Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marijan Rističević

Marijan Rističević

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, meni je najbitnije ovih dana da sam živ.
Što se tiče Komisije za hartije od vrednosti, ja ću podržati izbor predsednika i članova Komisije, iz prostog razloga što verujem da neće biti greške koje su prethodne komisije to radile. Listajući prethodne sastave Komisije za hartije od vrednosti, primetio sam da je, recimo, gospodin Bajec bio od 2001. godine, čini mi se, mislim pet puta, gospodin Milko Štimac, za koga su vezane razne afere, bio je tri puta. Najveća, po meni, afera se desila, koja je bila javna, najveća javna afera se desila u vreme kada je on bio predsednik, to je bio „Knjaz Miloš“, kada je u ovoj privatizaciji bilo mnogo prekršaja. Cela Srbija je popločana prevarenim manjinskim akcionarima. Nema grada u koji možete otići, a da vam ne ispričaju priču kako su akcionari bili prevareni.
No, da ne grešim dušu, nisu samo komisije za hartije od vrednosti krive za neke privatizacije, već i prevarno ponašanje države koja je svoje pakete obično prodavala proverenim tajkunima, tako da oni na tržištu nisu morali da kupe akcije svih akcionara ili su mogli da kupe mali paket, a da im onda država doda ono što im je falilo do 51%. Na takav način je prevarena armija manjinskih akcionara jer vlasnik koji se domogne većinskog paketa obično je štimovao finansijske knjige, tako da nikakve dividende manjinski akcionari nisu imali.
Navešću primer „Centrosrema“ u Staroj Pazovi koji je imao više stotina lokala i koji je prodat za 200.000 evra, gde su manjinski akcionari, kako to naš narod kaže, izvisili, a firma je prodata za 200.000 evra, koliko je kirija sada za jedan lokal koji izdaje novi ponositi vlasnik koji je postao u vreme dok je ministar privrede bio Predrag Bubalo i gde se cena i paket akcija utvrđivala na veoma sumnjive načine, pa nešto što je vredelo dva miliona evra ove godine, dogodine ta cena je padala na 200.000 evra, bila je to neka vrsta burazerske privatizacije.
Verujem da će ova komisija se baviti berzom, baviti se na pravi način hartijama od vrednosti, da neće praviti greške koje su pravile prethodne komisije. Dužan sam da kažem, u vezi nastupa gospodina Martinovića, da glavni prevarni posao nisu radile samo komisije za hartije od vrednosti, već da je posle njih došla takozvana stečajna mafija koja je cenu akcija bacila u besvest. Gospodin Martinović je pomenuo, ne obraćam mu se lično, e-biznis, e-servis, postoji e-market, e-kapital.
Moram da objasnim poslanicima i građanima koji se slabije razumeju u privredu, ja sam se konsultovao sa stručnjacima zato što su određeni stečajni upravnici, umesto da rade kao preduzetnici, radili preko firmi koje su društva sa ograničenom odgovornošću. Ovo sa „ograničenom odgovornošću“ znači da to društvo ne odgovara svojom imovinom. Po zakonima o stečaju, stečajni upravnici su morali da rade kao preduzetnici i u takvim situacijama oni odgovaraju ličnom imovinom za imovinu preduzeća u kojima su stečajni upravnici ukoliko oštete stečajnu masu.
Naš omiljeni stečajni upravnik nije poštovao to, već je registracijom ovih firmi na nepostojećoj adresi Studentski trg broj 15, tamo je sedište jedne političke partije koja svakako zna da tih firmi nije bilo tamo, maskirajući se u društva sa ograničenom odgovornošću, što je bilo protivzakonito, poslovao i upravljao sa 14-15 firmi koje su već nabrojane, ja ću nabrojati „Delta legal“, „Venera kop“, Vršačku pivaru, Kompanija „Braća Karić“, Beogradski trgovinski centar, novi autoput, gde postoje rešenja da zbog zloupotrebe se razrešavaju određeni stečajni upravnici. Ovde govorim o mom omiljenom stečajnom upravniku iz sela „Stečajevci“. To je prouzrokovalo razne proteste prevarenih akcionara, pa su, recimo, dolazili na proteste i govorili – krv pije, vampir nije, stečajni upravnik je. Tako da ništa drugo prevarenim ljudima nije ostalo do da gledaju kako se stečajni upravnici bahate nad imovinom manjinskih akcionara, kako je krčme i kako postaju milioneri, dok milioni ostaju bez ičega.
