Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marijan Rističević

Marijan Rističević

Srpska napredna stranka

Govori

Član 106. i 107.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 106. i član 107. posebno član 107, treba poštovati dostojanstvo Narodne skupštine.
Evo, ja nisam diplomirao kao maloletan, nisam ni doktorirao kao stari maloletnik. Ja nisam blatio ništa. Nisam ja predložio rok od 10 godina, predložio je kolega. Ako je neko nešto oblatio, onda je to uradio kolega, a ne ja. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram članove 105, 106, 107, 108. i 109.
(Saša Radulović, s mesta: Predsedavajući, kome? Svom kolegi?)
Gospodine predsedavajući, ja razumem ovu nervozu, gospodine Raduloviću. Samo trenutak, gospodine Raduloviću, sve ću vam ja objasniti.
Nerazumnom je teško objasniti da je nerazuman, da ste to, možda ne bi ni bio nerazuman. Nego ću ja da objasnim.
S obzirom da je do povrede Poslovnika došlo pošto je gospodin dobio reč, a gospodin Radulović je prišao govornici bez vaše dozvole, pri tome je glasno ometao govornika koji nije mogao da govori, tražim, gospodine predsedavajući, da prvo primenite mere iz članova 108. i 109, da izreknete opomenu gospodinu kraduloviću. Ja shvatam njenu nervozu, možda je noćas kocka išla loše, ali vi morate da vodite računa o dostojanstvu Narodne skupštine i primenite članove 108. i 109. i lepo izrecite jednu lepu opomenu gospodinu kraduloviću i da nastavimo sednicu u toku u kome treba. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, velika je razlika između znanja i zvanja. Ja se bojim da prethodni govornik ima samo zvanje. Jeste da ja nisam završio srednju školu za dizajn, jeste da nisam završio FPN, jer tamo su čudni ljudi završavali, čudni ljudi predavali. Jeste da nisam to završio, ali nisam tako nekvalifikovan uzeo da predajem ekonomiju. Nisam na internetu kao geolog postao forenzičar. Ja sam svoje škole završio, nisam se lažno predstavljao. Pokušaj da me uvrede, on treba da zna onu izreku, reći ću da razlika između onog ko je diplomirao i onog mudrog je jako velika.
Moram da vas podsetim da mudrog čoveka, mudrog, a mudrost i zvanje nije isto, ne možete uvrediti. On sa podjednakom mirnoćom prima i pohvale i pokude. Zato ću ja sasvim mirno primiti pokušaj vaše uvrede. Jeste da nisam svirao u grupi „Vampiri“ i od vampira kad pokuša da me uvredi, ja ću to mirno primiti, dostojanstveno, zato što sam za razliku od vas mudar i ostaću mudar. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja ću razmisliti da li ću glasati za ovaj amandman, iz kolegijalnih razloga. S obzirom da je duboko uman, ja verujem da je to smišljalo više njih.
Ja sam očekivao da u vezi obrazloženja amandmana moj kolega poljoprivrednih nešto kaže i o dostupnosti školstva na selu. S obzirom na siromaštvo, koje je prisutno, s obzirom na to da je selo ostarilo, s obzirom na to, a to sam očekivao i od nekih patriotskih stranaka, da je selo uvek davalo, hranilo, branilo i da je u ovom trenutku veoma teškom položaju, da je 400.000 građana ostalo bez posla u vreme vlasti stranke bivšeg režima i da većina njih potiče sa sela ili su se vratili na selo ili besposleni idu po velegradskim predgrađima, gde je metropolizacija uradila svoje, očekivao sam da moj kolega poljoprivrednik nešto kaže i o tome. Ja ću u prilog toj činjenici reći da su svi naši velikani rođeni na selu.
