Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marijan Rističević

Marijan Rističević

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, to što je neko priveden po nalogu tužilaštva, a nije osuđen, ne mora čak da bude ni dokaz nevinosti. To može da bude dokaz dodatne krivice stranke bivšeg režima zbog reforme pravosuđa, pa sudije iz njihove partije neće da osude one koji su ih iz te partije postavili.
No, da se vratim na vezivanje, recimo, navodim primer, to vezivanje je, kažem mogu se upotrebiti, znači, ne moraju, a recimo, može da dođe do samopovređivanja i, recimo, neko posadi zgradu na pašnjaku, i posadi jedan sprat, i na krovu posadi još jednu zgradu, i sada dođe do neke istrage i tužilaštvo da nalog za privođenje i policija dođe na pašnjak, vidi da je posađena zgrada, da je na zgradi posađena još jedna zgrada, popnu se gore, zazvone i moraju da procene da li to lice može, u trenutku nekog rastrojstva, uznemiren, što je pronađen, uhvaćen, itd, da bude suicidno. Možda neće da napadne policajca, možda hoće da se samopovredi, možda neće da mu se sudi. U takvim situacijama, policija, starešine moraju da procene da li je potrebno sredstvo vezivanja, da li je to sredstvo prinude potrebno ili nije.
Zato mislim da je član 114. precizan i da daje pravo policiji da može, a ne mora, ali recimo ako proceni da na tom pašnjaku postoji neka opasnost po njih ili po onog po koga su došli, oni su u obavezi da primene to da ne bi došlo do samopovređivanje. Hvala.
Dame i gospodo, ja ću vrlo kratko.
Ja sam spreman da glasam za ovaj amandman, ali ne znam da li sam dobro čuo, školovanje u beogradskom pašaluku ili pašnjaluku, ako je pašnjaluk ja ću onda da glasam. Hvala.
(Dragan Šutanovac, s mesta: Replika. Dao mi je priliku.)
Dame i gospodo narodni poslanici, ja se slažem da studenti policijske akademije kad diplomiraju imaju prednost, prioritet, ali da se po automatizmu preuzimaju, to mi baš nije logično. Možda neko neće. Možda je neko studirao 12 godina, pa se jedva provukao. Možda, a to nije novina, kao jedan student kod stranke bivšeg režima, možda pažljivo studiraju, kao pripadnici stranke bivšeg režima, po 12 godina da bi postali eksperti. Tri godine im je falilo do penzije. Petnaest godina je uslov za penziju, a potpredsednik stranke bivšeg režima i jedan kolega ovde studirali po 12 godina. Znači, još tri i obezbeđen uslov za penziju, kaže penzioner studentu.
Ali, ja verujem da oni nisu to hteli, pa se možda i na policijskoj akademiji provuče neko ko pažljivo i dugo studira da postane ekspert, da otpusti 400.000 ljudi, da uništi srpsku privredu, da ekonomski socijalno devastira ovu državu, pa zato je amandman, za mene barem, neprihvatljiv da se to radi po automatizmu. Ja se slažem da imaju prioritet, ali ipak treba da bude neka vrsta selekcije, odnosno da baš ne mora svako da bude primer samo zato što je studirao i diplomirao na policijskoj akademiji. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, po pitanju oba zakona mogu da izjavim da ću ih naravno podržati.
Što se tiče Zakona o bezbednosti informacija, on je veoma značajan, po meni, zato što svet ubrzano ide tehnološki. Hakeri su veoma sposobni ljudi i ponekad vrlo lako dolaze do određenih informacija. Zato je zaštita u ovom smislu veoma bitna.
Što se oglašavanja tiče, ja želim da ukažem na nešto što zakon nije obuhvatio, a po meni bi nekim drugim zakonima to trebali da obuhvatimo, ukoliko nije postojala mogućnost da to bude obuhvaćeno ovim zakonom.
Naime, o čemu se radi? Radi se o tzv. nevladinim organizacijama i udruženjima građana koja se slobodno mogu reklamirati između dve izborne kampanje. Mi ovde imamo jednu nevladinu organizaciju ili udrugu, kako to oni drugi zovu, a mislim da u našem političkom životu deluju dve političke organizacije koje sebe nazivaju pokretima i koje su registrovane kao udruženja građana, odnosno kako to neki kažu nevladine organizacije. Radi se o svojevrsnim falsifikatima političkih stranaka, dakle, političkim strankama, a to sve kolege ovde znaju, između izbornih kampanja je zabranjeno da marketinški objavljuju, oglašavaju svoje aktivnosti u medijima i često čak i informisanje o radu političkih stranaka neke od stranaka smatraju političkom propagandom, što one u suštini nisu.
Zakonom nije zabranjeno da nevladine organizacije vrše marketing, iako se radi u suštini o političkim organizacijama koje izbegavaju da svoj politički rad, svoje finansiranje i svoje reklamiranje stave pod kontrolu države.
Svi znamo da je političkim strankama zabranjeno da se finansiraju iz inostranstva. Svi mi koji predstavljamo političke stranke to znamo, kao što znamo da ta zabrana ne postoji kod nevladinih organizacija. Ukoliko se političari predstave kao vođama raznih udruga i nevladinih organizacija, njima je onda dozvoljeno da se finansiraju iz inostranstva i da to pravilo koje je zavedeno političkim strankama izbegnu i da taj novac ulože u reklamu, jer evo, nevladine organizacije ne podležu zabrani reklamiranja između dva izborna ciklusa.
