbiljan potencijal Srbije za dalji razvoj.
Ovde bih završio kako bi i ostale kolege diskutovale. Hvala vam.