Dakle, ja molim i gospodina ministra da u vezi ovog amandmana razmisli o dostupnosti školstva, posebno visokog, jer sistem treba da bude strog, primenljiv, pravedan, ali pre svega treba da bude dostupan svima, posebno ovima siromašnima koji sve manje šanse imaju da se školuju na visokim školama. To pokazuje i statistika. Očekivao sam da, sa tim u vezi, nešto o prethodnom amandmanu čujem. S obzirom na Teslu, Pupina, Vuka Karadžića, Dobricu Ćosića i mog kolegu poljoprivrednika, na sve te velikane, očekivao sam …
Ja ću razmisliti da li da glasam za ovaj amandman, s obzirom, da je jedan od velikana predložio ovaj amandman, ali mislim da tekst nije kompletan i da je trebao nešto da posveti selu. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, nemojte jaukati, član 103. stav 8. koji kaže – u slučaju iz stava 7. ovog člana predsednik Narodne skupštine je dužan da vreme koje je narodni poslanik koristio zloupotrebljavajući pravo iz stava 1. ovog člana oduzme od ukupnog vremena te poslaničke grupe.
S obzirom da oni nisu iskoristili vreme, predlažem vam s obzirom da su obe povrede Poslovnika bile u stvari replike, da iskoristite pravo gospodine predsedavajući i da ne kršite Poslovnik, da toj poslaničkoj grupi oduzmete vreme koje su ovde zloupotrebljavali.
Verujem da ni građani ni mi nećemo puno izgubiti jer sa te strane nema šta pametno da se čuje. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, mi poljoprivrednici smo napravili ovu državu, barem smo je zanovili u 19. veku, doneli prvi demokratski Ustav, ali malopre je govorio moj kolega poljoprivrednik u pokušaju, oni se ne računaju, i govorio o licemerju. Šta je licemerje? Da li je licemerje kada moj kolega poljoprivrednik i njegova intelektualna posluga u prošlom sazivu pričaju o akademskoj čestitosti, o vladavini znanja, najverovatnije onoj iz Platonove države, a onda kada sastavljaju listu, moj kolega poljoprivrednik u pokušaju je na desetom mestu, a doktor nauka na 35. mestu? Šta ćete veći dokaz o licemerju, o kome smo toliko slušali?
Ja ću podržati ovaj zakon zato što ne mogu svi kao moj kolega poljoprivrednik na brzinu da se ogrebu za neku višu uzaludnu u Prilepu ili ne znam gde. Zato dajem priliku studentima da to regularno završe. Mi smo ovde imali, ipak smo nešto od našeg kolege poljoprivrednika u pokušaju naučili, a to je ona Nušićeva – znanje ima granice, neznanje nema. Moj kolega poljoprivrednik je to upravo u praksi pokazao.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja kao predsednik Narodne seljačke stranke i poljoprivrednik, teško mi je sada da govorim pored ovoliko pažnje, a drugo posle akademske gromade veoma je teško govoriti.
Ovde u mom pravcu dobacuju da sam se nešto smejao. Vidim, niko se od kolega nije smejao, svi smo to ozbiljno shvatili, najverovatnije da se Bisljimi ismejao.
Ja shvatam potrebu određenih kolega čije su stranke promenile lidere, a kada su doveli ovog poslednjeg, mi smo se radovali do ranih jutarnjih sati. Tako su dobrog lidera doveli. Ja shvatam da neko ima potrebu da čestim svojim nastupima, posebno po temi visoko obrazovanje, priđe svom lideru, jer je došlo do promena, pa su tu borbe za poziciju u okviru stranke, kao čovek koji je stranački opredeljen od 1989, 1990. godine, ja to u potpunosti shvatam, posebno kada znam da je njegov lider studirao 13 godina. Tu onda posebnu pažnju treba pribaviti ovom zakonu zato što on omogućava da ovi studenti koji nisu završili fakultet ga ipak završe, pa možda neko od njih bude studirao 13 godina, možda neko od njih tako talentovan, ekspert. Znate koliki je uslov za penziju, znate koliki je minimalni uslov? Petnaest godina. Znači, njihovom lideru falilo je dve godine da ode u penziju kao student. I, kako ja sada da govorim posle predstavnika stranke bivšeg režima koja ima tako talentovanog lidera koji je studirao 13 godina? Pazi, dve godine mu je falilo da dobije penziju, a odatle je skočio da bude ministar odbrane. Sada me zvao Bisljimi i kaže da ja treba da imam razumevanja zato što to kada studiraš 13 godina, onda nabaciš satove od 35.000 evra itd, i onda pričaš o moralu.