Takođe, treba znati po ovom pitanju, što možda nije predmet ovog zakona, da i razni izveštaji finansijske prirode i razna oglašavanja kroz sajtove koje političke stranke moraju prema nadležnim organima da izlože, nevladine organizacije takvu vrstu obaveze nemaju. Dakle, radi se o privilegovanim političkim organizacijama, kamufliranim političkim strankama, falsifikatima političkih stranaka. Ja apelujem na Vladu i na nas kao poslanike da jednom mi kažemo – dosta je bilo sa tim preokretima, zaokretima, obrtajima itd, kojima se izbegavaju obaveze koje klasične političke stranke imaju, a ova udruženja to na vešt način izbegavaju i gotovo nam se smeju u lice.
S tim u vezi, mislim da one nekažnjeno mogu da uzmu novac iz inostranstva i da se reklamiraju po medijima i oglašavaju između dva izborna ciklusa, što nama nije dozvoljeno. Mislim da tome stvarno treba stati na put.
Takođe, želim da pozdravim što je naš zakon rigorozniji po pitanju alkohola od mnogih evropskih zemalja, jer u nekim zemljama je to dozvoljeno i za žestoka alkoholna pića itd. Kod nas je taj zakon oštriji. S obzirom na mentalitet naše nacije, ja mislim da to nije loše, za nas i Ruse da ta pravila budu rigoroznija, s obzirom na sklonosti da konzumiramo tu mučenicu i da nam je ona daleko dostupnija i jeftinija nego što je u evropskim zemljama.
S tim u vezi, želim da kažem da moramo da povedemo računa o reklamiranju vina. Recimo, ne može da iz izvesne firme „Enpresa“, koju vodi moj kolega poljoprivrednik, nestane 139 hiljada flaša vina i da se to uputi navodno organizaciji koja se zove – marketing, pa da ne kažem koja u svrhu reklamiranja, iako je vrednost toga 89 miliona dinara. Nikakva reklama nije urađena, roba je nestala. Dakle 139 hiljada flaša vina koje su nestale, a navodno marketinška organizacija uopšte nije imala magacinski prostor za takvu vrstu robe, usluge nisu urađene, ne postoji takav magacinski prostor. Verujem da nadležni organi treba da se pozabave ovakvom vrstom nestanka robe, s obzirom da je moj kolega u to vreme, kada je roba nestala, bio direktor te firme i da vrednost nije zanemarljiva, da ona iznosi oko 89 miliona.
S tim u vezi da kažem da se ne radi o vinu koje je proizvedeno u onoj čuvenoj vinariji, jer tamo nije proizvedeno ni tri kapi za pričest. Dakle radi se o uvoznim vrstama vina koja su netragom nestala.
Takođe, moram da kažem da mi moramo da povedemo računa, sem zakonskih pravila, da smo mi bili žrtve raznih tranzicija, gde imate dobitnike i gubitnike. Moram sve političare da upozorim da u zavisnosti od njihove vrste ponašanja i posluha one mogu da budu svojevrsne žrtve postranzicionog perioda, jer su ljudi, koji su za vreme vladavine stranaka bivšeg režima stekli ogromne kapitale, dok su jedni građani gubili sve, oni su sticali sve, jednom ludačkom privatizacijom, predatorskim kapitalizmom koji je uspostavljen, sve što je bilo naše postalo je njihovo. Teško je sad očekivati da oni koji ne znaju šta sve imaju razumeju nas koji, odnosno da razumeju milione koji ništa nemaju.
S tim u vezi hoću da kažem da oni kada se oglašavaju, a kad su se namirile posle raspada Jugoslavije, kad su se namirile razne multinacionalne kompanije itd, ostatak kapitala je ustanovljen da se u ovim državicama koje su stvorene na Balkanu utale razni tajkuni, u raznim državama koji su stvorili svoje imperije i uglavnom se oni oglašavaju u medijima i na takav način postaju, kroz oglašavanje, gospodari medijske scene u Republici Srbiji. Na takav način mogu i da kreiraju političke okolnosti pod kojima se odvija politički život, odnosno da kroz oglašavanje kreiraju političku scenu u Srbiji, da eliminišu političare i političke stranke koje ne odgovaraju njihovom biznisu, jer najveći deo biznisa koji su napravili ti tzv. tajkuni, prijatelji, kumovi stranke bivšeg režima je biznis sa državom. Ukoliko im neki političar smeta ili politička stranka, oni ga kroz oglašavanje izlože neviđenom medijskom pritisku, tako što ne stave oglas, ali na svojevrstan način taj oglas naprave uz podršku medija u kome daju oglas za svoje proizvode i vi ste svakodnevno svedoci toga da oni koji se oglašavaju u medijima imaju priliku da utiču na uređivačku politiku, a posebno u onom političkom delu koji se tiče političkih stranaka.