Dok su milioni ostajali bez ičega, ovi drugi, milioneri, su sticali sve. Recimo, samo u periodu od aprila do juna 2013. godine prihod stečajnog upravnika je bio 11.150.000 dinara, kao preliminarna nagrada, po završnom računu još 1.320.000, pa još 3.652.000, pa još obaveze po preliminarnoj nagradi u iznosu od 2.240.000, pa još naknada troškova od 1.646.875 dinara, tako da je prihodovao za osam meseci 16,5 miliona dinara. Danas kada uđete u Agenciju za borbu protiv korupcije možete da nađete da on nema nikakvu imovinu, što apsolutno nije tačno. Ja sam ovde iz katastra izvadio odgovarajuće dokumente o imovini, to poslanici mogu da vide. Tu se vidi da mu omiljeni stečajni upravnik ima nekoliko lokala i jedan stan na Vračaru, koji, naravno, nije prijavljen Agenciji za borbu protiv korupcije jer se i ona uklopila u ovu priču sa Komisijom sa hartijama od vrednosti, sa stečajnim upravnicima itd. Zahvaljujući tome što je uspešno to udruženje stečajnih upravnika, koje ovde sad nije prisutno, delegiralo svoje ljude u Agenciji za borbu protiv korupcije, gde majka narodnog poslanika ocenjuje izveštaj svoje kćerke, njenog lidera, njenih prijatelja, zahvaljujući tome se uspešno prikriva stečajna imovina oteta od manjinskih akcionara na teritoriji Srbije.
Da vas ja, drage kolege, ne bih zadržavao, moram da prenesem poruku građana, bez obzira što mogu da rizikujem da mi se grkljan iščupa, da oni bez obzira što su siromašni, a oni su ih napravili siromašnim, više od hleba koji im je potreban žele pravdu i žele da se sankcioniše ponašanje onih ljudi koji su preko Komisije, preko prevarnih radnji u državi stekli ogromne kapitale, sticali milione, dok su milioni gubili sve, gubili krov nad glavom itd. Poruka običnih građana je da kaznimo milione u korist miliona i to je ono sa čime ću završiti ovaj govor. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, danas donosimo i menjamo niz zakona i zakoni treba da se menjaju, da se donose novi, da budu na upotrebi svim građanima i da za razliku od stranke bivšeg režima i nekih drugih ranijih vlasti, pokušamo da donesemo zakone koji će imati što manje rupa. Zato što je moje mišljenje da kada su oni donosili zakone, da su gledali da ravnomerno rasporede rupe kroz koje mogu sami da se provuku.
Zakoni su najbolji oni koji se primenjuju. Meni je žao što se zakoni koji sankcionišu gatanje, vraćanje, gledanje u kuglu itd. danas ne primenjuju, da se primenjuju ovde bi se neki branili imunitetom. Dakle, krenemo redom.
Što se tiče porodičnog nasilja, moram da pitam, pošto porodično nasilje spada i nasilje dece nad roditeljima, na koji ćemo način sprovoditi ovaj zakon po tom pitanju, s obzirom da ja nisam pravnik i nisam specijalista? To nasilje je sve prisutnije. Siromaštvo i nezaposlenost koja je ostala iza stranke bivšeg režima i rodilo bedu i siromaštvo koje je neizdrživo za gledanje spolja, a kamoli iznutra u nekoj porodici. To je glavni generator, po meni, postoje i drugi i u sređenim društvima postoji nasilje u porodici, ali ovako u siromašnom društvu koje je nama ostavljeno, glavni generator nasilja u porodici, po meni je, siromaštvo.