Sokrat je rekao - ja znam da ništa ne znam. Evo, ja ću to priznati. Kada je mogao da prizna veliki Sokrat, što ja ne bih priznao? Ja znam da ništa ne znam. Postoji ona druga izreka – da ono što znamo je kap u moru neznanja. Evo, ja ću i to priznati, ali sve vreme sam ovde slušao predavanja o visokom obrazovanju i shvatio sam da ko zna da ne zna, taj nešto zna. To je beše Konfučije. Mislim, ja ne mogu ovim što su teško navukli dvojku u Trećoj gimnaziji, mislim, posle njih kada govorim malo se zbunim. Mislim da je Konfučije bio. Ko zna da ne zna, taj nešto zna, ali ko ne zna da ne zna, taj je opasan. Mislim da je on to rekao, ali, eto, ja nisam natego tu dvojku u beogradskoj gimnaziji, ja sam išao u neku mašinsku tehničku u Inđiji. Možda nisam toliko talentovan, kao prethodni govornik, ali po meni sistem mora da bude strog, obrazovanja.
Hajde da pustimo da ljudi završe kada su počeli, kada su mogli ti njihovi lideri, pazi, potpredsednik im je 12 godina studirao. Zato je valjda samo potpredsednik bio, zato što je godinu kraće studirao i nije dostigao 13 godina i nije mogao da bude predsednik te stranke bivšeg režima, već je bio potpredsednik, pa onda počeo da proizvodi jogurt, pa ne znam šta…
… nije on stan u Beču stekao 12 godina studirajući.
Vratio sam se. Čovek je naučio da pravi jogurt, od toga za šest meseci nije mogao kupiti stan u Beču. Najverovatnije da je skinuo kajmak posle 12 godina studiranja i 16 godina posla u javnom sektoru.
E, tako smo mi trpeli pridike i zato kažem da sistem mora da bude strog, mora da bude primenljiv. Znanje je specijalna matematička operacija. Ja nisam navukao to, teškom mukom dvojku u Trećoj beogradskoj gimnaziji, ali znam da je to matematička operacija. Evo, ministar će se složiti. Znanje se najbolje množi deljenjem. Zato je to matematička operacija. Znanje koje ne podelite je loše. Zamislite čoveka koji mnogo zna, ne daj Bože umre. Ja se uvek zapitam kad neki mudar čovek, mudar profesor, takvih nema više u stranci bivšeg režima, to je davno otišlo, kad on umre, ja se uvek zapitam, žao mi je čoveka, ali još mi je žalivije ukoliko njegovo znanje nije preneto na neku sledeću generaciju. Kad ja nešto naučim, radujem se samo ja, a kad naučim nekog pored sebe, ili više njih pored sebe, onda se raduje nas više, onda nas više to zna.
Znanje mora da bude i dostupno. Posebno je veliko pitanje, Dučić je rekao – najgore je biti star, bolestan i siromašan. Siromaštvo je najgore na selu. Najveći stepen siromaštva je na selu. Njima je sve manje dostupno visoko obrazovanje.
Vi, gospodine ministre, morate malo da povedete i o tome računa. Ako treba razvijati informatiku, ako im treba deliti kompjutera da bi to mogli da urade i dopisnim putem, u tom pravcu treba razvijati, jer to znanje oni moraju da steknu da bi razvijali svoj kraj, da bi neko ostao na selu, da bi bolje proizvodili itd.
Akademski čestito je i znanje koje treba da bude primenljivo, jer znanje koje nije primenljivo, nabubano znanje, koje nemate na čemu da primenite, i nije neko znanje. Veliki Duško Radović je rekao da jedino seljaci, za razliku od doktora nauka, takvih ima raznoraznih, imaju više znanja od stručne spreme. Mi imamo zvanja koliko hoćete, ali zvanje ne znači i znanje. Jer, ono što ste naučili bubanjem, vi ste samo sebi nešto memoriju napunili, ali ukoliko ništa niste osetili iskustvom, zapažanjem, onda će to znanje biti teško i preneti, a teško ga je i primeniti.