Mi koji smo danas svedoci negativne kampanje koja se vodi protiv Vlade, političkih stranaka i političara koji tu scenu čine, odnosno vladajuću većinu, svakako možemo da posvedočimo da to može da se desi, da se dešava. Ukoliko neki tajkun u svojoj jazbini proceni da mu neko ne odgovara, on sasvim nekažnjeno može da objavi tekst preko oglašavanja, pritisne štampanje i elektronski medij pusti tu informaciju, a za uzvrat ona stranka koja je oštećena mora da vodi dugogodišnje sporove koji traju po nekoliko godina i kao kazna se pojavi neka simbolika od 50, 60, 70 hiljada dinara i svi mi koji se bavimo politikom, koji smo bili predmet takve vrste pritisaka kroz oglašavanje u elektronskim i drugim medijima, možemo o tome vrlo dobro da posvedočimo.
Ovih dana smo svedoci svojevrsnih pritisaka onih koji su preko noći stekli određene vlasničke udele u raznim firmama, u raznim medijima, itd, da združeno nastupaju protiv politike koja njima ne odgovara. Ukoliko neki mediji ne želi to da prenosi, oni jednostavno kažu – znate šta, mi se kod vas više nećemo reklamirati. Mediji su svesni toga i moraju da vode računa da onaj koji plaća ima određene političke zahteve i stoga naša politička scena još uvek nije uređena na način na koji bi to bila.
Na kraju, želim da kažem da, bez obzira na to što se dešava, bez obzira što će ti oglašivači bitno uticati u predstojećoj kampanji, mi moramo da idemo napred. Dakle, ne znam kojom brzinom, ali svakoga dana jednim malim korakom moramo da idemo napred. Postoji ona izreka ili mudra misao Dostojevskog koja kaže – ako putem kojim idete zastajkujete da svakog psa koji laje na vas gađate kamenom, nikada nećete doći do cilja. Mi ne treba da odustajemo od tog puta, ne treba da uzimamo kamen u ruku. Ma koliko ovi oglašivači bacali laveža na nas, moramo svakog dana, makar jednim malim korakom, da idemo napred. Nije bitna brzina, bitno je da se krećemo napred, bitno je da ne idemo unazad kao što je to radila stranka bivšeg režima.
Zahvaljujem.
Prethodna koleginica je sve objasnila. Što se tiče pripadnika stranke bivšeg režima, njihov apel bih ja shvatio ozbiljnije da je prisutno više poslanika iz njihove poslaničke grupe, a koliko je to ozbiljno pokazuje broj poslanika koji je bio prisutan u sali onog trenutka kada je gospođa ili gospođica, obrazlagala svoj predlog i kada je apelovala na nas da ne gubimo obraz, itd.
Ako neko smatra da će neko da izgubi obraz zato što neće da glasa onako kako je njima po volji, treba da zna da svako je gazda svog glasa i svako ima pravo da se izjasni onako kako on želi. Ukoliko neko apeluje na našu savest, ukoliko neko želi da nas ubedi, on prvo treba da ubedi sebe da je ozbiljan u toj meri, odnosno da ubedi svoje kolege poslanike da ga makar saslušaju prilikom debate, odnosno prilikom izlaganja takvog predloga. Ukoliko oni sami pokažu tu vrstu ozbiljnosti, s obzirom da je demokratija sistem u kome treba tražiti zajednička rešenja, tragati za zajedničkim rešenjima odnosno za onom što mislimo da većina građana želi to da prihvati. Ako mislite da ubedite većinu građana preko narodnih poslanika koje predstavljaju morate da ubedite i svoje kolege poslanike makar da ukoliko oni imaju obraza, što nama usporavate makar toliko da imaju obraza da saslušaju predloge koje član njihove poslaničke grupe iznosi. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, da ne ostanem bez reakcije, s obzirom da se radi o pripadniku civilnog društva, kao što je gospođa rekla i sama, reklamiram član107…
Taman sam rekao, član 107. stav 1. – govornik na sednici Skupštine dužan je da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine itd.
Prethodni govornik je govorio, pomešao teme. Umesto REM govorio je o RTS, o programskom savetu, o upravnom odboru, a meni to nije smetalo, ali da neko pripadnike jedne političke stranke, a da je pri tome sam pripadnik građanskog civilnog društva, nazove sramotnim, sramnim, itd, za mene je potpuno neprihvatljivo i smatram da je narušeno dostojanstvo Narodne skupštine, a njeno je pravo da se bavi politikom, bez obzira što je pripadnik tzv. civilnog društva, nevladinog sektora, i to ni jednog trenutka ne osporavam, ali mislim da nema pravo da vređa one koji se ne kriju iza civilnog sektora, bave se politikom i stoga, ja ne tražim, s obzirom na njeno minimalno političko iskustvo, ne tražim da ona bude opomenuta, kažnjena, ali molim da u buduće vodi računa o tome, s obzirom da nešto što je uvredljivo, nikako nije ubedljivo. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, takođe mislim da moj kolega poljoprivrednik nije imao pravo na bivšu repliku. Ako smo mi bivši poslanici onda su i replike bivše. Posle njegove diskusije jasno je da neko ko misli da ima sopstvenu vrednost pre svega treba da ceni vrednost onih drugih. Očigledno da moj kolega poljoprivrednik to ceni samo kod sebe, kod drugih teško. Ja sam od njega više očekivao s obzirom da je on bio savezni ministar policije.
O predlozima i pričam. Koliko Zakon o policiji je jedan od tačaka na dnevnom redu.