Zamislite oca koji je ostao bez posla za vreme vladavine stranke bivšeg režima, majku koja je takođe ostala bez posla, koji su umesto dobro situiranih porodica postali socijalni slučajevi, koji sa prihodovne strane prešli na rashodovnu stranu. Zamislite koji su oni primer svojoj deci i zamislite porast kriminala, čak među malom decom, ispoljeno na ulici. Da li se takva ista vrsta nasilja primenjuje unutar kuće, unutar zidova stana i da li postoji nasilje dece nad roditeljima, a o tome možemo da čitamo u novinama? Zato verujem da u primeni ovog zakona posebnu pažnju treba da obratimo na taj detalj da se ne ponavlja o slabije zaštićenom polu itd. Ja tvrdim jadno muško. Dakle, uvek su muškarci, po pitanju porodičnog nasilja, uvek su oni onako, manje se smatraju za žrtve, mada ja mislim da je to već blizu pola – pola. Nemojte da mislite da to govorim iz ličnog iskustva, već sam posmatrao.
Ovde ima i dobrih stvari, posebno po pitanju stečaja. Gadno je kad pravda zakasni, gadno je kad zakoni malo zakasne. Mi ne možemo istorijski primenjivati u prošlost, kao što ne može da se vrati, ta krivična dela koja će se od sada primenjivati, ranije nisu postojala, da jesu ne bi jedan ministar koji je vodio 14 firmi u stečaju, mogao da zaposli svoje firme i da tako smanji stečajnu masu, izigra poverioce, da zaposle svoje firme, biznise, kapital itd. i ovi krici su najverovatnije posledica lošeg gledanja u kuglu, možda im se nešto prikazalo.
Ne bi onda mogao da napiše – povuci nalog da se kopa po stečajevima o kojima sam ja radio. Eto, znači, takva je to bila vlast, tako su neki dali sebi za pravo kad dođu na vlast. Sklone disciplinsko veće, stave svog čoveka, odu prijave, e onda dođu i napišu premijeru – povuci nalog da se kopa po stečajevima o kojima sam radio. I dođe i kaže – a ovo se ukida. Molim te da Ivana Matić bude imenovana za novog direktora. Ili dođe i kaže – moja i Cvijanova poslanička grupa, koja nije ni postojala, sigurno će biti deo buduće vladajuće koalicije jer su to Amerikanci postavili Vučiću kao uslov itd.
Ja bih trebao da preuzmem ponovo spojeno Ministarstvo privrede i finansija, a moj najbliži saradnik A.S. mesto guvernera Narodne banke Srbije. Nakon što Jorgovanka Tabaković, posle izbora bude imenovana za ambasadora. Da su neka dela protiv privrede, oštećenja stečajne mase postojala, mnogo bi toga mogli reći oni iz Delta legala, iz 15 firmi, iz šećerane Dimitrije Tucović itd. Dobro je da ta dela sad postoje. Loše je što nisu postojala ranije i sada oni koji su imali rupe u zakonu, kroz koje su se provlačili kao oni. Dobro je da, koliko vidim smešak na licu itd, ali postaće još jedan zakon, zato kažem da je dobro, koji će sankcionisati i tu vrstu smeška.
Kad se pričalo o robinjama, o pravima žena. Dakle, nasilje u porodici može da bude od dece prema roditeljima, od roditelja prema deci, sve je to nasilje u porodici, od žene prema mužu, od muža prema ženi, ali uglavnom ovde se pričalo o tome o nasilju muža prema ženi.
Kada su u pitanju robinje. To je ovaj njihov predstavnik koji je došao ovde u 11.30 časova da se dete naspava, stranke bivšeg režima.
(Tatjana Macura, s mesta: Predsedavajući, kakve ovo veze ima sa temom?)
On je potencirao da su žene robinje itd. posebno u poslednje vreme, kao da su pre nas vladali marsovci, a ne ovi, neko ih zove patkarima, ja ne upotrebljavam taj izraz, jer to su neki bolji ljudi, što su ostali van parlamenta. Pa, da vidimo te robinje (pokazuje fotografiju).
Ovo je fotografija njihovog današnjeg predsednika, oni to često menjaju, pa kad pričaju o robinjama, ja im nudim da pokažu tu fotografiju, njihov današnji predsednik sa debelim tompusom, trbušna pevačica, zadevanje novca u grudnjak. Da li on ponižava ženski rod…
Sa nasiljem u porodici. Oni su govorili da su žene kao robinje i sad ja govorim.
(Tatjana Macura, s mesta: Dajte njemu opomenu.)
Ne razumem. Morate da utišate onu tamo gospođu.
Gospođo, nemojte biti nervozni.