Jedan je rekao da je skupa školarina koja se svojim iskustvom plaća. Ja bih voleo da iz više obrazovnih sistema svi pokupimo ono što je najbolje, da imamo jedan sistem koji je strog, obrazovni, pravedan, ali nadasve primenljiv, da se tačno zna kao u Platonovoj „Državi“ ko je proizvođač, kao ja, ko je vojnik, ko je upravljač, zato što ovi koji se zalažu za vladavinu znanja u stvari se zalažu samo za vladavinu zvanja, a zvanje i znanje su dve različite stvari i to je teško objasniti nekome, jer poštovani ministre, džaba je gluvom šaputati, slepom pokazivati i nerazumnom objašnjavati. Da se nerazumnom može objasniti da je nerazuman, pa on ne bi bio nerazuman.
Na kraju ću zaključiti, pošto ovi iz stranke bivšeg režima vole ove Amerikance, ja ih ne mrzim, ja želim da budem dobar sa njima, da budem partner, ali ne i podanik, za razliku od stranke bivšeg režima. Ruzvelt je rekao da čovek bez škole može u vagonu da ukrade neku stvar. Čovek sa univerzitetskom diplomom, posebno ovim njihovim bolonjskim, posebno ovi njihovi 12, 13 godina što su studirali, čovek sa tom diplomom može da ukrade celu prugu.
E, pa mi smo živeli u vremenu kada je stranka bivšeg režima krala i puteve i lokomotive i vozove i pruge i kada je ukrala državu, i kroz reformu obrazovanja, jednim delom mi treba da vratimo državu njenim pravim vlasnicima, njenom narodu. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja želim da postavim nekoliko pitanja.
Prvo, šta će država i nadležni organi uraditi povodom osnivanja nove „Agrobanke“ gde je javnim dugom osnovana nova „Agrobanka“, a time oštećeni akcionari prethodne „Agrobanke“ koji će najverovatnije dobiti spor sa državom. Moje pitanje glasi, šta je država preduzela po tom pitanju i hoće li akcionari obeštećeni prodajom imovine guvernera Šoškića, prodajom imovine Nikezića, juniora i seniora i prodajom imovine Borisa Tadića koji su najodgovorniji za „Agrobanku“ i osnivanje nove „Agrobanke“. To je prvo pitanje.
Drugo pitanje se odnosi na nelegalno rušenje, ali legalno izgrađenih objekata, ne tri nelegalno izgrađene šupe, nego iz 2003. i 2004. godine, moje pitanje glasi, ko je odgovoran i kada će nam organi privesti pravdi odgovorne za rušenje na Voždovcu kod Plavog mosta, 96 legalno izgrađenih objekata, uglavnom zanatlijama, male radnje, zanatlijske radnje i tako dalje. To je rezultiralo i nekim smrtnim slučajevima i zato moje pitanje, ako već državni organi treba da utvrđuju odgovornost kod nelegalnog rušenja da se krene redom i da odgovornost snose oni koji su prouzrokovali žrtve u rušenje zanatlijskih radnji kod Plavog mosta.
Sledeće moje pitanje glasi i postavljeno je Vladi i Ministarstvu poljoprivrede, da li je tačno da je Društvo agrarnih ekonomista, a ovo liči na plaćanje reketa, 13. januara 2011. godine isplaćeno i po kom osnovu: dva miliona 548 hiljada, 346 dinara i 40 para? Da li je tačno da Dušan Petrović, 22. septembra 2011. godine isplatio istom Društvu agrarnih ekonomista, to su ovi koji sada kao ne sarađuju sa žutima, milion 826 hiljada 256 dinara i 60 para? Da li je tačno da Dušan Petrović, kao ministar poljoprivrede i po kom osnovu 28. oktobra 2011. godine, isplatio ovima što ne sarađuju sa žutima, milion 500 hiljada, nula 24 dinara? Da li je tačno da je u 2012. godini isti ministar isplatio Društvo agrarnih ekonomista, to društvo vodi onaj koji bolje poznaje poljoprivredu od mene, a vidim da zna mnogo bolje, 800 hiljada, nula 39 dinara i 89 para?
Takođe, moje pitanje je sledeće, da li je vođi Društava agrarnih ekonomista, narodnom poslaniku i kome, isplaćeno 16. avgusta 2013. godine, to su ovi što ne sarađuju sa nama, od strane tadašnjeg ministra 517 hiljada, 329 dinara za pet radnih dana? Četiri hiljade i 500 evra, znači 900 evra na dan, ja mislim da i Lepa Brena u najbolje svoje vreme nije zarađivala toliko para.