Moj kolega poljoprivrednik je bio ministar policije, a moje je pravo da politički obrazlažem u načelu Zakon o policiji s obzirom da ovo nije rasprava u pojedinostima. Očekivao sam, s obzirom da ima iskustvo da mene kao poljoprivrednika sa većim stažom, neko ko nije bio ministar policije, neko ko se nije sretao sa crvenim beretkama, neko ko nije pravio zabave za crvene beretke, poduči kako to treba biti ministar policije, pa recimo, kada postanem bivši poslanik, pa posle sledećih izbora postanem novi poslanik, mogu da se kandidujem za ministra policije da me on u tome poduči.
Ja sam čuo da je on obrazlažući Zakon o javnom redu i miru, pitao za član 15. da li je tako? Član 15. se odnosi na gatanje, proricanje, tumačenje snova. Njegov kolega, kolega mog kolege je više puta ovde proricao da on ima 8,5%. Znači, po tome oni su već trebali da odrape 120 sati društvenog rada predviđeno članom 15. Ali šta ćemo sa članom 13. posvećen Luletu. On govori o kocki, o šibicarenju.
Moj kolega poljoprivrednik je s nekom namerom zaobišao član 13. koji je posvećen jednom kockaru koji se zvao Lule i koji je govorio često da nije dobro kada je kocka bačena, da je dobro kada je kocka odbačena. Takođe sam očekivao od mog kolege da po pitanju tog člana 13. s obzirom na svoja iskustva mi to malo bolje protumači i da i ja budem svestan kažnjivosti i pre svega štetnosti po pojedinca i porodicu tog dela koji je opisan u članu 13. i koji se zave zabrana kockanja, šibicarenja i tako dalje. Mislim da je to 120 časova rada.
Takođe sam očekivao oko poligrafa, da nam kolega, moj kolega poljoprivrednik u pokušaju, bivši poljoprivrednik, kako bi on to rekao, čije smo bavljenje poljoprivredom skupo platili, mi kaže da li je zabrinut zbog poligrafa ili zbog sudžuma?
Ako poligraf progovori, to, koliko ja znam, nije dokaz da je neko delo urađeno, ali ako progovori sudžum, onda će to biti gore od onoga kad progovori poligraf. Takođe sam od njega očekivao da osudi bivšeg valjda, predsednika vlade u senci, koji iz senke hoće da nađe mesto pod suncem, ili budućeg kandidata za premijera, ili šefa stranke na čijoj listi je izabran, da osudi njegovu izjavu, da se on neće odazvati pozivu zvaničnih organa.
Zamislite predsednika pokrajinske vlade, zamislite predsednika Vlade u senci, zamislite kandidata za budućeg premijera, bolje da se kandidovao za bivšeg premijera pokrajinske vlade, to bi mu uspelo. Zamislite kad on izjavi, a predaje na pravnom fakultetu, da se neće odazvati pozivu zvaničnih organa.
Dakle, ni u snu, jedan političar tog ranga, po zvanju, po znanju je to malo niže, zamislite da političar tog formata, zamislite tog profesora koji predaje na Pravnom fakultetu, koji kaže da se neće odazvati pozivu zvaničnih organa.
Ukoliko on ne veruje u državi u kojoj vlada na jednoj četvrtini teritorije, ukoliko on ne veruje u tu državu u kojoj predaje na pravnom fakultetu, a zašto bi obični građani, posebno oni skloni kriminalu, verovali u policiju, verovali u sustem, verovali u državu, kada profesor pravnog fakulteta kaže da se neće odazvati pozivu zvaničnih organa?
Ja sam očekivao da moj kolega poljoprivrednik u pokušaju, nešto kaže i o tome.
Ali, ja verujem, kad bi stavili to društvance odande, iz Novog Sada, kada bi stavio na poligraf, gospodine ministre, dame i gospodo policajci, u takvoj situaciji morate da pripremite jednu omanju cisternu mastila, jedno stotinak onih igli za beleženje tih odgovora, morate da nađete velike rolne, široke, kao oni ubrusi papirnih papira, da bi mogli da zabeležite sve laži koje su izgovorene u poslednjih 15 godina, da zabeležite sve kriminale u koje se stranka bivšeg režima uvalila, gde su ostavili narod na ulici, sebe smestili u bajke i dvorce, a one koji su ih pratili u jednom javnom okupljanju koje se desilo ovde 5. oktobra, ostavili na ulicu dok su sebe tamo smeštali, njih su ostavili praznih džepova, praznih stomaka, bez radnih mesta da tumaraju po predgrađima bez ikakve industrije, bez ikakvih radnih mesta.
Treba vam cisterna mastila, treba vam mnogo rezervnih igala i treba vam jak osigurač. Taj poligraf može vrlo lako da cvrkne, jer količina laži koja bi se izgovorila tom prilikom, ne bi mogao da podnese ni najsavremeniji poligraf, zato treba maksimalno ojačati te osigurače.
Što se tiče javnog okupljanja, dužan sam i to da kažem, da sam očekivao da vam kažu, jer onaj njihov zabavljač, koji će najverovatnije biti šef njihove liste, je govorio o nekom pretučenom biračkom telu. Cenzuri, tom prilikom.
Dakle, oni koji su završili cenzuru, najviše sad pričaju o cenzuri, oni koji su cepali jedne novine, a zabranili druge, poslali policiju na nacionalnu televiziju da je zabrani itd, oni pričaju o cenzuri.