Ovo je autentična fotografija. Zbog ovoga je nasilje u porodici, žena bude ljubomorna, istuče muža, zašto se zadevaju pare robinji, da li je tako? Zašto se u grudnjak zadevaju, a ona jadna kaže – će ti igram, Šule.
(Tatjana Macura, s mesta: Predsedavajući, molim vas…)
Morate mi vratiti ovo vreme, zato što je ova grupa nikad im dosta nije bilo, što bi moji seljaci rekli, prerasla u zverinjak. Nemojte mi više dobacivati, nemojte me više psovati, jadno muško. Gospođa mi je svašta rekla, tu su svedoci. Ovo se zove verbalno nasilje nad, evo, ja sam ovde ispao slabiji pol.
Ja pitam vas sve da li je dozvoljeno da se ovde govori istina? Da li je neko o ženama kao robinjama govorio juče? Da li je to govorio predstavnik stranke bivšeg režima? Jeste. Da li ja imam pravo isto tako da govorim? Naravno da imam. Ja sam pokazao da je njihov sadašnji predsednik bio u položaju da je jedna žena, koju ja izuzetno poštujem, bila baš u tom položaju neke robinje koja je morala da ti igram čočejče. Balša, oni često menjaju predsednika, pa moram da …
Idemo dalje. Ovo je Sindikat pravosuđa za vreme vladavine stranke bivšeg režima. Da li je ovo nasilje nad ženama?
(Tatjana Macura, s mesta: Pa, predsedavajuća, treba da reagujete. Žena ste.)
Kad žene ne daju da pričam o nasilju nad ženama.
Da li je nasilje nad ženama kad stavite žene u frižider da ih rashladite, da ih služite kao ancere za hranu, podmetače? Evo fotografije.
Bacite vi neke karte.
Ovako mi nije bilo ni u zoološkom vrtu.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja žalim zbog incidenta u kome nisam učestvovao, za koji mislim da nisam izazvao ničim. Žalim i opraštam onima koji su mi psovali majku, ali moram da ih obavestim da mi je majka nepokretna i da leži u sobi sa 77 godina, ali opet opraštam. Opraštam, jer u tom trenutku nisu znali šta rade.
Ja moram sve poslanike i pitam – da li je ovde dozvoljeno govoriti istinu? Mislim da jeste. Meni se prigovaralo da ne govorim istinu. Ja praktikujem da se služim fotografijama koje skidam iz javnih glasila, na internetu. Znači, ne bavim se špijunažom.
Zbog nasilja u porodici i zbog toga što je juče pripadnik stranke bivšeg režima govorio o robinjama, ja sam govorio da je to njima svojstveno, da je njihov predsednik današnji, u vreme kada nije bio predsednik, žene koristio upravo u tu svrhu. Tada je bio ministar vojni. Dakle, govorio sam i da oni koji su donosili zakone ili nam predlagali nove zakonske metode, ovo je sindikat pravosuđa, da su rashlađivali žene…
Ja sam mislio da će biti ženske solidarnosti, a ne da će gospođa Macura, koju poštujem, doći tu da me pljuje. Ja sam mislio da će biti solidarna sa ovim ženama koje su rashlađivane da se hrana ne bi grejala. Dakle, posluženje je bilo prilikom proslave koja je priređena u čast pravosuđa. Dakle, oni koji treba da nam kažu gde su rupe u zakonu i kako ovo da sprečimo. Ja ne razumem zašto je neko protiv toga da se ovakvo ponašanje sankcioniše i nikada više ne ponovi. Žene da budu robinje, podmetač za hranu, za mene je neprihvatljivo. Upravo je o tome govorio pripadnik stranke bivšeg režima sa kojim sam se ja složio i volim što se više ne ponašaju kao marsovci. Evo, opet je pristigao i što je došao danas u pola 12 da ovo vidi, malo se uspavao, ali cenim to što je podstakao da ovo iznesem.
Idemo dalje. Po pitanju korupcije, vrlo je teško to, gospođo ministre pravde ili ministarko pravde, sprovesti. Grupa koja je izašla i poslanica koja je ovde psovala, imate poziciju da su se oni lepo rasporedili u Savetu za borbu protiv korupcije imaju dva člana. To je Rodnijev advokat, onaj što mu je na sudu skinuo one prijave, Dušan Slijepčević. On je advokat vođe „nikad im dosta nije bilo“. U Savetu je za borbu protiv korupcije. Kako?