Da li je tačno da je sa istim vođom potpisan i aneks ugovora i da mi se navede ko se sve pod znacima navoda ogrebao od takozvani projekat star i koliko je to državu koštalo? Takođe, želim odgovor na pitanje koliko je uzurpiranih površina posle stupanja na snagu novog Zakona o poljoprivrednom zemljištu u Vojvodini privedeno nameni, koliko su uzurpatori sami platili i koliko smo uzurpiranih površina skinuli posle stupanja na snagu novog zakon, s obzirom da su pripadnici stranke bivšeg režima tvrdili da u Vojvodini nije bilo uzurpiranih površina? Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram član 107. – dostojanstvo Narodne skupštine.
Moj kolega poljoprivrednik je grubo povredio dostojanstvo Narodne skupštine, pre svega, zato što je zaželeo dobrodošlicu nekom u Niš, kao da on živi u Nišu. On živi na Vračaru u stanu od 500.000 evra i sledeći put kada Vlada bude zasedala na Vračaru slobodno može da poželi dobrodošlicu na Vračar, a u njegov stan mogu da stanu dve vlade. Može da bude, recimo, zajednička sednica Vlade sa gradom Niša, Beogradski forum, sa svim regionalnim državama i, na kraju, da zaključim – dostojanstvo je povređeno, a ja mog kolegu razumem, što kratka pamet smisli, dugačak jezik uvek kaže.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 103. i član 104.
Dakle, kolega poljoprivrednik je koristio povredu Poslovnika kao repliku. Pošto je već govorio, ne možete da mu oduzmete vreme, ali oduzima on nama. Ja ponovo insistiram na beneficiranom radnom stažu, tim pre što nas plaši tu nekom „Sabljom“ stalno i niste vi krivi što je on povredio dostojanstvo Narodne skupštine, već mi koji smo glasali da on bude premijer. Mi smo glasali da dođe na čelo države, a nismo znali da će nam se popeti na glavu. Hvala.
  Zahvaljujem.         
Dame i gospodo narodni poslanici, teško je naći pametne odgovore na nepametna pitanja. Od 2000. godine do 2012. godine u Srbiji je napravljeno 112 kilometara auto-puteva. Od toga jedan deo je bio samo druga traka. Recimo, ono prema Novom Sadu i Subotici.
Godine 2013. samo za godinu dana i nešto jače napravljeno je 51 km. Godine 2014. – 69 km, 2015. godine 90 km, 2016. godine čekamo rezultat.
Bio bih srećan da smo mi seljaci vodili državu od 2000. godine do 2012. godine. Možda smo mi farmeri. Možda nismo dovoljno šarmeri. Možda nismo dovoljno firmirani. Možda nemamo satove od 35.000 evra. Možda nemamo zbirku satova od 15.000 pa do 35.000 evra, ali imamo posvećenost, veru, smisao, spremni smo na rad i trud. Da smo mi vodili, mi bi danas pozajmljivali novac nekome drugom. Ne bi nam trebao zajam. Nekada smo davali zajam za Srbiju. Ovi preko su u svom periodu vladanja dali Srbiju na zajam.
Teško je danas govoriti kada neko ko je državu vodio na način na koji je to radio i sklopio ovaj ugovor danas ima primedbe. Neko ko je napravio 112 km puteva za deset godina ima primedbe za one koji to naprave maltene za godinu dana.
Vlada pravi rijaliti. Jeste, Vlada je dopustila jedan rijaliti onu noć kada su utvrđivani rezultati izbora. Kandidati sa izbornih lista ni pod tačkom raznom nisu smeli da se nađu na sednici Izborne komisije. Bilo ih je deseta. Izvršna vlast, Vlada koja plaća izbore i koja garantuje javni red i mir je dopustila taj rijaliti umesto da uhapsi kandidate, a posebno da obrati pažnju na osobu koja se predstavlja kao savetnik Američke ambasade. Vlada to nije učinila iako je negde pogrešila, tu je pogrešila zato što nije privela savetnika Američke ambasade koji je ujedno bio i kandidat i kompaniju i zahvaljujući tom rijalitiju neki danas sede ovde u Skupštini.
Ako je Vlada odgovorna za neki rijaliti, onda je odgovorna za taj.