Ja sam očekivao da po tom pitanju oni nešto malo više kažu, s obzirom da je taj zabavljač rekao, kako je on rekao ono, pretučeno biračko telo, dobro pretučeno biračko telo, pa sam očekivao da vidimo, po pitanju tih javnih okupljanja, a bilo je mnogo onih koji nisu bili prijavljeni, i zahvaljujući tim neprijavljenim okupljanjima, koje je izvodila stranka bivšeg režima, čak su dva čoveka u poslednjih šest meseci ušla u njihovu stranku, tj. da ih pitaju o dva policajca sa notesom ispod, da ih pitaju, to su jedini ljudi koji su ušli u tu stranku, da ih pitaju šta smeraju tim ne prijavljenim okupljanjima, ja sam mislio da će nam reći šta to znači dobro pretučeno biračko telo, s obzirom da mi nikoga nismo pretukli, da li su to mislili na pokojnog Ranka Panića koji je pretučen do smrti na legalno prijavljenom mitingu, gde su oni nabacili navijače i da nisu hteli da izvrše istragu četiri ili pet, možda i šest godina.
Da li su na to mislili i zato sam očekivao da oni tim povodom nešto kažu. No, u laži su kratke noge, ali ja to ne vidim od govornice. Bilo je bitno da se ovde kaže protiv koga su, protiv čega su, nisu izneli jednu novu ideju, to na njih liči.
Ja pozivam kolege poslanike da glasaju za rešenje, da glasaju za ove zakone, ja verujem da neće glasati za probleme i da problemi neće glasati za rešenje, s toga, ja pozivam kolege poslanike, koji su još uvek poslanici, da glasaju, a narod pozivam, kada je već gospodin, moj kolega poljoprivrednik, proreko, ja narod pozivam da glasaju da oni ostanu bivši poslanici. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, mi smo u subotu imali odbor. Ja bih voleo da je predlagač ili predlagačica amandmana došla na odbor i branila svoj amandman. Niko od predlagača, sem SVM, iz vladajuće koalicije nije se pojavio na tom sastanku. Autonomnu pokrajinu je predstavljao gospodin Bogaroški.
Šta je predložio predlagač da se izbriše? Član 1. stav 2. – poljoprivredno zemljište je dobro od opšteg interesa za Republiku Srbiju koje se koristi za poljoprivrednu proizvodnju i ne može se koristiti u druge svrhe, osim u slučajevima i pod uslovima utvrđenim ovim zakonom. Dakle, predlagač je predložio da se ovo briše. Možda su oni navikli, a svedoci smo toga, da ovo „od opšteg interesa“ bude - od sopstvenog interesa. Možda je zbog toga predlagač tražio da se to briše. Možda njihovi prijatelji i nekadašnji finansijeri stranaka, možda finansijski direktori njihovih stranaka, ja sam danas morao poneti pancir najverovatnije, možda oni žele da se izbriše i da ovo zemljište za poljoprivrednu proizvodnju od interesa za Republiku Srbiju, dobro od opšteg interesa, bude dobro od njihovog interesa. U nastavku sednice ću izneti bezbroj dokaza da je to bilo tako, a bogami, neki dokazi su već u fioci.
Prema tome, predlažem da se ovaj amandman odbije zato što mislim da ga je predlagač predložio a da nije bio u potpunosti svestan šta je u stvari predložio. Ne mogu da verujem da je neko predložio da se „poljoprivredno zemljište je dobro od opšteg interesa za Republiku Srbiju koje se koristi za poljoprivrednu proizvodnju“ da se to izbriše iz Predloga zakona.
Dakle, verujem da će narodni poslanici, a ja ih uveravam da ja ne radim loše stvari, da sam se od letos angažovao na ovom zakonu, da su zakon pisala udruženja poljoprivrednika: „Spas“ Kraljevo, Udruženje proizvođača mleka Srbije, „Banatski paori“, Udruženje odgajivača goveda Šabac, Asocijacija proizvođača mleka Vojvodine, Udruženje voćara Leskovac, Udruženje odgajivača Srbije, Unija poljoprivrednih proizvođača Sremska Mitrovica i ona čuvena asocijacija poljoprivrednika gospodina Kiša iz Subotice, koji je na kraju odustao od sopstvenog predloga i okrenuo se protiv onoga što je u toku izrade zakona i sam predlagao, a to ćemo, nadamo se, gospoda iz Ministarstva poljoprivrede i njihovi gosti i narodni poslanici, moje kolege, u nastavku sednice dokazati.
Predlažem da ne gubimo puno vremena, da nastavimo sa radom ubrzanim tempom, da usvojimo jedan dobar i kvalitetan zakona. Nadam se da će on na isto tako kvalitetan i dobar način biti sprovođen i da nam se neće dešavati slučajevi koji su se desili, a ovih dana smo svedoci da se zbog uzurpacije zemljišta mnogo odgovornih lica, a gospođa Gođevac iz Uprave za zemljište to zna, nalazi sa one strane brave, verujem da će ovaj zakon sprečiti svu vrstu uzurpacija koje su do sada bile poznate i da će biti razvojni.