Tu je i osnivač tog udruženja, to nije stranka, koja se zove Miroslava Milenić, forenzičar. Zamislite da ona uđe u tužilačku grupu, da suzbija korupciju prema toj grupi koja je ovako reagovala.
Još nešto, gospođo ministarko pravde, oni imaju u Agenciji za borbu protiv korupcije svoje ljude. Ovde jedna gospođa koja je najružnije psovala meni ima majku koja radi na oceni političke korupcije. Pitam vas – kakva je to Agencija koja kupi zgradu bez tendera u kojoj rade majke narodnih poslanika i ocenjuju njihove izveštaje? Kako onda bi recimo moja majka mogla da oceni moj izveštaj, izveštaj predsednika moje grupe, mojih prijatelja itd?
Moram da vas upozorim da mnogi od podataka o svima vama idu kroz ruke ljudi u Agenciji za borbu protiv korupcije i slivaju se…
Tema je borba protiv korupcije, organi koji se bave borbom protiv korupcije. Ja govorim da će to biti teško, s obzirom da u Agenciji za borbu protiv korupcije rade ljudi koji su članovi udruženja koji se ovde predstavljaju kao stranka. Kako će se onda oni boriti kad je Miroslava Milenović osnivač te grupe? Kako će ona da učestvuje u toj tužilačkoj grupi, ukoliko je ona osnivač toga i bila je zajedno sa njim u Ministarstvu za privredu i finansije, odnosno ekonomiju i finansije? Kako će oni da procenjuju tu korupciju?
Gospođo ministarko, vi o tome morate da vodite računa. Ja imam podatke o tim osobama. Dakle, jedna od tih osoba je majka jednom narodnom poslaniku, druga osoba dostavlja podatke i u odseku za pranje novca imaju osobu koja im dostavlja sve te podatke. Nemojte da nam zakon bude neprimenjiv, upravo zbog toga. Mora da se vodi računa i o tome da u međusobnom srodstvu ne budu oni koji se bore protiv korupcije i oni koji su korumpirani. Zato sam i govorio da su oni vešto ostavili rupe u zakonu kroz koje imaju nameru da se i dalje provlače.
O stečaju sam već govorio. Oduzimanje imovine, deo te imovine ide za zdravstvo. Nemojte da bude sada da to nije tema. Deo prihoda od imovine ide za zdravstvo i socijalu.
Juče se govorilo o sms porukama. Ja moram da vam kažem sledeće, a ovo će biti još poboljšano zahvaljujući ovom zakonu, da je u deset meseci ove godine upućeno u inostranstvo 544 osobe, od toga je 499 dece, a 2012. godine, kada je vladala stranka bivšeg režima, koja prigovara na sms porukama, je ukupno upućeno 49, deset puta manje, uz 13 milijardi većim budžetom u RFZO. Prošireni su London, Majnc, Keln, Pjaćenca gde se deca mogu upućivati. Proširen je broj indikacija zbog kojih se upućuju u inostranstvo.
Ministarstvo ima svoj fond i uputilo je dodatne 20 dece. Operisano je 11 od stranih stručnjaka koji su mogli to da urade odmah. Znači, imali smo 480, a oni su imali 49. Onda nam oni pričaju kako se danas leče deca SMS porukama, a te SMS poruke svedoci smo, može da dođe i do zloupotrebe. Zamisli da nisu otpustili 400.000 ljudi. Da li bi sad trebalo da se dotira zdravstvo novim novcima? Da nisu otpustili 400.000 ljudi, zamislite 400.000 doprinosa u PIO, u Zdravstvenom fondu. Da nisu poslali ljude kućama bez posla, da li bi bilo više šansi da se ta deca kvalitetnije leče? To bi bilo novih 25% više para i u penzijskom i u zdravstvenom i u svim socijalnim fondovima. Mene raduje što će ovim zakonom deo oduzete imovine finansijski biti dodeljena za potrebe zdravstva i socijale.
Što se genocida tiče ja žalim za svakom žrtvom. U prošlom ratu iz moje familije je bilo devet. U Sarajevu su svi pogubili stanove, poneki i glave od ovih multietničkih. Rat je ružna stvar.