Onda smo čuli onog iz Inđije, sposobnog i uspešnog koji insistira na rokovima. Da ga malo podsetim. Taj isti je počeo da pravi banju u Inđiji 2004. godine, pao je sa vlasti 2016. godine, nije odmakao dalje od kamena temeljca. Toliko o rokovima.
Taj isti je 2008. godine, a vi se svakako sećate, započeo IT park, a to Bil Gejc, on se najbolje razume u te IT tehnologije, za 25.000 zaposlenih. Mislim da je bio indijski navodno, indijski koji je trebao biti inđijski. Nikada ga nije bilo.
Sećate se svi lepe one vaše univerzijade kada ste se lepo ugrađivali, koja je održana 2009. godine. Na slavu stranke godinu ranije, 2008. godine započeti su radovi u Inđiji za izgradnju hale koja je trebala u julu sledeće godine da bude puštena u rad i da se u njoj održi univerzijada. Posle odlaska sa vlasti 2016. godine hala još uvek nije gotova, po malo tone, neprestano pumpe moraju da rade jer je pravljena na izvorištu vode i pravi dodatne probleme.
Taj isti pita o troškovima montera, tuži opštinu Inđija, mada je to bila neka firma te stranke bivšeg režima, za 440 miliona. Dug koji je tamo ostavljen je 2.100 milijardi i danas smo čuli tog prepoštenog, sposobnog, uspešnog kako on zamera i priča o kamatama i rokovima.
Gospodo, koliki su bili penali od 2008. godine za povučene kredite pa do 2013. godine? Dakle, 2,06 miliona, 2,13 – 2010. godine, 2011. godine – 4,47 miliona, 2012. godine – 5,57 miliona evra, 2013. godine – 7,73 miliona. Ukupno 22 miliona penala za kredite koji nisu realizovani koje je Vlada u to vreme … Svakako da vi to dobro znate.
Ja bih bio srećan da ste vi za te dugove koje ste povukli napravili izvor za vraćanje duga. Mi seljaci kada se zadužimo, ako dižemo kredit i zajam, a moram da kažem, ministar to zna, da postoje razlike između kredita i zajma, da kada pričaju treba da pričaju o zajmu, da se ovde radi o zajmu, koliko je zemlja devastirana u periodu od 2000. do 2012. godine. Uništena je potpuno, razvaljena, politički obezglavljena. Krediti su uzimani sa 9% kamate i ja bih bio srećan da ste nam ostavili zemlju sa manje dugova.
Da ste taj novac propustili kroz poljoprivredu mi bi danas bili da smo pola izgubili 10 milijardi evra manje dužni. Glavni problem je što niste napravili izvoz za vraćanje duga. Niste napravili Koridor 10 i mislite da je krivica samo što ga niste napravili, a gde su prihodi da je završen koji bi bili negde oko 170 miliona evra veći, prihodi od putarine. Gde je ta izgubljena dobit na Koridoru 10 koji vi niste završili za 12 godina?
Da ste ga radili na konjićima, da ste radili sa volovima mogli ste da završite taj Koridor 10 za 12 godina. Vi ga niste završili. Put njiva do njive nas košta dnevno hiljadu šlepera po 20 evra. Koliko je izgubljena dobit samo na šleperima samo zato što nema autoputa koji je trebao da bude izgrađen. O produženju rokova sada ovde razgovaramo. Vi ste napravili od njive do njive. Da ste ga napravili da bude funkcionalan svaki dan hiljadu šlepera po 20 evra je 20.000 evra. To je 600.000 mesečno, a sedam miliona godišnje plus 30.000 ili 25.000 vozila po nekoj daleko nižoj ceni od recimo 2 evra po vozilo. Koliki je tu gubitak?
Vaš put njiva od njiva i njiva do njive košta nas jedno 20 miliona evra godišnje, najmanje i vi danas pričate o 100.000 evra, 300.000 evra penala koje treba platiti.
Dučić je rekao za neke tamo narode da su najhrabriji na svetu, a ja ću to reći za neku stranku. Ta stranka bivšeg režima je bila najhrabrija na svetu ne zato što se ničeg ne boji već zato što se ničeg ne stidi. Hvala.
(Boško Obradović, s mesta: Replika.)