S tim u vezi, moram da upozorim kolege da intencija ovog zakona je da više ne uvozimo, kao prošle godine, 708.000 svinja, odnosno 348.540 komada živih svinja smo prošle godine uvezli više nego što smo izvezli i uvezli smo 18.726 tona svinjskog mesa, što daje 360.000 tovljenika u Srbiji Miloša i Karađorđa, a prošle godine uvezeno je 708.000 više svinja u mesu i živih svinja nego što smo izvezli. Dakle, to je sramota za Srbiju i moramo stavljati tačku na tu vrstu sramote. Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo, ja nisam maloletan bio 2008. godine i verujem da stranka koju predstavlja gospođa je tada aktivno učestvovala u usvajanju SSP. Ne samo u usvajanju, nego u njegovom kreiranju.

To je međunarodni sporazum sa 27 članica EU. Po pitanju međunarodnih sporazuma i sastava međunarodnih sporazuma, delova međunarodnih sporazuma, nije moguće vršiti referendum i to će gospodin Martinović najverovatnije kao pravnik obrazložiti u nastavku sednice.

Dakle, neko ko je aktivno usvajao SSP, stvarao ga, učestvovao u njegovom stvaranju, sada prikuplja potpise da obara isti taj SSP koji se može oboriti samo ako na to pristane 27, a možda sad i 28, jer u međuvremenu je Hrvatska pristupila, članica EU.

Taj SSP je naprosto zbrisao srpsku poljoprivredu, a donesen je zbog tajkuna koji nisu gazdovali samo Srbijom, već da bi zagazdili Srbijom, morali su prvo da gazduju političkim strankama koje su uglavnom pisale SSP i učestvovale u njegovom pisanju i usvajanju.

Zašto to kažem? Zato što najviše koristi ima uvozni tajkunski lobi, jer taj SSP, a takav kakav je potpisan, nije potpisala ni jedna pristupajuća članica EU. Dakle, on je prerano dozvolio preteranu liberalizaciju i pre nego što smo pristupili evropskom tržištu, osam godina ranije je odredio potpunu liberalizaciju uvoza poljoprivrednih prehrambenih proizvoda. To je naprosto čistilo našu prehrambenu i poljoprivrednu proizvodnju.

Najveću korist su imali uvoznici koji su uvozili tzv. „klanični otpad, jestivi otpad“ i kako to sve zovu, Srbija postala kafilerija. Umesto farmi i klanica mi smo ljude ostavili bez posla, filozofija – bolje uvesti, nego proizvesti; je naprosto praznila klanice i farme, ali je Srbija gotov postala kafilerija.

Za uzvrat, drugi finansijeri istih tih političkih stranaka su izvozili ogromne količine kukuruza za tuđu stoku, za tuđe klaničare, da tuđi radnici primaju platu, a da naši ostanu bez posla. Takav SSP niko nije potpisao, sem Srbije koja je to uradila na način koji sam već opisao, da osam godina pre ulaska u EU potpuno skine carinu.

Drugi deo SSP koji je dozvolio prodaju nekretnina, a samim tim i zemljišta je još nečuveniji zato što ni jedna zemlja koja je pristupala EU, to nije dozvolila pre ulaska u EU. Obično to sedam, deset, 12 godina po ulasku u EU. To su takođe radili u ime vlasnika, stvarnih vlasnika svojih političkih partija koji su mislili kad su vlasnici političkih partija da su vlasnici naših sudbina, da su vlasnici sudbina naroda, da je narod obični robovi i bez ikakvih prava, da su vlasnici države, umislili su da su Bog i batina, a onda je narodu pukao film, pa umesto batina da ubiju Boga u njima, oni su uzeli glasačke listiće i rešili da oni više ne vladaju ovom zemljom.

Oni su tražili da u SSP prerano uđe prodaja nekretnina, da ono što su oteli privatizacijom za 50 miliona evra su kupili 300 hiljada hektara zemlje koja danas vredi tri milijarde, da to mogu što pre da prodaju, a bilo je nužno uneti takvu odredbu da se već 2017. godine, a moglo se desiti i ranije da nije bilo Litvanije, koja je kasno ratifikovala taj sporazum, što pre može prodavati zemljište. Konja jaše onaj ko ga ima i zemljište može da proda onaj ko ga ima, a interes gazda tih političkih partija je bio da što pre to prodaju.

Ovde imam ugovor, gde su parcele finansijskog direktora jedne stranke, ne smem ime da mu spomenem jer nisam poneo pancir, promenili 1.200 hektara zemljišta „Agro unije“ sitnih parcela od 0,1, 0,2, hektara 0,3, jaruga, žbunja, itd. su zamenili za najplodnije, najatraktivnije lokacije pored autoputa. To je radio ministar Saša Dragin i Vlada Mirka Cvetkovića.

Ovde su ti dokazi kojima se najverovatnije bave neke službe koje su daleko kvalifikovanije od mene i nadam se da će to rezultirati istim nalazima koji stoje u ovom papiru. Znači, zemljište treće, četvrte, pete, šeste i sedme klase, sitne parcele, jaruge i žbunje su menjane, davane su privatne uzimane državne pored autoputa najatraktivnije, gde su tri hektara prodata za 700 hiljada evra.

Dakle, to su radili oni, nama ne pada na pamet to da radimo i ovaj zakon pokušava da sprečava to, a gotovo je neverovatno da predlagač koji je učestvovao u stvaranju onog SSP koji u potpunosti ima filozofiju - bolje uvesti nego proizvesti; sad traži da se referendumom obara ono što su oni potpisali, ono što su oni stvorili. To je naprosto licemerje. Hvala.