Kada neko demokratiju uveze ne kao sukob ideja, već kao sukob nacija u želji da jednu moćnu, dosta moćnu državu pretvori u niz protektorata, onda imate jednu naciju koja je bila armatura bivše države i koja je proglašena za glavnog krivca raspada bivše države baš zato što su bili armatura i bili poslednji bedem odbrane te države.
Ta država je po meni pretvorena u šest ili sedam protektorata, mi se pomalo ne damo. Baš zato što se ne damo treba da budemo pažljivi prema ovim odredbama o genocidu.
Moram da kažem, možete to da cenite kako hoćete, u žalu je za svakom žrtvom samo onaj koji je gubio rođake, stričeve, ujake, braću od ujaka, može da zna kakav je to bol. Žalim za svakom žrtvom u Srebrenici, ali i onom oko Srebrenice. Ne želeći da kada ne mogu da mirim mrtve pretke, ne želeći da svađam žive potomke, moram da kažem da su meni zločini u i oko Srebrenice jednaki.
Ono što se u Srebrenici desilo u nekoliko dana, u okolini Srebrenice se dešavalo tri ili četiri godine. Ne tvrdim da nije bilo osvetničkim ubistava, ali moram da kažem, hašku ocenu o genocidu u Srebrenici ne priznajem. Nisam pravnik ali sam razgovarao sa puno pravnika, ali ja moram Zuropa da poštujem. Mislim da je on kvalifikovan. On kaže da sumnja da je to bio genocid. Ja moram Seid Huseina da poštujem, Emira Kusturicu. Ako oni sumnjaju u to, onda i ja sumnjam.
Predložio sam i rezoluciju o zločinima u i oko Srebrenice zato što smatram da prava žrtava moraju da budu jednaka i da zločinci moraju na jednak način da budu sankcionisani i da ne može da se propagira nijedna ni druga vrsta zločina, niti umanjuje. Voleo bih da mi u regionu tako nešto uradimo i da se mi međusobno mirimo, da nas ovi spolja ne koriste opet jedne protiv drugih, a koristiće nas upravo tako što će nešto proglasiti genocidom, nešto neće, pa će ovi da se ljute na ovo, oni na ono, pa će međusobno stalno da potežu …
Ako mogu da završim, dakle, tu moramo biti izuzetno oprezni. Očekujem od kolege Martinovića da mi pojasni, jer ono za šta kažu da je genocid mislim da je politička kvalifikacija. Ja na takav način ne mogu da pristanem na tu vrstu.
Na kraju, da zaključim. Najveća nepravda je kada neko, to je rekao Bogišić, „Kada neko od zla djela svog još takvu korist ima“. Stranka bivšeg režima od svega je imala koristi…
Odustajem u ime mira u kući.
Dame i gospodo narodni poslanici, pitanje za Vladu Republike Srbije i premijera, da li imaju nameru da obrazuju komisiju koja će konačno ispitati političku pozadinu ubistva Zorana Đinđića?
S tim u vezi, posebno da se ispita politička pozadina koja do sada, deo političke pozadine koji do sada nije ispitivan, da se ispita priča koja kruži u javnosti da se potpredsednik DS u to vreme kupao zajedno sa njegovim ubicama, koje su osuđene, da se kupao u Šilerovoj ulici br.2, da se ispita ko je i kako isključio kamere na dan ubistva ispred Vlade Republike Srbije, na dan ubistva Zorana Đinđića. Takođe, da se ispita, s obzirom da sam ja u to vreme bio poslanik, da sam glasao da Zoran Đinđić bude premijer, ovde su retki iz njegove stranke koji su za to glasali, ja jesam, da se ispita uloga potpredsednika, tadašnjeg, njihove stranke o puštanju njegovih ubica ili naručioca ubistva Zorana Đinđića iz zatvora, odnosno posete potpredsednika zatvoru i puštanju iz zatvora Spasojevića i Lukovića pod nadimcima Šiptar i Kum.
Naime, u javnosti kruži priča da je potpredsednik tadašnje vlade, odnosno potpredsednik DS posećivao pomenuta lica u zatvoru i sve je to kuliminiralo određenim svađama, što je na kraju kao rezultat imalo smrt na demokratski način izabranog premijera. S tim u vezi, želeo bih da neko u Vladi, ukoliko postoji neki organ, da mi objasni kakve veze današnja družina ima sa politikom Zorana Đinđića, jer su razlike između te dve politike ogromne.