Ja sam se nadao da je moja uvažena koleginica pratila dešavanja na političkoj sceni. Godine 2008. Narodna streljačka stranka nažalost nije bila u parlamentu. Nažalost, ništa se nije pitala, nažalost nije pisala ovakav SSP. Da ga je pisala, ne bi bio ovakav rogobat. I da smo ga napisali, ne bi licemerno nekoliko godina kasnije tražili referendumom da se on menja.
Ja tvrdim da po članu 107. i 108. Ustava Republike Srbije, govorim, kolega Martinović to bolje zna, međunarodni sporazumi a SSP je međunarodni sporazum sa 27 članica EU, ne može da se menja bez njihovog odobrenja, odnosno bez saglasnosti svih članica, a i naš Ustav govori da se međunarodni sporazumi ne mogu obarati referendumom.
Ja razumem potrebu da se vrši politička kampanja, da su lokalni pokrajinski izbori, računam strah od rezultata, strah od promene vlasti, ali pitam – kako su parcele od 0,0360 hektara, to je tri ara, osam ari, devet ari, 17 ari, 26 ari, 45 ari, 14 ari, 74 ara, 10 ara, 38 ari, 15 ari, 15 ari, 37 ari, 17 ari, one parcele o kojima sam govorio, mogu da kažem i koji su brojevi parcela 3203; 322; 8542; 8552; 8562; 856/2; itd. To je veliki spisak parcela koje su bile u Agro uniji, dakle vlasništvo nečijeg kuma. Ime ne smem da spomenem, već znate zbog kakvog incidenta. Dakle, ne želim sebe da izložim opasnosti, zamenjene za najatraktivnije parcele pored auto-puta.
Dakle, neko ko je radio u korist pojedinih tajkuna, itd, neko ko je radio protiv opšteg interesa, radio je u korist sopstvenog interesa i svojih prijatelja.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, postavljeno je pitanje koju će zemlju obrađivati poljoprivrednici? Možda ovu u Šidu, koju je zakupio kum potpredsednika stranke bivšeg režima, a inače vlasnik dve televizije, simpatizer stranaka bivšeg režima. Ja razumem da se neko protivi pravu prvenstva zakupa na 30 godina. To pravo po ovom zakonu, a pošto je rasprava u pojedinostima, predlagač već svakako zna da su usvojeni amandmani i da cena za pravo prvenstva zakupa, bez obzira na investicije, ne može biti niža nego cena za pravo prečeg zakupa za naše stočare.
Znači, onaj ko dođe da investira, a to mogu da budu i zadruge koje su opljačkane sa zemljištem itd, u prethodnom periodu, gde je više od 100.000 hektara zadružnog zemljišta koje je bilo imovina Ujedinjenih seljaka nestalo od 2000. do 2012. godine, a sada se stiču uslovi da to zemljište, koje je predmet prvenstva zakupa, mogu i te zadruge kao pravna lica, amandmanom je utvrđeno da može da bude više pravnih lica u tih 30%, mogu da zakupe, a da ta cena ne može da bude niža od one cene koju plaćaju naši stočari. Znači, može biti samo više. U ovom trenutku to je negde, nek me ministarka ispravi, oko 200 evra i najniža moguća cena.
E sad da vidimo kako su to oni izdvali na 30 godina. Pomenuta osoba, kum potpredsednika stranke bivšeg režima iz Šida, zakupi zemljište prvo na svog traktoristu 2007. godine, pa ga nekoliko godina kasnije proglase ludim i on istog dana raskine ugovor opštine i Ministarstva sa njegovim traktoristom i istog dana predsednik opštine, naravno pripadnik stranke bivšeg režima, donese odluku da se to izdaje vlasniku dve televizije. Istoga dana Ministarstvo da saglasnost na takvu odluku, a tri dana kasnije, bez obzira na žalbeni rok koji traje 15 dana, Ministarstvo, nek me isprave, odnosno Uprava za zemljište tadašnja potpiše ugovor sa kumom potpredsednika stranke bivšeg režima. Gle čuda, na 30 godina, sa pravom prečeg zakupa. Opet vinograd. Čovek se predstavio kao vlasnik vinograda, iako tih zasada na 101 hektar nije bilo, što je, naravno, konstatovala i poljoprivredna inspekcija.
Kad su ga uhvatili da nema vinograda, koji je bio osnov prava prečeg zakupa na 30 godina, ali ne sa onom cenom što će biti 200 evra. Znate kolika je cena bila? Bila je 73 evra hektar. Sada je njima malo 30 godina 200 evra i više, ali im je onda bilo puno za kuma potpredsednika stranke bivšeg režima, vlasnika dve televizije koji najlepše priča o njima – ogledalce, ogledalce, ko je najlepši na svetu, najlepši su oni. Dakle, to mu je bilo puno 73 evra na 30 godina kao pravo prečeg zakupa, kao vlasnik vinovih zasada kojih nije bilo. Kada je to ustanovljeno, oni su mu dali investicionu saglasnost, nek me isprave gospoda iz Ministarstva ako to nije tačno, da to budu jabuke. Doneo biznis plan da budu jabuke. Sada više nije traktorista, sada više nije vinov zasad, ne postoji, utvrđeno. E sada on ima biznis plan na jabuke, pa opet može na 30 godina. Kada su ga uhvatili da nema ni jabuke, onda biznis plan na nektarine. Evo, sve piše u ovim dokumentima.
Kad nije bilo ni nektarina, ovih dana, a neka me isprave gospoda iz ministarstva, pomenuti gospodin, kum potpredsednika stranke bivšeg režima, traži investicionu saglasnost da sadi borovnice, i sve za 73 evra na 30 godina, bez ikakvih investicionih ulaganja, bez ikakvog zapošljavanja, bez ikakve prerade, sa jednim traktoristom koga su proglasili ludim, koji je bio u početku nosilac ugovora itd.
Sada ja mogu da pričam danima o zloupotrebama, a i u nastavku ću pričati, koje su vlast i stranke bivšeg režima omogućavali svojim privilegovanim članovima, kumovima, finansijskim direktorima njihovih stranaka da pod povlašćenim uslovima, kriminalnim uslovima, na štetu građana Srbije, stiču ogromna sredstva, da se ismejavaju propisi i zakoni koje su oni sami donosili, da izigravaju ono što su bili usvojili u ovoj Skupštini.
Predlagači amandmana su zaboravili da postoji dokumentacija o tome, a u nastavku ću iznositi još slučajeva, kako to kada daš 200.000 u izbornoj kampanji stranci bivšeg režima, ne moraš da budeš najbolje rangiran i na licitaciji, već možeš i kao drugi da zakupiš, ali je uslov da u izbornoj kampanji, a to ću i dokazati, lepo uplatite nekoliko stotina hiljada dinara stranci bivšeg režima za izbornu kampanju i onda sigurno dobijate i ako niste prvi, možete biti drugi.
U nastavku ću dokazati da stranci bivšeg režima u nove tehnologije spada i proizvodnja mrtvačkih sanduka, verovali ili ne, i da onaj ko dobije 24 miliona za nove tehnologije u proizvodnji mrtvačkih sanduka ima pravo da to vrati organima AP Vojvodine u svojim proizvodima. E, sad bih ja voleo da ne ukopavaju žive ljude, bolje da ukopaju svoju stranku. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, predlagač je predložio brisanje amandmana, dela člana 3. u kome je usvojen još jedan amandman radi preciznijeg određenja.
Moram reći da ovo rešenje i priznati da je rešenje i amandman koji je usvojen, deo rešenja AP Vojvodine, a da budem još precizniji, mi nismo mogli na jedan član usvojiti više amandmana, jer moguće je samo jedan i onda smo autorska prava svih predlagača skupljali i potpisivali da obuhvatimo i oplemenimo zakon svim rešenjima koja su ponuđena. Nije mi nikakav problem da priznam da ovo što vi hoćete da obrišete je od nacrta do predloga i do amandmana, bilo rešenje AP Vojvodine koje smo mi prihvatili, pošto AP Vojvodina i Skupština, ne možemo očekivati da ona piše ispravku amandmana. Ne znam tačno ko je formalno potpisao ovaj amandman, ali celo to rešenje iz stava 4. je vrlo dobro rešenje, koje je predložila Skupština AP Vojvodine i nemam nikakav problem to da priznam, kao što nemam nikakv problem da priznam da je bila dragocena uloga SVM koji su pokazali kako se politički treba boriti za i u korist poljoprivrednika, a ne iskorišćavati poljoprivrednike u korist politike. To je razlika između SVM i drugih političkih stranaka, ali smo rešenja, kako SVM, tako drugih opozicionih stranaka prihvatali i potpisivali i nemam nikakav problem da priznam da su to njihova rešenja. Što se tiče neustavnosti, prethodni gospodin je govorio da ovo nije ustavno, posebno zbog toga što ne može da se zakupi iz jedne opštine u drugoj, sa teritorije jedne katastarske opštine u drugu katastarsku opštinu.
Samo da podsetim da to rešenje postoji u postojećem zakonu, dakle, u prvom krugu prava učešća, imaju registrovana poljoprivredna gazdinstva, čiji vlasnik ima prebivalište na teritoriji katastarske opštine gde se vrši zakup ili susednoj, ukoliko tamo ima zemljišta koje se graniči sa parcelom koje je predmet zakupa.
Dakle, nije to nikakva novina, a ako je bilo neustavno, to ste trebali pitati gospodina Petrovića, zašto su tako neustavno rešenje držali od 2007. godine do danas?
Verujem da je to ustavno, da pravo zakupa, pre svega treba da iskoriste oni koji imaju mehanizaciju, što bliže njivi itd, da budu što manji troškovi proizvodnje i verujem da to rešenje koje je bilo u postojećem zakonu, koje će biti u budućem, dobro je, bez obzira što dolazi danas od jedne opozicione stranke.
Što se stočarstva tiče, moram vam reći da smo sve privilegije dali stočarima, da u jednoj opštini, imaju pravo, kada im je srednja cena veća od republičke, pravo da biraju koju će cenu da prihvate, a ukoliko je manja republička, imaju pravo da prihvate republičku, umesto opštinske, ukoliko im je ona daleko veća, kao što su slučajevi u mnogim delovima Vojvodine.
Dakle, sve što je bilo od privilegija, prebacili smo na stočare i kada pričate o stočarstvu, nadam se da se ne radi o onima u Svilajncu uvezenih pred izbornu kampanju, 240 kravica marke „krepaći“, sorte krepaći, od kojih je 225 uginulo, a deljene su izbornoj kampanji, bile su šarene krave žute boje.