Takođe bih želeo da mi Vlada Republike Srbije objasni šta će preduzeti organi, posebno MUP povodom slavnog takmičenja hajniken pivarske udarne brigade i takmičenja u ispijanju piva u Smederevskoj Palanci i o finansiranju opštine preko fudbalskog kluba.
Takođe, povodom poslednjeg samita tzv. demokratske opozicije primetio sam da od sedam, osam, okupljenih biciklista među političkim strankama četiri uopšte nisu političke stranke. Dakle, radi se o udruženjima građana i ja pitam Ministarstvo za državnu upravu i Ministarstvo privrede šta će preduzeti povodom toga što se određena udruženja predstavljaju kao političke stranke?
U parlamentu već imamo dva udruženja koja su registrovana, ne u Registru političkih stranaka nego u Privrednom registru, to pravnici kao gospođa Radeta znaju, i nastupaju u parlamentu kao političke stranke. Pitanje za Ministarstvo državne uprave, da li to znači da mi svi treba da pogasimo političke stranke i da nastupamo kao udruženja građana, zato što da bi osnovali političku stranku treba vam 10 hiljada izjava građana, ukoliko je ona manjinska 1000, a ukoliko se registrujete u Privrednom registru potrebno vam je tri potpisa? Vi se onda kamuflirate u političku stranku i tako nastupate.
S tim u vezi moram i da kažem, da Ministarstvo za državnu upravu o ovome mora da povede računa, s obzirom da političke stranke podležu kontroli Agenciji za borbu protiv korupcije, a ova udruženja fantomske političke stranke koje koriste, a nevladina organizacija da sebe predstave kao velike političke stranke. Tu obavezu nemaju.
Takođe, političke stranke moraju da vode evidenciju o prilozima, pravnih fizičkih lica, udruženja građana takvu vrstu obaveze prema Agenciji nemaju. Ono što je najbitnije nevladine organizacije koje su u ovom slučaju političke stranke, imaju pravo finansiranja iz inostranstva dok političke stranke to pravo nemaju i zato ta udruženja građana, svedoci smo ovih dana da se to i dešava, prerastaju ne u nevladine, već u svojevrsne antivladine organizacije, izigravaju zakon i s tim u vezi, čak neki od lidera navodih stranaka, u stvari, udruženja građana su i savetnici stranih ambasada. Jedan od lidera te nevladine organizacije koji sebe predstavlja kao lidera političke stranke je savetniku u Američkoj ambasadi.
Jasno i glasno tražim od Ministarstvo za državnu upravu i Ministarstva privrede koji se prepliće, da li mi treba da pogasimo političke organizacije, izbegnemo sve obaveze koje zakon nalaže i da nastupamo kao oni ili će oni nešto preduzeti po ovom pitanju? Hvala.
Gospodine predsedavajući, mislio sam da imam pravo i na repliku, ali dobro.
Slažem se sa gospođom ministarkom da treba razdvojiti plovne puteve od vodoprivrede. Nije mi jasno kako to neko ko je komandovao poljoprivredom i vodoprivredom u Vojvodini to nije znao, ali ono što su oni znali to je da ubiraju taksu. Godine 2010. donet je Zakon o vodama, gde su naknade za odvodnjavanje proglašene javnim prihodom. To je najveća globa poljoprivrednika u Vojvodini koja je mogla da bude.
Od tada nas je u Vojvodini pogodilo najmanje tri suše. Zamislite poljoprivrednike koji po hektaru moraju da plaćaju porez, jer su naknade za odvodnjavanje postale javni prihod, kada u sred suše, kada suša uzima letinu on mora da plati naknadu za odvodnjavanje. Suša ga ubija, treba mu voda, a on plaća naknadu za odvodnjavanje.
To im nije bilo dosta, pa da bi zadovoljili onih 500 zaposlenih u „Vodama Vojvodine“, u onoj zgradi kada pređete preko mosta „Duga“, pa sa desne strane, nije imalo gde se sedne, pa su na smenu dolazili na posao, pa jedni sede na stolici od 8.00 do 11.00 časova, a onda drugi od 11.00 do 15.00 časova. Nema dovoljno mesta da stane 500 i nešto ljudi, koliko su zaposlili u „Vodama Vojvodine“, a to je sve bila stranačka infrastruktura stranke bivšeg režima.
Zamislite poljoprivrednika koji mora da izdržava jednu stranku na svojim plećima i to u trenutku kada mu suša uzima i te kako velik danak.
Što se atarskih puteva tiče, mi znamo koje to radio, radio je koalicioni partner. Atarske puteve su radili tako što doteraju jedan kamion rizle i malo bace po uratinama, tek toliko da se vidi da su nešto čeprkali i to naplate, čini mi se, dvadesetak miliona i na takav način popune neke svoje partijske rupe. Mi koji tamo živimo to i te kako dobro znamo.
Znamo i kako se uređuju vodotokovi, za onu naknadu za odvodnjavanje koju poljoprivrednici plaćaju i koja je najveći prihod budžeta Vojvodine, odnosno najveći deo naknade za vode i odvodnjavanje plaćaju poljoprivrednici u Vojvodini, a nikakvu korist od toga nemaju. Niti se uređuju kanali, sekundarna mreža, dakle ono što je Dunav to uzmite jedno, znači jedno je rast, da se razumemo oko poplava, jedno je rast vodenog stuba i nivoa u rekama, a drugo su bujični vodotokovi. To je velika razlika, Vojvodina, manje više, osim Fruške Gore, nije brdovita i ona nije izložena bujičnim vodotokovima, kako je to u Srbiji – Tamnava, Kolubara, Crna Trava dole, Surdulica, šta je sve bilo ovih godina.
Dakle, Srbija je daleko više izloženija bujičnim vodotokovima nego što je to Vojvodina, a u Vojvodini se desilo Jaša Tomić i ja mislim da je velika tuga i žalost, bez obzira gde pogodi poplava, bilo koje stanovništvo, bilo koje selo.
Činjenica je da ovi u Vojvodini nisu radili ništa, činjenica je da je bilo velikih zloupotreba, činjenica je da je komandant pomešao vodotokove sa vodoprivredom i mislim da Zakon o vodama koji su oni doneli je najveća prepreka uređenju naših vodotokova, gde su jedan sistem koji je bio jedinstven razbili na tri preduzeća, to su „Srbijavode“, „Beograd vode“ i „Vojvodina vode“. Mislim da je to jedna velika prepreka, zato što teoretski možete da se takmičite da sa jedne strane napravite viši nasip, da poplavite Vojvodinu ili da napravite viši nasip na Savi, da poplavite Srbiju. Dakle, to je nešto što je u Šapcu došlo do izražaja.
Dakle, moguće su razne zavrzlame, u zavisnosti koje političke strukture vladaju u Pokrajini Vojvodini, odnosno na celoj teritoriji Republike Srbije. Moje iznenađenje je veliko da jedan komandant to nije znao, ali šta ćete, naučiće. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, s obzirom da sam ja predsednik Odbora za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu dužan sam da odgovorim na prozivku jedne od koleginica.
Dakle, mi na tom odboru nikada nismo raspravljali o nekakvim pljačkaškim privatizacijama. Teme sam se držao koliko i ona sama, ali već kad pričamo o pljačkaškim privatizacijama mogli bi da pričamo i o pljačkaškim stečajevima, recimo da pričamo o onih 14 stečajeva, da pričamo o kompaniji „Braća Karić“, o astronomskim honorarima, možemo da pričamo o „Beogradu novi put“, pa možemo da pričamo o „Stankomu“, „Delta legalu“. Pa, možemo da pričamo ko se u stečaju osladio u Šećerani „Dimitrije Tucović“, kako su varani radnici, kako su varani oni siroti ljudi koji su ostali bez stanova u „Delta legalu“ i „Stankomu“. Mogli smo o tim pljačkama da pričamo kad već koleginica kaže da se ja nisam držao dnevnog reda, a da ona jeste.
Što se plovnih puteva na Savi tiče i „Beograda na vodi“, da će navodno „Beograd na vodi“ da zaustavi plovni put na Savi, ja u to ne verujem, ja verujem da stručnjaci daleko to bolje znaju nego što to mogu neki da uvračaju. Ne znam odakle to koleginici i da li je to videla u kartama, pasulju ili kugli, ali ja verujem da će Sava i dalje biti plovni put. Hvala.